REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

P 4643/22-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužiteljice CKS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po pun. Branku Duplančiću, odvj. u Splitu protiv tuženika pod 1) CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2) RK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], i oboje zastupani po pun. Marijani Mastilović, odvj. u Splitu, radi predaje u suposjed i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 15. listopada 2024. g. u prisutnosti pun. tužiteljice i tuženika pod 1) i 2) s pun., dana 13. siječnja 2025. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Dužni su tuženici pod 1) TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2) RK, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana predati tužiteljici CKS, OIB: [osobni identifikacijski broj], u suposjed stan anagrafske oznake [adresa], VII. kat, etažno vlasništvo E-41, površine 78,55 m² koji se sastoji od tri sobe i ostalih sporednih prostorija na način da predaju tužiteljici kopije ključeva kojima se zaključavaju brave na ulaznim vratima stana i pripadajućeg poštanskog sandučića.

II.Utvrđuje se da postoji potraživanje tužiteljice prema tuženoj pod 1) u iznosu od 6.742,58 EUR sa zateznim kamatama propisanim zakonom koje teku od 1. (prvog) u mjesecu za potraživanje iz tekućeg mjeseca do 14. rujna 2023. g.

III.Utvrđuje se da postoji potraživanje tužene pod 1) prema tužiteljici u iznosu od 2.639,99 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 13. svibnja 2021. g. do 14. rujna 2023. g.

IV.Dužna je tužena pod 1) u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici:

a)iznos od 4.102,59 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na iznos od:

-35,63 EUR teče od 1. ožujka 2019. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. travnja 2019. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. svibnja 2019. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. lipnja 2019. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. srpnja 2019. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. kolovoza 2019. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. rujna 2019. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. listopada 2019. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. studenog 2019. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. prosinca 2019. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. siječnja 2020. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. veljače 2020. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. ožujka 2020. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. travnja 2020. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. svibnja 2020. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. lipnja 2020. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. srpnja 2020. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. kolovoza 2020. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. rujna 2020. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. listopada 2020. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. studenog 2020. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. prosinca 2020. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. siječnja 2021. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. veljače 2021. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. ožujka 2021. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. travnja 2021. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. svibnja 2021. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. lipnja 2021. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. srpnja 2021. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. kolovoza 2021. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. rujna 2021. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. listopada 2021. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. studenog 2021. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. prosinca 2021. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. siječnja 2022. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. veljače 2022. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. ožujka 2022. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. travnja 2022. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. svibnja 2022. g. do 14. rujna 2023. g.,

i to po stopi:

-koja se u periodu od 1. ožujka 2019. g. do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i

-koja se u periodu od 1. siječnja 2023. g. do 14. rujna 2023. g. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

dok se u dijelu kojim je u odnosu na tuženu pod 1) zatražena isplata glavnice od 2.639,99 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 13. svibnja 2021. g. do isplate, u dijelu kojim je zatražena isplata glavnice od 1.619,10 EUR s pripadajućim kamatama i u dijelu kojim je zatražena isplata zatezne kamate koja na dosuđeni iznos glavnice od 4.102,59 EUR teče od 14. rujna 2023. g. do isplate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

b)zateznu kamatu koja na iznos glavnice od 2.639,99 EUR, za koliko su potraživanja tužiteljice i tužene pod 1) prebijena, teče kako slijedi:

-na iznos od 107,03 EUR od 1. ožujka 2017. g. do 13. svibnja 2021. g.,

-na iznos od 107,03 EUR od 1. travnja 2017. g. do 13. svibnja 2021. g.,

-na iznos od 107,03 EUR od 1. svibnja 2017. g. do 13. svibnja 2021. g.,

-na iznos od 107,03 EUR od 1. lipnja 2017. g. do 13. svibnja 2021. g.,

-na iznos od 107,03 EUR od 1. srpnja 2017. g. do 13. svibnja 2021. g.,

-na iznos od 107,03 EUR od 1. kolovoza 2017. g. do 13. svibnja 2021. g.,

-na iznos od 107,03 EUR od 1. rujna 2017. g. do 13. svibnja 2021. g.,

-na iznos od 107,03 EUR od 1. listopada 2017. g. do 13. svibnja 2021. g.,

-na iznos od 107,03 EUR od 1. studenog 2017. g. do 13. svibnja 2021. g.,

-na iznos od 107,03 EUR od 1. prosinca 2017. g. do 13. svibnja 2021. g.,

-na iznos od 107,03 EUR od 1. siječnja 2018. g. do 13. svibnja 2021. g.,

-na iznos od 107,03 EUR od 1. veljače 2018. g. do 13. svibnja 2021. g.,

-na iznos od 107,03 EUR od 1. ožujka 2018. g. do 13. svibnja 2021. g.,

-na iznos od 107,03 EUR od 1. travnja 2018. g. do 13. svibnja 2021. g.,

-na iznos od 107,03 EUR od 1. svibnja 2018. g. do 13. svibnja 2021. g.,

-na iznos od 107,03 EUR od 1. lipnja 2018. g. do 13. svibnja 2021. g.,

-na iznos od 107,03 EUR od 1. srpnja 2018. g. do 13. svibnja 2021. g.,

-na iznos od 107,03 EUR od 1. kolovoza 2018. g. do 13. svibnja 2021. g.,

-na iznos od 107,03 EUR od 1. rujna 2018. g. do 13. svibnja 2021. g.,

-na iznos od 107,03 EUR od 1. listopada 2018. g. do 13. svibnja 2021. g.,

-na iznos od 107,03 EUR od 1. studenog 2018. g. do 13. svibnja 2021. g. -na iznos od 107,03 EUR od 1. prosinca 2018. g. do 13. svibnja 2021. g. -na iznos od 107,03 EUR od 1. siječnja 2019. g. do 13. svibnja 2021. g. -na iznos od 107,03 EUR od 1. veljače 2019. g. do 13. svibnja 2021. g. -na iznos od 71,39 EUR od 1. ožujka 2019. g. do 13. svibnja 2021. g.,

i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

V.Dužan je tuženik pod 2) u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 6.742,58 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na iznos od:

-107,03 EUR teče od 1. ožujka 2017. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. travnja 2017. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. svibnja 2017. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. lipnja 2017. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. srpnja 2017. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. kolovoza 2017. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. rujna 2017. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. listopada 2017. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. studenog 2017. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. prosinca 2017. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. siječnja 2018. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. veljače 2018. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. ožujka 2018. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. travnja 2018. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. svibnja 2018. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. lipnja 2018. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. srpnja 2018. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. kolovoza 2018. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. rujna 2018. g. do i14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. listopada 2018. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. studenog 2018. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. prosinca 2018. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. siječnja 2019. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. veljače 2019. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. ožujka 2019. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. travnja 2019. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. svibnja 2019. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. lipnja 2019. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. srpnja 2019. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. kolovoza 2019. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. rujna 2019. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. listopada 2019. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. studenog 2019. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. prosinca 2019. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. siječnja 2020. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. veljače 2020. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. ožujka 2020. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. travnja 2020. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. svibnja 2020. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. lipnja 2020. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. srpnja 2020. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. kolovoza 2020. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. rujna 2020. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. listopada 2020. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. studenog 2020. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. prosinca 2020. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. siječnja 2021. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. veljače 2021. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. ožujka 2021. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. travnja 2021. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. svibnja 2021. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. lipnja 2021. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. srpnja 2021. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. kolovoza 2021. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. rujna 2021. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. listopada 2021. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. studenog 2021. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. prosinca 2021. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. siječnja 2022. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. veljače 2022. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. ožujka 2022. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. travnja 2022. g. do 14. rujna 2023. g.,

-107,03 EUR teče od 1. svibnja 2022. g. do 14. rujna 2023. g.,

i to po stopi:

-koja se u periodu od 1. ožujka 2017. g. do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i

-koja se u periodu od 1. siječnja 2023. g. do 14. rujna 2023. g. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, kojim je tužiteljica u odnosu na tuženika pod 2) zatražila isplatu iznosa glavnice od 1.619,10 EUR s pripadajućim kamatama i u dijelu kojim je zatražena isplata zatezne kamate koja na dosuđeni iznos glavnice od 6.742,58 EUR teče od 14. rujna 2023. g. do isplate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

VI.Dužni su tuženici pod 1) i 2) u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici trošak postupka u iznosu od 2.711,49 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 13. siječnja 2025. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 26. ožujka 2019. g., koja je evidentirana pod poslovnim brojem P 1370/19, tužiteljica je navela da je suvlasnica ½ nekretnine odnosno stana u [adresa] u [adresa], označenog brojem 41, površine 78,55 m², izgrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina]. Temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-629/17 od 12. travnja 2017. g. tužiteljica i tužena pod 1) da su postale suvlasnice opisanog stana iza majčine smrti temeljem zakona i oporuke te upisom u zemljišne knjige na osnovu rješenja ovog suda broj Z- 18761/17. Nakon smrti ĆK, majke tužiteljice i tužene pod 1), da je tužena pod 1) zajedno s tuženikom pod 2), svojim suprugom, ostala živjeti u stanu te je između 20. i 22. veljače 2017. g. promijenila bravu na vratima stana i od poštanskog sandučića i time onemogućila tužiteljici posjed. Tuženici pod 1) i 2) da su još uvijek u stanu i da ne namjeravaju izaći. Tužiteljica je spomenula da je protiv tužene pod 1) okončan i prekršajni postupak te da je podnesena i tužba radi smetanja posjeda. U predmetu radi smetanja posjeda da nije donesena odluka u korist tužiteljice. Spomenut je i predmet ovog suda R1-160/18 u kojem su na raspravi od 25. siječnja 2019. g. tuženici pod 1) i 2) priznali da su promijenili bravu na vratima opisanog stana i poštanskog sandučića i to između 20. i 22. veljače 2022. g. Tužiteljica je, nadalje, opisala tko se brinuo za pok. majku. Navela je i da se ne može dogovoriti s tuženom pod 1) jer joj se postavljaju "moduli": da stan naizmjenično po šest mjeseci koristi svaka od sestara, da se proda trećoj osobi ili da se sudski razvrgne suvlasništvo i stan proda na javnoj dražbi. U predmetu radi smetanja posjeda tužiteljica da je pokazala ključeve kojima ne može otvoriti ulazna vrata stana. Nadalje, tužiteljica je postavila, kako je to nazvala-zahtjeve: da joj se, kao suvlasnici, omogući ulazak u stan, daju duplikati ključeva vrata i poštanskog sandučića, tuženicima naloži predaja stvari u posjed, te da joj se naknadi imovinska i neimovinska šteta. Kao imovinsku štetu popisala je u ''troškovniku'': 1.500,00 kn za bravu, 20.000,00 kn za korištenje suvlasničkog dijela unazad dvije godine, 2.000,00 kn za svaki idući mjesec i 50.000,00 kn za neimovinsku štetu.

Rješenjem broj P 1370/19 od 12. rujna 2019. g. tužiteljici je sud vratio tužbu radi ispravka i dopune jer je smatrao da ne sadrži određen tužbeni zahtjev za naknadu štete u pogledu glavne stvari i sporednih traženja.

U podnesku od 22. studenog 2019. g. tužiteljica je ponovila sve navode iz tužbe te dodatno objasnila da traži naknadu štete radi mijenjanja brave na vratima stana i poštanskog sandučića. Navela je i da joj je ulazak u stan spriječen od veljače 2017. g. te da život u podstanarstvu iziskuje znatna novčana sredstava jer je najam stana 2.000,00 kn. Tužiteljici da je pogoršano inače narušeno zdravlje, te joj je povrijeđeno pravo osobnosti. Tuženici pod 1) i 2) da su svu štetu tužiteljici počinili zajedno pa da trebaju odgovarati solidarno. Tužiteljica je ponovila sve svoje zahtjeve iz tužbe te nije ni u jednom dijelu promijenila svoj "troškovnik" te nije postavila zahtjev za isplatu bilo kakve kamate.

U odgovoru na tužbu tuženici pod 1) i 2) su se u cijelosti usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je točno da su tužiteljica i tužena pod 1) suvlasnice za po ½ dijela stana u [adresa] koji su naslijedile od svoje pok. majke ĆK te da se tuženici pod 1) i 2) nalaze u posjedu stana kada borave u [adresa]. Tužiteljica da nije podstanar jer sa svojom obitelji dugi niz godina živi u stanu u vlasništvu svog svekra bez da je izložena troškovima stanovanja. Tuženici pod 1) i 2) da su nudili tužiteljici naizmjenično korištenje stana po šest mjeseci uz plaćanje svih troškova ili prodaju stana po tržišnoj cijeni i podjelu postignute kupoprodajne cijene ili međusobnu isplatu suvlasničkog dijela po procijeni sudskog vještaka pri čemu je svejedno koji će suvlasnik kojeg isplatiti. Tužiteljica da nije u stanju izraziti svoju konačnu volju radi čega da je tužena pod 1) pred ovim sudom pokrenula postupak za razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom koji se vodi pod brojem R1-434/17. Ujedno, uz ponudu za naizmjenično korištenje stana tužiteljica da je obaviještena da kod pun. tuženika može preuzeti ključeve stana, o čemu da svjedoči e-mail od 18. travnja 2018. g. U istoj takvoj korespondenciji od 22. studenog 2018. g. tužiteljici da je omogućeno preuzimanje i ključa poštanskog sandučića. Tužiteljica da nije preuzela niti jedan ključ pa da, stoga, tuženici nisu dali povoda tužbi. Tuženici da su zaista promijenili bravu na vratima stana ali ne iz razloga da oni isključivo posjeduju stan i tužiteljicu isključe iz suposjeda već iz drugih razloga iznesenih u parnici radi smetanja posjeda. Nakon što je tužiteljica angažirala stručnu pomoć u spis je na ročištu od 3. studenog 2020. g. predan podnesak u kojem je sumirano najosnovnije: da su tuženici pod 1) i 2) u veljači 2017. g. samovlasno promijenili bravu na ulaznim vratima predmetnog stana i pripadajućeg poštanskog sandučića i time onemogućili tužiteljicu u ostvarivanju njenih vlasničkih prava, da tuženici odbijaju tužiteljici predati suposjed predmetnog stana uslijed čega da tužiteljica trpi štetu i to najmanje u iznosu polovine najamnine za cijeli stan koja bi se po tržišnoj cijeni mogla ostvariti da se predmetni stan davao u najam ili da su tuženici na ime neosnovanog korištenja cijelog stana tužiteljici isplatili polovinu najamnine koja joj pripada u periodu u kojem su joj oduzeli korištenje stana. Na predmetnoj lokaciji da za stan takve površine mjesečna najamnina iznosi najmanje 4.000,00 kn. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženicima naložiti predati tužiteljici u suposjed opisani stan na način da joj predaju kopije ključeva brave ulaznih vrata stana i pripadajućeg poštanskog sandučića. Predloženo je i da sud tuženicima naloži isplatiti tužiteljici iznos od 66.000,00 kn s pripadajućim kamatama.

Na ročištu od 23. ožujka 2021. g. sud je odredio zastoj postupka.

U podnesku od 13. svibnja 2021. g. tuženici pod 1) i 2) istakli su prigovor zastare za sva potraživanja dospjela do 1. siječnja 2017. g. te je tužena pod 1) dodatno navela da od veljače 2017. g. neprekidno i isključivo ona podmiruje troškove koji se odnose na vlasništvo stana: otplatu mjesečnih obroka za otkup stana (334,34 kn), pričuvu (196,37 kn) i komunalnu naknadu (59,09 kn). Radi se o troškovima koji nisu vezani za korištenje već za vlasništvo stana. Stoga da tužena pod 1) ima pravo da joj tužiteljica, kao suvlasnica stana za ½ dijela, nadoknadi učinjene troškove u razmjernom dijelu, odnosno za ½. Zbrojeno troškovi iznose: za otkup stana 17.012,26 kn, za pričuvu 9.622,13 kn i za komunalnu naknadu 3.550,08 kn, odnosno ukupna polovina troškova da iznosi 15.092,24 kn. Iako su tuženici pod 1) i 2) i dalje ustrajali u neosnovanosti potraživanja tužiteljice, za slučaj da sud takvo potraživanje utvrdi postojećim, tužena pod 1) istaknula je prigovor radi prebijanja u iznosu od 15.092,24 kn sa zateznim kamatama od isticanja prigovora do isplate.

Rješenjem broj P 1370/19 od 20. svibnja 2021. g. sud je pozvao stranke predložiti nastavak postupka, pa je nakon očitovanja tužiteljice iz podneska od 21. lipnja 2021. g. doneseno rješenje o nastavku postupka od 7. srpnja 2021. g. Predmet je dobio novi broj U podnesku od 7. ožujka 2022.g. tužena pod 1) promijenila je iznos iz prigovora radi prebijanja, navodeći da je nastavila podmirivati troškove koji se tiču vlasništva stana te da je novi iznos koji potražuje 16.116,22 kn, a u podnesku od 28. ožujka 2022. g. taj iznos povisila je na 19.066,44 kn, sve sa zateznim kamatama.

Na ročištu od 1. travnja 2022. g. doneseno je rješenje o prekidu postupka do pravomoćnog okončanja predmeta koji se pred ovim sudom vodi pod brojem R1- 434/17. Nakon ročišta sud je izradio i pisani otpravak rješenja o prekidu i dostavio ga strankama.

Rješenjem broj P 3175/21 od 7. studenog 2022. g. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari, a nakon što je sud utvrdio da je predmet R1-434/17 pravomoćno okončan. Predmet je dobio novi broj P 4643/22.

Tužiteljica je u podnesku od 21. ožujka 2023. g. konačno uredila tužbeni zahtjev na način da je, osim zahtjeva u predaju u suposjed, zatražila isplatu iznosa od 16.723,35 EUR s pripadajućim kamatama.

Na pripremnom ročištu od 22. ožujka 2023. g. tužena pod 1) povisila je ukupan iznos s osnova svog potraživanja iz prigovora radi prebijanja na 21.796,74 kn odnosno 2.892,92 EUR, te je na tom ročištu zaključen prethodni postupak.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice u Splitu Jasne Matačić, kao povjerenice ovog suda, broj O-629/17 od 21. travnja 2017. g., rješenja ovog suda broj Z-18761/17 od 25. svibnja 2017. g., e-mail poruka od 21. prosinca 2017. g., 13. i 23. veljače 2018. g., 18. travnja (dvije poruke) i 19. travnja 2018. g. i 22. studenog 2018. g., zemljišnoknjižnog izvatka za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uplatnica i izvadaka iz poslovnih knjiga dostavljenih u spis uz podneske tuženika pod 1) i 2) od 13. svibnja 2021. g., 7. ožujka 2022. g., 28. ožujka 2022. g. i na ročištu od 22. ožujka 2023. g., dopisa Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split od 14. ožujka 2024. g. i predmeta ovog suda broj Psp 160/18, P 658/19 i R1 434/17. Sud je izveo dokaz saslušanjem parničnih stanaka i svjedoka GK.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

U ovom postupku tužiteljica je ustala pravom vlasničkom tužbom-reivindikacijom, navodeći da je suvlasnica stana u [adresa], koji da isključivo posjeduju tuženici pod 1) i 2) te je zatražila predaju idealnog dijela stana od ½ u suposjed. Tužiteljica je zatražila i naknadu za to što tuženici pod 1) i 2) idealni dio od ½ stana koriste bez valjane pravne osnove i to u visini polovine tržišne najamnine koja se može dobiti za takav ili slični stan, u ukupnom iznosu od 16.723,35 EUR s pripadajućim kamatama i to za razdoblje od 1. veljače 2017. g. do 31. svibnja 2022. g. Postupak je bio prekinut do pravomoćnog okončanja postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice koji je pokrenula tužiteljica prijedlogom od 22. lipnja 2017. g., kao suvlasnica stana koji je predmet ovog postupka za ½ dijela, koji se pred ovim sudom vodio pod brojem R1-434/17. Ovom je predmetu pripojen predmet koji je radi istog pokrenula tužena pod 1), kao druga suvlasnica stana, pod brojem R1-164/18 prijedlogom od 9. ožujka 2018. g. Tužiteljica je predložila razvrgnuće isplatom, a tužena pod 1) prodajom stana i diobom postignute kupoprodajne cijene odnosno civilnu diobu.

U tom je predmetu doneseno rješenje broj R1-434/17 od 9. rujna 2021. g. kojim se suvlasnička zajednica razvrgava civilnom diobom odnosno prodajom stana na javnoj dražbi i podjelom kupoprodajne cijene. Rješenje je postalo pravomoćno 27. travnja 2022. g. Prema navodima tužiteljice iz njenog iskaza (s ročišta od 14. rujna 2024. g.) stan nije prodan na javnoj dražbi te su u stanu u trenutku davanja iskaza i dalje stanuju tuženici pod 1) i 2).

Pun. tuženika pod 1) i 2) je na ročištu od 18. siječnja 2024. g. obavijestila sud da je temeljem prijedloga za ovrhu diobom predmetnog stana prodajom doneseno 4. prosinca 2023. g. rješenje o ovrsi. Na ročištu od 15. listopada 2024. g. pun. tuženika, nadalje, obavijestila je sud da se radi o ovršnom predmetu pod oznakom Ovr-877/23 u kojem da je održano ročište od 21. ožujka 2024. g. radi utvrđenja vrijednosti nekretnine na kojem da je tužiteljica izjavila kako želi da se stan proda i da se namiri iz postignute kupoprodajne cijene. Iz zapisnika s tog ročišta, koji je priložen u sudski spis, proizlazi da je ovršni sud odlučio koristiti podatke o vrijednosti stana iz predmeta R1-434/17 koji je odlučeno pribaviti, odnosno da nije došlo do prodaje stana na javnoj dražbi. Naime, provjerom u aplikaciji eSpis utvrđeno je da je predmet u radu i da nakon ročišta od 21. ožujka 2024. g. drugo ročište nije zakazano.

U konkretnom slučaju među strankama nije bilo sporno da su tužiteljica i tužena pod 1) suvlasnišvo na spornom stanu stekle nasljeđivanjem iza smrti majke i to temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-629/17 od 12. travnja 2017. g. te upisom u zemljišne knjige temeljem rješenja ovog suda broj Z-18761/17 od 25. svibnja 2017. g. Prema generalnoj odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), koji u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

Poseban slučaj stjecanja bez pravne osnove je upotreba tuđe stvari u svoju korist iz odredbe čl. 1120. ZOO-a prema kojoj kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

U konkretnom slučaju radi se o uporabi tuđe stvari koja je još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta).

Ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet, radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari, u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO-a prema kojoj je osoba koja je upotrijebila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist od upotrebe te stvari, bez obzira na svoje poštenje, odnosno nepoštenje. Izraženi pravni stav u skladu je s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. listopada 2009. (Su-IV-188/09-7).

Identično pravno shvaćanje o navedenom pitanju izraženo je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013. g. (Su- IV-127/13-8) kada je navedeno:

"Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164 st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje."

Slijedom iznesenog o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari kada je moguća predaja nekretnine u posjed ili suposjed naknada koristi prosuđuje se prema odredbi čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV), ali samo u slučaju kada tužitelj uz isplatu koristi tužbenim zahtjevom traži predaju nekretnine u posjed, koji uvjet je u ovoj parnici ostvaren, jer je tužiteljica zatražila predaju stana u suposjed.

Prema navodima tuženika pod 1) i 2) tužiteljica je odbila preuzeti ponuđene ključeve stana odnosno nije prihvatila predaju suposjeda stana, što bi njen zahtjev za predaju, po njihovom mišljenju, činilo neosnovanim. Tužiteljica je u postupku tvrdila da se radilo u predaji ključeva uvjetovanoj njenim pristankom na način korištenja stana, koji da nije htjela prihvatiti.

Tužiteljica je u svom iskazu, naime, potvrdila da nije preuzela ključeve stana i poštanskog sandučića te je objasnila da je imala ključeve stana jer u tom stanu s roditeljima živjela sve do 2013. g. Nakon majčine smrti tuženici pod 1) i 2) da su promijenili bravu. Na traženje suda osvrnula se na sadržaj e-mail korespondencije između stranaka, koju je sama dostavila u spis, te je navela da su joj tuženici nudili ključeve stana ali pod nekim uvjetima na koje nije htjela pristati, a budući da joj nije odgovaralo naizmjenično korištenje stana, bilo godišnje ili polugodišnje, koje da je odgovaralo isključivo tuženicima koji da imaju gdje stanovati polovinu godine. Tuženici da su svoj postupak promjene brave na stanu objasnili time da oni žele mir. U stanu da se nalazi soba u kojoj je živjela do 2013. g. s njenim stvarima, knjigama i nekom odjećom. Potvrdila je da je u jednom od e-mailova bio nuđen i ključ od poštanskog sandučića.

Tužena pod 1) kazala je u svom iskazu da su ona i suprug bili voljni predati tužiteljici ključeve i bez obzira hoće li ona pristati na naizmjenično korištenje stana. Objasnila je da su ona i suprug promijenili bravu radi zaštite od ponašanja tužiteljice jer su ocijenili da tužiteljica namjerava raditi sa stanom što god joj je volja. Nakon promjene brave 1. ožujka 2017. g. tužiteljici da nisu odmah ponudili ključeve nove brave jer nisu uopće komunicirali.

Tužena pod 1) je na kraju svog iskaza izjavila da su tuženici spremni bezuvjetno predati tužiteljici ključeve stana i poštanskog sandučića te je tužiteljici ponudila pripremljene kopije ključeva stana, sandučića i ulaznih vrata zgrade, a tužiteljica je odgovorila kako nije spremna na ročištu prihvatiti ključeve.

Na ovom mjestu potrebno je navesti pravila o ispunjenju obveze iz ZOO-a:

Prema odredbi čl. 184. st. 2. ZOO-a vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi.

Prema odredbi čl. 186. st. 1. kad je vjerovnik u zakašnjenju ili je nepoznat, ili kad je neizvjesno tko je vjerovnik, ili gdje se nalazi, ili kad je vjerovnik poslovno nesposoban, a nema zastupnika, dužnik može za vjerovnika položiti dugovanu stvar kod suda ili kod za to zakonom ovlaštene osobe, te je prema st. 3. ovog dužnik o polaganju dužan obavijestiti vjerovnika ako zna za njega i za njegovo boravište.

Odredba čl. 190. st. 1. propisuje da se polaganjem dugovane stvari dužnik oslobađa obveze u trenutku polaganja.

Prema ocjeni ovog suda iz e-mail komunikacije proizlazi da su tuženici u travnju 2018. g. nudili tužiteljici preuzimanje ključeva stana ukoliko je suglasna s prijedlogom za naizmjenično korištenje stana, odnosno pod tim uvjetom, pa je, po ocjeni ovog suda, tužiteljica imala osnovani razlog za odbijanje takvog ispunjenja.

Što se tiče predaje ključeva stana, poštanskog sandučića i ulaznih vrata u zgradu na ročištu od 14. rujna 2023. g., na kojem je sud izveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka, ocjena je suda da tužiteljica nije imala opravdan razlog za odbijanje ispunjenja te da je od tog dana, a prema citiranoj odredbi čl. 184. st. 2. ZOO-a došla u zakašnjenje.

Posljedice dolaska vjerovnika u zakašnjenje su: prestanak zakašnjenja dužnika, prelazak rizika slučajne propasti ili oštećenja stvari na vjerovnika i prestanak tijeka kamata (odredba čl. 185. st. 1. i 2. ZOO-a).

Tuženici nisu ni tvrdili da su ključeve stana, poštanskog sandučića i ulaznih vrata u zgradu položili kod suda, radi čega je zahtjev tužiteljice za predaju stana u suposjed postavljen u petitu tužbe u cijelosti osnovan. Drugim riječima, tuženike pod 1) i 2), koji su nesporno u posjedu cijelog stana, trebalo je obvezati na predaju suposjeda stana tužiteljici na način da tužiteljici predaju ključeve brave ulaznih vrata stana i pripadajućeg poštanskog sandučića i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I. Tužiteljica je, a kako je to već navedeno, za vrijeme dok su tuženici pod 1) i 2) koristili i njen suvlasnički dio stana, zatražila isplatu koristi koju su imali od uporabe stvari u visini ½ tržišne najamnine koja se mogla postići za stan sličnih karakteristika i na sličnoj lokaciji. Tužiteljica je u podnesku kojim je konačno uredila tužbeni zahtjev tvrdila da se za predmetni stan mogla postići najamnina od minimalno 4.000,00 kn, što predstavlja 530,89 EUR.

Na prijedlog tužiteljice sud je od Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split zatražio podatke o cijeni najamnine za stan u [adresa], na VII. katu, površine 78,55 m², odnosno za stan sličnih karakteristika i to u utuženom periodu: od 1. ožujka 2017. g. do 1. lipnja 2022. g. te je obaviješten da su na toj lokaciji (baš [adresa]) evidentirane tri prijave najma i to:

-za stan površine 83,00 m² u visini od 400,00 EUR mjesečno odnosno 4,81 EUR/m²,

-za stan površine 75,45 m² u visini od 400,00 EUR mjesečno odnosno 5,30 EUR/m²,

-za stan površine 64,00 m² u visini od 400,00 EUR mjesečno odnosno 6,25 EUR/m².

To znači da je na ovoj adresi prosječna cijena m² 5,45 EUR, odnosno da se za stan površine 78,55 m² mogla postići najamnina u visini od 428,10 EUR. Stoga proizlazi da je tužiteljica previsoko odredila ½ mjesečne najamnine, jer je zatražila isplatu ½ iznosa od 530,89 EUR odnosno 265,45 EUR mjesečno. To znači da tužiteljici za svaki zatraženi mjesec pripada iznos od 214,05 EUR, a da je, u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 51,40 EUR mjesečno s pripadajućim kamatama neosnovan. Ukupno govoreći tužiteljici bi za zatraženi period od 63 mjeseca (od 1. ožujka 2017. g. do 31. svibnja 2022. g.) u odnosu na oboje tuženika pripadao iznos od 13.485,15 EUR, dok je za ukupan iznos od 3.238,20 EUR s pripadajućim kamatama zahtjev tužiteljice neosnovan.

Međutim, u odnosu na iznos glavnice koji konačno ukupno pripada tužiteljici, trebalo je raspraviti i izjavljeni prigovor radi prebijanja, koji je tužena pod 1) izjavila u podnesku od 13. svibnja 2021. g.

Radi se o procesnopravnom prigovoru iz odredbe čl. 333. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) jer je tužena pod 1) izjavila da ima dospjelo nepodmireno potraživanje prema tužiteljici te je i odredila visinu tog potraživanja. Predložila je da sud, u slučaju da potraživanje tužiteljice ocijeni postojećim i osnovanim, utvrdi i postojanje potraživanja tužene pod 1) prema tužiteljici i to u iznosu od 15.092,24 kn sa zateznom kamatom koja teče od isticanja prigovora radi prebijanja, odnosno od 13. svibnja 2021. g. do isplate. Tužena pod 1), nadalje, uvećavala je iznos iz istaknutog prigovora radi prebijanja i to: u podnesku od 7. ožujka 2022. g. (na iznos od ukupno 16.116,22 kn), u podnesku od 28. ožujka 2022. g. (na iznos od 19.066,44 kn), na ročištu od 22. ožujka 2023. g. (na iznos od 21.796,74 kn odnosno 2.892,92 EUR), na ročištu od 14. rujna 2023. g. (na iznos od 3.105,86 EUR), na ročištu od 18. siječnja 2024. g. (na iznos od 3.550,57 EUR) i na ročištu od 15. listopada 2024. g. (na iznos od 3.747,90 EUR).

Prvenstveno treba navesti da se, prema odredbi čl. 288. a st. 6. ZPP-a prigovor radi prebijanja može istaknuti na pripremnom ročištu do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka. To, nadalje, znači i da su sve intervencije u istaknuti prigovor radi prebijanja izvršene nakon zaključenja prethodnog postupka nedopuštene.

U konkretnoj pravnoj stvari prethodni postupak zaključen je na ročištu od 22. ožujka 2023. g. Prije zaključenja prethodnog postupka tužena pod 1) je na tom ročištu odredila prigovor radi prebijanja na iznos od 21.796,74 kn odnosno 2.892,92 EUR, pa je ta visina prigovora radi prebijanja predmetom ovog postupka, a sve druge preinake nakon zaključenja prethodnog postupka, kako je navedeno, nisu dopuštene.

Potraživanje tužene pod 1) sastoji se u troškovima koje je, kao suvlasnica stana za ½ jedina podmirivala, a radi se, po njenom mišljenju, o troškovima koji terete vlasnika odnosno suvlasnika stana i bez obzira koristi li stan ili ne. Tužena pod 1) je u cijelosti podmirivala troškove za otkup stana, pričuvu i komunalnu naknadu, a po njenom mišljenju, ponovljeno je u više navrata, radi se o troškovima koji su vezani za vlasnika stana, a ne za osobu koja stan koristi.

S takvim zaključkom u cijelosti se slaže ovaj sud jer obročnu cijenu stana plaćaju suvlasnici razmjerno suvlasničkom dijelu, obveznici plaćanja doprinosa za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine su, a prema odredbi čl. 89. st. 2. ZV-a, suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima. I konačno, u odnosu na komunalnu naknadu, tu naknadu koja se plaća, između ostalog, za stambeni prostor, a prema odredbi čl. 4. st. 1. Odluke o komunalnoj naknadi (Službeni glasnik Grada Splita broj 58/18, 1/19, 3/19 i 44/21) plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine, ali korisnik samo ako su ostvareni uvjeti iz st. 2. ovog čl. (ukoliko je na njega prenesena obveza plaćanja te naknade pisanim ugovorom ili ako nekretninu koristi bez pravne osnove ili se vlasnik ne može utvrditi) što u konkretnoj stvari nije slučaj.

Prema uplatnicama i podacima iz dostavljenih izvadaka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga primatelja uplata, koje je tužena pod 1) dostavila uz podnesak od 13. svibnja 2021. g. proizlazi da je tužena pod 1) na ime rata za otkup stana platila:

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za veljaču 2017. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za ožujak 2017. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za travanj 2017. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za svibanj 2017. g.,

-iznos od 334,28 kn odnosno 44,37 EUR za lipanj 2017. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za srpanj 2017. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za kolovoz 2017. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za rujan 2017. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za listopad 2017. g.,

-iznos od 333,66 kn odnosno 44,28 EUR za studeni 2017. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za prosinac 2017. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za siječanj 2018. g.,

-iznos od 333,66 kn odnosno 44,28 EUR za veljaču 2018. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za ožujak 2018. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za travanj 2018. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za svibanj 2018. g.,

-iznos od 334,11 kn odnosno 44,34 EUR za lipanj 2018. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za srpanj 2018. g.,

-iznos od 334,09 kn odnosno 44,34 EUR za kolovoz 2018. g.,

-iznos od 333,65 kn odnosno 44,28 EUR za rujan 2018. g.,

-iznos od 333,71 kn odnosno 44,29 EUR za listopad 2018. g.,

-iznos od 334,15 kn odnosno 44,35 EUR za studeni 2018. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za prosinac 2018. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za siječanj 2019. g.,

-iznos od 334,03 kn odnosno 44,33 EUR za veljaču 2019. g.,

-iznos od 333,84 kn odnosno 44,31 EUR za ožujak 2019. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za travanj 2019. g.,

-iznos od 334,52 kn odnosno 44,40 EUR za svibanj 2019. g.,

-iznos od 333,71 kn odnosno 44,29 EUR za lipanj 2019. g.,

-iznos od 333,71 kn odnosno 44,29 EUR za srpanj 2019. g.,

-iznos od 334,03 kn odnosno 44,33 EUR za kolovoz 2019. g.,

-iznos od 333,90 kn odnosno 44,32 EUR za rujan 2019. g.,

-iznos od 334,34 kn odnosno 44,37 EUR za listopad 2019. g.,

-iznos od 334,05 kn odnosno 44,34 EUR za studeni 2019. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za prosinac 2019. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za siječanj 2020. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za veljaču 2020. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za ožujak 2020. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za travanj 2020. g.,

-iznos od 333,98 kn odnosno 44,33 EUR za svibanj 2020. g.,

-iznos od 334,20 kn odnosno 44,36 EUR za lipanj 2020. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za srpanj 2020. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za kolovoz 2020. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za rujan 2020. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za listopad 2020. g.,

-iznos od 333,64 kn odnosno 44,28 EUR za studeni 2020. g.,

-iznos od 333,64 kn odnosno 44,28 EUR za prosinac 2020. g.,

-iznos od 334,34 kn odnosno 44,37 EUR za siječanj 2021. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za veljaču 2021. g. i

-iznos od 334,59 kn odnosno 44,41 EUR za ožujak 2021. g.,

odnosno ukupno 16.688,76 kn ili 2.215,10 EUR.

Tužena pod 1) je u podnesku od 13. svibnja 2021. g. navela da je za otplatu stana platila ukupno 17.012,26 kn, što nije u suglasnosti s dostavljenim dokazima (uplatnicama i izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga primatelja uplata) za period od 1. veljače 2017. g. do 31. ožujka 2021. g.

To znači da je u iznosu od 323,50 kn odnosno 42,94 EUR prigovor radi prebijanja za ovaj period i ovu osnovu neosnovan.

Tužena pod 1) je, nadalje, uz podnesak od 13. svibnja 2021. g. dostavila i uplatnice o plaćanju zajedničke pričuve za period od 1. ožujka 2017. g. do 30. travnja 2021. g. i potvrdu od t.d Jamb Tukić d.o.o. Split kojom ovo t.d. kao upravitelj zgrade potvrđuje da su sva zaduženja za sporni stan u periodu od 1. siječnja 2017. g. do 31. ožujka 2021. g. podmirena. Radi se o istom mjesečnom iznosu 196,37 kn odnosno 26,06 EUR. Ukupan iznos koji je tužena pod 1) zatražila prigovorom radi prebijanja je za 49 mjeseci upravo zatraženi iznos od 9.622,13 kn odnosno 1.277,08 EUR, pa je u ovom dijelu prigovor u cijelosti osnovan.

U odnosu na plaćenu komunalnu naknadu, tužena pod 1) je uz podnesak od 13. svibnja 2021. g. dostavila potvrde o plaćanju za period za siječanj, veljaču, ožujak, travanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2017. g. po 59,09 kn, za cijelu 2018. g. po 59,09 kn, za cijelu 2019. g. po 59,27 kn, za siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, rujan, listopad i studeni 2020. g. po 59,27 kn i za siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2021. g. po 59,27 kn, odnosno za ukupan iznos od 2.841,00 kn, odnosno 377,07 EUR. Međutim, to nije period za koji je tužena pod 1) postavila prigovor radi prebijanja jer dostavljene uplatnice za siječanj 2017. g. i travanj 2021. g. nisu obuhvaćene periodom u koji je istaknut ovaj prigovor (od 1. veljače 2017. g. do 31. ožujka 2021. g.). Stoga je ukupan iznos za koji je tužena pod 1) dostavila dokaze o uplati: 2.722,64 kn odnosno 361,36 EUR.

Tužena pod 1) je u podnesku od 13. svibnja 2021. g. navela da je za komunalnu naknadu platila ukupno 3.550,08 kn, što nije u suglasnosti s dostavljenim dokazima (uplatnicama) za period od 1. veljače 2017. g. do 31. ožujka 2021. g.

To znači da je u iznosu od 827,44 kn odnosno 109,82 EUR prigovor radi prebijanja za ovaj period i ovu osnovu neosnovan.

U podnesku od 7. ožujka 2022. g. tužena pod 1) dopunila je prigovor radi prebijanja navodeći da je nastavila podmirivati troškove te da je za otkup stana za listopad 2021. g. platila iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR, za studeni 2021. g., iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR i za prosinac 2021. g. iznos od 334,59 kn odnosno 44,41 EUR, za sredstva zajedničke pričuve za listopad, studeni i prosinac 2021. g. po 196,37 kn te za komunalnu naknadu za rujan, listopad, studeni i prosinac 2021. g. po 59,27 kn, odnosno ukupno 1.827,96 kn odnosno 242,61 EUR, što je ovaj sud u cijelosti prihvatio.

Što se tiče godišnje grobne naknade koja je po prvi zatražena u navedenom podnesku u visini od 220,00 kn, a plaćena je za grobno mjesto 3-N-107/1 na groblju Lovrinac za cijelu 2021. g., na ime ĆK, pok. majke stranaka, po ocjeni suda radi se o trošku koji su nasljednice trebale snositi po pola, pa je i ovaj dio prigovora osnovan. Dakle, ukupno priznat iznos je 2.047,96 kn odnosno 271,81 EUR. U podnesku od 28. ožujka 2022. g. tužena pod 1) navela je da precizira svoje potraživanje po prigovoru radi prebijanja jer je uočila ''neke nedostatke i nedorečenosti''

U odnosu na plaćanje otkupne cijene stana, tužena pod 1) dostavila je uplatnice iz kojih proizlazi da je platila:

-iznos od 333,96 kn odnosno 44,32 EUR za travanj 2021. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za svibanj 2021. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za lipanj 2021. g.,

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za srpanj 2021. g. i

-iznos od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za kolovoz 2021. g. te da se radi o ukupnom iznosu od 1.667,95 kn odnosno 221,38 EUR, što je sud prihvatio (iako je pravilan zbroj 1.668,32 kn).

U odnosu na plaćanje zajedničke pričuve navela je da je do veljače 2022. g. nastavila plaćati po 196,37 kn mjesečno. Radi se o iznosu koji do tada nije bio zatražen: za travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2021. g. te siječanj i veljaču 2022. g. u ukupnom iznosu od 1.570,96 kn odnosno 208,50 EUR.

U odnosu na plaćanje komunalne naknade tužena pod 1) je navela da iz dostavljene kartice kupca proizlazi da su plaćeni iznosi do 31. ožujka 2022. g. Iz kartice kupca bez da je sud imao uvid u uplatnice, međutim, sud nije razlučio o kojim se mjesečnim iznosima radilo pa nije mogao provjeriti tvrdnju tužene pod 1) da je platila 2.188,49 kn i 948,14 kn, pa je u ovom dijelu prigovor ocijenjen neosnovanim.

I konačno, na ročištu od 22. ožujka 2023. g. tužena pod 1) dostavila je dokaze o uplatama i to:

-iznosa od 334,80 kn odnosno 44,44 EUR za travanj 2022. g.,

-iznosa od 335,43 kn odnosno 44,52 EUR za svibanj 2020. g.,

-iznosa od 335,32 kn odnosno 44,50 EUR za lipanj 2022. g.,

-iznosa od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za srpanj 2022. g.,

-iznosa od 338,68 kn odnosno 44,95 EUR za kolovoz 2022. g.,

-iznosa od 335,64 kn odnosno 44,55 EUR za rujan 2022. g.,

-iznosa od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za listopad 2022 g.,

-iznosa od 333,59 kn odnosno 44,28 EUR za studeni 2022. g. i

-iznosa od 342,08 kn odnosno 45,40 EUR za prosinac 2022. g.,

odnosno ukupno 3.022,72 kn odnosno 401,20 EUR.

Dostavljene su uplatnice za plaćanje zajedničke pričuve za travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2022. g. i siječanj 2023. g. u mjesečnim iznosima od po 196,37 kn odnosno 26,06 EUR. Ukupno je riječ o iznosu od 1.963,70 kn odnosno 260,60 EUR.

Dostavljene su i uplatnice o plaćanju komunalne naknade u iznosu od 59,27 kn za svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2022. g. Ukupno se radi o iznosu od 474,16 kn odnosno 62,93 EUR.

Tužena pod 1) je na ovom ročištu ukupan zbroj troškova koje je sama plaćala u daljnjem periodu izrazila iznosom od 5.460,60 kn, što je točan zbroj i što je sud prihvatio.

Dakle, ukupno je tužena pod 1) dokazala da je na ime otkupa stana platila 22.381,20 kn odnosno 2.970,65 EUR, na ime zajedničke pričuve 13.745,90 kn odnosno 1.824,37 EUR, na ime komunalne naknade 3.433,88 kn odnosno 455,76 EUR. Ukupno se radi o iznosu od 39.497,98 kn odnosno 5.250,78 EUR. Ovom iznosu treba pribrojiti i iznos priznate grobne naknade od 220,00 kn odnosno 29,20 EUR i tako dobiti ukupan zbroj od 39.717,98 kn odnosno 5.279,98 EUR. Polovica tog iznosa koji je trebala podmiriti tužiteljica kao suvlasnica stana i nasljednica pok. ĆK je iznos od za koji je prigovor radi prebijanja osnovan: 2.639,99 EUR. Tužiteljica je konačno uređenim tužbenim zahtjevom od tuženika od 1) i 2) zatražila ukupan iznos od 16.723,35 EUR, a sud je već obrazložio kako zahtjev tužiteljice smatra osnovanim u dijelu kojim je zatražena isplata iznosa od 13.485,15 EUR, što znači da je od svakog od tuženika tužiteljica osnovano zatražila isplatu iznosa od 6.742,58 EUR.

Prema odredbi čl. 338. st. 3. ZPP-a izreka presude sadrži, uz ostalo, i odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja. U slučaju da se utvrdi postojanje tražbine tužitelja i postojanje tražbine tuženika koja se stavlja tužitelju u prijeboj, vrši se prijeboj utvrđenih međusobnih tražbina i tuženika obvezuje na plaćanje razlike ako je utvrđeno potraživanje tuženika stavljeno u prijeboj manje od tražbine tužitelja. Drugim riječima, u slučaju postojanja oba potraživanja (potraživanja tužitelja i potraživanja tuženika istaknutog radi prebijanja) donosi se odluka koja sadrži: deklaraciju o postojanju potraživanja tužitelja, deklaraciju o postojanju potraživanja tuženika do visine potraživanja tužitelja, konstitutivnu odluku o kompenzaciji uz odbijanje zahtjeva tužitelja do visine do koje je kompenzirao njegovo potraživanje sa potraživanjem tuženika, uz eventualno utvrđenje obveze tuženika na ispunjenje preostalog nekompenziranog dijela potraživanja tužitelja.

To znači da je u točki II. izreke presude trebalo utvrditi postojanje potraživanja tužiteljice prema tuženoj pod 1) u iznosu od 6.742,58 EUR s pripadajućim kamatama, a u točki III. postojanje potraživanja tužene pod 1) prema tužiteljici u iznosu od 2.639,99 EUR s pripadajućim kamatama.

Trebalo je precizirati i tijek kamata, o čemu će u nastavku biti više riječi.

Što se zateznih kamata tiče, tužiteljica je na svaki mjesečni iznos zatražila isplatu zatezne kamate koja teče od prvog (1.) u tekućem mjesecu do isplate, što je generalno trebalo prihvatiti kao razuman datum kada su tuženici mogli ostvariti korist od davanja u najam stana koji je predmet postupka. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, naime, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Međutim, trebalo je primijeniti i već navedenu odredbu čl. 184. st. 2. ZOO-a te kao posljedicu dolaska tužiteljice u zakašnjenje odlučiti da od 14. rujna 2023. g. prestaju teći kamate, a kako je to već objašnjeno.

Prema ocjeni ovog suda tuženici pod 1) i 2) treba smatrati nesavjesnim stjecateljima jer su odmah po okončanju ostavinskog postupka iza smrti majke tužiteljice i tužene pod 1) imali saznanja da koriste i idealni dio stana tužiteljice.

Tužena pod 1) je, pak, na iznos koji je predmet prigovora radi prebijanja zateznu kamatu zatražila počevši od isticanja prigovora odnosno od 13. svibnja 2021. g. do isplate.

Jasno je da su na iznos glavnice za koji je prigovor radi prebijanja osnovan (2.639,99 EUR) i tužiteljica i tužena pod 1) zatražile plaćanje zatezne kamate od 13. svibnja 2021. g. do 14. rujna 2023. g., pa su se u tom dijelu i njihovi zahtjevi za isplatu zatezne kamate prebili. Međutim, tužiteljica je na iznos glavnice za koji je sud izvršio prijeboj kamatu zatražila i prije 13. svibnja 2021. g., odnosno na svaki mjesečni iznos koji čini tu glavnicu od prvog (1.) u tekućem mjesecu do 13. svibnja 2021. g., što prihvaćanjem prigovora radi prebijanja nije kompenzirano.

Isto tako, na iznos koji je prigovorom radi prebijanja priznat tuženoj pod 1) zatražena je isplata zatezne kamate koja teče od 14. rujna 2023. g. do isplate, što prihvaćanjem prigovora radi prebijanja također nije kompenzirano. Međutim, primjenom odredbe čl. 338. st. 3. ZPP-a, a u slučaju utvrđenja da je tražbina tuženika, odnosno u konkretnom predmetu tužene pod 1), veća od tražbine tužitelja, ovdje tužiteljice, tužitelju se ne nalaže obveza isplate razlike niti se utvrđuje postojanje tražbine tuženika u većem iznosu od tražbine tužitelja.

To znači da je tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženoj pod 1):

-neosnovan u dijelu kojim je zatražena isplata glavnice od 2.639,99 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 13. svibnja 2021. g. do isplate,

-neosnovan u dijelu kojim je zatražena isplata glavnice od 1.619,10 EUR (polovina od 3.238,20 EUR, a kako je već objašnjeno kod ocjene visine tržišne najamnine koja se mogla postići za stan) s pripadajućim kamatama,

-neosnovan u dijelu kojim je zatražena isplata zatezne kamate koja na dosuđeni iznos glavnice od 4.102,59 EUR teče od 14. rujna 2023. g. do isplate,

-osnovan u dijelu kojim je zatražena isplata glavnice od 4.102,59 EUR (iznos koji je po ocjeni suda osnovano zatražila tužiteljica u odnosu na tuženu pod 1) od 6.742,58 EUR umanjen za osnovani dio prigovora radi prebijanja tužene pod 1) od 2.639,99 EUR) sa zateznim kamatama koje na svaki mjesečni iznos teku od prvog (1.) dana u tekućem mjesecu do 14. rujna 2023. g. te

-osnovan za iznos zateznih kamata koje teku na iznose koji tužiteljici ne pripadaju radi prihvaćanja prigovora radi prebijanja i to na svaki mjesečni iznos od prvog (1.) dana u tekućem mjesecu do 13. svibnja 2021. g.,

a kako je trebalo odlučiti u izreci presude pod točkom IV.

Kamata je zatražena u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a, a stopa zatezne kamate postavljena je u skladu s odredbom st. 2. ovog čl., što je sud u cijelosti prihvatio i odlučio kao u izreci.

U odnosu na tuženika pod 2) tužbeni zahtjev je sud ocijenio djelomično osnovanim i to za iznos od 6.742,58 EUR sa zateznim kamatama koje na svaki mjesečni iznos teku od prvog (1.) dana u tekućem mjesecu do 14. rujna 2023. g., dok je u preostalom dijelu, za isplatu glavnice od 1.619,10 EUR s pripadajućim kamatama te za isplatu zatezne kamate koja na dosuđeni iznos glavnice (6.742,58 EUR) teče od 14. rujna 2023. g. do isplate tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 2) trebalo odbiti kao neosnovan, iz već navedenih razloga te je odlučeno kao u izreci pod točkom V.

Što se tiče prigovora zastare koji su istakli tuženici pod 1) i 2), taj je prigovor u cijelosti neosnovan. U primjeni je, naime, petogodišnji opći zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a. Tužiteljica je prvi put zatražila isplatu zatezne kamate u podnesku predanom u spis na ročištu od 3. studenog 2020. g., a prvi zatraženi iznos ima dospijeće 1. ožujka 2017. g. što znači da je prigovor zastare u cijelosti neosnovan. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, jer je uspjeh stranaka u parnici djelomičan. Prema ovoj odredbi ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Ocjenjujući uspjeh stranaka vezano za osnov više zahtjeva i usmjerenih prema dva tuženika i visinu zahtjeva sud je ocijenio da je tužiteljica uspjela u dijelu od 83%, a tuženici pod 1) i 2) u dijelu od 17%. Primjenom citirane odredbe ZPP-a tužiteljici je od troška postupka koji će sud utvrditi da su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka trebalo odmjeriti naknadu dijela troškova koji odgovara postotku od 66%.

Tužiteljici je trebalo priznati trošak sastava podnesaka od 15. listopada 2020. g. i 21. ožujka 2023. g. i zastupanja na ročištima od 14. rujna 2023. g. i 18. siječnja 2024. g. po 250 bodova (ukupno 1000 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 3. studenog 2020. g., 23. ožujka 2021. g. i 2. ožujka i 1. travnja 2022. g. po 50 bodova (ukupno 200 bodova), trošak sastava podneska od 21. lipnja 2021. g. od 25 bodova i trošak zastupanja na ročištima od 22. ožujka 2023. g. i 15. listopada 2024. g. po 125 bodova (ukupno 250 bodova).

Ukupan broj bodova od 1475 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Iznos koji se tim postupkom dobije (2.950,00 EUR) trebalo je uvećati za zatraženi PDV i tako dobiti iznos od 3.687,50 EUR koji je trebalo uvećati za zatraženu pristojbu tužbe (663,61 EUR) i presude (213,69 EUR) te tako dobiveni iznos (4.564,80 EUR) umanjiti s obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu i ocijeniti da joj od ovog izračunatog troška pripada 66% odnosno 2.711,49 EUR, što predstavlja trošak koji je trebalo priznati tužiteljici i koji su dužni podmiriti tuženici pod 1) i 2), zbog čega je odlučeno kao u točki VI. izreke presude.

Tužiteljici nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude jer taj trošak, po ocjeni suda, nije bio potreban radi vođenja parnice, a u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je trebalo priznati i zatraženu zateznu kamatu propisanu zakonom koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužiteljici pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno te je sud u izreci presude odredio i stopu ove kamate.

U Splitu, 13. siječnja 2025. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).