REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 Pn-1413/2021-44.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Tošev, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJA d.d., OIB: 29743547503, iz Zagreba, Antuna Heinza 4, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Vukina i partneri, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 26. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ane Tošev, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika RJ, odvjetničke vježbenice, dana 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. da isplati tužitelju LJ iznos od 709,90 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 936,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 2020. kao neosnovan. III. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da se 5.11.2019. oko 18.30 sati, u Zagrebu, na križanju ulica Grada Vukovara i Strojarske ulice dogodila prometna nezgoda na način da je vozilo kojim je upravljao OJ, marke Peugeot 308, registarskih oznaka [registarska oznaka], naletjelo na obilježenom pješačkom prijelazu na ovdje tužitelja LJ, kada je isti tužitelj kao pješak prolazio kroz obilježeni pješački prijelaz i pored sebe gurao pomoćno pješačko sredstvo električni romobil. U tom štetnom događaju zbog naleta vozila marke Peugeot 308, registarskih oznaka [registarska oznaka], a kojim je upravljao OJ, tužitelj je pao, te je zadobio tjelesne povrede opisane u medicinskoj dokumentaciji koja se u prilogu tužbe prilaže. Vozilo koje je prouzročilo navedeni štetni događaj odnosno isključivi krivac za navedenu prometnu nezgodu, u vrijeme štetnog događaja bilo je osigurano kod tuženika, Triglav osiguranja d.d., policom broj: [broj police]. U predmetnom štetnom događaju tužitelj je zadobio teške tjelesne povrede te mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa na ime naknade neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege koja mu je pružana tijekom liječenja potražuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 2. svibnja 2024., a prema sljedećim kriterijima:

- za pretrpljene fizičke bolove

846,00 EUR

- za pretrpljeni strah

550,00 EUR

- za tuđu pomoć i njegu

250,00 EUR

odnosno sveukupno iznos od 1.646,00 EUR sa pripadajućim kamatama, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako u Potvrdi Ministarstva unutarnjih poslova, PU Zagrebačka i Postaja prometne policije Zagreb, Klasa: 211- 04/19-P/14472, Urudžbeni broj: 511-19-44/06-P-1597/2019 od 21. studenog 2019. koju tužitelj prilaže uz tužbu pod točkom 5. Opis oštećenja na vozilima i objektima navedeno: „M1 registarskih oznaka [registarska oznaka] na vozilu nije nastala materijalna šteta niti su pronađeni tragovi iz prometne nesreće.“ Stoga, tuženik osporava nastanak štetnog događaja, osporava odgovornost, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže isti odbiti kao neosnovan i naložiti tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Izvršen je uvid u potvrdu MUP-a od 21.11.2019. (list 7-8 spisa), odštetni zahtjev (list 9-12 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 13-14 spisa), dopis tuženika od 17.9.2020. (list 15 spisa), presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl. broj ppP-6073/2020 od 14. listopada 2020. (list 33-39 spisa), spis MUP-a, PU Zagrebačke, I. PPP Zagreb klasa: 211-04/19-P/14472 (list 82-95 spisa), saslušan je svjedok AJ (list 77-78 spisa), tužitelj (list 78-79 spisa), provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu, dipl. ing. (list 100-105 spisa) i provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću, ortopedu (list 124-125 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među parničnim strankama nesporna je pasivna legitimacija, a sporan je nastanak štetnog događaja, odgovornost za nastanak štetnog događaja, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. Radi utvrđenja nastanka štetnog događaja i odgovornosti za nastanak štetnog događaja saslušan je svjedok OJ i tužitelj te je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu, dipl. ing.

7. Iz iskaza svjedoka OJ proizlazi da se toga dana u studenom prije tri godine vraćao s posla. Kretao se Strojarskom ulicom i došao do raskrižja sa Vukovarskom te mu je bila upaljena dopunska strelica za skretanje u desno i iz Strojarske je započeo skretanje i to u srednju traku Vukovarske ulice u smjeru prema Savskoj. Koliko se sjeća bilo je upaljeno i zeleno svjetlo za kretanje pješaka. On je pogledao prema pješačkom prijelazu kao i ulijevo da li Vukovarskom iz smjera Držićeve možda dolazi neki automobil. Bila je noć, magla i padala je lagana kiša i kada se nastavio kretati po Vukovarskoj ulici iznenada je uočio tužitelja na električnom romobilu, a koji se tamo iznenada stvorio, a kretao se po pješačkom prijelazu i to od smjera Strojarske preko Ulice Grada Vukovara. Tužitelj bio obučen u tamnu odjeću i nije imao nikakve reflektirajuće oznake na sebi. On je zakočio, a on je pao, ali se ne može više sjetiti u kojem položaju je pao. Izašao je iz auta i pitao ga je li sve u redu, on je rekao da je dobro te su se maknuli sa ceste i on se na romobilu udaljio sa lica mjesta. Drugi dan je dobio poziv od MUP-a u Heinzlovoj da dođe sa svojim automobilom te mu je službenica MUP-a pregledala i poslikala automobil i dao je iskaz, a utvrđeno je da na njegovom automobilu nema tragova da je došlo do kontakta između njegovog auta i samog romobila. Tamo je pregledao i snimku nadzorne kamere. On je pokušao kontaktirati tužitelja da vidi što se dogodilo i uspio je doći do njegovog broja, međutim on s njim nije htio razgovarati, a njega je zanimalo što se njemu dogodilo. Nazvao je i njegovog oca koji uopće nije imao saznanja o ovom događaju i htio ga je upozoriti da mu se sin kreće na tom električnom romobilu i da je to opasno prijevozno sredstvo. Budući se po tadašnjim zakonskim odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama električni romobil smatrao pješakom protiv njega je pokrenut prekršajni postupak i platio je kaznu u iznosu od 6.500,00 kn i ostao bez vozačke dozvole 4 mjeseca, a danas to ne bi bio slučaj jer je u međuvremenu došlo do promjene Zakona. Osobno smatra da se ovdje radi o prijevari osiguranja.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je došao na križanje Strojarske i Ulice grada Vukovara i bilo mu je crveno svjetlo, pričekao je da se upali zeleno i nakon toga je pričekao da mu stane automobil jer je znao da oni u tom trenutku skreću u desno. Vukovarska ima tri trake i automobil u desnoj traci mu je stao na zebri i on se odgurnuo i krenuo prelaziti cestu, a osiguranik tuženika je išao zaobići taj auto koji mu je stao i prešao je u srednju traku te ga je udario automobilom. Kontakt njegovog automobila i njega je bio u području iznad lijevog koljena sa strane. On je od udarca odletio nekih metar do metar i pol i pao. Osiguranik tuženika je izašao iz auta i pitao ga je li u redu, na što mu je odgovorio da nije i da je u šoku. Kako su počeli dolaziti automobili on se nekako maknuo sa strane, a osiguranik tuženika je sjeo u auto i otišao. Prišao mu je u pomoć vozač iz automobila koji je prvi stao i ljudi koji su bili na tramvajskoj stanici. Nakon nekoliko minuta se pribrao i pješke otišao kući. Kada je došao kući, nakon što je šok malo popustio osjetio je da ga boli cijela lijeva strana i tata ga je odveo u bolnicu. Koljeno mu je bilo iščašeno i dobio je Schanzov ovratnik. Njegov tata je išao prijaviti nezgodu na MUP, a kasnije je i on išao dati izjavu. Tada je trenirao nogomet i nije mogao dva mjeseca trenirati. Tuđu pomoć mu je pružao otac jer se nije mogao kretati i bolio ga je vrat pa mi je pomagao u obavljanju higijene i kućanskim poslovima. Pretpostavlja da se osiguranik tuženika kretao većom brzinom jer je pretjecao automobil, a on je tek krenuo na način da se odgurnuo pa nije mogao dobiti veliku brzinu, nije imao nikakvih reflektirajućih oznaka.

9. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Nevena Ereša, dipl. ing. proizlazi da je vozilo osiguranika tuženika svojim prednjim dijelom naletjelo na tužitelja koji prelazio kolnik na električnom romobilu po obilježenom pješakom prijelazu dolazeći vozilu osiguranika tuženika s desne strane pri čemu je nastavku tužitelj izgubio ravnotežu i zajedno s električnim romobilom pao na kolnik. Mjesto naleta, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika, nalazilo se na obilježenom pješačkom prijelazu na izlasku iz predmetnog raskrižja te udaljeno od desnog ruba kolnika oko 5 m. Neposredno prije naleta vozilo osiguranika tuženika kretalo se brzinom od oko 21-22 km/h, dok se tužitelj na električnom romobilu kretao brzinom od oko 12-13 km/h. Provedena analiza pokazuje da su oba sudionika ušla u predmetno raskrižje kada je za njihov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo pa je stoga tehnički neprilagođena brzina kretanja vozila osiguranika tuženika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Osiguranik tuženika je u noćnim uvjetima vožnje uz upaljenu javnu rasvjetu na dovoljno velikoj udaljenosti mogao uočiti tužitelja na osvijetljenom električnom romobilu kako se kreće nogostupom prema obilježenom pješakom prijelazu pa da se kretao tehnički prilagođenom brzinom, do naleta ne bi došlo. U trenutku započinjanja radnje prelaska kolnika od strane tužitelja vozilo osiguranika tuženika nalazilo udaljeno od mjesta naleta oko 8,6 m pa da je osiguranik tuženika tada reagirao intenzivnim kočenjem, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta ne bi došlo jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio samo 7,0 m dok je na raspolaganju imao put od čak 8,6 m. Tužitelj na električnom romobilu je prije započinjanja radnje prelaska kolnika okretanjem glave u lijevu stranu mogao uočiti nadolazeće vozilo osiguranika tuženika pa da je odustao od radnje prelaženja kolnika i propustio vozilo osiguranika tuženika, do naleta ne bi došlo.

10. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša i to stoga što smatra da su je isti dan stručno i obrazloženo, a u skladu sa pravilima struke i prometne znanosti, a niti stranke nisu imale primjedbe na isto.

11. Iz istog proizlazi da je do prometne nesreće došlo jer je osiguranik tuženika naletio na tužitelja koji se na električnom romobilu kretao po pješačkom prijelazu kada je obojici za njihov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo. U tom dijelu su i iskazi svjedoka OJ i tužitelja djelomično suglasni, odnosno obojica iskazuju da je do sraza između automobila osiguranika tuženika i tužitelja došlo na pješačkom prijelazu te im sud vjeruje jer su iskazivali logično i uvjerljivo i u skladu sa ostalim provedenim dokazima u spisu. Iako suprotno iskazuju o dinamici nastanka štetnog događaja u smislu kretanja vozila osiguranika tuženika (osiguranik tuženika iskazuje da je skretao u srednju traku, dok tužitelj iskazuje da je pretjecao vozilo), njihovi suprotni iskazi u tom dijelu nisu niti odlučni budući je prometnim vještačenjem utvrđeno da je osiguranik tuženika mogao izbjeći nesreću da je poduzeo radnju intenzivnog kočenja, kao i da je nesreća mogla biti izbjegnuta da je tužitelj odustao od prelaska kolnika na pješačkom prijelazu.

12. Iako u vrijeme nastanka štetnog događaja (5.11.2019.) odredbama tada važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZSPC-19) električni romobil nije bio definiran kao prijevozno sredstvo kao što je to propisano odredbom čl. 2. st. 1. toč. 104. sada važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23) tužitelj se prema mišljenju ovog suda ne može smatrati pješakom u predmetnom štetnom događaju. Naime, sukladno odredbi čl. 2. st. 1. toč. 70. ZSPC-19 pješak je osoba koja sudjeluje u prometu, a nije vozač niti putnik u vozilu ili na vozilu. Nadalje sukladno odredbi čl. 2. st. 1. toč. 70. ZSPC-19 vozilo je svako prijevozno sredstvo namijenjeno za kretanje po cesti, osim dječjih prijevoznih sredstava, prijevoznih sredstava na osobni ili motorni pogon za osobe s invaliditetom ili starije osobe, ako se pri tom ne kreću brzinom većom od brzine čovječjeg hoda. Tužitelj je nedvojbeno bio na vozilu - električnom romobilu i na tom vozilu krećući se brzinom od oko 12-13 km/h prelazio kolnik po obilježenom pješačkom prijelazu, a kako proizlazi i iz njegovog iskaza i iskaza svjedoka, a suprotno činjeničnim navodima tužbe. Pritom je općepoznata činjenica da je brzina čovječjeg hoda oko 5 km/h. Da bi se tužitelj mogao smatrati pješakom, isti je dolaskom do pješačkog prijelaza trebao sići s romobila i istog gurati pored sebe dok prelazi pješački prijelaz.

13. Temeljem odredbe čl. 45. st. 1. ZSPC-19 vozač koji se vozilom uključuje u promet na cesti ili drugoj prometnoj površini (izlazak vozila iz garaže, dvorišta, parkirališta, stajališta, s površine na kojoj se ne obavlja promet vozila ili s drugih sličnih površina) dužan je propustiti sva vozila i pješake koji se kreću cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 51. st. 1. ZSPC-19 vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

14. U konkretnom slučaju je tužitelj postupio suprotno odredbi čl. 45. st. 1. ZSPC- 19 i električnom romobilom se uključio u promet bez da je propustio sva vozila koja se kreću cestom jer da je postupio na taj način do prometne nezgode ne bi došlo. Također, osiguranik tuženika suprotno čl. 51. ZSCP-19 nije prilagodio svoju brzinu uvjetima prometa, iako se kretao u granicama dopuštene brzine (21-22 km/h), ali nije pravodobno poduzeo radnju intenzivnog kočenja i time prilagodio svoju brzinu uvjetima na cesti čime bi također bila izbjegnuta navedena prometna nesreća. Stoga ovaj sud utvrđuje da su sukladno čl. 1072. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) osiguranik tuženika i tužitelj odgovorni za nastanak štetnog događaja u omjeru 50:50.

15. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva neimovinske i imovinske štete tužitelja proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću, ortopedu.

16. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je tužitelj stradao dana 5.11.2019. godine u prometnoj nesreći, kojom prilikom zadobio je sljedeće ozljede: udarac u lijevo rame, lijevu podlakticu te lijevo koljeno, istegnuće vratne paravertebralne muskulature. Liječen je i obrađivan u Hitnoj kirurškoj ambulanti. Nakon završenog liječenja kod tužitelja ne zaostaju tegobe. Na temelju kompletne medicinske dokumentacije kliničkog pregleda kod vještaka utvrđeno je da su navedene ozljede u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem, a zdravstveno stanje tužitelja u svezi štetnog događaja s ortopedsko traumatološkog stajališta stabiliziralo 5.12.2019. Trajne posljedice nakon navedenih ozljeda nisu zaostale. Tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, slabijeg intenziteta 10 dana. Bol jakog intenziteta imao je 2 dana, srednje jakog intenziteta 10 dana, a manjeg intenziteta još naredna 15 dana. Tuđa pomoć i njega kod kućnih poslova, održavanja osobne higijene bila je potrebna 1 sat dnevno kroz 20 dana liječenja.

17. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Miljenka Franića i to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužitelja, a niti stranke nisu imale prigovora na isto. 18. Temeljem navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

19. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove i strah. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga je, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju, potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

20. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 800,00 EUR.

21. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje straha, kao i vodeći računa o načinu ozljeđivanja tužitelja, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 500,00 EUR.

22. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada iznos od 1.300,00 EUR, dok je preostali iznos od 96,00 EUR do ukupno zatraženih 1.396,00 EUR odbijen kao neosnovan. 23. S naslova tuđe pomoći i njege, a obzirom na utvrđeni opseg iste od strane vještaka (20 sati) te kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja bi cijena sata, sukladno Zakonu o minimalnoj plaći ("Narodne novine" br. 118/18, 120/21 i 152/24) i Uredbi o visini minimalne plaće za 2025. ("Narodne novine" br. 124/24) koja iznosi 970,00 EUR bruto, iznosila 5,99 EUR, sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 119,80 EUR, dok je preostali iznos od 130,20 EUR do ukupno zatraženih 250,00 EUR odbijen kao neosnovan.

24. Tužitelju bi sveukupno na ime neimovinske i imovinske štete pripao iznos od dosuđen iznos od 1.419,80 EUR. Uzimajući u obzir njegov doprinos nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%, dosuđen mu je iznos od 709,90 EUR. 25. Tužitelj ima pravo na kamate sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a, a u vezi s čl. 1086. i 1103. ZOO-a. Odredba čl. 1086. ZOO-a propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je čl. 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Nadalje, odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZOOP) oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Budući se u konkretnom slučaju radi o lex specialis koji se primjenjuje na ovaj pravni odnos to tužitelj temeljem čl. 12. st. 4. ZOOP-a ima pravo na zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva koji je tuženiku dostavljen 10. rujna 2020. do isplate. Stopa zakonske zatezne kamate određena je temeljem čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. U odnosu na navode tuženika iz podneska od 24. svibnja 2024. kojim se protivi "djelomičnom povlačenju tužbe", a nakon što je tužitelj po primitku nalaza i mišljenja vještaka specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 2. svibnja 2024. ističe se sljedeće: da po mišljenju ovog suda nije došlo do djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva, već do specifikacije tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja. Za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva u ovom postupku bilo je potrebno provesti medicinsko vještačenje, budući niti sud, a niti stranke na raspolažu dovoljnim stručnim znanjem kojim bi utvrdili visinu nastale štete. Tužitelj je tek po provedenom vještačenju mogao postaviti tužbeni zahtjev. Tumačenje takvog konačnog postavljanja tužbenog zahtjeva kojeg tužitelj nije niti mogao postaviti dok nije provedeno vještačenje, kao djelomičnog povlačenja tužbe bi prema mišljenju ovog suda bio pretjerani formalizam i onemogućio bi tužitelju pravo na pristup sudu, koje pravo je zajamčeno čl. 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97), kao i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 58/10 i 5/14).

27. Naime, sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava dva su središnja elementa na osnovu kojih se može razlikovati pretjerani formalizam od prihvatljive primjene postupovnih formalnosti - pitanje "pravne sigurnosti" i "pravilnog djelovanja pravosudnog sustava". U slučaju kada procesna pravila prestaju služiti svrsi pravne sigurnosti i pravilnog djelovanja pravosudnog sustava predstavljaju prepreku tužitelju da o meritumu njegovog slučaja odluči nadležni sud te je time povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu (predmeti Zubac protiv Hrvatske, Běleš i dr. protiv Češke, Walchli protiv Francuske, Stagno protiv [adresa], LJR and Adnan Erten protiv Turske, Kart protiv Turske, Efstathiou i dr. protiv Grčke, Eşim protiv Turske, Nowiński protiv Poljske, Maširević protiv [adresa], L protiv Moldavije, i Louli-Georgopoulou protiv Grčke).

28. Strogo gramatičko tumačenje odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a po kojem bi se specifikacija tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, a kada tužitelj sukladno nalazu mišljenju vještaka potražuje manje od inicijalne vrijednosti koju potražuje tužbom, smatrala djelomičnim povlačenjem tužbe, predstavlja prekomjerni teret za tužitelja koji bi u tom slučaju prije pokretanja parničnog postupka trebao provesti vještačenje o svom trošku radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, a koji nalaz i mišljenje, osim u slučaju pristanka tuženika, ne bi mogao biti korišten kao dokaz u ovom postupku te bi na istu okolnost ponovno u ovom postupku morao snositi trošak vještačenja. Takvo tumačenje predstavlja nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava i kao takvo je suprotno ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja.

29. Iz navedenih razloga ovaj sud nije cijenio protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe jer po mišljenju ovog suda nije niti došlo do djelomičnog povlačenja tužbe, već je odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja kako je postavljen podneskom od 2. svibnja 2024. kao konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Da je i zakonodavac predvidio takvu mogućnost da tužitelj tijekom postupka može ovisno o rezultatima dokazivanja uskladiti visinu svog tužbenog zahtjeva proizlazi iz odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a koja propisuje da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

30. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

31. Temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. Tužitelj je uspio u osnovi sa 50% svog zahtjeva, a što se tiče visine svog zahtjeva uspio je sa 43% svog zahtjeva, dok je tuženik je u odnosu na tužitelja što se tiče osnove uspio 50%, a što se tiče visine tužbenog zahtjeva uspio je sa 57%. Uzimajući u obzir omjer 50:43 u odnosu na 50:57, tužitelj je sveukupno uspio u sporu 47%, a tuženik 53% pa su obje stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima te je stoga temeljem čl. 154. st. 4. ZPP-a određeno da svaka stranka snosi svoj trošak. 32. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu – 66,36 EUR

2. tuženiku po pun.