Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Sukoišanska 6, Split

Poslovni broj: P-474/2020-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š ENJ E

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Heleni Silić Ivanković, u pravnoj stvari tužitelja DADO TRANSPORTI d.o.o., OIB: 78401462758, Trnska cesta br. 63, Trn, Široki Brijeg, Bosna i Hercegovina, kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Franić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., OIB: 55545787885, Vončinina 3, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju ŽR, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 3. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Jasminke Franić, odvjetnice u Splitu i punomoćnice tuženika ŽR, na ročištu za objavu presude 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. platiti tužitelju DADO TRANSPORTI d.o.o. iznos od 7.319,90 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos od 3.581,60 eura i iznos od 658,90 eura teku od 17. rujna 2017. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 17. rujna 2017. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos od 3.079,40 eura od 7. veljače 2018. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 7. veljače 2018. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja DADO TRANSPORTI d.o.o. da mu tuženik Hrvatske ceste d.o.o. plati zatezne kamate po stopi koja prelazi stopu zateznih kamata određenu u točki I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. naknaditi tužitelju DADO TRANSPORTI d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 3.242,22 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.000,00 BAM (KM) na ime izgubljene zarade povučen.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 4. rujna 2020. navodi da se 11. rujna 2017. dogodila prometna nesreća i to na način da se teretno vozilo marke "MAN", reg oznake J92-T-844 u vlasništvu tužitelja, a kojim je upravljao LR, uslijed iznenadnog udara vjetra, prevrnulo na zaštitnu metalnu ogradu na mostu Dr. Franje Tuđmana u Dubrovniku, pri čemu da je došlo do odvajanja metalne konstrukcije tovarnog sanduka od podvozja teretnog vozila i pada navedene konstrukcije preko zaštitne ograde mosta u more. Nadalje, navodi da šteta na vozilu tužitelja iznosi ukupno 14.348,36 KM (7.020,00 KM na ime nadogradnje za kamion, 6.035,80 KM na ime plaćenog računa za popravak vozila broj 50-28 od 7. veljače 2018. te 1.291,56 KM na ime plaćene cijene za ceradu za vozilo), ali i da je tužitelj pretrpio daljnju štetu zbog nemogućnosti korištenja vozila za vrijeme popravka od 7 dana i to u iznosu od 1.000,00 KM. Zbog navedenog tužitelj je istaknuo zahtjev za naknadu naprijed opisane štete od tuženika, kao osobe koja upravlja državnim cestama i koja nije zatvorila za promet most u uvjetima jakih bočnih udara vjetra.

2. Podneskom od 2. prosinca 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika na ime naknade imovinske štete na vozilu (nadogradnja za kamion) potražuje iznos od 3.581,60 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 17. rujna 2017. pa do isplate, na ime naknade imovinske štete na vozilu (po računu broj 50-28 od 7. veljače 2018.) iznos od 3.079,40 eura koje na navedeni iznos teku od 7. veljače 2018. pa do isplate, na ime naknade imovinske štete na vozilu (cerada za kamion) iznos od 658,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. rujna 2017. do isplate. Tužitelj od tuženika zahtjeva i naknadu troškova parničnog postupka.

3. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe i osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelj je predložio da sud izvede dokaz čitanjem potvrde Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, broj: 511-03-14-19/196-17 od 29. studenog 2017., prometne dozvole, vozačke dozvole, zapisnika o alkotestiranju za vozača DR, izvida štete broj 33/02/2018/RM, računa broj 50-28 autoservisa Pezić, predračuna broj 03-10/17 SSAM plasta d.o.o., računa broj 352/217-ER Vekić prometa d.o.o., radnog naloga broj 35 autoservisa Pezić, potvrde o privremenom oduzimanju tahografskog zapisa, potvrde o oštećenju vozila, izvješća Hidrometeorološkog zavoda, spisa Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik broj 511-03-14-19/196, saslušanjem vozača DR, saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja AR te dokaz vještačenjem po vještaku prometno-tehničke struke.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva. Naveo je da su dinamička signalizacija i prometno informacijski sustav na mostu Dr. Franje Tuđmana u Dubrovniku izvedeni prema prometnom projektu tvrtke Promel projekt d.o.o., a prema kojem projektu je za zatvaranje mosta potrebno da u vremenu od 30 minuta ili manje dođe do tri udara vjetra kritične brzine. Navodi da je neposredno prije nailaska predmetnog vozila došlo do prvog udara vjetra jačine od oko 60 km/h pri kojoj brzini vjetra računalo koje upravlja dinamičkom signalizacijom odmah pali svjetlosni prometni znak te prikazuje znak "bočni vjetar". Navodi, dakle, da je vozač svjetlosnom prometnom signalizacijom bio upozoren na jačinu vjetra, ali da nisu bili ispunjeni uvjeti za zatvaranje mosta s obzirom da se radilo o prvom udaru vjetra iznad kritične vrijednosti. Napominje, da je odmah nakon nezgode i povodom te nezgode operater MR odlučio zatvoriti most. Tuženik zaključno navodi da je vozač trebao prilagoditi brzinu vremenskim prilikama i skinuti ili otvoriti ceradu s prikolice pa da do predmetne prometne nezgode ne bi niti došlo.

5. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz odgovora na tužbu tuženik je predložio ovom sudu izvesti dokaz pregledom projekta broj 16/2002 "Most Dubrovnik s pristupnim i okolnim cestama" tvrtke Promel projekt d.o.o., uviđajem na licu mjesta, pribavljanjem od PP Dubrovnik podatka o tome je li 11. rujna 2017. na mostu Dr. Franje Tuđmana bilo i drugih prometnih nezgoda, te saslušanjem svjedoka MR.

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: potvrde Policijske uprave Dubrovačko- neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, broj: 511-03-14-19/196-17 od 29. studenog 2017., prometne dozvole, vozačke dozvole, zapisnika o alkotestiranju za vozača DR, izvida štete broj 33/02/2018/RM, računa broj 50-28 autoservisa Pezić, predračuna broj 03-10/17 SSAM plasta d.o.o., računa broj 352/217-ER Vekić prometa d.o.o., radnog naloga broj 35 autoservisa Pezić, potvrde o privremenom oduzimanju tahografskog zapisa, potvrde o oštećenju vozila, izvješća Hidrometeorološkog zavoda, projekta broj 16/2002 "Most Dubrovnik s pristupnim i okolnim cestama" tvrtke Promel projekt d.o.o. i spisa Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik broj 511-03-14-19/196. Sud je izveo i dokaz saslušanjem vozača DR te dokaz vještačenjem po vještaku prometno-tehničke struke.

7. Sud je odbio izvesti dokaz uviđajem na licu mjesta, jer isti dokaz ne bi bio adekvatan za utvrđivanje spornih činjenica u ovom postupku. Sud je odbio pribaviti od Policijske postaje Dubrovnik podatke o tome je li 11. rujna 2017. na mostu Dr. Franje Tuđmana bilo i drugih prometnih nezgoda, jer je takav dokaz ocijenio kao suvišan u ovom postupku. Sud nije izveo ni dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja AR ni svjedoka MR budući da su stranke odustale od tih dokaznih prijedloga.

8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019.; dalje: ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu koji se odnosi na stopu zakonskih zateznih kamata.

9. Prije svega je za navesti da konkretni spor ima međunarodno obilježje, a da je odredbom članka 27. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine", broj 101/2017.; dalje: ZMPP-a) propisano da se pravo mjerodavno za izvanugovorne obveze zbog prometnih nesreća na cestama određuje primjenom Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama od 4. svibnja 1971. (»Narodne novine - Međunarodni ugovori«, br. 4/94.; dalje: Haške konvencije). Odredba članka 3. Haške konvencije propisuje da je mjerodavno pravo pravo države na čijem se području dogodila prometna nezgoda. Međutim, odredba članka 2. točke 2. navedene Konvencije propisuje da se ista ne primjenjuje na odgovornost vlasnika ceste ili svake druge osobe obvezane da osigura održavanje ceste ili sigurnost korisnika, a zbog čega su se stranke, u smislu odredbe članka 14. točke 1. Uredbe (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze, dogovorile da mjerodavno pravo za konkretni spor bude pravo Republike Hrvatske (list 109 spisa).

10. Među strankama, dakle, nije sporno da se 11. rujna 2017. dogodila prometna nezgoda na način da se teretno vozilo u vlasništvu tužitelja, na mostu Dr. Franje Tuđmana u Dubrovniku, uslijed naleta vjetra prevrnulo na zaštitnu metalnu ogradu mosta sa zapadne strane, pri čemu je došlo do odvajanja metalne konstrukcije tovarnog sanduka od podvozja teretnog vozila i pada metalne konstrukcije preko zaštitne ograde mosta u more. Nije sporno ni to da je tuženik društvo odgovorno za upravljanje prometnicom na kojoj se dogodila predmetna prometna nezgoda (most Dr. Franje Tuđmana).

11. Među strankama je sporna odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja kao i visina tužbenog zahtjeva.

12. Dakle, radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, a imajući na umu suprotstavljene tvrdnje stranaka, trebalo je prvenstveno odlučiti je li tuženik odgovoran za nastalu štetu i to zbog propusta da zatvori predmetnu dionicu javne ceste ili, pak, tuženik uslijed vremenskih prilika kakve su bile prije nastanka predmetne prometne nezgode nije bio u obvezi zatvoriti istu. Također, trebalo je utvrditi je li vozač teretnog vozila tužitelja sa svoje strane mogao poduzeti određene radnje koje bi dovele do izbjegavanja nastanka predmetne prometne nezgode.

13. Točkom 5.2. glavnog i izvedbenog prometno-tehničkog projekta "Most Dubrovnik s pristupnim i okolnim cestama" tvrtke Promel projekt d.o.o. propisani su uvjeti za zatvaranje mosta za određenu kategoriju vozila pa je kao kritična brzina vjetra za sudionike u prometu I. kategorije, u slučaju da je kolnik suh, određena brzina od 60 km/h, s time da pojava vjetra kritične brzine ne znači automatski zabranu prometa određenoj kategoriji vozila, već je predviđeno da će se most zatvoriti za određenu ili sve kategorije vozila ako u vremenu manjem ili jednakom 30 minuta dođe do tri udara vjetra kritične brzine.

14. Iz potvrde Državno hidrometeorološkog zavoda proizlazi da je na dan nastanka predmetne prometne nezgode između 14,00 i 15,00 sati na glavnoj meteorološkoj postaji Dubrovnik izmjerena brzina vjetra od 35,8 m/s (128,88 km/h), a što prema BEAUFORTOVOJ ljestvici za procjenu jačine vjetra predstavlja orkan. Iz iste potvrde proizlazi da je isti dan na istom mjestu u vremenu od 13,00 do 14,00 sati izmjerena brzina vjetra od 36,6 m/s (orkan).

15. Iz službene zabilješke Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Postaje prometne policije Dubrovnik, broj 511-03-14-19/196-2017 sastavljene na dan nastanka predmetne prometne nezgode proizlazi da je u trenutku nastanka iste na mostu bio dežurni operater – dispečer MR, a koji je u obavijesnom razgovoru izjavio da je 11. rujna 2017. oko 14 i 40 sati na mostu Dr. Franje Tuđmana puhao vjetar brzine oko 60 km/h, a da navedena brzina vjetra ne iziskuje nikakva ograničenja prometovanja na mostu. Međutim, da je u 14,45 sati vidio teretno vozilo koje prelazi preko mosta i koje se njiše uslijed jakih udara vjetra, a da je u tom trenutku na kompjutoru očitana brzina vjetra od 114 km/h zbog čega da je automatski zatvorio most za promet. Spomenuti dežurni operater MR ispitan je 15. rujna 2017. u svojstvu svjedoka u prostorijama Postaje prometne policije Dubrovnik, a kojom prigodom je dodatno pojasnio da je 11. rujna 2017. radio od 7,00 do 19,00 sati te da je odmah kada je primio smjenu na kompjutorima vidio da se sprema nevrijeme, ali da se promet na mostu odvijao normalno. Nadalje je naveo da je oko 14 i 40 sati počeo jače puhati vjetar i to brzinom od 66 km/h zbog čega su se na mostu automatski upalili znakovi upozorenja, ali da promet preko mosta nije bio ograničen. Naveo je da je na mostu vidio kamion koji dolazi iz smjera "Nuncijate", a da se iz smjera Splita prema Dubrovniku u istom trenutku kretala i kamp-kućica koja se njihala uslijed naleta vjetra. U tom trenutku kompjutor da je očitao brzinu vjetra od 114 km/h zbog čega da je on odmah zatvorio most za promet, te obavijestio djelatnike Centra 112 da treba pomoć. Naveo je da je nakon tog poziva vidio vozača kamp-kućice kako se pokušava vratiti unatrag, a da je vjetar kamion bacio na ogradu, a u kojem su trenutku udari bure sezali čak do 156 km/h. Istaknuo je da su udari bure sanduk kamiona otkinuli i prebacili preko ograde mosta u more, nakon čega da se kamion ispravio i vratio na kotače, a da su u tom trenutku udari bure bili 166 km/h.

16. Iz iskaza svjedoka DR koji je upravljao teretnim vozilom tužitelja u bitnom proizlazi da je na ulazu u most gorilo zeleno svjetlo, a da je čitanjem prometne signalizacije primijetio da vjetar puše brzinom od 66 km/h. Nadalje proizlazi da su ga udari vjetra u dva navrata destabilizirali, da je on pokušavao stabilizirati vozilo, ali da je onda bočni udar vjetra bacio kamion na ogradu, nakon čega da je tovarni sanduk preko ograde upao u more, a vozilo da se vratilo na kotače nakon čega da ga je on odvezao s mosta.

17. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometno-tehničke struke, Stanka Smodlake, proizlazi da se teretno vozilo u trenutku destabilizacije izazvane udarima vjetra kretalo brzinom od 58-59 km/h, a da je ograničenje brzine kretanja na samom mostu 60 km/h. Nadalje proizlazi da kod brzina vjetra iz službene zabilješke Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Postaje prometne policije Dubrovnik i iz potvrde Državnog meteorološkog zavoda može doći do destabilizacije kamiona kao i gubljenja upravljivosti kamionom. Nadalje proizlazi da cijena novog sanduka, nadogradnje i cerade s ugradnjom iznosi 23.125,00 eura, ali da je tužitelj popravak vozila u Bosni i Hercegovini platio 14.347,36 KM, a da je razlika u cijeni tolika zbog toga što je on svoj izračun temeljio na cijenama ovlaštenih servisa i tvorničkih dijelova u Njemačkoj. U dopuni svog nalaza i mišljenja, vještak je pojasnio da se u trenutku nastanka predmetne prometne nezgode kamion kretao dozvoljenom brzinom, a da se teško izjasniti o tome pri kojoj brzini kretanja kamiona ne bi došlo do njegove destabilizacije. Na ročištu za glavnu raspravu od 20. rujna 2024. vještak je usmeno iznio svoj nalaz i mišljenje u bitnom navodeći da do destabilizacije kamiona ne bi došlo pri brzini kojom se kretao kamion u trenutku nastanka predmetne prometne nezgode pod uvjetom da nije bilo zapuha vjetra ekstremne jačine. Nadalje je naveo da bi bez cerade na prikolici kamiona kamion možda mogao prijeći most bez prevrtanja, jer da bi udarna površina bila znatno smanjena, ali da demontaža cerade nije jednostavan postupak niti je taj postupak uobičajen u transportnom procesu, zbog čega nije za očekivati od vozača da demontira ceradu čak ni u ekstremnim uvjetima. Naglašava da kompletno vozilo s natkrivenim prostorom odgovara opremi vozila u transportnom procesu. Na upit punomoćnika tuženika kolika bi bila primjerena brzina kretanja vozila tuženika s obzirom na vremenske uvjete koji su vladali, vještak je još jednom naglasio da bi kamion mogao prijeći most brzinom kojom se kretao u trenutku destabilizacije da nije bilo iznenadnih zapuha vjetra ekstremne jačine, a da se vrlo teško izjasniti o tome pri kolikoj brzini kretanja kamiona ne bi došlo do prevrtanja kamiona čak i uslijed tih ekstremnih zapuha vjetra.

18. Odredbom članka 60. stavka 1. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014.; dalje: ZC-a) propisano je da su pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar ovlašteni u opravdanim slučajevima zatvoriti javnu cestu za promet, dok odredba stavka 2. istog članka predviđa da ministar propisuje što se smatra opravdanim slučajem i postupak zatvaranja javne ceste.

19. Odredbom članka 4. stavka 1. Pravilnika o opravdanim slučajevima i postupku zatvaranja javne ceste ("Narodne novine", broj: 119/2007. i 84/2011.; dalje: Pravilnika) propisano je, među ostalim, i to da se opravdanim slučajem za zatvaranje javne ceste, prema tom Pravilniku, smatraju vremenske pojave koja bitno utječu na sigurnost odvijanja prometa kao što je olujni vjetar, ledena kiša, snijeg nošen olujnim vjetrom koji stvara snježne zapuhe, obilna i dugotrajna kiša koja izaziva bujično tečenje vode ili izlijevanje vodotoka iz korita preko kolnika.

20. Odredba članka 5. Pravilnika propisuje da su Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o., županijska uprava za ceste, Upravno tijelo Grada Zagreba odnosno korisnik koncesije (u daljnjem tekstu: nadležni subjekt) ovlašteni u opravdanim slučajevima navedenim u članku 4. ovoga Pravilnika, zatvoriti javnu cestu kojom upravljaju odnosno provesti postupak za njeno zatvaranje.

21. U konkretnom slučaju, dakle, prometna nezgoda dogodila se oko 14,40 sati, a u vremenskom intervalu od 14,00 do 15,00 sati na glavnoj meteorološkoj postaji Dubrovnik izmjerena je brzina vjetra od 35,8 m/s (128,88 km/h), što prema Beaufortovoj ljestvici za procjenu jačine vjetra na kopnu predstavlja orkan koji po svojoj jačini dvostruko premašuje jačinu olujnog vjetra kojeg Pravilnik definira kao vremensku pojavu koja bitno utječe na sigurnost odvijanja prometa i kao takva predstavlja opravdani slučaj za zatvaranje javne ceste.

22. U takvim okolnostima, prema mišljenju ovog suda, tuženik se ne može s uspjehom osloboditi svoje odgovornosti za predmetnu štetu pozivajući se na prometno-tehnički projekt "Most Dubrovnik s pristupnim i okolnim cestama" tvrtke Promel projekt d.o.o., a kojim su propisani uvjeti za zatvaranje mosta na način da je predviđeno zatvaranje mosta za određenu ili sve kategorije vozila ako u vremenu manjem ili jednakom 30 minuta dođe do tri udara vjetra kritične brzine. Tuženik tijekom postupka, naime, inzistira na tome da je neposredno prije ulaska teretnog vozila na most došlo do prvog udara vjetra brzine od oko 60 km/h, zbog čega da nije bio ispunjen uvjet za zatvaranje mosta već da je računalo koje upravlja dinamičkom signalizacijom trebalo upaliti svjetlosni prometni znak i prikazati znak "bočni vjetar", a što da je u konkretnom slučaju i ispunjeno. Međutim, s obzirom da iz potvrde Državnog hidrometeorološkog zavoda proizlazi da je u vremenskom intervalu od 13,00 do 14,00 sati, a koji vremenski interval prethodi onome u kojem se dogodila predmetna prometna nezgoda, izmjerena brzina vjetra od 36,6 m/s (orkan), dakle, čak i veća brzina vjetra od one izmjerene u vremenskom intervalu u kojem se dogodila predmetna prometna nezgoda, ovaj sud smatra da je već tada, odnosno najkasnije tada, tuženik trebao ispuniti obvezu određenu odredbama ZC-a i Pravilnika da u slučaju vremenske pojave koja bitno utječe na sigurnost odvijanja prometa zatvori javnu cestu za promet. U prilog navedenom ide i izjava dispečera MR, a kako to proizlazi iz spisa Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik broj 511-03- 14-19/196, da je već u trenutku preuzimanja smjene na dan nastanka predmetne prometne nezgode, u 7,00 sati, na kompjutorima vidio da se sprema nevrijeme.

23. S obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka prometno-tehničke struke proizlazi da su zapusi vjetra orkanske jačine bili jedini uzrok nastanka predmetne prometne nezgode, odnosno da se nastanak iste ne može povezati s brzinom kretanja vozila u vlasništvu tužitelja koja je bila unutar granica dozvoljene, a da skidanje ili podizanje cerade koje bi eventualno smanjilo mogućnost nastanka prometne nezgode, nije jednostavan postupak niti je taj postupak uobičajen u transportnom procesu, ovaj sud je zaključio da je za nastanak predmetne prometne nezgodne isključivo odgovoran tuženik koji nije postupio sukladno odredbi članka 60. stavka 1. ZC-a u vezi s odredbama članaka 4. i 5. Pravilnika i to na način da uslijed orkanskog vjetra zatvori javnu cestu za promet.

24. Ovdje je samo za napomenuti da tuženik, nakon što je vještak usmeno iznio svoj nalaz i mišljenje na ročištu za glavnu raspravu od 20. rujna 2024., nije iznio nikakve primjedbe na takav nalaz i mišljenje.

25. S obzirom da je tužbeni zahtjev osnovan, trebalo je odlučiti i o visini istoga.

26. Kako je već naprijed navedeno, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka prometno-tehničke struke proizlazi da cijena novog sanduka, nadogradnje i cerade s ugradnjom iznosi 23.125,00 eura, ali da je tužitelj popravak vozila u Bosni i Hercegovini platio 14.347,36 KM, a da je razlika u cijeni tolika zbog toga što je on svoj izračun temeljio na cijenama ovlaštenih servisa i tvorničkih dijelova u Njemačkoj. Tužitelj je u spis dostavio račune Autoservisa Pezić od 7. veljače 2018. na iznos od 6,035,80 KM, predračun broj 03-10/17 SSAM Plasta na iznos od 1.291,56 KM te račun Vekić prometa d.o.o. broj 352/2017-R od 17. rujna 2017. na iznos od 7.020,00 KM.

27. Odredbom članka 1085. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015.; dalje ZOO-a) propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Stavak 2. istog članka propisuje da je, ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna za ostatak štete dati naknadu u novcu, dok stavak 3., za slučaj kada uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, propisuje obvezu odgovornoj osobi isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Odredbom stavka 4. istog članka propisano je da će se naknada u novcu dosuditi oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

28. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je odredbom članka 1090. ZOO-a propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

29. Osnovno je načelo popravljanja štete, dakle, da se imovinska situacija oštećenika treba dovesti u stanje kakvo je bilo prije prouzročenja štete.

30. S obzirom da je cijena popravka vozila, odnosno cijena radnji koje su poduzete radi potpunog otklanjanja nastale štete bila 14.347,36 KM, upravo je to iznos koji je potreban da se oštećenikova imovinska situacija dovede u stanje kakvo je bilo prije prouzročenja štete.

31. Međutim, tužitelj je podneskom od 2. prosinca 2024. svoj tužbeni zahtjev postavio u valuti euro pa umjesto ukupno 14.347,36 KM potražuje iznos od 7.319,90 eura i to na ime naknade imovinske štete na vozilu (nadogradnja za kamion) iznos od 3.581,60 eura umjesto 7.020,00 KM, na ime naknade imovinske štete na vozilu (po računu broj 50-28 od 7. veljače 2018.) iznos od 3.079,40 eura umjesto 6.035,80 KM te na ime naknade imovinske štete na vozilu (cerada za kamion) iznos od 658,90 eura umjesto 1.291,56 KM.

32. Nadalje, pored navedenog iznosa, tuženik je dužan, a to sukladno članku 29. stavku 1. ZOO-a i članku 1086. ZOO-a, na taj iznos platiti i zatezne kamate.

33. Za početak tijeka zateznih kamata na iznos dosuđene naknade materijalne štete bitno je kada je učinjen trošak radi popravka, tj. kada je tužitelj doista platio popravak vozila jer od tog dana tužitelju (oštećeniku) pripada pravo na zatezne kamate (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-X-1112/11 od 14. veljače 2012.). Tužitelj je u ovom postupku postavio zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata upravo sukladno citiranom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zbog čega je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata trebalo prihvatiti, osim u dijelu u kojem zahtijeva plaćanje zateznih kamata po stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava, a u kojem dijelu je tužbeni zahtjev trebalo odbiti. Naime, zatezne kamate na dosuđeni iznos na ime naknade imovinske štete teku po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

34. Napokon, odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 5., članka 155. i članka 164. ZPP-a. Naime, tužitelj u ovom postupku nije uspio samo u razmjeno neznatnom dijelu svog zahtjeva i to onom koji se odnosi na kamate kao sporedno potraživanje, konkretno stopu zateznih kamata, slijedom čega ima pravo na naknadu svih troškova postupka.

35. S obzirom da je tužitelj djelomično povukao tužbu i to u onom dijelu u kojem zahtijeva isplatu iznosa od 1.000,00 KM na ime izgubljene zarade, potrebno je istaknuti da je odredbom članka 158. stavka 1. ZPP-a, doduše, propisano da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, ali tuženik koji se nije protivio djelomičnom povlačenju nije postavio zahtjev za naknadu troškova postupka.

36. Stoga, imajući u vidu odredbe Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023.; dalje: Tarife), vrijednost predmeta spora i zahtjev tužitelja za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje postupka, priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za:

- sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- sastav podnesaka od 30. ožujka 2021., 13. travnja 2023., 1. svibnja 2023. i 22. listopada 2024. svaki po 100 bodova (Tbr. 8. točka 1. u vezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- sastav podnesaka od 19. ožujka 2022. i 2. prosinca 2024. svaki po 25 bodova (Tbr. 8. točka 4. u vezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištima od 10. siječnja 2022., 28. ožujka 2022., 6. veljače 2024., 24. svibnja 2024., 20. rujna 2024. i 3. prosinca 2024., za svako po 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. u vezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu za objavu presude od 13. siječnja 2025. 50 bodova (Tbr. 9. točka 3. Tarife),

dakle ukupno 1200 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura (Tbr. 54. Tarife) sveukupno iznosi 2.400,00 eura.

37. Pored navedenog, tužitelju je trebalo priznati i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 63,96 eura sukladno članku 4. točki 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/2018.), pristojbe na prvostupanjsku odluku u iznosu od 127,93 eura sukladno članku 4. točki 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/2018. i 51/2023.), trošak plaćenog predujma za trošak vještačenja u iznosu od 597,25 eura te trošak izdavanja meteorološkog vještačenja u iznosu od 53,08 eura, dakle daljnjih 842,22 eura.

38. Slijedom navedenog, sud je prihvatio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.242,22 eura.

39. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

40. S obzirom da je tužitelj, a kako je već ranije navedeno, podneskom od 2. prosinca 2024. djelomično povukao tužbu, trebalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

Split, 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Helena Silić Ivanković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (članak 335. stavci 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud RH putem.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku uz pristojbu presude

- tuženiku po punomoćniku

- u spis