Poslovni broj: Us I-2592/2023-13
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Šakro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ad.1) Grada Dubrovnika, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, OIB:21712494719, kojeg zastupa gradonačelnik EL, ad. 2) SL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 3) ML, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 4) ELŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 5) BL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 6). SLŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 7) CL, [adresa] bus 101, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravni slijednik PL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.8) AL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 9) ĐL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 10) KL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 11) FL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 12) ĆL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.13) MLŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelji od ad. 2) do ad. 13) svi zastupani po opunomoćeniku Mariju Kaznačiću, odvjetniku u Dubrovniku, Vukovarska 17, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske koje zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23, u predmetu određivanja naknade za ekspropriranu nekretninu, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 13. prosinca 2024., a objavljene 13. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelji od ad.1) do ad.13) traže poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA:UP/II-944-01/22-01/09, URBROJ: 514-04- 02-01-01/08-23-02 od 12. srpnja 2023., kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA:UP/II-944-01/22-01/09, URBROJ: 514- 04-02-01-01/08-23-02 od 12. srpnja 2023., odbijene su žalbe Grada Dubrovnika, ovdje tužitelja ad.1) i VL. E, IL pok. S, ČL, BLŽ kćeri M, NL sin M, SLŽ, B, AL, ĐL, KL, TL, UL i CLŽ, ovdje tužitelja od ad. 2) do ad. 13), izjavljene protiv rješenja Dubrovačko - neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko - pravne poslove, KLASA: UP/I-943-05/21-01/09, URBROJ: 2117-11/11-22-22 od 19. travnja 2021., kao neosnovane pozivom na odredbu čl. 33. st.1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade.
2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Dubrovačko - neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko - pravne poslove, KLASA: UP/I-943- 05/21-01/09, URBROJ: 2117-11/11-22-22 od 19. travnja 2021., riješeno je da je Grad Dubrovnik dužan isplatiti naknadu za eksproprirano zemljište u k. o. [katastarska općina] pobliže označeno kao u točki 1. izreke, i to Dini Zec ud. E za 4/96 dijela u iznosu 147.768,08 kuna, IL pok. S za 4/96 dijela u iznosu 147.768,08 kuna, ČL za 4/96 dijela u iznosu 147.768,08 kuna, BLŽ kćeri M za 3/96 dijela u iznosu 110.826,05 kuna, NL sin M za 3/96 dijela u iznosu 110.826,05 kuna, SLŽ za 6/96 dijela u iznosu 221.652,10 kuna, B C za. 8196 dijela u iznosu 295.536,12 kuna, AL za 4/96 dijela u iznosu 147.768,08 kuna, ĐL za 6/96 dijela u iznosu 221.652,10 kuna, KL za 6/96 dijela u iznosu 221.652,10 kuna, TL za 12/96 dijela u iznosu 443.304,17 kuna, UL za 12/96 dijela u iznosu 443.304,17 kuna i MLŽ za 24/96 dijela iznosu od 886.608,36 kuna (dalje u tekstu: VL i dr.), u roku od 15 dana od dana od pravomoćnosti rješenja te isplatiti zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja rješenja do isplate. Točkom 2. određeno je da će se o troškovima pravnog zastupanja odlučiti dopunskim rješenjem.
3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj ad.1) Grad Dubrovnik je pravodobno podnio tužbu koja je zaprimljena e-komunikacijom 24. listopada 2023. i zavedena pod poslovnim brojem UsI-2592/2023. Tužitelj u tužbi navodi da je podnosi zbog nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba upravnog postupka, u bitnom navodeći kako su prilikom postupanja prvostupanjskog tijela po žalbama povrijeđene odredbe upravnog postupka jer da žalbe ovlaštenika naknade izjavljene na Rješenje Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinskopravne poslove KLASA: UP/I-943-05/21- 01/09, Urbroj: 2117-11/11-22-22 od 19.04.2021. godine nisu sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku dostavljene Gradu Dubrovniku na očitovanje. Nadalje navodi da Grad Dubrovnik nije na ispravan način određen kao obveznik naknade već da je Grad Dubrovnik kao jedan od slijednika bivše Općine Dubrovnik solidarno obvezan na isplatu naknade, međutim da prvostupanjsko tijelo navedenu obvezu nije utvrdilo na ispravan način. Da osim što ostale slijednice Općine Dubrovnik nisu dobile mogućnost da sudjeluju u postupku i iznose svoje primjedbe, tako da se u postupku nisu pozvali ovlaštenici naknade da se izričito izjasne od koje od slijednica ranije Općine Dubrovnik zahtijevaju naknadu. Nadalje navode, da budući da pravni slijednici nekadašnje općine Dubrovnik nisu sklopili sporazum o diobi zajedničke imovine, da je navedeno pitanje riješeno Odlukom Vlade Republike Hrvatske, Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija KLASA: 940-01/95-01/302, URBROJ: 515-02-97-15 od 06. prosinca 1997. pa da je tako u točki IV. navedene Odluke određeno da naknadno pronađene nekretnine s pravom korištenja bivše općine Dubrovnik pripadaju onoj jedinici lokalne samouprave na čijem se području nalaze. Međutim, da se u konkretnom slučaju ne radi o nekretnini i preuzimanju te nekretnine i obveza u svezi te nekretnine, već da se radi o novčanoj obvezi ranije Općine Dubrovnik, kao tadašnjeg korisnika oduzete nekretnine i koja obveza tada nije bila podmirena. Stoga da se prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo pogrešno pozivaju na primjenu teritorijalnog principa, naročito jer da spomenutom Odlukom nisu izričito regulirana preuzimanja novčanih sredstava, dugovanja i potraživanja proračuna nekadašnje Općine Dubrovnik. Stoga da se upravo zbog navedenog u konkretnom slučaju i primjenjuje institut solidarne odgovornosti dužnika. Međutim, da prema Zakonu o obveznim odnosima kada postoji solidarna odgovornost da svaki dužnik odgovara za cijelu obvezu, a vjerovnik je ovlašten birati od kojeg će dužnika zahtijevati ispunjenje obveze do njezinog potpunog ispunjenja pa da je stoga svaki ovlaštenik mogao izabrati od koga će tražiti predmetnu naknadu. Nastavno na navedeno, da iz podataka u spisu ne proizlazi da su se ovlaštenici naknade izričito očitovali da žele upravo isplatu naknade od Grada Dubrovnika, a što da je bitna pretpostavka da bi se upravo Grad Dubrovnik u izreci rješenja označio kao obveznik ispunjenja naknade. Tužitelj nadalje navodi da je drugostupanjsko tijelo u svojim ranijim odlukama zauzelo stav da se u situaciji kada postoji više solidarnih obveznika ovlaštenici naknade moraju izjasniti od kojeg obveznika traže naplatu, a koji stav, koji se tiče pasivne legitimacije te postavljanja zahtjeva spram jednog od solidarnih obveznika, da je izražen u brojnim odlukama Ministarstva pravosuđa i uprave kao i Upravnog suda, primjerice u Rješenju ministarstva pravosuđa KLASA: UP/II-943- 05/14-01/13, Urbroj: 514-04-02-01-01-17-02 od 06.03.2017. Stoga da je zbog navedenog prvostupanjsko tijelo trebalo pozvati sve bivše slijednice Općine Dubrovnik da sudjeluju kao stranke u postupku te da iznose svoje primjedbe. Samim time, a obzirom da nema izričitog očitovanja ovlaštenika tijekom postupka da naknadu zahtijevaju od Grada Dubrovnika, da je izreka rješenja trebala glasiti drugačije te se pozivati na solidarnu odgovornost, a na temelju kojeg će ovlaštenici birati od koga će se naplatiti, a pitanje naknade između slijednica da će se rješavati u posebnom postupku. Da su ovakvim postupanjem ostale slijednice ranije Općine Dubrovnik onemogućene u zaštiti svojih prava i dovedene u situaciju da će Grad Dubrovnik od njih moći potraživati naplatu razmjernog dijela isplaćene naknade bez da su upoznati s ranijim postupkom.
3.1. Pored navedenog, tužitelj ad.1) ustraje u stavu da je vještak pogrešno procjenjivao navedene nekretnine jer da ih nije procjenjivao individualno već da ih je zajedno spojio kao da je eksproprirana jedna nekretnina površine 4.223,00 m2, a ne veći broj nekretnina različitih površina s različitim svojstvima koja se vrednuju. S obzirom na obilježja ekspropriranih nekretnina, da su primijenjeni pogrešni faktori prilagodbe koji da su trebali biti znatno veći. Naime, da veći broj ekspropriranih nekretnina ne odgovora nekretninama s kojima se uspoređuju, kako površinom, tako ni drugim obilježjima, primjerice da su procjenjivane nekretnine imale makadamski pristup dok poredbene da imaju kolni pristup. Nadalje navodi da se podaci za poredbene nekretnine pod 1.i 2. nisu trebali vrednovati budući da su za iste sklopljeni kupoprodajni ugovori 2018. i 2019. godine, odnosno tri odnosno četiri godine od trenutka utvrđivanja vrijednosti. Zbog navedenog, da su relevantne samo poredbene nekretnine pod 3. i 4. jer da iste odražavaju realniju vrijednost nekretnina budući da se radi o kupoprodajama iz 2021. godine. Također navodi da se prilikom vrednovanja nije uzela u obzir činjenica da je zemljište u vrijeme oduzimanja bilo poljoprivredno zemljište, a tek nakon oduzimanja da je isto postalo građevinsko. Slijedom navedenog, tužitelj ad.1) predlaže da sud nakon provedenog postupka uvaži tužbu te poništi osporavano rješenje KLASA:UP/II-944-01/22-01/09, URBROJ: 514-04-02-01-01/08- 23-02 od 12. srpnja 2023.
4. Tužitelji od ad. 2) do ad.13) su također podnijeli pravodobnu tužbu zbog nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba upravnog postupka, koja tužba je zaprimljena e-komunikacijom 24. listopada 2023. i zavedena pod poslovnim brojem UsI-2597/2023. Tužitelji predmetnom tužbom osporavaju iznos naknade koji im je određen prvostupanjskim rješenjem. Tužitelji navode da je prvostupanjsko tijelo uz Nalaz i mišljenje vještaka ZL pribavilo podatke iz Informacijskog sustava Porezne uprave iz kojih proizlazi da je raspon cijena građevinskog zemljišta unutar granica građevinskog područja u k. o. [katastarska općina] u 2021. godini od 917,64 kn/m2 - 1.879,67 kn/m2, te da je nakon provedene usmene rasprave prvostupanjsko tijelo prihvatilo Nalaz i mišljenje vještaka ZL kojim je tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina utvrdilo kao cjelinu u iznosu 839,79 kn/m2, odnosno ukupno 3.546.433,54 kn, odnosno 471.448,30 eura za ekspropriranu površinu od 4.223 m2. Navode da se naknada određuje, u pravilu, vještačenjem po vještaku građevinske struke, uz prethodno pribavljene podatke Porezne uprave glede tržišnih cijena sličnog zemljišta na području određene općine, podatke kretanja cijena prema ugovorima o prodaji zaključenih posredovanjem agencija za prodaju nekretnina, te podataka o cijenama iz natječaja kojima gradovi ili općine prodaju svoje zemljište, tj. cijena koje su postignute na njima. Da je u navedenom vještačenju kao cijenu za m2 određen iznos od 839,79 kn/m2, iako da je prvostupanjsko tijelo prema podacima koje je pribavilo i koji su priloženi spisu, kao minimalna cijena za nekretnine u k. o. [katastarska općina] od nadležne porezne uprave iznosila 917,64 kn/m2 do 1.879,67 kn/m2. U tom smislu da su tužitelji osporavali kako posljednje vještačenje, tako i ono u prethodnim rješenjima od 18. svibnja 2012. g. i od 02. siječnja 2019. g. Dakle, da je razlika između cijene koju je dostavila porezna uprava kao maksimalne u iznosu od 1.879,67 kn/m2 i cijene po kojoj je izvršena procjena 1.039,88 kn, a razlika između minimalne cijene koju je dostavila porezna uprava da je 77,85 kn/m2, što da znači da je iznos koji je određen za isplatu manji i od najminimalnijeg koji je dostavila porezna uprava. Da to ukazuje na činjenicu da je naknada toliko obezvrijeđena da je manja i od minimalne tržišne cijene, te dvostruko manja od najveće tržišne cijene, što da ukazuje na svu besmislenost ovakvih procjena koje da imaju za cilj umanjiti i odugovlačiti isplatu 17 godina od podnošenja zahtjeva, te od donošenja pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji 43 godine. U tom smislu da tužiteljima ne ostaje ništa drugo već da još jednom ponove svoje prijašnje stavove i ukazati na nelogičnosti koje se odnose na smanjenje vrijednosti procjene vrijednosti predmetnih nekretnina, kao i na činjenicu da ponovo nisu uzimani relevantni podaci tj. da su zanemareni podaci koji se već nalaze u spisu, a koji da se odnose na podatke kako porezne uprave, tako i na vrijednost nekretnina koje se nalaze u neposrednoj blizini nekretnina koje su predmet procjene. Da imajući u vidu opći porast vrijednosti nekretnina, za koju da bi se moglo reći da u pravnom smislu već predstavljaju opće poznatu činjenicu, da je zapravo nemoguće da postoje ovolike razlike u izračunima četiri različita vještaka i da se one upravo suprotno svim pokazateljima smanjuju. Slijedom naprijed navedenog tužitelji smatraju da su prijašnja vještačenja kojima se određuje naknada u iznosu od 11.064.966,00 kn od 15. listopada 2009. g. i u iznosu od 6.927.831,50 kn od 18. svibnja 2012. g., stručnija, točnija korektnija i realnija od posljednjeg vještačenja, pa da se u tom smislu predlaže da Sud potvrdi jedno od ta dva vještačenja, odnosno iznosa kao ispravno, pravedno i pravično, te o tome da jasnu uputu prvostupanjskom tijelu o daljnjem postupanju. Stoga su predložili da Sud poništi osporavano rješenje KLASA:UP/II-944-01/22-01/09, URBROJ: 514-04-02-01-01/08- 23-02 od 12. srpnja 2023.
5. Kako tužitelj ad.1) i tužitelji od ad.2) do ad.13) predmetnim tužbama osporavaju isto rješenje tuženika, to su Rješenjem ovog suda posl. br. UsI-2592/2023- 2 od 28. prosinca 2023. spojeni spisi ovog suda posl. br. UsI-2592/23 i Us I-2597/23 na način da je spis posl. br. Us I- 2597/23 pripojen spisu UsI-2592/23 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, pri čemu se navedeni spisi nadalje vode pod posl. br. UsI- 2592/23.
6. Rješenjem ovog suda od 5. siječnja 2024. pozvana je zainteresirana osoba DORH zastupan po ŽDO u Dubrovniku da sudjeluje u predmetnom upravnom sporu te su tužbe tužitelja dostavljene i tuženiku i zainteresiranoj osobi na odgovor.
7. Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu od 23. siječnja 2024. navodi kako u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja istovremeno predlažući da se tužba odbije kao neosnovana.
8. Podneskom od 9. prosinca 2024. opunomoćenik tužitelja od ad. 2) do ad. 13) izvijestio je Sud da je tužitelj ad. 7) PL preminuo te da je njegov nasljednik sin RL, te je kao dokaz na navedenu tvrdnju dostavio pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Jure Plećaša iz Dubrovnika poslovni broj O- 523/2024, UPP/OS-31/2024-6 od 4. srpnja 2pisa024., kao i punomoć kojom ga je isti opunomoćio da ga zastupa u predmetnom upravnom sporu (list 54 - 62 spisa).
9. Zainteresirana osoba DORH zastupan po ŽDO u Dubrovniku nije ovom Sudu dostavila odgovor na tužbu.
10. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 13. prosinca 2025. u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja ad.1) koji je svoj izostanak opravdao, te u odsutnosti tuženika i zainteresirane osobe koji svoj izostanak nisu opravdali, opunomoćenik tužitelja ad. 2) do ad.13) je naveo kako u cijelosti ustraje u svim navodima tužbe i tužbenog zahtjeva te je predložio zaključenje raspravljanja.
11. Opunomoćenik tužitelja od ad. 2) do ad.13) je popisao trošak i zatražio naknadu troškova zastupanja stranaka.
12. Sud je izveo dokaze čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu te svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.
13. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, te savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1), ni tužbeni zahtjev tužitelja od ad. 2) do ad.13) nije osnovan.
14. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA:UP/II-944-01/22-01/09, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 12. srpnja 2023.
15. Među strankama je isključivo sporno je li ovlaštenicima naknade, ovdje tužiteljima od ad. 2) do ad.13) pravilno i zakonito određena naknada za zemljište eksproprirano bivšem vlasniku OL pravomoćnim rješenjem Skupštine Općine Dubrovnik, Sekretarijata za komunalne poslove, Odsjeka za imovinskopravne poslove, broj: UP/I-05/1-2999-76 od 20. kolovoza 1979. u korist Općine Dubrovnik, radi izgradnje stambenih i komunalnih objekata prema PUP-u Mokošica, u iznosima i udjelima na način pobliže sadržan i određen u izreci prvostupanjskog rješenja, te je li Grad Dubrovnik, ovdje tužitelj ad. 1) pravilno određen obveznikom naknade.
16. Među strankama je sporno je li u ponovljenom postupku, u izvršenju rješenja tuženog tijela Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-944-07/19-01/3, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-03 od 15. travnja 2021., kojim rješenjem je poništeno prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I- 944-07/00-01/06, URBROJ: 2117-03-02/2-19-51 od 2. siječnja 2019. i predmet vraćen na ponovni postupak postupljeno po pravnom shvaćanju i uputi sadržanoj u citiranom rješenju.
17. U obrazloženju rješenja Klasa: UP/II-944-07/19-01/3, URBROJ: 514-04-02- 01-01/07-21-03 od 15. travnja 2021. utvrđeno je da je prvostupanjskim rješenjem naknada za eksproprirano zemljište određena na temelju Nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke GL iz svibnja 2018., koji je tržišnu vrijednost predmetnog zemljišta procijenio na temelju Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina (Narodne novine, broj: 78/15) i Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina (Narodne novine, broj: 105/15). Međutim, da je odredbom članka 62. stavak 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine, broj: 74/14 i 69/17) propisano da se odredbe toga zakona ne odnose na postupke započete po Zakonu o izvlaštenju. Naime, da po primitku spisa Općinskog suda u Dubrovniku koji se rješenjem posl. br. IR-38/83 od 17. svibnja 1994.oglasio nenadležnim, prvostupanjsko tijelo nije provelo niti jednu radnju u postupku pa je pokretanje postupka za određivanje naknade inicirano podneskom od 4. srpnja 2007., nakon čega je prvostupanjsko tijelo pokrenulo postupak i rješenjem od 15. listopada 2009. odredilo naknadu za eksproprirane nekretnine u iznosu 11.064.966,00 kn. Prema tome, da je postupak u ovoj stvari pokrenut na temelju članka 46. Zakona o izvlaštenju prije stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade i u ovom postupku primjenjuju se odredbe Zakona o izvlaštenju (Narodne novine, broj: 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11, 34/12). Citiranim drugostupanjskim rješenjem ocijenjeno je da je naknada određena prema propisima koji se ne mogu primijeniti u ovom postupku, jer je postupak određivanja naknade pokrenut tijekom 2007. kada je prvostupanjsko tijelo izvršilo prvu radnju u postupku, a rješenje o naknadi doneseno 15. listopada 2009., što je bilo prije stupanja na snagu Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina i Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina.
17.1. Prema članku 90. stavku 4. i 5. Ustava Republike Hrvatske zakoni, uredbe, pravilnici i drugi podzakonski propisi ne mogu imati retroaktivno djelovanje te se stoga ne mogu primijeniti u ovom postupku. Stoga je, iz naprijed navedenih razloga, pobijano rješenje poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak uz uputu da će u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo otkloniti uočene nedostatke u postupku tako što će pribaviti novi Nalaz i mišljenje istog ili drugog građevinskog vještaka, podatke Porezne uprave i agencija za promet nekretnina i sl., s tim da je potrebno pribaviti podatke iz ugovora o prodaji koji su sklopljeni u vrijeme utvrđivanja naknade, te po mogućnosti pribaviti i druge podatke na temelju kojih se može utvrditi tržišna vrijednost predmetnog zemljišta (nagodbe iz drugih postupaka i sl.).
18. Iz stanja i sadržaja spisa te obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi:
- da je u ponovljenom postupku, u izvršenju citiranog rješenja Klasa: UP/II-944- 07/19-01/3, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-03 od 15. travnja 2021., prvostupanjsko tijelo ponovno provelo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Stjepanu Grmoljezu dipl. ing. geod. i vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina ZL mag.ing. aedif. iz društva SUPERVISION d.o.o. Split; da je na raspravi u ponovnom postupku održanoj 6. srpnja 2021. godine strankama omogućeno očitovanje o osobi vještaka; da su vještacima Zaključkom KLASA:UP/I-943-05/21-
01/09, URBROJ: 2117/1-11/11-21-8 od 13. rujna 2021. dane detaljne upute za izradu Nalaza i mišljenja u skladu s drugostupanjskim rješenjem od 15. travnja 2021.; da je predmet procjene građevinsko, a ne poljoprivredno zemljište, s tim da se zemljište procjenjuje prema stanju u vrijeme eksproprijacije, a prema cijenama na tržištu u vrijeme određivanja naknade u skladu s odredbom čl. 33. ranije važećeg Zakona o izvlaštenju koji propisuje da je tržišna vrijednosti izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njenog utvrđivanja, ali vodeći računa o stanju i načinu korištenja nekretnine u trenutku oduzimanja, te procjena oduzete nekretnine s obzirom na njihove stvarne karakteristike i kvalitetu koje utječu na vrijednost;
- da je za dan 15. listopada 2021. godine zakazan očevid kojemu su nazočili opunomoćenik predlagatelja, odvjetnik Marijo Kaznačić, opunomoćenik Grada Dubrovnika Davor Bulić, vještak za geodeziju Stjepan Grmoljez, dipl. ing. geod. i vještak građevinske struke ZL mag. ing. aedif.;
- da je Stjepan Grmoljez dipl. ing. geod. na očevidu identificirao predmetne nekretnine i izjavio da su skicom izmjere br. 41/1980 čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] ušle u sastav novoformirana čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a skicom izmjere 40/2002 rečena novoformirana čest. zem. je cijepana na čest. zem. [katastarska čestica]..... do čest. zem. [katastarska čestica], te da su zatim na ponovno okrupnjenoj čest. zem. [katastarska čestica] izgrađene zgrade POS (poticajne stanogradnje) i iste u katastru ucrtane kao jedna zgrada i cesta dok je izvan ceste ostala čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] cijepana na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na istima su izgrađene privatne stambene kuće s uređenom okućnicom, a čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je parcelirana te su njeni dijelovi ušli u sastav čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina];
- da je imenovani vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina ZL mag. ing. aedif. građevinske struke postupajući po zaključku za izradu Nalaz i mišljenja u spis predmeta dostavio svoj pisani Nalaz i mišljenje o tržišnoj vrijednosti gore navedenih nekretnina od 12. studenog 2021. koji Nalaz je svim strankama u postupku dostavljen kao prilog pozivu za usmenu i javnu raspravu;
- da je u ponovljenom postupku u skladu s uputom Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik zatražena dostava podataka o rasponu tržišnih cijena građevinskog zemljišta za područje k. o. [katastarska općina];
- da je Ministarstvo financija - Porezna uprava, Područni ured Dubrovnik svojim dopisom KLASA:418-02/22-09/41, URBROJ: 513-07-19-22-4 dostavilo podatke prema kojima je unutar građevinskog područja u k. o. [katastarska općina] prosječna cijena u 2021. godini u rasponu od 917,64 kn/m2 do 1.879,67kn/m2, uz napomenu kako evidencija prometa nekretnina nije službena evidencija tržišnih vrijednosti, te da dane vrijednosti ne odražavaju nužno i vrijednost predmetnih nekretnina već da su iste prikaz prosječnih cijena sličnih nekretnina s približno istog područja, postignutih na tržištu nekretnina u traženom vremenskom periodu;
- da je održana usmena i javna rasprava 16. veljače 2022. na koju je pristupio opunomoćenik Grada Dubrovnika Davor Bulić, odvjetnik Marijo Kaznačić kao opunomoćenik ovlaštenika naknade te građevinski vještak ZL, mag. ing.aedif. na kojoj je strankama pružena mogućnost očitovanja na Nalaz i mišljenje imenovanog vještaka te isticanja prigovora i postavljanja pitanja imenovanom vještaku;
- da je opunomoćenik predlagatelja inzistirao da se Nalaz i mišljenje vještaka dopuni kako bi se utvrdilo zašto je došlo do drastičnog smanjena tržišne vrijednosti nekretnina u odnosu na vrijednosti iz prethodnih vještačenja, kojem prijedlogu za dopunu vještva se protivio opunomoćenik Grada Dubrovnika navodeći kako isto nije relevantno zbog proteka vremena izrade ranijih nalaza do danas;
- da je imenovani vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina ZL dostavio očitovanje na upit opunomoćenika predlagatelja o razlozima tako velikih odstupanja u cijenama, u kojem je naveo da su u prethodnim vještačenjima kao poredbene nekretnine korištene nekretnine koje po svojim obilježjima odgovaraju 1 kategoriji zemljišta, locirane uz more, prvi i drugi red i spremne za gradnju, te da nisu reprezentativne za usporedbu s procjenjivanim nekretninama koje su 2 (druga) kategorija zemljišta te da mu nije poznato na temelju kojih su parametara utvrđene cijene zemljišta obzirom da u trenutku procjene nisu postojali nikakvi zakonski okviri koji uređuju područje procjene nekretnina;
- da je na temelju naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjsko upravno tijelo prihvatilo Nalaz i mišljenje vještaka ZL kojim je tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina utvrdio kao cjelinu u iznosu 839,79 kn/m2, odnosno ukupno 3.546.433.54 kn, odnosno 471.448,30 eura za ekspropriranu površinu od 4.223 m2 te je donijelo rješenje kojim je ovlaštenicima naknade odredilo naknadu u iznosima i omjerima sadržanim u izreci prvostupanjskog rješenja KLASA: UP/I-943-05/21-01/09, URBROJ: 2117-11/11-22-22 od 19. travnja 2021. te Grad Dubrovnik utvrdilo obveznikom naknade, a protiv kojeg rješenja su i Grad Dubrovnik i ovlaštenici naknade podnijeli žalbe koje su osporavanim rješenjem tuženog tijela odbijene, a protiv kojeg rješenja su podnijeli tužbu i pokrenuli predmetni upravni spor.
19. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja ad.1) i ad.2) do ad.13), a kako to isti neosnovano smatraju već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.
20. Nije osnovan tužbeni navod Grada Dubrovnika, ovdje tužitelja ad. 1) da nije jedini obveznik naknade već da su to svi pravni slijednici bivše općine Dubrovnik jer je na istaknuti tužbeni navod već odgovoreno u obrazloženju presude Upravnog suda u Splitu posl. br. UsI-827/13-27 od 9. rujna 2016., u kojoj je Sud zauzeo pravno stajalište da je zbog činjenice što je predmetno zemljište deposedirano u korist općine Dubrovnik, obveznik isplate naknade Grad Dubrovnik kao pravni slijednik bivše općine Dubrovnik, a što u konkretnom slučaju nije sporno, pa se stoga tužbeni navod tužitelja odbija kao neosnovan, a tužitelj ad.1) upućuje na obrazložene citirane presude.
21. Nadalje, tužbeni navod tužitelja kojima prigovara visini utvrđene naknade, jer da bi naknada bila određena u previsokom iznosu, a koji prigovori se odnose na izrađeno vještvo, pravilno je tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja navelo da je vještak pravilno eksproprirano zemljište procijenio kao jednu, odnosno kao više grupiranih čestica pogodnih za stambenu i prateću izgradnju (ceste i sl.), a koja izgradnja je nakon eksproprijacije i ostvarena i zemljište privedeno svrsi eksproprijacije, jer da bi svaki drugačiji pristup išao neosnovano na štetu ovlaštenika naknade. Pritom valja istaći da je na isticane prigovore vještak dao odgovor i dopunu svog Nalaza i mišljenja kojima je argumentirano ogovorio na iste prigovore, a kako je to i prvostupanjsko tijelo detaljno obrazložilo u svom rješenju, koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
22. Iz podataka spisa predmeta tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, proizlazi da žalba ovlaštenika nije bila dostavljena Gradu Dubrovniku na odgovor u skladu s odredbom čl. 113. st. 4. ZUP-a, kako to isti u tužbi navodi. Međutim, navedeni propust prvostupanjskog tijela nije od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari budući da je Gradu Dubrovniku, ovdje tužitelju ad.1) kroz upravni spor omogućeno da se očituje na žalbene navode ovlaštenika naknade, a koji sada predstavljaju tužbene navode tužitelja ad. 2) do ad. 13), a koja tužba je Gradu Dubrovniku dostavljena na očitovanje uz Rješenje ovog Suda od 5. siječnja 2024., međutim na koje navode tužbe se Grad Dubrovnik nije očitovao. Stoga se istaknuti tužbeni navod ocjenjuje usmjerenim na odugovlačenje predmetnog postupka, a samim tim i na odugovlačenje plaćanja naknade ovlaštenicima naknade.
23. Nadalje, nisu osnovani ni tužbeni navodi ovlaštenika naknade, ovdje tužitelja ad.2) do ad.13) kojima isti osporavaju iznos naknade koji im je u ponovljenom postupku određen prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-943-05/21-01/09, URBROJ: 2117- 11/11-22-22 od 19. travnja 2021. u skladu s odredbom čl. 33. st.1. Zakon o izvlaštenju.
24. Ovo stoga što je na istaknuti prigovor o većoj vrijednost predmetnih nekretnina od procijenjenih vrijednosti i na prigovor o odstupanjima u cijenama iz prethodnih vještačenja, a koje prigovore su ovlaštenici naknade, ovdje tužitelji od ad. 2) do ad.13) već isticali u upravnom postupku, imenovani vještak već odgovorio i to na usmenoj raspravi pred prvostupanjskim tijelom, a prvostupanjsko tijelo je dani odgovor vještaka pravilno prihvatilo kao osnovan. Naime, u prethodnim vještačenjima kao poredbene nekretnine uzete su nekretnine koje po svojim obilježjima odgovaraju I (prvoj) kategoriji zemljišta, locirane su uz more, prvi i drugi red i spremne su za izgradnju te nisu reprezentativne za usporedbu s procjenjivanim nekretninama, koje su predmet naknade, i koje su II (druga) kategorija zemljišta te vještaku nije poznato na temelju kojih parametara su bile utvrđene cijene obzirom da u trenutku procjene nisu postojali zakonski okviri koji uređuju procjenu nekretnina. Također, valja istaći da je vještak u svom Nalazu i mišljenju, a potom i u odgovoru na istaknute prigovore, jasno naveo da se u konkretnom slučaju radi o zemljištu II (druge) kategorije koje u vrijeme eksproprijacije nije bilo komunalno opremljeno, već je nakon eksproprijacije pripremano za izgradnju, okrupnjivalo se i parceliralo, urbanistički isplaniralo, uzimajući u obzir sve aspekte koji na to utječu (prometna infrastruktura, elektro napajanje, vodovod, kanalizacija, telekomunikacija), a za što su uložena znatna sredstva od strane bivše općine Dubrovnik, a koju činjenicu je također valjalo uzeti u obzir. Pored navedenog, valja istaći da je pozivanje tužitelja ad. 2) do ad.13), kao ovlaštenika naknade, na iznose utvrđene ranije izrađenim vještačenjima sasvim neosnovano, upravo iz razloga zbog kojih je i rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-944-07/19-01/3, URBROJ: 514- 04-02-01-01/07-21-03 od 15. travnja 2021. poništeno prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I-944-07/00-01/06, URBROJ: 2117-03-02/2-19-51 od 2. siječnja 2019. i predmet vraćen na ponovni postupak, a u izvršenju kojeg rješenja je i doneseno rješenje koje tužitelji osporavaju predmetnom tužbom, a kako je to već naprijed navedeno i obrazloženo. Stoga se tužbeni navod tužitelja od ad.2) do ad.13) da potvrdi jedno od dva provedena vještačenja kao stručnija i to vještačenje od 15. listopada 2009. ili vještačenje od 18. svibnja 2021. u cijelosti ocjenjuju neosnovanim.
25. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju ocjene rezultata provedenog dokaznog postupka koje je prvostupanjsko tijelo provelo u ponovnom postupku, u izvršenju rješenja Klasa: UP/II-944-07/19-01/3, URBROJ: 514-04-02-01- 01/07-21-03 od 15. travnja 2021., to je po ocjeni ovog Suda prvostupanjsko upravno tijelo u cijelosti postupilo po pravnom shvaćanju i uputi sadržanoj u citiranom rješenju te donijelo pravilno i zakonito rješenje u pogledu obveznika i visine naknade. 26. Stoga, a kako tužbeni navodi tužitelja ad.1) i tužitelja od ad. 2) do ad.13) nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja ad.1) i tužitelja od ad.2) do ad.13) kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.
27. Odluka o troškovima upravnog spora je izostala obzirom na činjenicu da stranke do zaključenja raspravljanja trošak nisu ni popisale, ni zatražile, a kako je to propisanoj odredbom čl. 148. st. 3. ZUS-a.
U Splitu 13. siječnja 2025.
S U D A C
Leandra Mojtić
DNA:
1. Tužitelju ad.1)
2. opunom. tužitelja od ad.2) do ad.13)
- pozvati tužitelje od ad.1) do ad.13) solidarno na uplatu sudskih pristojbi i to pristojbu tužbe i pristojbu presude, po pravom.
3. Tuženiku
4. Zainteresiranoj osobi DORH-u po ŽDO u Dubrovniku
5. U spis
6. Tuženiku povrat spisa t. tijela, po pravom.
7. Kalendar pravomoćnosti do 30.3.2025.
