Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1607/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi nasljednika UL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], te oboje zastupani po punomoćniku Nikši Radišiću, odvjetniku iz Pule, izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, poslovni broj O-1144/2024-19 od 12. rujna 2024., 13. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba nasljednika UL i BL te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj O-1144/2024-19 od 12. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem održano je na snazi rješenje o naknadno pronađenoj imovini od 22. ožujka 2024. pod brojem O-936/2021, UPP/OS-69/2021-16 doneseno po javnom bilježniku iz [adresa] Rinu Zujiću kao povjereniku Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno.

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobijaju UL i BL (dalje: žalitelji) iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu prihvati i pobijano rješenje preinači na način da se prigovor žalitelja prihvaća u cijelosti tako da se naknadno pronađena imovina neće rasporediti na žalitelje već se utvrđuje da ista predstavlja ošasnu imovinu, a podredno da se pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

3. Žalba žalitelja nije osnovana.

4. Nije sporno da je u ostavinskom postupku iza pok. HL doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju 31. kolovoza 2021. temeljem kojeg su njegovim zakonskim nasljednicima proglašeni braća ostavitelja ŠL i BL, svaki u ½ dijela, s obzirom da se majka ostavitelja EL odrekla nasljedstva.

5. Kako je nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju 12. siječnja 2024. zaprimljen prijedlog Volksbank eG., Republika Njemačka radi donošenja dopunskog rješenja o nasljeđivanju, a sve u odnosu na stan upisan u Registru etažnog vlasništva za katastarsku općinu [katastarska općina], na teret kojeg stana navedena banka ima uknjiženo založno pravo radi osiguranja novčane tražbine koju ima prema ostavitelju u iznosu od 192.000,00 EURA, navedena banka predložila je javnom bilježniku donijeti rješenje o naknadno pronađenoj imovini.

6. S obzirom da je javni bilježnik održao ročište 20. veljače 2024. o navedenom prijedlogu, na kojem se majka ostavitelja ponovno odrekla nasljedstva u svezi naknadno pronađene imovine, međutim žalitelji, koji su se prihvatili nasljedstva i takvima pravomoćno utvrđeni rješenjem o nasljeđivanju od 31. kolovoza 2021., dali su izjave o odricanju od nasljedstva u svezi naknadno pronađene ostavinske imovine, ali je rješenjem od 22. ožujka 2024. javni bilježnik naknadno pronađenu imovinu rasporedio u korist žalitelja, svakog u ½ dijela, uz obrazloženje da odricanje od nasljedstva ne može biti djelomično ni pod uvjetom, niti se nasljednik koji je raspolagao nasljedstvom ili nekim njegovim dijelom može odreći nasljedstva sve sukladno čl. 132. i 133. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - dalje: ZN).

7. Odlučujući o prigovoru kojeg su žalitelji izjavili na navedeno rješenje javnog bilježnika, a u kojem osporavaju primjenu čl. 132., 133. i 135. ZN-a, smatrajući da bi se u tom slučaju dovelo u pitanje zakonsko pravo nasljednika da daju nasljedničke izjave u postupku raspoređivanja naknadno pronađene imovine, te smatrajući da se na taj način ne bi djelomično odrekli nasljedstva, prvostupanjski sud utvrđuje da je sporno je li dana izjava o prihvatu nasljednika drugog nasljednog reda u odnosu na ostavinsku imovinu koja je obuhvaćena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezuje ove nasljednike i u odnosu na naknadno pronađenu imovinu, odnosno mogu li se u konkretnom slučaju zakonski nasljednici odreći nasljedstva samo glede naknadno pronađene imovine.

8. Smatrajući da je nasljednička izjava neopoziva, pa ako netko naknadno promijeni mišljenje o tome želi li biti nasljednik ili kasnije dopuniti nasljedničku izjavu, sud tvrdi da je stav zakonodavca, a potom i sudske prakse, da je jednom dana izjava nepromjenjiva, pa pozivom na odredbu čl. 234. ZN-a navodi da je zbog date izjave o odricanju majke ostavitelja javni bilježnik ispravno održao ostavinsku raspravu da bi se ista, koja se odrekla nasljedstva, mogla očitovati prihvatom nasljedstva ili pak ustupom glede naknadno pronađene imovine, za koju nije znala u trenutku kada je dala izjavu o odricanju te odlučila da ne želi biti nasljednica.

9. Međutim sud pojašnjava da je njezina pozicija različita od pozicije zakonskih nasljednika koji su prihvatili nasljedstva i izrazili svoju volju da žele biti nasljednicima, da je takva izjava o prihvatu neopoziva te da sud cijeni osnovanim pozivanje javnog bilježnika na odredbe čl. 132. i 133. ZN-a kojima je propisano da se ne može odreći nasljedstva nasljednik koji je raspolagao nasljedstvom ili nekim njegovim dijelom, odnosno da odricanje od nasljedstva ne može biti djelomično ni pod uvjetom, za razliku od situacije da se odricanje od nasljedstva ne odnosi na naknadno pronađenu imovinu, što je slučaj za majku ostavitelja. Sud obrazlaže da su zakonski nasljednici koji su to proglašeni rješenjem o nasljeđivanju odlučili biti nasljednici i takvima ostaju i u odnosu na naknadno pronađenu imovinu, tim više što su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju već ostvarili pravo na raspolaganje dijelom ostavinske imovine iz tog pravomoćnog rješenja, cijeneći pri tome da žalitelji ne spore da bi predmetni stan u [adresa] predstavljao ostavinsku imovinu ostavitelja, pa nema mjesta upućivanju u parnicu.

10. Stoga je sud o prigovoru žalitelja odlučio primjenom čl. 187. ZN-a na način da je održao u cijelosti na snazi rješenje javnog bilježnika o naknadno pronađenoj imovini od 22. ožujka 2024.

11. U žalbi žalitelji tvrde da je pobijano rješenje neodrživo i nemoguće ga je ispitati, pojašnjavajući kako prvostupanjski sud daje nedostatne i nejasne razloge o tome zašto smatra da je postupanje javnog bilježnika u predmetnoj ostavinskoj stvari pravilno, odnosno u kojim razlozima bi postojao valjan osnov za različit pristup i tretman prema braći pok. ostavitelja, od majke pok. ostavitelja, a sve u odnosu na mogućnost davanja nasljedničkih izjava o naknadno pronađenoj imovini. Žalitelji ukazuju da formalistički promatrano nije moguć opoziv nasljedničke izjave ili djelomično ili uvjetno odricanje od nasljedstva, ali da sagledavajući odredbe ZN-a i Zakona o obveznim odnosima kao „organsku cjelinu“, da postoji mogućnost opoziva izjave volje, pa tako i nasljedničke izjave zbog mana volje sukladno čl. 135. st. 2. ZN-a, a da se jedna takva mana volje kod nasljednika zasigurno ostvaruje i putem zablude kao pogrešne ili nepotpune predodžbe koja se ogleda u činjenici da su sud i javni bilježnik kao povjerenik propustili pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje jer nisu ispitali nasljednike o saznanjima i pobudama pri davanju izjave o nasljedstvu, kada je kod žalitelja postojala bitna zabluda u odnosu na sadržaj imovine, s obzirom da oni ne bi dali izjave o prihvatu nasljedstva kada su naslijedili bezvrijedne poslovne udjele u društvu Đukanović j.d.o.o. koje je bilo bez imovine i nad kojim je Trgovački sud u Pazinu proveo skraćeni stečajni postupak, da su imali saznanja o tome da postoji založnim pravom opterećena nekretnina u Njemačkoj i izrazito visoka nepodmirena tražbina hipotekarnog vjerovnika, pa da pobijano rješenje suviše mehanički i formalno razmatra i tumači odredbe čl. 132. i 133. ZN-a.

12. Kako nijedna važeća odredba ZN-a prema mišljenju žalitelja ne određuje da se nasljednik koji se eventualno u prethodno okončanoj ostavini prihvatio nasljedstva, ne bi mogao očitovati nasljedničkom izjavom u pogledu naknadno pronađene imovine u novom postupku, a nigdje nije propisano da se ta nasljednička izjava iz ranijeg postupka mora protegnuti i na naknadno pronađenu imovinu, žalitelji tvrde da je posve pogrešan zaključak da bi se ovdje mogle zanemariti naknadne nasljedničke izjave kojima se isti odriču naknadno pronađene imovine, jer da je to protivno zakonskim okvirima u smislu provođenja dopunskog ostavinskog postupka, imajući u vidu da žalitelji nisu znali za predmetnu imovini ni za dugove kojima je ista nekretnina opterećena niti su izrazili volju da budu nasljednici u pogledu iste, te da ih nije pravno osnovano u tu poziciji prisiljavati.

13. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima valja istaći da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje: ZPP) koji svoju primjenu nalazi u odredbi čl. 175. st. 2. ZN-a, obzirom da ista nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno i okolnosno određeni. Isto tako primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a nije utvrđena ni jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Nadalje, kako iz stanja spisa proizlazi da su se žalitelji prihvatili nasljedstva iza pok. HL, dok se majka ostavitelja odrekla nasljedstva u pogledu ostavinske imovine o kojoj je raspravljeno rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika od 31. kolovoza 2021., a odredbom čl. 139. st. 1. ZN-a propisano je da odricanje od nasljedstva ne može biti djelomično niti pod uvjetom, što znači da se nasljednik ne može odreći nasljedstva samo za određeni dio ostavinske imovine već se u smislu te odredbe odricanje od nasljedstva može odnositi jedino na cjelokupnu ostavinsku imovinu, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je održao na snazi rješenje o naknadno pronađenoj imovini od 22. ožujka 2024. koja je uručena žaliteljima svakome u ½ dijela, jer se majka ostavitelja i u pogledu naknadno pronađene ostavinske imovine odrekla od nasljedstava.

15. Naime, pravilno smatra sud da se za osobu koja nije dala izjavu o odricanju od nasljedstva smatra da želi biti nasljednik pa kako su žalitelji izjavili da prihvaćaju nasljedstva, opravdano prvostupanjski sud tvrdi da se sad više ne mogu odreći u pogledu naknadno pronađene imovine jer je jednom dana nasljednička izjava nepromjenjiva i neopoziva.

16. Osim toga kako žalitelji sada u žalbi ukazuju da su nasljedničku izjavu dali pod bitnom zabludom u odnosu na sadržaj imovine pravilno smatra prvostupanjski sud da zbog tog prigovora nema upućivanja u parnicu primjenom odredbe čl. 222. ZN-a u ovom postupku, obzirom da isti ne spore da je predmetni stan u [adresa] predstavljao ostavinsku imovinu ostavitelja, već žalitelji mogu sukladno čl. 135. st. 2. ZN-a danu nasljedničku izjavu zbog mana volje pobijati u posebnom parničnom postupku, slijedom čega i ovaj sud smatra da je pravilno javni bilježnik odlučio da žalitelje proglasi zakonskim nasljednicima i u odnosu na naknadno pronađenu imovinu, tim više što su već ostvarili pravo na raspolaganje dijelom ostavinske imovine pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 31. kolovoza 2021. sukladno odredbi čl. 132. ZN-a

17. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 175. st. 2. ZN-a odbijanjem žalbe žalitelja potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu, 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić