Poslovni broj: P-10188/2023-50

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserka Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TH iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj], zastupan po Billie Jean Mandić, odvjetnici iz Zagreba protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupana po odvjetnicima odvjetničkog društva Porobija i Porobija iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 13. siječnja 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, isplatiti tužitelju, OH iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.432,32 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi;

- na iznos od 16,59 Eura za razdoblje od 16.11.2007. do isplate

- na iznos od 16,28 Eura za razdoblje od 15.12.2007. do isplate

- na iznos od 16,80 Eura za razdoblje od 16.01.2008. do isplate

- na iznos od 16,72 Eura za razdoblje od 16.02.2008. do isplate

- na iznos od 31,53 Eura za razdoblje od 15.03.2008. do isplate

- na iznos od 31,31 Eura za razdoblje od 16.04.2008. do isplate

- na iznos od 30,29 Eura za razdoblje od 17.05.2008. do isplate

- na iznos od 30,70 Eura za razdoblje od 14.06.2008. do isplate

- na iznos od 30,37 Eura za razdoblje od 16.07.2008. do isplate

- na iznos od 30,26 Eura za razdoblje od 15.08.2008. do isplate

- na iznos od 30,20 Eura za razdoblje od 02.09.2008. do isplate

- na iznos od 30,65 Eura za razdoblje od 02.10.2008. do isplate

- na iznos od 33,29 Eura za razdoblje od 02.11.2008. do isplate

- na iznos od 31,35 Eura za razdoblje od 02.12.2008. do isplate

- na iznos od 33,50 Eura za razdoblje od 02.01.2009. do isplate

- na iznos od 33,80 Eura razdoblje od 02.02.2009. do isplate

- na iznos od 33,94 Eura za razdoblje od 02.03.2009. do isplate

- na iznos od 33,59 Eura za razdoblje od 02.04.2009. do isplate

- na iznos od 33,54 Eura za razdoblje od 02.05.2009. do isplate

- na iznos od 32,99 Eura za razdoblje od 02.06.2009. do isplate

- na iznos od 32,51 Eura za razdoblje od 02.07.2009. do isplate

- na iznos od 42,35 Eura za razdoblje od 02.08.2009. do isplate

- na iznos od 42,82 Eura za razdoblje od 02.09.2009. do isplate

- na iznos od 42,55 Eura za razdoblje od 02.10.2009. do isplate

- na iznos od 42,30 Eura za razdoblje od 02.11.2009. do isplate

- na iznos od 42,89 Eura za razdoblje od 02.12.2009. do isplate

- na iznos od 43,45 Eura za razdoblje od 02.01.2010. do isplate

- na iznos od 44,04 Eura za razdoblje od 02.02.2010. do isplate

- na iznos od 43,89 Eura za razdoblje od 02.03.2010. do isplate

- na iznos od 44,87 Eura za razdoblje od 02.04.2010. do isplate

- na iznos od 44,62 Eura za razdoblje od 02.05.2010. do isplate

- na iznos od 45,12 Eura za razdoblje od 02.06.2010. do isplate

- na iznos od 47,93 Eura za razdoblje od 02.07.2010. do isplate

- na iznos od 47,29 Eura za razdoblje od 02.08.2010. do isplate

- na iznos od 49,69 Eura za razdoblje od 02.09.2010. do isplate

- na iznos od 48,42 Eura za razdoblje od 02.10.2010. do isplate

- na iznos od 47,47 Eura za razdoblje od 02.11.2010. do isplate

- na iznos od 50,36 Eura za razdoblje od 02.12.2010. do isplate

- na iznos od 52,15 Eura za razdoblje od 02.01.2011. do isplate

- na iznos od 49,74 Eura za razdoblje od 11.02.2011. do isplate

- na iznos od 50,37 Eura za razdoblje od 16.03.2011. do isplate

- na iznos od 49,90 Eura za razdoblje od 14.04.2011. do isplate

- na iznos od 51,72 Eura za razdoblje od 12.05.2011. do isplate

- na iznos od 54,63 Eura za razdoblje od 28.06.2011. do isplate

- na iznos od 55,24 Eura za razdoblje od 13.07.2011. do isplate

- na iznos od 55,45 Eura za razdoblje od 27.08.2011. do isplate

- na iznos od 52,87 Eura za razdoblje od 18.09.2011. do isplate

- na iznos od 51,41 Eura za razdoblje od 18.10.2011. do isplate

- na iznos od 51,46 Eura za razdoblje od 18.11.2011. do isplate

- na iznos od 51,73 Eura za razdoblje od 16.12.2011. do isplate

- na iznos od 53,05 Eura za razdoblje od 17.01.2012. do isplate

- na iznos od 53,44 Eura za razdoblje od 16.02.2012. do isplate

- na iznos od 52,99 Eura za razdoblje od 20.03.2012. do isplate

- na iznos od 52,89 Eura za razdoblje od 18.04.2012. do isplate

- na iznos od 53,17 Eura za razdoblje od 16.05.2012. do isplate

- na iznos od 53,48 Eura za razdoblje od 19.06.2012. do isplate

- na iznos od 53,09 Eura za razdoblje od 14.07.2012. do isplate

- na iznos od 53,21 Eura za razdoblje od 04.08.2012. do isplate

s time da su kamate do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, isplatiti tužitelju, OH iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.287,25 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi;

- na iznos od 3,39 Eura za razdoblje od 29.09.2007. do isplate

- na iznos od 19,02 Eura za razdoblje od 16.11.2007. do isplate

- na iznos od 1,35 Eura za razdoblje od 15.12.2007. do isplate

- na iznos od 30,93 Eura za razdoblje od 16.01.2008. do isplate

- na iznos od 26,42 Eura za razdoblje od 16.02.2008. do isplate

- na iznos od 53,51 Eura za razdoblje od 15.03.2008. do isplate

- na iznos od 46,73 Eura za razdoblje od 16.04.2008. do isplate

- na iznos od 14,87 Eura za razdoblje od 16.05.2008. do isplate

- na iznos od 27,57 Eura za razdoblje od 14.06.2008. do isplate

- na iznos od 17,47 Eura za razdoblje od 16.07.2008. do isplate

- na iznos od 13,88 Eura za razdoblje od 15.8.2008. do isplate

- na iznos od 12,24 Eura za razdoblje od 02.09.2008. do isplate

- na iznos od 26,14 Eura za razdoblje od 02.10.2008. do isplate

- na iznos od 108,31 Eura za razdoblje od 02.11.2008. do isplate

- na iznos od 47,99 Eura za razdoblje od 02.12.2008. do isplate

- na iznos od 114,95 Eura za razdoblje od 02.01.2009. do isplate

- na iznos od 124,03 Eura za razdoblje od 02.02.2009. do isplate

- na iznos od 128,61 Eura za razdoblje od 02.03.2009. do isplate

- na iznos od 117,74 Eura za razdoblje od 02.04.2009. do isplate

- na iznos od 116,16 Eura za razdoblje od 02.05.2009. do isplate

- na iznos od 99,11 Eura za razdoblje od 02.06.2009. do isplate

- na iznos od 84,12 Eura za razdoblje od 02.07.2009. do isplate

- na iznos od 89,35 Eura za razdoblje od 02.08.2009. do isplate

- na iznos od 100,48 Eura za razdoblje od 02.09.2009. do isplate

- na iznos od 94,13 Eura za razdoblje od 02.10.2009. do isplate

- na iznos od 87,95 Eura za razdoblje od 02.11.2009. do isplate

- na iznos od 102,15 Eura za razdoblje od 02.12.2009. do isplate

- na iznos od 115,59 Eura za razdoblje od 02.01.2010. do isplate

- na iznos od 129,74 Eura za razdoblje od 02.02.2010. do isplate

- na iznos od 126,03 Eura za razdoblje od 02.03.2010. do isplate

- na iznos od 149,86 Eura za razdoblje od 02.04.2010. do isplate

- na iznos od 143,72 Eura za razdoblje od 02.05.2010. do isplate

- na iznos od 155,70 Eura za razdoblje od 02.06.2010. do isplate

- na iznos od 223,20 Eura za razdoblje od 02.07.2010. do isplate

- na iznos od 207,84 Eura za razdoblje od 02.08.2010. do isplate

- na iznos od 265,47 Eura za razdoblje od 02.09.2010. do isplate

- na iznos od 235,07 Eura za razdoblje od 02.10.2010. do isplate

- na iznos od 212,21 Eura za razdoblje od 02.11.2010. do isplate

- na iznos od 281,74 Eura za razdoblje od 02.12.2010. do isplate

- na iznos od 324,72 Eura za razdoblje od 02.01.2011. do isplate

- na iznos od 266,70 Eura za razdoblje od 11.02.2011. do isplate

- na iznos od 281,89 Eura za razdoblje od 16.03.2011. do isplate

- na iznos od 270,52 Eura za razdoblje od 14.04.2011. do isplate

- na iznos od 314,33 Eura za razdoblje od 12.05.2011. do isplate

- na iznos od 384,23 Eura za razdoblje od 28.06.2011. do isplate

- na iznos od 398,80 Eura za razdoblje od 13.07.2011. do isplate

- na iznos od 454,30 Eura za razdoblje od 27.08.2011. do isplate

- na iznos od 389,83 Eura za razdoblje od 18.09.2011. do isplate

- na iznos od 353,51 Eura za razdoblje od 18.10.2011. do isplate

- na iznos od 354,63 Eura za razdoblje od 18.11.2011. do isplate

- na iznos od 361,33 Eura za razdoblje od 16.12.2011. do isplate

- na iznos od 394,28 Eura za razdoblje od 17.01.2012. do isplate

- na iznos od 404,19 Eura za razdoblje od 16.02.2012. do isplate

- na iznos od 392,81 Eura za razdoblje od 20.03.2012. do isplate

- na iznos od 390,49 Eura za razdoblje od 18.04.2012. do isplate

- na iznos od 397,23 Eura za razdoblje od 16.05.2012. do isplate

- na iznos od 405,23 Eura za razdoblje od 19.06.2012. do isplate

- na iznos od 395,45 Eura za razdoblje od 14.07.2012. do isplate

- na iznos od 397,91 Eura za razdoblje od 04.08.2012. do isplate

s time da su kamate do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, isplatiti tužitelju, OH iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 7.397,92 eura s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2024. godine pa do isplate.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita, te ŠH kao založni dužnik, s tuženikom zaključili 20.07.2007 godine Ugovor o namjenskom kreditu broj 3210318943/07, kreditna partija 7103745694 kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 86.150,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,40% godišnje. Tijekom otplatnog razdoblja tuženik je pozivajući se na tadašnju situaciju na tržištu povisivao stopu redovne kamate i mjesečne anuitete što je razvidno iz Pregleda promjena kamatnih stopa u prilogu, a zbog čega je došlo do značajnih razlika u otplati u odnosu na prvotno ugovoreni otplatni plan. Isto je radio pozivajući se na odredbu čl. 2 Ugovora kojom je ugovoreno da je redovna kamatna tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika. Poziva se na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine koja je potvrđena Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda u Republici Hrvatskoj broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine. Navodi kako u konkretnom slučaju prije zaključenja niti u vrijeme zaključenja predmetnog govora tužitelji nisu od strane banke kao trgovca informirani o parametrima koji bi mogli dovesti do promjene kamatne stope niti im je pojašnjen ogroman rizik kojem se izlaži sklapajući predmetni ugovor u koji je unesena spomenuta ugovorna odredba koja tužitelju nije bila jasna niti lako razumljiva, a čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama stranaka. Poziva se na odredbu čl. 502 c Zakona o paničnom postupku i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača te navodi kako slijedom toga utvrđenje nepoštenih odredbi iz presuda u slučaju "Franak" izravno primjenjivo te je odredba čl. 2 Ugovoa o kreditu ništetna jer je tuženik jednostranom odlukom protivno načelu savjesti i poštenja mijenjao kamatnu stopu. Dalje tužitelj navodi da je tuženik tijekom otplatnog razdoblja, a sukladno čl. 7 Ugovora o kreditu, kredit naplaćivao u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB za CHF važećem na dan plaćanja. Poziva se također i na presudu Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14.06.2018. godine kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04.07.2013. godine. Tužitelju prilikom i prije sklapanja ugovora nije objašnjen valutni rizik CHF, niti su oni koristeći oskudne informacije koje su im prilikom sklapanja ugovora pružene mogli predvidjeti kako će iznosi mjesečnih anutiteta toliko značajno rasti u odnosu na one određene u prvom otplatnom planu koji je sačinjen prilikom sklapanja Ugovora i na koji način je tužitelj pristao. Da je tužitelj o tome bio obaviješten, ne bi sklopio predmetni Ugovor. I u ovom dijelu poziva se na odredbu čl. 502 c Zakona o paničnom postupku i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača te smatra da je stoga u predmetnom slučaju utvrđenje nepoštenih odredbi iz presuda u slučaju "Franak" izravno primjenjivo et je dio odredbe čl. 7 Ugovora o kreditu ništetan. Tužitelj dalje ističe kako su on i založni dužnik uredno podmirivali mjesečne rate iako se s navedenim promjenama nisu slagali niti su na iste prešutno pristali, već su uplate obavljali jer bi im u suprotnom prijetio postupak izravne naplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor zastare u odnosu na iznose koji su dospjeli prije 11.06.2014. godine. Ističe prigovor promašene aktivne legitimacije, obzirom su predmetni kredit otplaćivale i treće osobe. Zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala, a ističe protekom roka od 5 godina od dana svake pojedine uplate. Kolektivna tužba nije prekinula zastaru konkretnog tužitelja unatoč pravnom shvaćanju VSRH u presudi broj Rev-2245/17 od 20.03.2018. godine. Čl. 502c Zakona o zaštiti potrošača određuje da je sud u pojedinačnom postupku vezan za pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka te stoga ne postoji, sve do podnošenja ove tužbe, nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Da je zakonodavac imao u vidu da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinačne potrošače, onda bi to propisao. Zakonodavac je predvidio da pojedinačni potrošač može koristiti u svom postupku jedino utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa. U odnosu na valutnu klauzulu navodi kako je korisnik kredita upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u Ugovoru. Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Ističe navode i situacije, a koje su već riješene odnosno o kojima je odlučeno u gore navedenim presudama Trgovačkog i Visokog trgovačkog suda. Navodi kako je Banka prilikom sklapanja Ugovora pružila sve potrebne informacije. U odnosu na obračun kamate do 03.08.2012. godine navodi kako se kamatna stopa tijekom ugovornog razdoblja mijenjala više puta, dok je predmetni kredit otplaćen 03.08.2012. godine. Svaka promjena učinjena je u skladu sa zakonom i ugovorom, te je ista mijenjan sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, a u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a ne radi se o jednostranoj promjenjivosti kamatne stope kako to navodi tužitelj.

3. Tijekom postupka tužitelj je izmijenio ukupan iznos vrijednosti predmeta spora, dok su pojedini potraživani iznosi ostali nepromijenjeni. Tuženik navodi kako se radi o preinaci tužbenog zahtjeva, a s čime se sud ne slaže. Naime, očito je da je tužitelj kod podnošenja tužbe omaškom isti naznačio kao 90.000,00 kuna, dok je zbroj njegovih potraživanja u tužbi 103.256,73 kuna, a što proizlazi iz tužbe. Stoga sud ne smatra da se ovdje radi o preinaci tužbenog zahtjeva, kako tuženik navodi i čemu se protivi, već o jednostavnoj omašci u pisanju koja je naknadno ispravljena.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom (list 10-16 spisa), presliku zk izvatka (list 17 i 114 spisa), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu 7103745694 (list 19 spisa), u otplatni plan (list 20-23 spisa), u promet po kreditu/specifikacija uplate (list 24-29 spisa), u potvrde o primitku zahtjeva (list 30-31 spisa), u Opće uvjete poslovanja tuženika (list 48-54 spisa), u Potvrdu od 27.05.2020. (list 109 spisa), u Rješenje o mirovini (list 110-113 spisa), u Ugovor o prodaji (list 122-128 spisa), u rješenje ovog suda broj Z-46814/05 od 11.05.2006. (list 129 spisa), u Tabularnu ispravu (list 130-131 spisa), proveden je dokaz saslušanje tužitelja i svjedoka IH i ŠH (list 152-154 i 319-320 spisa), te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po Darfin d.o.o. (list 161-171 spisa).

5. Među strankama nije sporno da su parnične stranke dana 20.07.2007. godine sklopile Ugovor o kreditu za kupnju nekretnine broj 3210318943/04 na kreditni iznos od 86.150,00 CHF u protuvrijednosti u kuna (valutna klauzula u CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita) na rok otplate od 60 mjeseci, te da je čl. 1 Ugovora određeno da je iznos kredita kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, čl. 7 st.1 da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja za CHF. Čl. 2 st.2. Ugovora određeno da je redovna kamata iznosi 4,40 % godišnje te je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika. te da je ista promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

6. Sporno je da li su u konkretnom slučaju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetna, sporno je da li je nastupila zastara potraživanje, te je sporna visina tužbenog zahtjeva. Sporna je i aktivna legitimacija tužitelja, kao i činjenica da li je isti prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bio u svojstvu potrošača.

7. Temeljem provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je u podnesku predanom na ročištu dana 20.11.2017. konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

8. U odnosu na prigovor aktivne legitimacije, sud istu smatra neosnovanom. Naime, točno je da je jednu ratu predmetnog kredita uplatio IH, a što je vidljivo iz specifikacije uplate. Radi dokazivanja te činjenice proveden je dokaz saslušanjem svjedoka IH, sina tužitelja koji je iskazao da je po molbi oca jednu ratu predmetnog kredita sam platio i to na način da je otišao u banku i tamo za gotovinu uplatio jednu ratu no za ime i za račun oca OH. To je tada bio njegov novac, no kasnije mu je otac taj iznos i vratio. Tužitelj je iskazao da je dok je bio zaposlen kredit plaćan trajnim nalogom. Nakon što je otišao u mirovinu, svaki mjesec je anuitete plaćao na šalteru u banci. Jednu ratu, a obzirom taj mjesec financijski nije mogao platiti anuitet, zamolio je sina da to učini umjesto njega, a što je on i učinio. Naknadno mu je taj iznos i vratio. Sve ostale mjesečne iznose je osobno platio. ŠH, supruga tužitelja, iskazala je slično navevši kako je sve rate otplaćivao njezin suprug, a zna da je jednu ratu uplatio njihov sin, no ne zna da li je to bilo samoinicijativno ili po zamolbi tužitelja.

9. Sud je poklonio vjeru saslušanim svjeodima i tužitelju, obzirom isto smatra logičnim i životnim, te nije imao nikakvog razloga sumnjati u njihovu istinitost, a slijedom čega tuženikov prigovor smatra neosnovanim, te smatra da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati cijeli iznos, obzirom je upravo tužitelj taj iznos i platio temeljem Ugovora o kreditu.

10. Što se tiče prigovora tuženika da tužitelj u ovom predmetu nije bio u svojstvu potrošača, na tu okolnost sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je naveo kako u predmetnom stanu zbog kojeg je sklopljen Ugovor o kreditu stanuje njegov sin IH i on tamo stanuje od 2013. ili 2014. godine. Prije toga dugo vremena su proveli jer je u stanu bio bespravni stanar te je dugo trajalo njegovo iseljenje, a nakon toga su stan i renovirali. Od kada su kupili stan, isti nije bio iznajmljivan niti davan u zakup. Niti on niti njegova obitelj nisu u tom stanu, a niti na njihovoj adresi imali registrirano trgovačko društvo ili obrt.

11. Sud je poklonio vjeru tužitelju jer je isti dat također logično, a i u skladu s ostalim dokazima koji se nalaze u spisu. Naime, iz Ugovora o kreditu, u čl. 6 jasno stoji da je namjera kredita kupnja nekretnine - stana, dok je č. 14 određeno da radi osiguranja BH kao založni dužnik zalaže svoj suvlasnički dio nekretnine upisane kod OS u Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška], zk tijelo AI - zgrada 6A i dvorište u ulici Sv. Mateja u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] sagrađena na zk.č.br. 1409/5 sto u naravi predstavlja 4 etaža; 337.03/10000 dijela nekretnine AI s kojim je povezano pravo nad posebnim dijelom 1. lokal br. 3.5 površine 77,22 m2, a kreditor ovaj cijeli suvlasnički dio prima u zalog. Za tu nekretninu tuženik dostavlja izvadak s internetske stranice iz kojeg je vidljivo da na toj adresi ([adresa]) ŠH obavlja djelatnost stomatološke ordinacije. Iz Ugovora o prodaji od 03.11.1994. godine vidljivo je da je predmetna nekretnina koja je bila zalog predmetnog Ugovora o zakupu i u kojem je ŠH obavljala djelatnost kupljena već 03.11.1994. godine, dakle ista nema nikakve veze s nekretninom zbog koje je tužitelj sklopio s tuženikom predmetni Ugovor o kreditu.

12. Čl. 3 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03) određuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a što sud smatra da je tužitelj bio prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, a što je sud utvrdio gore provedenim dokazima.

13. Tužitelj je tijekom postupka preinačio tužbeni zahtjev i to podneskom od 08. veljače 2022. godine, usklađujući svoj tužbeni zahtjev te ga u manjem dijelu povisujući sukladno provedenom financijskom vještačenju. Čl. 190 st. 1 ZPP-a navodi da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. St 2 određuje da iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, dok sud smatra kako se u ovom slučaju radi upravo o takvoj situaciji. Dakle, a kako je tužitelj mogao precizirati svoj zahtjev tek po sačinjenom vještu, tužitelj nije bez svoje krivnje mogao preinačiti tužbeni zahtjev sve do sačinjanja vještva u ovom predmetu, obzirom do tada nije znao koliko će sudski vještak cijeniti visinu tužbenog zahtjeva. S druge strane, sud smatra kako je tužitelj učinio sve što je, a sve do provedenog vještačenja mogao učiniti u pogledu određivanja visine, dok prije provedenog vještačenja nikako nije mogao znati kolika će biti visina tužbenog zahtjeva sukladno nalazu vještaka. Stoga je sud dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva tužitelja sukladno odredbi čl. 190 st. 2 i 3 ZPP-a obzirom smatra da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

14. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 01. travnja 2005. do 06. kolovoza 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

15. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14- 2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

16. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14- 2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

17. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. travnja 2004. do 06. kolovoza 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

18. Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. U tom pravcu nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate. Stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

19. Dakle ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora provedu dokazi i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača. Kako je tuženik odustao od provođenja dokaza saslušanjem osobnog bankara, tako sud nije proveo dokaz saslušanjem istog.

20. Na tu okolnost proveden je dokaz saslušanjem tužitelja koji je iskazao da je pročitao predmetni ugovor o kreditu prilikom potpisivanja istog, no puno toga nije razumio, no znao je da da potpisuje ugovor s valutnom klauzulom CHF, znao je kolika je mjesečna rata te je sve bilo dobro dok nije narastao tečaj CHF a kada su mu kod plaćanja mjesečnih iznosa pomagali ostali članovi obitelji. Znao je da potpisuje ugovor s promjenjivom kamatnom stopom, no mislio je da će mjesečna rata biti otprilike ista kao i u početku. Nije zaprimao odluke banke o promijeni kamatne stope. Ne može se sjetiti da li je prilikom potpIsivanja ugovora dobio i otplatni plan u EUR-ima. Potpisao je ugovor s valutnom klauzulom u CHF jer je to tada bio trend, svi su to sugerirali a posebno službenici u bankama. Tako da je i tužitelj tražio sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u CHF. Nije se posebno informirao o tečaju CHF-a. Od službenika u banci nije dobio nikakve informacije o tome što znači promjenjiva kamatna stopa i što znači vezivanje uz valutu CHF, nije mu također nitko objasnio o eventualnim rizicima. Od službenika nije tražio dodatne informacije o promjenama kamatnih stopa i valutnoj klauzuli. Ovo je bio prvi kredit koji je sklopio sa promjenjivom kamatnom stopom. Nije bilo nikakvih mogućnosti dogovora ili pregovaranja. Nije pisanim putem prigovarao povećanjima anuiteta, te nije izričito tražio izmjenu ugovora. Također nije niti tražio ugovor s valutnom klauzulom u drugoj valuti obzirom je zaposlenica tuženika bila njegova poznanica, a koja mu je sugerirala sklopiti ugovor s valutnom klauzulom u CHF navodeći kako je taj najpovoljniji. Nije išao tražiti kredit u druge banke.

21. Ovakvom iskazu sud je u cijelosti poklonio vjeru obzirom je isti dat životno i logično te sud nije imao nikakvog razloga posumnjati u isti, a isti je također i u skladu s ostalim dokazima koji se nalaze u spisu. Iz navedenog, ovaj sud zaključuje da je u ovom slučaju prednik tuženika postupio na isti način kako je to utvrđeno tijekom postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da tužitelja nije u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, te je sud zaključio da se u ovom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

22. Nije osnovan tuženikom prigovor zastare. Naime, podnošenjem tužbe u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo je do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a. Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a i tužitelj je mogao od prvog naplaćenog anuiteta, u roku 5 godina, tražiti od tuženika povrat iznosa naplaćenog na temelju ništetne ugovorne obveze. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu za razdoblje otplate kredita od rujna 2007. godine do kolovoza 2012. godine. Do prekida zastare došlo je 4. travnja 2012. i zastara u odnosu na preplaćenu kamatu iznova počinje teći 14. lipnja 2014. (zbog toga što je 13. lipnja 2014. donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, a koja odluka obvezuje sud u ovom sporu), dok u odnosu na preplaćeni tečaj CHF zastara iznova počinje teći 4. listopada 2017. (zbog toga što je 3. listopada 2017. donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, a koja odluka obvezuje sud u ovom sporu). Člankom 245. stavak 1. ZOO-a propisano je da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Tužitelj je tužbu podnio 11. lipnja 2019. iz čega slijedi da nije osnovan prigovor zastare obzirom se ovdje radi o petogodišnjem zastarnom roku.

23. Ovdje valja još navesti kako preinačenim tužbenim zahtjevima nije došlo do izmjene činjeničnog stanja, a slijedom čega sud smatra da nije osnovan prigovor zastare tuženika u tom dijelu.

24. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

25. Uvidom u Ugovor o kreditu, plan otplate, a poglavito iz nalaza i mišljenja Darfin d.o.o., a koji dokaz je sud prihvatio jer je dan stručno, sažeto i jasno, te uzimajući u obzir činjenicu da stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu vještva, sud je utvrdio da je tuženik za trajanja kredita u više navrata mijenjao stopu ugovorne kamate pa da je tako ona tijekom otplate kredita postupno narasla s početnih 4,40 % godišnje sve do stope od 6,30% godišnje, dok se tečaj mijenjao na više, osim za jedan mjesečni anutitet u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, te je utvrđeno da je tužitelj počeo s otplatom kredita odnosno da je prvi anuitet kredita dospio 28.09.2007., a da je posljednji utuženi anuitet dospijeva 01.08.2012. godine. Tuženik ne spori da je tužitelj platio sve anuitete.

26. Na okolnost visine utuženog potraživanja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem te je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Darfin d.o.o. i iz dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđeno da razlika između visine ugovorenih kamata određenih u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu i iznosa računatih temeljem promijenjene kamate koje su tužitelju naplaćene za predmetno razdoblje iznosi 18.326,35 kuna, a s osnova valutne klauzule ta razlika iznosi 85.043,82 kuna. Sud nije oduzeo od ukupnog iznosa iznos (18,12 kuna) koji je tužitelj platio u manjem od početnog iznosa obzirom na pad tečaja CHF u jednom razdoblju, budući je predmet spora zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa za mjesece kada je kamatna stopa bila viša od početno ugovorene te tečaj CHF viši od tečaja u trenutku isplate kredita što znači da se manje plaćeni iznos (za mjesec kada je tečaj bio niži) ne oduzimaju od preplaćenog iznosa.

27. Tužitelj konačno plaćene iznose u eurima uzimajući u obzir odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22. i 88/22.) a na koji izračun tuženik nije imao primjedbi.

28. Tu također treba reći da tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta, pa time nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih bi iznos više plaćenih anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta. Naime, člankom 323. stavak 2. ZOO-a propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora je odgovoran suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Tuženik nije pregovarao s tužiteljem niti ga je informirao o odlučnim okolnostima vezanim za rizičnost valutne klauzule u CHF tako da je krivnja za ništavosti ugovornih odredbi na strani tuženika. Dakle, nije tužitelji kao stranka ugovora odgovoran za ništavosti navedenih odredbi već je, upravo suprotno, tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Isto tako tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Dakle, obračun po nižem tečaju CHF je poslovni rizik koji je tuženiku kao financijskoj instituciji bio poznat. Osim toga, tuženik nije potrošač te nema pretpostavki da se zaštita pružena korisnicima kredita u kolektivnom sporu primjenjuje i na tuženika.

29. Uzimajući u obzir da tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta, ovaj sud zaključuje da nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih bi preplaćene iznose anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta (tzv. negativne razlike).

30. Stranke nisu imale matematičkih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te je isti sud prihvatio u cijelosti smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a, dok također smatra kako bi saslušanje vještaka u ovom slučaju bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

31. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1111. ZOO jer je tuženik stekao taj iznos bez osnove.

32. Temeljem čl. 154 st. 1 i 5 ZPP-a sud je tužitelju dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava tužbe prema Tbr 7/1 250 bodova, trošak sastava podneska od 22.01.2020 prema Tbr 8/1 250 bodova, trošak pristupa na ročište dana 12.02.2020. prema Tbr 9/5 50 bodova, trošak sastava podneska od 06.03.2020 prema Tbr 8/3 50 bodova, trošak sastava podneska od 02.07.2020 prema Tbr 8/3 50 bodova, trošak pristupa na ročište dana 09.07.2020. prema Tbr 9/5 50 bodova, trošak sastava podneska od 06.08.2020 prema Tbr 8/1 250 bodova, trošak sastava podneska od 26.11.2020 prema Tbr 8/3 50 bodova, trošak pristupa na ročište dana 27.11.2020. prema Tbr 9/1 250 bodova, trošak pristupa na ročište dana 27.04.2021. prema Tbr 9/1 250 bodova, trošak pristupa na ročište dana 28.10.2021. prema Tbr 9/1 250 bodova, trošak sastava podneska od 08.02.2022 prema Tbr 8/1 250 bodova, trošak pristupa na ročište dana 13.09.2022. prema Tbr 9/1 250 bodova, trošak sastava podneska od 05.06.2024 prema Tbr 8/1 250 bodova, te trošak pristupa na ročište dana 03.12.2024. prema Tbr 9/1 250 bodova, što ukupno iznosi 2750 bodova, odnosno 5.500,00 eura, a što uvećano za PDV čini iznos od što ukupno iznosi 6.875,00 eura. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 165,90 eura, prisojbe na presudu u iznosu od 91,58 eura, kao i trošak predujma za vještačenje u iznosu od 265,44 eura, tako da ukupan trošak dosuđen tužiteljici iznosi 7.397,92 eura. Kamate na dosuđeni trošak dosuđene su temeljem čl. 151 st. 3 ZPP-a.

33. U odnosu na zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka nakon što je II tužiteljica povukla tužbeni zahtjev, valja reći da čl. 158. određuje da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka. No, sud je mišljenja kako tuženiku u odnosu na tužiteljicu ŠH nije nastao nikakav poseban trošak. Naime, postupak je pokrenut od strane dvoje tužitelja, od koji je jedan povukao tužbu, dok bi sve učinjene radnje u odnosu na (tadašnju) II tužiteljicu bile učinjene i da je tada kao tužitelj bio naznačen samo (tadašnji) I tužitelj.

34. Temeljem čl. 154 ZPP-a sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

U Zagrebu, 13. siječnja 2024. godine

Sudac:

Biserka Pavković Fućak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužitelju po punomoćniku

tuženik po punomoćniku