Poslovni broj: UsI-1198/2023-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, te Neni Čulić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Hrvatačko polje d.o.o., Jurišićeva 1A, Zagreb, OIB: 15843548632, zastupano po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Ćurković, Ćurić, Janušić&Banić j.t.d, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, (prethodno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), OIB: 19370100881, Radnička cesta 80, Zagreb, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 12. prosinca 2024. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika dana 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II-325-08/20-02/521, URBROJ: 517-09-2-23-2 od 20. ožujka 2023. i predmet vraća tom tijelu na ponovni postupak u kojem je ono dužno postupiti u skladu  s  pravnim  shvaćanjima  i  primjedbama  izraženim  u obrazloženju ove presude.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog spora u iznosu od 748,87, eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se više traženo zahtjev tužitelja odbija.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskih voda, KLASA: UP/I-325-08/19- 01/0040059, URBROJ:374-3403-2-2-20-6 od 8. lipnja 2020. Navedenim prvostupanjskim rješenjem utvrđena je tužitelju obveza plaćanja vodnog doprinosa za gradnju Sunčane elektrane Hrvace II. Faza u iznosu 99.893,60 kuna s obvezom plaćanja utvrđenog iznosa koja dospijeva dana 8. srpnja 2020.

2. Tužitelj u pravodobnoj tužbi kojom osporava zakonitost osporenog rješenja tuženika navodi kako je prvostupanjskim rješenjem i pobijanim rješenjem tuženika određeno da je povodom izgradnje 2 predmetne SE Hrvace, II. faza, tuženik kao investitor izgradnje obveznik plaćanja vodnog doprinosa u iznosu od 98.893,60 kn. U konkretnom slučaju radi se o solarnoj elektrani koja se sastoji od solarnih panela montiranih na nosivu konstrukciju, povezana internom kabelskom mrežom, te prostora s upravljačkim sklopovima smještenog u kontejnerski objekt. Kontejnerski objekt sa upravljačkom opremom elektrane predstavlja proizvodnu građevinu u smislu Uredbe te je na obujam kontejnerskog objekta od 150 m3 obračunat vodni doprinos po tarifi 0,60 kn/m3. Kablovi koji čine internu kabelsku mrežu elektrane predstavljaju produktovode te je na ukupnu duljinu odnosnih produktovoda od 920 m obračunat vodni doprinos po tarifi 0,98 kn/m. Pored navedenog obračunat je i komunalni doprinos i na ”otvorene građevine”, a kojom prilikom je kao osnovica uzeta površina od 99.900,00 m2. Međutim, da je na taj način pogrešno primijenjena Uredba o visini vodnoga doprinosa (NN Narodne novine 78/2010, 76/2011, 19/2012, 151/2013, 83/2015, 42/2019, 73/2020, dalje: Uredba) jer su površine fotonaponskih stolova pogrešno svrstane u kategoriju ”otvorene građevine”. Naime, fotonaponski stolovi ne predstavljaju otvorenu građevinu iz članka 2. točke 11. Uredbe o visini vodnog 2 doprinosa (NN 78/2010, 76/2011, 19/2012, 151/2013, 83/2015, 42/2019, 73/2020,) jer otvorene građevine definira kao otvorene građevine namijenjene za proizvodne, servisne (popravak, remont i održavanje), skladišne i parkirne svrhe, odnosno namijenjene kao manipulativne površine, prostori za pretovar, utovar i privez (lučke površine, dokovi, molovi, pristani i druge slične građevine), prostori za prodaju ili drugi promet robe i usluga, izložbeni prostori, građevine namijenjene za sport, rekreaciju, za poduku i vježbe, te druge slične djelatnosti, uključivo bazene, igrališta, otvorena kupališta, vježbališta i poligone i druge slične građevine, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Navodi kako je odredbom članka 4. Pravilnika o obračunu i naplati vodnoga doprinosa (NN 107/2014) propisano da se na izračun mjera građevine primjenjuju odredbe propisa o prostornom uređenju i gradnji i propisa o načinu utvrđivanja obujma građevine za obračun komunalnoga doprinosa, koji su bili na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za izdavanje akta za građenje u tijelu graditeljstva. Budući da je tužitelj izdavanje dozvole za predmetnu građevinu zatražio podneskom od 23. kolovoza 2019., u koje vrijeme je na snazi bio Pravilnik o načinu utvrđivanja obujma i površine građevina u svrhu obračuna komunalnog doprinosa (NN 15/2019, dalje: Pravilnik) to se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe upravo tog pravilnika prema kojem se obujam građevine za obračun komunalnog doprinosa utvrđuje u kubnim metrima (m³) kao stvarni obujam, odnosno zbroj obujma pojedinih dijelova građevine koji su zatvoreni tj. omeđeni s vanjske strane, uvećano za obujam dijelova te građevine koji nisu zatvoreni, ali su natkriveni i omeđeni prema van, a čiji obujam se izračunava na način propisan Pravilnikom. Fotonaponski stolovi nisu niti građevine koje su zatvorene niti građevine koje su natkrivene i omeđene prema van pa niti po tom kriteriju ne bi postojala osnova za nastanak obveze plaćanja vodnog doprinosa. Također, prema odredbama tog Pravilnika u obujam građevine ne uračunavaju se ni strehe ni istaknute konstrukcije za zaštitu od sunca na vanjskim površinama kao ni solarni kolektori i drugi uređaji predviđeni za povećanje energetske učinkovitosti. Dakle, solarne ploče postavljene na istaknutu konstrukciju, a koje za svrhu imaju povećanje energetske učinkovitosti nikako se ne bi mogle uračunavati u obujam građevine. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika.

3. U podnesku od 12. listopada 2023. tužitelj dodatno obrazlaže navode i argumente iz tužbe, te navodi da ukoliko se već fotonaponski stolovi kvalificiraju kao otvorene građevine koje su povod za obračun i naplatu vodnog doprinosa, tada je nužno te fotonaponske stolove uračunati sa ispravnom površinom, a u konkretnom predmetu i prvostupanjsko tijelo i tuženik kao drugostupanjsko tijelo su površinu fotonaponskih stolova pogrešno izračunali. Naime, iz prvostupanjskog rješenja proizlazi da prvostupanjsko tijelo utvrdilo tlocrtnu površinu pojedinačnih fotonaponskih modula od 19,98 m2, te je tu površinu pomnožilo sa 5000, kao ukupnim brojem fotonaponskih modula te je umnoškom tih parametara došlo do površine od 99.900,00 m2. Međutim, korišteni broj od 5000 fotonaponskih stolova (ili modula) naveden na stranici 54. Glavnog projekta konstrukcije za SE Hrvace – II. Faza (mapa G-2), broj projekta K 1/19 je zapravo nenamjerna omaška u tekstu Glavnog projekta konstrukcije. Naime, kad bi se takav broj od 5000 fotonaponskih stolova, svaki sa 30 fotonaponskih panela pojedinačne snage od 115 W, uzeo kao stvaran broj fotonaponskih stolova koji će se instalirati u SE Hrvace – II. faza, to bi značilo da će se u SE Hrvace – II. faza ugraditi 150.000 fotonaponskih panela. Kako svaki fotonaponski panel ima snagu od 115 W, to bi značilo da je konačno proizvodna snaga SE Hrvace – II. faza čak 17,25 MW (5000 stolova x 30 panela/stol x 115 W snaga panela = 17 250 000 W odnosno 17,25 MW). Da je evidentno riječ o omašci u tekstu Glavnog projekta konstrukcije jasno je kad se napravi opisani izračun potencijalne snage SE Hrvace – II. faza sa 5000 fotonaponskih stolova sa po 30 fotonaponskih panela svaki, budući da je riječ o eklatantno apsurdnim rezultatima, koji je u potpunom nesrazmjeru sa stvarnom odobrenom priključnom snagom za SE Hrvace – II. faza, od 4,9 MW. Točan broj fotonaponskih panela i njihova snaga su izrijekom navedeni u Elektrotehničkom projektu za SE Hrvace – II. Faza (mapa E-1), oznaka IP-SE Hrvace 1-10/15, koji je ujedno i vodeća mapa cijelog projekta (dalje: Elektrotehnički projekt), kako slijedi: (i) u poglavlju 5.1 (Fotonaponski moduli) na str. 103, u poglavlju 6.2 (Snaga fotonaponske elektrane) na str. 111, u poglavlju 6.4 (Fotonaponski sustav sunčane elektrane) na str. 112. U navedenim dijelovima Elektrotehničkog projekta izrijekom se navodi da je - broj fotonaponskih panela 60480, i - da je snaga pojedinog fotonaponskog panela 115 W. Kada se ukupan broj fotonaponskih panela (60480) naveden u Elektrotehničkom projektu podijeli sa brojem fotonaponskih panela instaliranih na jednom fotonaponskom stolu (30), proizlazi da će se u SE Hrvace – II. faza instalirati ukupno 2016 fotonaponskih stolova. Kada se ovaj parametar uvrsti u formulu za izračun ukupne tlocrtne površine fotonaponskih stolova (površine ispod fotonaponskih stolova) u SE Hrvace – II. faza koji je provelo prvostupanjsko tijelo (množenje površine pojedinačnog fotonaponskog stola od 19,98 m2 sa ukupnim brojem fotonaponskih stolova u sunčanoj elektrani), proizlazi da površina ispod fotonaponskih stolova nije 99.900,00 m2, već znatno manjih 40.279,68 m2, što je tek oko 40% površine koju je kod inicijalnog obračuna vodnog doprinosa izračunalo prvostupanjsko tijelo. Iz tako umanjene površine ispod fotonaponskih stolova (koja je pogrešno kvalificirana kao otvorena građevina iz članka 2. točke 11. Uredbe) proizlazi i manji iznos vodnog doprinosa koji se može naplatiti u vezi instalacije fotonaponskih stolova. Tužitelj ističe kako se u konkretnom slučaju imala primijeniti Uredba o izmjeni Uredbe o visini vodnog doprinosa (NN 73/2020, dalje: Uredba o izmjeni Uredbe), koja je stupila na snagu prvog dana od objave u Narodnim novinama, odnosno na dan 27.6.2020. a kojom su izmijenjeni iznosi visine vodnog doprinosa po jedinicama mjere te je smanjen jedinični iznos vodnog doprinosa za: a) proizvodne građevine u Zoni C – sa 0,60 kn/m3 na 0,30 kn/m3 ). produktovode u Zoni C – sa 0,98 kn/m2 na 0,48 kn/m2 c. otvorene građevine u Zoni C – sa 0,98 kn/m2 na 0,48 kn/m2. U članku 2. Uredbe o izmjeni Uredbe je izrijekom propisano da će se svi upravni postupci obračuna vodnoga doprinosa započeti do stupanja na snagu Uredbe o izmjeni Uredbe, koji nisu okončani izvršnim upravnim aktom, dovršiti po odredbama Uredbe o izmjeni Uredbe. U konkretnom slučaju obračuna vodnog doprinosa za SE Hrvace II. faza, u trenutku stupanja na snagu Uredbe o izmjeni Uredbe (27.6.2020.) upravni postupak obračuna vodnog doprinosa za SE Hrvace – II. Faza nije bio okončan izvršnim upravnim aktom budući da je na dan 27.6.2020.prvostupanjsko rješenje tek bilo doneseno (na dan 8.6.2020.), ali isto još nije postalo izvršno jer je u točki 2. izreke prvostupanjskog rješenja određeno je da utvrđeni iznos vodnog doprinosa od 98.893,60 kn dospijeva na dan 8.7.2020. U članku 133. stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku (dalje: ZUP), propisano je da prvostupanjska upravna rješenja postaju izvršna istekom roka koji je u samom upravnom rješenju određen kao rok u kojem se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti. Iz navedenog slijedi da je predmetno Prvostupanjsko rješenje postalo izvršno tek na dan 9.7.2020., kada je istekao rok za izvršenje radnje plaćanja vodnog doprinosa. Dakle, tek na dan 9.7.2020. je postupak obračuna vodnog doprinosa za SE Hrvace – II. faza okončan izvršnim upravnim aktom, što znači da je ispunjen uvjet iz članka 2. Uredbe o izmjeni Uredbe (upravni postupak obračuna vodnog doprinosa za SE Hrvace – II. fazu na dan 27.6.2020. još uvijek nije bio okončan izvršnim rješenjem), te se u ovom slučaju mora primijeniti novopropisana jedinična cijena za obračun vodnog doprinosa iz članka 1. Uredbe o izmjeni Uredbe. U toj situaciji, navodi tužitelj, tuženik je, po službenoj dužnosti, u trenutku rješavanja po žalbi tužitelja moralo primijeniti važeće materijalno pravo – članak 1. Uredbe o izmjeni Uredbe – te temeljem tako izmijenjenog važećeg materijalnog prava poništiti prvostupanjsko rješenje i samo riješiti stvar na način da na površinu odnosno obujam objekata koji čine SE Hrvace – II. fazu primijeni visinu umanjene jedinične cijene za vodni doprinos iz članka 1. Uredbe o izmjeni Uredbe.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Dostavom svih navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 12. prosinca 2024. godine strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 36/2024).

6. Među strankama ovog spora nije sporno da je citiranim prvostupanjskim rješenjem od 8. lipnja 2020. tužitelju utvrđena obveza plaćanja vodnog doprinosa za gradnju Sunčane elektrane Hrvace II Faza u ukupnom iznosu od 98.893,60 kuna, s obvezom plaćanja utvrđenog iznosa do 8. srpnja 2020.

7. Među strankama je sporno da li je pravilno utvrđena visina tužiteljeve obveze obzirom da tužitelj tvrdi da se fotonaponski stolovi (kao sastavni dio zahvata) ne mogu svrstati u otvorene građevine iz Uredbe o visini vodnog doprinosa; sporan je način obračuna površine fotonaponskih stolova, te primjena Uredbe o visini vodnog doprinosa 78/10, 76/11, 19/12, 83/15, 42/19).

8. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Sinj dostavila prvostupanjskom tijelu pravomoćnu građevinsku dozvolu Klasa: UP/I-361-03/119- 01/000168 urbroj: 2181/1-11-00-05/01-19-0010 od 7. listopada 2019 kojom se dozvoljava investitoru – ovdje tužitelju građenje sunčane elektrane Hrvace za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije 2a kupine –II Faza instalirane električne snage postrojenja 4,9MW na dijelu katastarske čestice k.č..br. 755/1 k. o. [katastarska općina] zi k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Općina Hrvace. Nadalje, za predmetnu građevinu priložen je Iskaz mjera za obračun vodnoga doprinosa (IM-2) na propisanom obrascu koji je ispunio potpisom i pečatom ovjerio projektant SF, mag. ing.el., namjena građevine je proizvodne građevine obujma 150 m3 i produktovodni 930 m. Nadalje, spisu prileži zaključak od 5. veljače 2020. KLASA: UP/I-325-08/19-01/0040059, URBROJ:374-3403-2-20-3 kojim prvostupanjsko tijelo traži od osobe ovlaštene za izradu projektne dokumentacije da u roku od 8 dana uskladi IM obrazac i analitički iskaz mjera izračuna za izgradnju predmetne građevine s projektnom dokumentacijom, pa je tužitelj dostavio korigirani IM obrazac.

9. Nakon tako provedenog postupka prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje od 8. lipnja 2020. kojim je tužitelja obvezalo na plaćanje vodnog doprinosa za gradnju Sunčane elektrane Hrvace II Faza, u ukupnom iznosu od 98.893,60 kuna, s obvezom plaćanja utvrđenog iznosa do 8. srpnja 2020.

10. Ocjenjujući osnovanost tužbeni navoda tužitelja, valja reći kako ovaj sud ne drži osnovanim navod tužitelja prema kojem se fotonaponski stolovi ne mogu smatrati otvorenim građevinama.

11. Naime, i po ocjeni ovog suda fotonaponski stolovi predstavljaju građevinu namijenjenu za proizvodnu svrhu, dakle u cijelosti odgovaraju definiciji otvorenih građevina iz Uredbe o visini vodnog doprinosa, prema kojoj su otvorene građevine : "otvorene građevine namijenjene za proizvodne, servisne (popravak, remont i održavanje), skladišne i parkirne svrhe, odnosno namijenjene kao manipulativne površine, prostori za pretovar, utovar i privez (lučke površine, dokovi, molovi, pristani i druge slične građevine), prostori za prodaju ili drugi promet robe i usluga, izložbeni prostori, građevine namijenjene za sport, rekreaciju, za poduku i vježbe, te druge slične djelatnosti, uključivo bazene, igrališta, otvorena kupališta, vježbališta i poligone i druge slične građevine" . Stoga se ovaj prigovor tužitelja otklanja kao neosnovan.

12. Međutim, ovaj sud ne može otkloniti prigovor tužitelja koji se tiče primjene Uredbe o visini vodnog doprinosa 78/10, 76/11, 19/12, 83/15, 42/19- u daljnjem tekstu Uredba 78/10).

13. Naime, prvostupanjsko rješenje doneseno je dana 8. lipnja 2020. dakle, nedvojbeno za vrijeme važenja Uredbe 78/2010. Međutim, dana 26. lipnja 2020. u Narodnim novinama 73/2020, objavljena je Uredba o izmjeni Uredbe o visini vodnog doprinosa- u daljnjem tekstu: Uredba 73/2020, koja je stupila na snagu prvog dana od objave u Narodnim novinama, odnosno dana 27.6.2020.

Člankom 1. predmetne Uredbe 73/2020 izmijenjena je do tada važeća Uredba 78/10, na način da su izmijenjeni iznosi visine vodnog doprinosa po jedinicama mjere prikazani u tablici u članku na način da je (između ostalog), smanjen iznos visine vodnog doprinosa za: a. proizvodne građevine u Zoni C – sa 0,60 kn/m3 na 0,30 kn/m3 b. produktovode u Zoni C – sa 0,98 kn/m2 na 0,49 kn/m2 c. otvorene građevine u Zoni C – sa 0,98 kn/m2 na 0,49 kn/m2 . Nadalje, člankom 2. navedene Uredbe 73/2020 propisano je da će se svi upravni postupci obračuna vodnog doprinosa započeti do stupanja na snagu ove Uredbe, koji nisu okončani izvršnim upravnim aktom dovršiti po odredbama ove Uredbe.

14. Člankom 133. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09, 110/21) propisano je: "1) Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno.

(2) Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, dostavom rješenja stranci ako žalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, danom odricanja stranke od prava na žalbu te dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu žalbe.

(3) Drugostupanjsko rješenje kojim se rješava upravna stvar postaje izvršno dostavom stranci.

(4) Kad je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka.

15. Uzimajući u obzir netom navedene odredbe Uredbe 73/20, čl. 133. ZUP-a, te činjenicu da je prvostupanjskim rješenjem određeno da utvrđeni iznos obveze vodnog doprinosa dospijeva dana 8. srpnja 2020. godine, to je po ocjeni ovog suda osnovan navod tužitelja da je u konkretnom slučaju u vrijeme stupanja na snagu Uredbe 73/20, prvostupanjsko rješenje nije bilo izvršno.

16. Naime, izvršnost upravnog akta vezuje se za mogućnost njegovog prisilnog izvršenja, a obzirom da je u prvostupanjskom rješenju naznačeno kako isto dospijeva dana 8. srpnja 2020., to se isto ne može prisilno izvršiti prije tog datuma, pa stoga u vrijeme stupanja na snagu Uredbe 73/20 isto nije izvršno.

17. Obzirom na stilizaciju odredbe čl. 2. Uredbe 73/20 prema kojoj se ona primjenjuje na sve postupke koje do dana njenog stupanja na snagu nisu okončani izvršnim upravnim aktom, to pravilno navodi tužitelj da je tuženik prilikom odlučivanja o žalbi tužitelja trebao primijeniti navedenu Uredbu.

18. Obzirom na navedeno, rješenje tuženika ne može se ocijeniti zakonitim, pa je temeljem odredbe čl. 117.st.1. ZUS-a rješenje tuženika valjalo poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak tuženiku koji će ponovno odlučiti o žalbi tužitelja pri čemu će voditi računa o prethodno izloženim primjedbama ovog suda.

19. Budući da je tužitelj koji je zastupan po kvalificiranom punomoćniku-odvjetniku popisao trošak spora, to je istome prema navedenom popisu valjalo priznati trošak sastava tužbe 199,10 eura, trošak pristupa na ročišta održana dana 24. rujna 2024. i 12. prosinca 2024. za svako po 200,00 eura, a što sve zbrojeno i uz dodatni PDV od 25% iznosi 748,87 eura. Sud tužiteljima nije priznao trošak podneska od 12. listopada 2023. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog spora. Stoga je riješeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu, 13. siječnja 2025.

S U T K I NJ A

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. ove presude nije dopuštena žalba. Protiv točke II. dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA: - opun. tužitelja,

- tuženiku,

- u spis