Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Pn-9/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari prvotužitelja TŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotužitelja Dom za starije i nemoćne osobe ''Rezidencija Kastelan'', OIB 62703679909, Tuheljske Toplice, Bolnička 2, koje zastupa zz TŠ, a koje sve zastupa punomoćnica Gordana Lazović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Torbarina d.o.o., OIB 02603292627, Donja Lomnica, Odranska 9, kojeg zastupa punomoćnik Petar Car, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave 4. prosinca 2024. u prisutnosti prvotužitelja i zakonskog zastupnika drugotužitelja, punomoćnice prvo i drugotužitelja, punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu presude 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev prvotužitelja TŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], i drugotužitelja Dom za starije i nemoćne osobe ''Rezidencija Kastelan'', OIB 62703679909, koji glasi:

,,1. Nalaže se tuženom TORBARINA d.o.o., OIB 02603292627, platiti prvotužitelju TŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.954,21Eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 28.07.2020. god. pa do isplate u visini te stope po odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženom TORBARINA d.o.o. platiti drugotužitelju Dom za starije i nemoćne osobe ''Rezidencija Kastelan'', OIB 62703679909, iznos od 1.327,23Eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 28.7.2020. god. pa do isplate u visini te stope po odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.'', kao neosnovan. II. Nalaže se prvotužitelju TŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], i drugotužitelju Dom za starije i nemoćne osobe ''Rezidencija Kastelan'', OIB 62703679909, naknaditi tuženiku Torbarina d.o.o., OIB 02603292627, trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu 2.000,00Eur (slovima: dvijetisućeeura), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 26. veljače 2021. prvotužitelj TŠ, OIB [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: prvotužitelj) i drugotužitelj Dom za starije i nemoćne osobe ''Rezidencija Kastelan'', OIB 62703679909 (dalje u tekstu: drugotužitelj) navode da je prvotužitelj vlasnik vodenog skutera Yamaha modela VX CRUSIER HO/VC 1800-R, radnog obujma motora 1812 ccm, motor-4-taktni, broja šasije [broj šasije], duljine 3.35 m, širine 1,22 m, težine 348 kg, nosivosti 1-3 osobe, vrijednog 89.900,00 kn, a drugotužitelj lake prikolice marke TORBARINA, tip Prima, modela 750 EKO, karoserije Potvorena, sive boje, broja šasije [broj šasije] proizvođača TORBARINA, Hrvatska, god. proizv. 2016.

1.1. Prilikom povratka s kratkog odmora 27. srpnja 2020. prvotužitelj se javio zakonskoj zastupnici tuženika TORBARINA d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik), PŠ, rekavši joj da s jet ski-om, koji je vozio na prikolici, ima manjih tehničkih problema, na što mu je ona rekla da jet-ski ostavi ispred prostorija poduzeća tuženika, što je do tada u više navrata bio način na koji su upućeni postupiti kada je bilo potrebe za kakvih servisom, a tog trenutka u poduzeću tuženika nije bilo radnika. Postupajući po navedenoj uputi prvotužitelj je ispred zatvorenih prostorija, ali na zemljištu tuženika ispred radionice za popravak brodova u Donjoj Lomnici ostavio jet-ski koji je bio na prikolici u vlasništvu drugotužitelja, da bi kroz nekoliko dana saznao da su isti ukradeni, jer ih tuženi nije osigurao niti spremio na sigurno. Iako tužitelji imaju saznanja da kod tuženika postoje nadzorne kamere koje snimaju cijelo područje i unatoč činjenici da su tužitelji podnijeli i kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja, do danas nisu otkriveni počinitelji krađe, pa tužitelji trpe štetu u visini vrijednosti otuđenih stvari, odnosno prvotužitelj u visini od najmanje 75.000,00 kn, a drugotužitelj u visini od najmanje 10.000,00 kn.

1.2. Zaključno ističu da je tuženik postupio protivno svojoj obvezi postupati povećanom pažnjom dobrog gospodarstvenika kada nije poduzeo potrebne korake oko toga da osigura imovinu tužitelja koja mu je povjerena i predana sukladno njegovoj uputi na rad odnosno servis. Tužitelji su postupili u cijelosti na način kako im je sugerirala odgovorna osoba tuženog, pa je time na tuženika prešao rizik nestanka odnosno propasti stvari. Kako je propustom tuženika tužiteljima nastala šteta, tuženi ju je dužan nadoknaditi ju sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a, a tužitelji trpe štetu u visini umanjenja njihove imovine sukladno odredbi čl. 1046. ZOO-a. Stoga, smatraju da im je tuženik dužan isplatiti iznos novca u visini vrijednosti njihovih nestalih stvari na ime naknade pretrpljene štete, s dospijećem te obveze od trenutka njenog nastanka (čl. 1085. st. 1. u vezi sa st. 3., čl. 1086. i 1089. st. 1. i 2. ZOO-a) radi čega ustaju s ovom tužbom.

1.3. Na ročištu održanom 9. veljače 2023. tužitelji su uskladili visinu tražbine sukladno točki II. Odluke o objavi uvođenja EUR-a kao službene valute u RH (Narodne novine, broj: 85/2022.) na način da iznos iz toč. I. tužbenog zahtjeva 75.000,00kn iznosi 9.954,21Eur, a u točki 2. tužbenog zahtjeva iznos 10.000,00kn iznosi 1.327,23Eur.

2. U odgovoru na tužbu tuženik poriče navode tužbe i protivi se tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je predmetni skuter ostavljen bez dogovora i nadzora tužene, nije preuzet od odgovorne osobe društva niti je ista znala da će tužitelj ostaviti skuter ispred dvorišta. Osim što predmetni vodeni skuter nije ostavljen u prostorijama tuženika te je isti ostavljen i izvan radnog vremena tuženika.

2.1. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev prvo i drugotužitelja u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokazne prijedloge predložene po strankama, pa su pročitani i izvršen je uvid u račun - otpremnicu 4/1/1 od 23. svibnja 2016. (stranica 11, 57 spisa), karton tehničke ispravnosti lake prikolice (stranica 12, 62 spisa), e-mail korespondenciju (stranica 13-14 spisa), fotografije (stranica 15-16, 63 spisa), potvrdu o ulasku u tuđi dom MUP, PP VG, od 29. srpnja 2020. (stranica 30 spisa), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta MUP, PP VG od 29. srpnja 2020. (stranica 31, 64 spisa), dopis PP VG od 3. studenog 2022. (stranica 52 spisa), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave PP VG od 28. srpnja 2020. (stranica 54 spisa), imovinsko pravni zahtjev oštećenika od 28 srpnja 2020. predan PP VG (stranica 55 spisa), obavijest oštećeniku kaznenog djela PP VG od 28. srpnja 2020. (stranica 56 spisa), upozorenje o tajnosti izvida PP VG od 28. srpnja 2020. (stranica 58 spisa), presliku dozvole za plovidbu brodice br. PR2132 (stranica 59 i 60 spisa), policu obveznog osiguranja za plovilo PR2132 (stranica 61 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PP VG od 29. srpnja 2020. (stranica 65 spisa), CD sa snimkom nadzorne kamere poduzeća "Torbarina" od 26./27. rujna 2020. (stranica 66 spisa), izveden je dokaz saslušanjem prvotužitelja koji je ujedno i zakonski zastupnik drugotužitelja, zakonske zastupnice tuženika, svjedoka HŠ, DŠ, ČŠ, MŠ, JŠ, VŠ.

3.1. Nije izveden dokaz uviđajem na licu mjesta budući činjenicu koju istim dokazom tužitelj predlaže utvrditi tuženik nije osporio, odnosno nije sporno mjesto na kojem je prvotužitelj ostavio prikolicu i vodeni skuter na istoj, a koju činjenicu su stranke učinile nespornom na ročištu održanom 4. listopada 2023. Odbijen je dokaz vještačenjem po vještaku za procjenu vrijednosti pokretnina obzirom je predmet prema ocijeni ovog suda, pozivom na odredbu čl. 304. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11. i 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23.; - u daljnjem tekstu: ZPP) raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke pri čemu je sud vodio računa i o primjeni odredbe čl. 10. ZPP koji obvezuje sud i stranke da postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, ocjenom svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev prvo i drugotužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev prvotužitelja i drugotužitelja za naknadu imovinske štete zbog otuđenja pokretnina (vodenog skutera i lake prikolice) koje su ostavljene ispred poslovnih prostorija tuženika radi popravka lake prikolice na kojoj se nalazio vodeni skuter.

6. Između stranaka nije sporno da je prvotužitelj vlasnik vodenog skutera Yamaha modela VX CRUSIER HO/VC 1800-R, radnog obujma motora 1812 ccm, motor-4-taktni, broja šasije [broj šasije], duljine 3.35 m, širine 1,22 m, težine 348 kg, nosivosti 1-3 osobe, a drugotužitelj lake prikolice marke TORBARINA, tip Prima, modela 750 EKO, karoserije Potvorena, sive boje, broja šasije [broj šasije] proizvođača TORBARINA, Hrvatska, god. proizv. 2016. te da su iste pokretnine otuđene ispred radionice tuženika 27. srpnja 2020. oko 00,30sati gdje ih je prvotužitelj ostavio, izvan radnog vremena tuženika i izvan ograđenog prostora tuženika, a koji prostor je pod video nadzorom uz glavnu cestu.

7. Između stranaka je sporno da li su predmetne pokretnine predane tuženiku u rad radi popravka odnosno da je između stranaka došlo do zaključenja ugovora o djelu pa obzirom na isto na kome je bio rizik propasti odnosno nestanka predmetne prikolice i vodenog skutera, štetna radnja, protupravnost postupanja tuženika kao i uzročno posljedična veza.

8. Prvotužitelj i zz drugotužitelja prilikom saslušanja kao stranke iskazao je da su on i njegov brat u više navrata kod tuženika ostavljali brodove na prikolici. S tuženikom bi razgovarali ili s ocem zz ili sa zz PŠ, pretežno s njezinim ocem. Predmetnu prikolicu kupio je prije par godina od tuženika, kojom prilikom mu se gđa PŠ predstavila kao novi vlasnik kod tuženika, zajedno sa svojim bivšim suprugom, pa je od tada s njom više surađivao. Nakon što bi brat ili on ostavili svaki svoj brod, otac zz tuženika bi uz pomoć svojih djelatnika isti prebacio u ograđeni prostor kod tuženika, a on bi najčešće brod s prikolicom ostavio izvan tog ograđenog prostora, budući je u vrijeme kada je dovozio prikolicu s brodom, ograđeni prostor bio zaključan jer je završilo radno vrijeme tuženika. Konkretnog dana, u srpnju 2020., nalazio se u Splitu kada je zamijetio problem na kotaču prikolice na kojoj se nalazio predmetni vodeni skuter, radi čega je nazvao gđu PŠ kod tuženika i na razglas s njom razgovarao o potrebi dovoženja prikolice na servis. Tom prilikom su s njim u vozilu bili OŠ, sada pokojna, njegov brat ČŠ, DŠ i ŽŠ. Tada mu je gđa PŠ rekla da se i ona nalazi na moru, ali na povratku pa da prikolicu ostavi ispred objekta i to točno ispod kamera jer imaju nadzorne kamere. Rekla mu je da će djelatnik prikolicu s vozilom prebaciti u zaštićeni, odnosno ograđeni prostor. Da joj nije vjerovao, mogao je prikolicu sa vozilom odvesti u starački dom, odnosno prostorije drugotužitelja, a koji se nalazi u neposrednoj blizini, odnosno na udaljenosti od par kilometara. Učinio je sukladno dogovoru i prikolicu sa vozilom ostavio na prostoru ispod nadzornih kamera, u večernjim satima, napravio je nekoliko fotografija koje je proslijedio zz tuženika. Tom prilikom je s njim bila gđa OŠ, dok je ostale suvozače prije toga ostavio u jednom ugostiteljskom objektu, a gđa OŠ nije htjela ostati s njima zbog problema s koljenom koje je operirala. Drugi dan ujutro nazvao je gđu PŠ koja mu je tom prilikom rekla da prikolice s vozilom nema, da je ukraden. Provjerio je i GPS ugrađen na Jet ski-u, međutim konekcija je tada već bila isključena. Isto tako, vozilo i prikolicu nije osigurao pa štetu ne može nadoknaditi iz osiguranja.

8.1. Dodatno je, na poseban upit suda, iskazao da je uobičajeno vozila tuženiku ostavljao izvan radnog vremena jer su mu tako dopuštale radne obveze, a s gospodinom PŠ, ocem NŠ, je imao vrlo dobre odnose jer je njegova majka bila smještena u domu čiji je vlasnik pa je iz navedenog razloga mogao vozila ostaviti i izvan radnog vremena.

8.2. Na upit svoje punomoćnice iskazao je da je uobičajena praksa oca gđe NŠ bila da ostavi vozilo radi servisa na zadnjoj strani objekta, kod ulazne ograde, a ove prilike mu je gđa PŠ rekla da ne ostavlja prikolicu na tom mjestu, već na mjestu ispod nadzornih kamera, odnosno ispred objekta.

8.3. Na upit punomoćnika tužene iskazao je da je mjesto gdje je ostavio prikolicu s vozilom uz glavnu cestu, odnosno cestu koja vodi prema Velikoj Gorici, a predmetnog dana je putovao s prethodno navedenim osobama u osobnom vozilu.

9. Saslušana u svojstvu stranke zakonska zastupnica tuženika GŠ iskazala je da o prijašnjoj suradnji prvotužitelja i zz drugotužitelja s njenim ocem ne zna puno jer je tada bila mlađa pa može iskazivati samo o dijelu u kojem je ona surađivala s istim. Pritom je dodala da je njezin otac živio u ulici do mjesta gdje je sjedište tuženika pa je iz istog razloga uvijek bio na raspolaganju klijentima pa tako sigurno i prvotužitelju, ponajprije zbog činjenice da je i majka njenog oca, njena baka, bila smještena u staračkom domu prvotužitelja. Tako je zadnji dio objekta tuženika bio spojen s dvorištem u kojem je stanovao njen otac pa je on uvijek mogao izaći klijentu u susret i preuzeti posao. Konkretnog dana, 26. srpnja 2020., vraćala se s mora, a s njom je u vozilu tada bila ZŠ, kada ju je nazvao prvotužitelj s kojim je razgovarala na razglas. Rekao je da ima prikolicu koja mora doći na servis, ali mu je rekla da nje nema i nema nikog drugog tamo tko bi preuzeo prikolicu, da je Dom za starije osobe u njegovom vlasništvu u blizini pa da tamo ostavi prikolicu i doveze je sutradan oko 08:00. Naime, njihovo uobičajeno radno vrijeme je od ponedjeljka do petka od 08:00 – 16:00 sati, radi čega mu je ponovila da ne može preuzeti vozilo, a ne može nikoga poslati po isto. Na isto joj je odgovorio da će on prikolicu sa skuterom ostaviti jer ima ugrađeno GPS praćenje, pitao ju je da li postoje nadzorne kamere na objektu, na što mu odgovorila da postoje. Dodaje da se kod tuženika uobičajeno servisiraju prikolice do 12 metara, konkretna je bila 4 metra, klijenti im ostavljaju i puno veće i vrijednije prikolice iz kojeg razloga si ne mogu dozvoliti da pokretnine takve vrijednosti ostavljaju bez nadzora ili službenog preuzimanja. Naime, odgovorna su firma koja posluje preko 30 godina bez ikakvih problema, sličnih ili uopće. Uobičajeno kada preuzimaju vlasništvo nekog klijenta, izdaju potvrdu o preuzimanju u kojoj se navedu svi potrebni podaci o pokretnini i o vlasniku iste, zapišu se i konkretne primjedbe klijenata vezane za pojedinu pokretninu. Sutradan, u ponedjeljak u 08:00 sati ujutro, tužitelj ju je nazvao i tada mu je rekla da prikolice i vodenog skutera nema, na što joj je on poslao fotografije iz kojih je bilo vidljivo mjesto gdje je prikolicu i vozilo ostavio. Iz istih, ali i iz snimke nadzorne kamere, vidljivo je da je tužitelj ostavio prikolicu i skuter na prostoru pokraj hale, odnosno pokraj prednjeg dijela objekta i kraj glavne ceste kroz Donju Lomnicu prema Velikoj Gorici.

9.1. Na poseban upit suda iskazala je da nema praksu ni s drugim klijentima ostavljanja vozila, odnosno pokretnina izvan radnog vremena, prvenstveno jer sama nije stručna obaviti servis, već za to ima zaposlene djelatnike pa voli da klijent svoje primjedbe iznese upravo djelatnicima, a ne njoj te da se isto evidentira prilikom preuzimanja pokretnine. Njezin otac u firmi ne radi otprilike 5 godina, a predmetnu prikolicu je tužitelj kupio 2016. Tada je s istom došao na servis kod njih, ali tom prilikom je došao u radnom vremenu i nikada nije ostavio prikolicu ili neku drugu pokretninu izvan radnog vremena, sve do ovog slučaja.

9.2. Na pitanje punomoćnice tužitelja iskazala je da je ona odgovorna osoba kod tuženika od 2014. i nije joj poznato na koji način je tužitelj ostavljao svoja vozila kada je još radio njezin otac, odnosno u razdoblju 2014. – 2018., odnosno ne pamti da li je ostavljao vozila izvan radnog vremena. Prostor na kojem je ostavljena prikolica sa skuterom je u vlasništvu njenog oca i majke, a koji prostor iznajmljuju tuženiku. Ona živi u [adresa]. Tužitelj joj prilikom ostavljanja prikolice s vodenim skuterom nije poslao poruku niti drugu obavijest, već joj je tek drugi dan poslao slike i nazvao je.

10. Svjedok ŽŠ je iskazao da se, prije otprilike dvije godine pred večer, oko 17:00 ili 18:00 sati, nije siguran obzirom na protek vremena, u vozilu prvotužitelja vraćao s mora i to iz Karina zajedno s majkom OŠ,. Osim njih automobilu su bili tužitelj, T i svjedok u ovom postupku kojeg zove '' P', ali mu ne zna ime. Tijekom vožnje čuo je razgovor prvotužitelja s gđom čije ime nije čuo i ono čega se od tog razgovora sjeća je da je trebalo ostaviti jet ski radi popravka. Misli da je gospođa rekla prvotužitelju da jet ski ostavi ispred radnje pa da će se ono kasnije uvesti. Ne sjeća da li su u razgovoru spominjane nadzorne kamere. Ne sjeća da li je gospođa u telefonskom razgovoru rekla da će prilikom preuzimanja jet skija netko biti prisutan. On je tom prilikom sjedio na stražnjem sjedalu u automobilu. Ne zna ništa drugo o samom jet skiju niti o drugim suradnjama tužitelja i tuženika. Ne sjeća gdje je točno, na točno kojoj lokaciji, je trebalo ostaviti jet ski. Prvotužitelja i njegova majka OŠ su otišli ostaviti jet ski, a oni su ostali u kafiću gdje su čekali prvotužitelja dok ostavi jet ski za vrijeme dana. Misli da je jet ski ostavljen s prikolicom jer je trebalo popraviti kotač na prikolici, a jet ski se nalazio na toj prikolici, samo iz tog razloga.

11. Svjedok DŠ iskazao je da je on prijatelj prvotužitelja. U njegovom osobnom vozilu Mercedes su putovali s mora za Zagreb njih petoro, četiri muške i jedna ženska osoba koja se zvala OŠ, bio je tužiteljev brat H, kojeg zna od ranije, prijatelj i njegova majka, koje ne poznaje od ranije. Krenuli su iz Meke Drage kod Zadra popodne, a pred večer su bili u Zagrebu. Kada su došli u Zagreb, oni su ostali u lokalu koji se zove Galerija jer je on morao obaviti nuždu, popiti kavu i zapaliti cigaretu, dok je prvotužitelj s gospođom OŠ otišao odvesti skuter koji se nalazio na prikolici, a kada se vratio po njih, nije bilo prikolice s jet skijom. Gospođa OŠ je s prvotužiteljem otišla jer je imala problema s nogom pa nije izlazila iz vozila. Tek drugi dan ga je zvao da idu tražiti skuter jer je isti nestao. Za vrijeme vožnje prvotužitelj se dogovorio s gospođom GŠ da treba odvesti vodeni skuter na servis i čuvanje, a na dodatni upit suda svjedok je odgovorio da je razlog odvoženja skutera tuženiku bio, odnosno pretpostavlja, jer je završila sezona. prvotužitelj je razgovarao s zz tuženika na razglas pa su razgovor čuli svi u automobilu, a razgovor je trajao možda 2-3 minute, ne prekratko niti predugo. U razgovoru je čuo da ženska osoba, za koju mu je prvotužitelj rekao da je zz tuženika, govori prvotužitelju da slobodno ostavi skuter, odnosno jet ski, ispred firme jer tamo stoje i nadzorne kamere, a da će njezin brat kasnije doći isti pokupiti, obzirom tada neće biti nikoga tamo. Poznato mu je da prvotužitelj već dugo vremena surađuje s tuženikom. Ne sjeća da li je bilo naknadnih kontakata tijekom vožnje, ali je potom dodao da je prvo H kontaktirao tuženu, zatim je ona njega kontaktirala, pa je potom on nju ponovo, sve dok se nisu dogovorili, zapravo ne sjeća se da li je razgovor bio jednokratan ili u više navrata, obzirom je proteklo dvije-tri godine od tada. Dodao je da se sjeća da je prvotužitelj inzistirao da se jet ski uveze u zatvoreni prostor, ali ga je zz tuženika uvjeravala da postoje nadzorne kamere pa ne treba. Ne sjeća se koji je dan u tjednu bio dan kada su putovali, ali se sjeća da je, kada su stigli u Zagreb, odnosno kada su sjeli u navedeni ugostiteljski objekt, već bila noć. U razgovoru je zz tuženika rekla da će skuter preuzeti njezin brat i to vrlo brzo, jer se prvotužitelj bojao krađe skutera, kao da je predvidio što će se dogoditi.

12. Svjedok ČŠ, brat prvotužitelja, iskazao je da je njegov brat, ovdje prvotužitelj i zz. drugotužitelja u srpnju 2020. dolazio iz Splita te je u Karinu pokupio dvije osobe, gosp. OŠ i njegovu majku OŠ jer tamo imaju kuću za ljetovanje. Nadalje, produžio je do njega koji se nalazio u svojem objektu u mjestu kod Zadra, Meka Draga i povezao ga kao i gosp. DŠ svojim osobnim vozilom Mercedes GLE. Povezao ih je iz jednostavnog razloga jer vole provoditi što više vremena zajedno, općenito su društvene osobe, često idu na izlete i vole vrijeme provoditi i s prijateljima, što je u konkretnom slučaju bila situacija. Naime, gosp. DŠ i OŠ njihovi su prijatelji i navedenom prilikom zajedno su putovali samo kako bi se družili, nikakav drugi razlog nisu imali. Na poseban upit suda odgovorio je da je u Meku Dragu došao sa svojim vozilom s gosp. DŠ, a supruga s obitelji (djecom) došla sa svojim vozilom, odnosno u Meku Dragu došli su s dva vozila, a nije se vraćao sa svojim vozilom jer se želio družiti s bratom i prijateljima. Vožnju su nastavili prema Zagrebu, a putem ih je prvotužitelj upoznao s problemom prikolice koja je bila prikvačena za vozilo. Za iste probleme su se i on i prvotužitelj uvijek obraćali s povjerenjem servisu Torbarina, odnosno tuženiku s čijim predstavnikom, odnosno ocem sadašnje zz NŠ su više nego uspješno surađivali, odnosno još od puno ranije je postojao taj odnos povjerenja i suradnje s društvom NŠ. Tijekom vožnje prvotužitelj je zvao gđu GŠ i prezentirao problem s prikolicom, na što mu je ista rekla da se ona nalazi na moru, ali da može ostaviti prikolicu sa skuterom te ukoliko bi došao izvan radnog vremena, da isto ostavi ispred poduzeća, budući ima nadzorne kamere i da nema nikakve brige, kao i da će se netko pobrinuti za skuter. Isto tako, znala je i njemu reći kada bi svoje plovilo ostavljao kod tuženika, a koje plovilo se uvijek ostavljalo na ogromnoj prikolici i nikada nije imao problema s takvim načinom postupanja. Prilikom vožnje do [adresa], gđa OŠ je sjedila na prednjem sjedalu obzirom je imala operirano koljeno. Kada su stigli u Zagreb, prvotužitelj im je rekao da će ih ostaviti u obližnjem lokalu Galerija. Za otprilike 10-ak minuta vratio se s gđom OŠ koja je išla s njim. Drugi dan mu je prvotužitelj javio da je prikolica s plovilom nestala. Smatrao je da neće biti nikakvih problema, obzirom je tuženik ozbiljno trgovačko društvo i s obzirom na svoje iskustvo, smatrao je da sve imaju osigurano. I osobno je koristio usluge tuženika budući posjeduje manju jahtu i prikladnu prikolicu za istu. Istu jahtu s prikolicom je držao u servisu tuženika otprilike 7 godina i to misli u razdoblju od 2010. pa do 2016. ili 2017., nije točno siguran. Njegovu jahtu s prikolicom uvijek je preuzimao otac zz NŠ, i tako nekoliko godina, da bi nakon toga isto postupanje nastavio bivši suprug zz tuženika NŠ i sama gospođa PŠ. Gospođa PŠ mu je otkazala takav način najma kada je preuzela firmu, uz obrazloženje da više ne može voditi brigu o brodu, od kada plovilo drži u ovlaštenom servisu u Zadru. Pritom je naveo da, kada je dovozio brod tuženiku, uvijek je isti dovozio u večernjim satima i ostavljao ga u neograđenom dijelu jer mu je prezentirano da će se netko pobrinuti o brodu i da neće imati nikakvih problema, što i nije imao. Njegov brat, odnosno prvotužitelj ima ogroman parking i kod sebe, odnosno kod drugotužitelja, a koji parking odnosno objekt drugotužitelja je na udaljenosti 5 minuta od poduzeća Torbarina, odnosno tuženika, radi se o udaljenosti od 4-5 km.

12.1. Na pitanja punomoćnika tužitelja iskazao je da su u Zagreb došli već kada je bio sumrak, ne sjeća se točno vremena, možda oko 19:00, 19:30, da je razgovor s gđom PŠ trajao između 2-5 minuta, nije mu poznato gdje živi gđa GŠ, ali mu je poznato da otac NŠ živi u blizini tuženika.

12.2. Na pitanja punomoćnice tuženika iskazao je da mu je poznato da se tuženik bavi proizvodnjom, servisom prikolica i još nekim poslom koji mu nije poznat, da mu nije poznato da li su i drugi ostavljali svoja plovila kod tuženika, da s gosp. NŠ, ocem zz tuženika, nije imao Ugovor za pohranu svojeg plovila u prostorijama tuženika niti mu je za isto izdan račun, sve obzirom su imali prijateljski odnos i majka gosp. NŠ je bila korisnik usluga drugotužitelja, imali su samo dogovor o plaćanju godišnjeg paušala od 500EUR. Nadalje je odgovorio da se ne sjeća da li je gđa PŠ prilikom razgovora u vozilu s prvotužiteljem rekla da će njen brat doći preuzeti prikolicu sa skuterom, ali se sjeća da je rekla da će netko doći preuzeti isto, kao što je i njemu uvijek rečeno u takvim sličnim situacijama i isto je uvijek funkcioniralo te da gđa GŠ u razgovoru s prvotužiteljem istog nije upozorila da dođe za vrijeme radnog vremena.

13. Svjedok ZŠ, sestrična zz tužene, iskazala je da je krajem srpnja 2020. putovala s zz tuženika PŠ s mora, gdje su za vikend privatno boravile. Na povratku kući, obzirom zz tuženika ima bluetooth, zvao je prvotužitelj, koji razgovor je, obzirom na isto, čula. U istom je naveo da želi dovesti prikolicu, na što mu je odgovoreno da ne može budući je nedjelja, na što je gosp. ČŠ inzistirao, a gđa PŠ mu je odgovorila da je isto nemoguće jer nema nikoga u firmi i da prikolicu ostavi na lokaciji staračkog doma u Buzinu, odnosno drugotužitelja. Prilikom razgovora gosp. ČŠ nije govorio o jet skiju, već samo o prikolici. Osobno je zaposlena kod tuženika od 2020. Kada su saznale da je prikolica nestala u firmi su se nalazile samo ona i gđa GŠ. Ona nije znala da je prikolica ostavljena jer takva nije bila uputa zz tuženika, međutim gđa PŠ je došla i rekla da je prikolica nestala, a gospodin ČŠ ju je nazvao. Tada je, po nalogu direktorice NŠ, otišla na policiju, ali su joj rekli da prijavu treba izvršiti vlasnik. Od kada ona radi kod tuženika nitko nije ostavljao prikolice izvan prostorija tuženika, odnosno na način kako je to rekao da je učinio prvotužitelj jer se isto protivi politici firme, obzirom se radi o osobnoj imovini klijenta.

13.1. Na pitanja zz punomoćnice tuženika, svjedokinja je navela da je njezino radno mjesto kod tuženika uglavnom uredski posao i to poslovi marketinga, prodaje, prima klijente na način ili da obavlja telefonske pozive ili čita e-mailove klijenata. Kada utvrde, prema planu koji postoji u firmi kada bi klijent mogao doći s prikolicom, tada se istog obavještava o terminu. Kada se prikolica doveze napravi se prvo vizualni pregled iste te se na službeni nalog za servis upišu problemi i nedostaci te upute klijenta, upišu se podaci o kontakt broju i izdaje se potvrda da je prikolica preuzeta. Potom se prikolica stavlja na dizalicu i utvrđuju se problemi koji se potom saopćavaju klijentu, kao i iznos popravka istih. Kod tuženika se nikada nije dogodilo da bi prikolica ili plovilo klijenta nestalo.

13.2. Na pitanja punomoćnika tužitelja, svjedokinja je iskazala da joj je poznato da je cijela firma pokrivena kamerama, izuzev ureda na katu. Kamerama su prekriveni prostor radionice, prizemlja gdje se primaju stranke, u kojem se nalazi glavni ured, zatim prostor dvorišta koji je ograđen, ali i prostor nije ograđen, odnosno prostor ispred samog objekta.

14. Svjedok JŠ iskazao je da je zaposlenik tuženika na radnom mjestu montera od 2014. Na dan prijavljenog nestanka prikolice prvo i drugotužitelja došao je na posao i svi su počeli normalno raditi, kada je u jednom trenutku došla gđa PŠ i pitala da li je tko vidio prikolicu tužitelja. Budući je nitko nije vidio, nekoliko zaposlenika je izašlo van objekta pogledati da li je prikolica izvan objekta, međutim ništa nije pronađeno. Djelatnost tuženika je isključivo proizvodnja i servis prikolica. Nikada ne rade subotom i nedjeljom, odnosno ne rade nikada izvan radnog vremena. Od kada on radi kod tuženika nitko od klijenata nije ostavljao prikolicu ili vozilo, plovilo, izvan ograđenog odnosno zaštićenog dijela firme, izvan radnog vremena, niti se slična ili ista situacija dogodila, ovo je bio prvi takav slučaj. Dodatno navodi da isto postupanje nije bilo uobičajeno za vrijeme rada oca zz tuženika, odnosno niti on nije primao prikolice ili plovila izvan radnog vremena. Uobičajena procedura kod tuženika je da prilikom dostave prikolice na servis klijent uđe u dvorište pa se prema njemu izađe s papirom te ga se upita o kvaru, a uobičajeno je da dođe i netko iz radionice dati svoje mišljenje o kvaru. Potom se prikolica ostavlja na servisu, a istovremeno se od klijenta uzimaju podaci i izdaje potvrda o preuzimanju prikolice te se tada ista prikolica unosi u plan rada, slijedom čega se pristupa otklanjanju kvara na istome. Isto tako je uobičajeno postupanje tuženika kada klijent s prikolicom doveze i plovilo, da se takvo plovilo odnosno prikolica odmah uzme na servis i istog dana izađe iz firme. Dodatno je naveo da su uvijek u mogućnosti u takvim situacijama istog dana otkloniti kvar kako prikolica s plovilom ne bi ostala na posjedu tuženika. Nije mu poznato da bi svjedok ČŠ ostavljao svoje plovilo na posjedu tuženika.

15. Svjedok VŠ iskazao je da je on zaposlenik tuženika od 2015. i to u proizvodnji. Na dan kada je nestala prikolica tužitelja došao je na posao, a radilo se o ponedjeljku, i saznao da je nestao jet ski s prikolicom. Isto je saznao od radnih kolega, a potom je došla i gđa PŠ koja je isto potvrdila. Nastavio je sa svojim radom pa mu nisu poznata daljnja događanja. Iskazao je da nije uobičajeno da klijenti ostavljaju prikolice, plovila ili nešto slično izvan radnog vremena, a radno vrijeme je do ponedjeljka do petka od 08:00 do 16:00 sati, a djelatnost tuženika je proizvodnja, servis i prodaja dijelova za prikolice. Uobičajeno postupanje kada se prikolice dovoze na servis je da se detektira problem, izdaje se papir – nalog s uputom što treba raditi, zatim se obavlja posao otklanjanja kvara i potom se poziva vlasnika radi preuzimanja prikolice. Nije uobičajeno da klijenti ostavljaju plovila na prikolici, a ukoliko se slučajno dogodi takva situacija, onda se u istome danu otklanja kvar, a nikada se nije dogodilo da u istom danu ne bi plovilo s prikolicom moglo izaći iz firme. Poznato mu je da je nekretnina tuženika pokrivena 90% nadzornim kamerama. Za vrijeme njegovog radnog odnosa kod tuženika, nikada nije nestala prikolica ili nešto slično. Nije mu poznato da bi ČŠ ostavljao svoju jahtu u prostorijama tuženika u periodu 2010. – 2017. niti su mu poznate osobe TŠ i ČŠ.

16. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je prvotužitelj vlasnik vodenog skutera Yamaha modela VX CRUSIER HO/VC 1800-R, radnog obujma motora 1812 ccm, motor-4-taktni, broja šasije [broj šasije], duljine 3.35 m, širine 1,22 m, težine 348 kg, nosivosti 1-3 osobe, a drugotužitelj lake prikolice marke TORBARINA, tip Prima, modela 750 EKO, karoserije Potvorena, sive boje, broja šasije [broj šasije] proizvođača TORBARINA, Hrvatska, god. proizv. 2016.

- da je prvotužitelj na povratku iz Splita 26. srpnja 2020. (nedjelja) telefonski kontaktirao zz tuženika o potrebi dovoženja lake prikolice radi popravka kotača na istoj, a kojom prilikom se ista također nalazila na povratku s mora u svom osobnom automobilu

- da je prvotužitelj istog dana u večernjim satima ostavio uz glavnu cestu, ispred poslovnih prostorija tuženika, izvan ograđenog prostora, prikolicu na kojoj se nalazio vodeni skuter

- da su predmetne pokretnine otuđene ispred radionice tuženika 27. srpnja 2020. u 00,30sati, izvan radnog vremena tuženika i izvan ograđenog prostora tuženika, a koji prostor je pod video nadzorom uz glavnu cestu

- da tuženik nije mogao izvršiti prijavu nestanka kod policije, već je isto mogao samo vlasnik što su tužitelji i učinili slijedećeg dana, odnosno 28. srpnja 2020.

- da je radno vrijeme tuženika od ponedjeljka do petka od 08:00-16:00 sati

- da tuženik na adresi sjedišta ima poslovni prostor u čvrstom objektu, vanjski ograđeni dio i pristupni, neograđeni dio s javne prometnice te da je 90% istog pod video nadzorom

- da je na snimci nadzornih kamera od 27. srpnja 2020. vidljivo da oko 00:32 sati tri nepoznate muške osobe koje se kreću kolnikom i prilaze prikolici na kojoj se nalazi vodeni skuter prvotužitelja te zajednički odvoze predmetne pokretnine.

17. U predmetnom slučaju prvotužitelj i drugotužitelj upiru na odgovornost tuženika za naknadu štete koja proizlazi iz zasnovanog obveznog odnosa zaključenjem ugovora o djelu (čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.; dalje: ZOO) predajom njihovih pokretnina radi popravka. Navedenu odgovornost tuženika valja prosuđivati sukladno odredbi članka 1045. stavka 1. ZOO koja propisuje tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, što znači da tuženik odgovara prvo i drugo tužitelju po principu pretpostavljene krivnje. Kada štetnik odgovara po načelu pretpostavljene krivnje, oštećenik mora dokazati štetnu radnju, uzročnu vezu između štetne radnje i nastale štete time da se krivnja pretpostavlja, a predmnijeva se krivnja u stupnju obične nepažnje (stavak 2. članka 1045. ZOO-a), dok je teret dokaza o nepostojanju krivnje na štetniku koji mora dokazati da nije kriv za nastanak štetnog događaja i štete.

17.1. Pritom se ukazuje da kod obične nepažnje štetnik nije primijenio pažnju dobrog stručnjaka kako je isto određeno u čl. 10. st. 2. ZOO prema kojem je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima.

18. Dakle, prvo i drugotužitelji su, da bi uspjeli u ovom sporu, trebali dokazati (sukladno odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP, prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika) da li su pokretnine u njihovu vlasništvu predane u rad tuženiku radi popravka pa da je po predaji istih na strani tuženika postojao propust ili štetna radnja koja bi bila protupravna i koja je u adekvatnoj uzročnoj vezi s utuženom štetom.

19. Provedenim postupkom nije utvrđeno da bi došlo do nepravilnog postupanja tuženika u obavljanju njegove profesionalne djelatnosti. Pored nedvojbeno utvrđene činjenice da je prvotužitelj predmetne pokretnine ostavio izvan radnog vremena tuženika na prostoru na kojem nije uobičajeno ostavljati pokretnine dovezene na servis, kao i da je ostavio pokretninu koja uopće nije predmetom servisa niti tuženikova djelatnost obuhvaća servisiranje vodenih skutera to nije utvrđeno niti da bi tuženik prvo i drugo tužitelju dao drugačije upute o predaji predmetnih pokretnina ispred poslovnih prostorija, a ispod nadzornih kamera koje osiguravaju prostor. Pritom se ističe i činjenica da kod tuženika osim nadzornih kamera postoji i ograđeni, zaštićeni prostor na koji se uobičajeno pohranjuju pokretnine koje klijenti ostavljaju radi popravka. Ujedno, utvrđeno je da je kod tuženika poslovna praksa da prilikom predaje pokretnine na servis djelatnik tuženika uzme potrebne podatke od klijenta o predmetu popravka i potom izdaje potvrdu o preuzimanju prikolice. Sve navedeno ukazuje da tuženik u svom poslovanju nastoji na više načina osigurati privatno vlasništvo osoba koja mu svoju imovinu povjeravaju u rad te je na isti način zaštiti kao i sebe od eventualne odgovornosti. Navedene činjenice utvrđene su iskazima svjedoka BŠ, JŠ i VŠ te zz tuženika koji o navedenim činjenicama iskazuju istovjetno, detaljno i životno radi čega ih sud ocjenjuje istinitima i vjerodostojnima. Uostalom, iste navode prvo i drugotužitelji uopće nisu osporili, odnosno ističu drugačije postupanje tuženika u odnosu na njih.

20. Naravno, tuženik po zakonskom zastupniku ili drugoj ovlaštenoj osobi je mogao s prvotužiteljem (ujedno i zz drugotužitelja) imati drugačiji dogovor odnosno mogli su imati drugačije uređen obvezni odnos (ugovor o djelu), ali su tada to prvo i drugotužitelj dužni dokazati.

21. Ista okolnost utvrđena je analizom i ocjenom izvedenih personalnih dokaza. Iskaze prvotužitelja (koji je ujedno i zz drugotužitelja) te svjedoka ŽŠ, DŠ i ČŠ ovaj prvostupanjski sud ocjenjuje nevjerodostojnima u istom dijelu jer su neuvjerljivi, nedosljedni i nepouzdani.

21.1. Naime, sam iskaz prvotužitelja proturječan je već samim činjeničnim navodima tužbe u kojoj se ističe da je zz tuženika zvao zbog primijećenog tehničkog problema na jet skiju, dok u iskazu navodi da je primijetio tehnički problem na kotaču prikolice kao i da mu je predmetnog dana zz tuženika rekla da jet-ski ostavi ispred prostorija poduzeća tuženika, što je do tada u više navrata bio način na koji su upućeni postupiti kada je bilo potrebe za kakvih servisom, a na upit svoje punomoćnice je odgovorio da je to bio prvi takav slučaj jer je s ocem NŠ imao dogovor da vozilo ostavi na zadnjoj strani objekta. Proturječan je i iskazima zz tuženika te svjedoka MŠ, JŠ i VŠ u dijelu u kojem navodi da ga je zz tuženika prilikom razgovora uputila da prikolicu ostavi ispred objekta tuženika jer da će djelatnik prikolicu s vozilom prebaciti u zaštićeni, ograđeni prostor budući isti navode da je radno vrijeme tuženika od ponedjeljka do petka od 08,00-16,00sati pa je nelogično da se u nedjelju u večernjim satima kod tuženika nalazi djelatnik koji bi postupio na opisani način. Isto tako je nelogičan iskaz i u odnosu na upit zz tuženika za nadzorne kamere ako je to, do tada, u više navrata bio način na koji su upućeni postupiti kada je bilo potrebe za kakvih servisom budući bi u tom slučaju znali za postojanje nadzornih kamera. Nadalje, sam prvotužitelj u svom iskazu u više navrata navodi da je postupanje na način da bi izvan radnog vremena izvan ograđenog prostora tuženika ostavljao prikolicu bila poslovna praksa koju je imao s ocem zz tuženika (ranijim zz tuženika) i isto detaljno opisuje pri čemu dodaje da je motiv oca zz tuženika za takvo postupanje bila i činjenica je njegova majka bila smještena u Domu odnosno kod drugotužitelja. S druge strane tek paušalno navodi da je takva praksa nastavljena sa sadašnjom zz tuženika PŠ bez da je pritom naveo konkretne situacije kada je tako postupako i detalje oko uputa koje mu je ista pritom dala. S druge strane iz iskaza iste proizlazi da ona nije htjela nastaviti takvu praksu (a slično navodi i brat prvotužitelja svjedok ČŠ da je zz tuženika GŠ, nakon odlaska njenog oca u mirovinu, i s njim prekinula raniju praksu poslovanja) koji dio iskaza sud ocjenjuje uvjerljivim jer osim što je životno je i logično jer za razliku od svog oca, ranijeg zz tuženika ne živi u neposrednoj blizini poslovnih prostorija tuženika (već u Zagrebu) kako bi pojedinom klijentu mogla tako izaći ususret niti je njena baka više smještena kod drugotužitelja obzirom je preminula.

21.2. Analizom iskaza svjedoka ŽŠ utvrđuje se da se isti svjedok gotovo uopće ne sjeća razgovora prvotužitelja i zz tuženika, što čini cijeli iskaz neuvjerljivim. Ono čega se sjeća je suglasno i dijelu iskaza svjedoka DŠ je da se razgovor između prvotužitelja i zz tuženika vodio o ostavljanju vodenog skutera na popravku odnosno na čuvanju jer je sezona završila što je kontradiktorno svim ostalim izvedenim dokazima kojima je utvrđeno da je predmet popravka bila prikolica. Ujedno, svjedok DŠ navodi da je prvotužitelj inzistirao da se jet ski uveze u zatvoreni prostor, a koji navod je ponovno u kontradiktornosti s navodom prvotužitelja koji je izjavio da je uobičajeno vozila ostavljao vani izvan ograđenog prostora pa nije logično da sada inzistira da se uveze u zatvoreni prostor.

21.2.1. Obzirom na isto izvodi se zaključak da ili razgovor između prvotužitelja i zz tužene nije bio stavljen na razglas i svjedoci su prilagođavali svoj iskaz uspjehu tužitelja u sporu ili razgovor nisu pomno pratili ili zapamtili što ih čini nepouzdanim svjedocima u odnosu na navedenu odlučnu činjenicu.

21.3. Iskaz svjedoka ČŠ ocjenjen je nevjerodostojnim jer je subjektivan obzirom na bratski odnos s prvotužiteljem i očito prilagođen radi postizanja uspjeha tužitelja u sporu, ali ga sud prihvaća u dijelu u kojem je suglasan iskazu prvotužitelja i zz tužene da je s ocem sadašnje zz tuženika NŠ postajala poslovna praksa u kojoj bi on izvan radnog vremena preuzeo njihova vozila i za ista se pobrinuo jer je u tom dijelu u suglasju i s iskazom zz tužene.

21.4. Iako nije odlučna, sud ukazuje i na neobičnu činjenicu da je prvotužitelj sam krenuo iz Splita da bi u Karinu, a potom i Mekoj Dragi pokupio sve, od svoje strane predložene, svjedoke i to, po navodima svjedoka-brata prvotužitelja ČŠ, samo kako bi se družili jer su vrlo društvene osobe.

21.5. S druge strane iskaz zz tuženika NŠ u odnosu na navedenu spornu okolnost ocjenjuje istinitim i uvjerljivim jer je u cijelosti suglasan iskazu svjedokinje BŠ čiji iskaz se također iz istog razloga prihvaća, a osim što su međusobno suglasni isti su životni, logični, dosljedni u iskazivanju, a u dijelu načina poslovanja tuženika suglasni i iskazima svjedoka JŠ i VŠ.

22. Ocjenom sadržaja navedenih iskaza izvodi se zaključak da je prvotužitelj (ujedno i zz drugotužitelja) kontaktirao zz tuženika da će, na neograđenom dijelu posjeda tuženika uz javnu prometnicu koji je pod videonadzorom, ostaviti laku prikolicu radi popravka kotača na istoj bez suglasne volje zz tuženika pritom olako držeći da tijekom noći (do slijedećeg radnog dana tuženika) neće nestati na koji način je propustio primijeniti dužnu pažnju i na pravilan način osigurati vlasništvo svoje imovine pri čemu nije zanemariva činjenica je prvotužitelj punoljetna, potpuno poslovno sposobna osoba koja sama može donositi odluke o svojoj imovini. Samovoljnim postupanjem prvotužitelja nije došlo do zaključenja ugovora o djelu (jer nedostaje bitna pretpostavka za nastanka ugovora- suglasnost volja stranaka) pa time niti rizik nestanka stvari nije prešao na tuženika već je taj rizik ostao na prvo i drugotužielju.

23. Stoga, prvo i drugo tužitelj nisu uspješno dokazali da su s tuženikom zaključili ugovor o djelu odnosno da su u dogovoru s tuženikom istom predali predmetne pokretnine radi popravka niti da bi im isti nepravilnim postupanjem počinio štetnu radnju koja je u uzročnoj vezi s utuženom štetom budući pravila o teretu dokazivanja, sadržana u odredbi članka 221.a ZPP-a, obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, a te je dokaze dužna predložiti sukladno odredbi članka 299. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

24. U odnosu na troškove postupka tuženiku sukladno činjenici uspjeha u sporu pripada pravo na isti u smislu odredbi čl. 154., čl. 155. i čl. 164. ZPP, kao i temeljem odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023.; dalje Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a koji trošak se odnosi na:

- trošak sastava odgovora na tužbu – 100bodova (Tbr. 8./1. u svezi Tbr. 7./1., 4., 7. i 8. Tarife)

- trošak zastupanja na ročištima 25. listopada 2022., 9. veljače 2023., 26. travnja 2023., 4. listopada 2023. i 4. prosinca 2024. - 100 bodova svaki, odnosno ukupno 500bodova (Tbr. 9./1. u svezi Tbr. 7./1., 4., 7. i 8.)

- trošak sastava obrazloženih podnesaka od 9. studenog 2023. i 24. studenog 2023. - 100 bodova svaki, odnosno ukupno 200bodova (Tbr. 8./1. u svezi Tbr. 7./1., 4., 7. i 8. )

što zbrojeno čini ukupno 800 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda 2,00Eur (Tbr. 54. Tarife) daje iznos priznatog troška postupka od 1.600,00Eur, koji uvećan za trošak PDV-a od 25 % (Tbr. 46. Tarife) ukupno iznosi 2.000,00Eur.

24.1. Neosnovan je zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav podneska od 5. studenog 2021. u iznosu 200,00Eur obzirom isti tuženik samo dostavlja punomoć o zastupanju po odvjetniku Petru Caru, a koju punomoć je trebao dostaviti već uz odgovor na tužbu predan ovom sudu 11. listopada 2021. u kojem slučaju ovaj posebni trošak ne bi niti nastao. Iz istog razloga neosnovan je i zahtjev za naknadu troška za sastav podneska od 14. listopada 2022. u iznosu 200,00Eur budući u istom ponavlja navode odgovora na tužbu i stavlja dokazne prijedloge koje je mogao i trebao predložiti već u odgovoru na tužbu. Neosnovan je i zahtjev za naknadu troška za sastav podneska od 11. srpnja 2023. u iznosu 200,00Eur jer je isti bio nepotreban za vođenje postupka budući tuženik istim obavještava da neće pristupiti na zakazano ročište jer na isto nije dužan pristupiti obzirom na provođenje mjera upozorenja (bijeli štrajk), a sukladno odluci Ureda Predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su V- 41/2023 od 09.06.2023., a koja je donesena sukladno čl. 30.st.5. Zakona o sudovima i čl. 10. Sudskog poslovnika i čl.4. st.2. Poslovnika Vrhovnog suda Republike Hrvatske te nije bio obaviješten da će se isto održati, sve uz napomenu da se ne radi o predmetu u kojem prijeti nastanak nenadoknadive štete. Konačno, neosnovan je i zahtjev za naknadu troška za sastav podneska od 24. studenog 2023. u iznosu 200,00Eur jer je isti dva puta zatražen budući je isti podnesak dostavljen e-komunikacijom, ali i preporučenom pošiljkom.

25. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Velikoj Gorici 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

DN-a:

- prvo i drugotužitelju, po pun.

- tuženiku, po pun.