REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-2868/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AGENCIJE ZA PRAVNI PROMET I POSREDOVANJE NEKRETNINAMA, Zagreb, Savska cesta 41, OIB 69331375926, kojeg zastupaju punomoćnici iz Crnkić Gotovac & Erceg Odvjetničko društvo d.o.o. protiv tuženika RG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Hana Demaria, odvjetnica u Splitu, radi predaje u posjed, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 28.studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka i tuženika, na ročištu za objavu presude, dana 13.siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I – Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana preda u posjed tužitelju, slobodnu od osoba i stvari nekretninu koja se nalazi u Splitu na adresi [adresa] i to 19/100000 suvlasničkih dijelova nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od zemljišta označenog kao z.k.č.. br. zem. 6164/1, u naravi stambeno poslovna zgrada površine 8557 m2, parking površine 859 m2, dvor površine 4932 m2 i put površine 107 m2, ukupne površine 14455 m2, i sa istim suvlasničkim dijelom povezano vlasništvo posebnog dijela te nekretnine i to garažno parkirnog mjesta oznaka G1-PM12, površine 17,46 m2 (površine s koeficijentom 10,48 m2), položenog na etaži podrum 1.“

II - Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.131,58 EUR.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 22.10.2009. ovom sudu protiv tuženika podnio tužbu u kojoj je postavio glavni tužbeni zahtjev da se tuženiku naloži sklapanje kupoprodajnog ugovora pobliže označenog u izreci ove presude. Također je tužitelj postavio i podredni tužbeni zahtjev na predaju garažno parkirnog mjesta pobliže označenog u izreci ove presude. Tužba se činjenično temelji na tome: da su tužitelj i tuženik dana 8.7.2005. (u tužbi pogrešno napisano 18.7.2005.) sklopili Predugovor o kupoprodaji garaže predmet kojeg je bilo utvrđivanje uvjeta i načina kupoprodaje 17/100000 dijela nekretnine č. zem. [katastarska čestica] koji suvlasnički udio bi nakon dovršetka gradnje bio povezan s vlasništvo posebnog dijela nekretnine – garažno parkirnog mjesta G1- PM12 površine 8,73 m2; da je tuženik predugovorom preuzeo obvezu sklopiti ugovor o kupoprodaji garažno parkirnog mjesta; da je tuženiku 5.10.2007. predano u posjed predmetno garažno parkirno mjesto i da se obvezao sklopiti ugovor o kupoprodaji nakon što bude okončan postupak uknjižbe i da je nakon dovršetka postupka uknjižbe tužitelj pozivao tuženika da sklopi ugovor o kupoprodaji čiji konačni tekst mu je dostavljen 25.3.2009.

1.1.Glavni tužbeni zahtjev da se tuženiku naloži sklapanje kupoprodajnog ugovora je pravomoćno odbijen.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbacivanje tužbe navodeći da je tužbeni zahtjev neosnovan. Tuženik, u bitnome, smatra da predugovor sadržajno predstavlja ugovor o kupoprodaji jer sadrži predmet kupoprodaje i cijenu. Također, tuženik smatra da povećanje cijene nije u skladu s predugovorom.

3.U dokaznom postupku izveden je dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja.

3.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.Predmet spora u ovom stadiju postupka, nakon pravomoćnog odbijanja tužbenog zahtjeva tužitelja da se naloži tuženiku da sklopi glavni ugovor te nakon ukidanja ranije presude po prijedlogu za ponavljanje postupka zbog donošenja presude br. 646/17 Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetu RG protiv Hrvatske, je zahtjev tužitelja na predaju garažno parkirnog mjesta pobliže označenog u izreci ove presude.

4.1.U ovom postupku su mjerodavne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV).

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Iz izvatka iz zemljišne knjige, priloženog uz tužbu, proizlazi da je tužitelj uknjižen kao vlasnik predmetnog parkirnog mjesta oznake G1-PM12 čije vlasništvo je povezano sa suvlasničkim udjelom od 19/100000 nekretnine č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik tu činjenicu nije sporio tijekom postupka niti je tvrdio da je on u međuvremenu uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine.

5.1.Tuženik je tijekom postupka priznao da je u posjedu predmetne nekretnine.

5.2.Međutim, treba navesti i to da se pred ovim sudom pod br. P-968/2024, u pogledu iste nekretnine vodio postupak između istih stranaka, ali u obrnutim ulogama. U tom postupku je 26.4.2024. donesena presuda izreka koje glasi: "Ovlašćuje se tužitelj temeljem Predugovora o kupoprodaji garažno parkirnog mjesta broj P-21-ST1-754/2005 od 8. srpnja 2005. godine, upisati svoje pravo suvlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, u knjizi na 19/100000 suvlasničkih dijelova nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u ZU 17229, [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], a sa kojim je suvlasničkim dijelom neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine – garažno parkirnog mjesta oznake G1-PM12 površine 17,46 m2 (površine s koeficijentom 10,48) m2 položenog na etaži podruma 1, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika.".

Ta presuda je postala pravomoćna budući da nije pobijana žalbom.

6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, odlučeno je kao u izreci zbog sljedećih razloga.

Prema javnoj ispravi (izvatku iz zemljišne knjige) tužitelj je vlasnik predmetne nekretnine pa bi, načelno gledano, on temeljem čl.161.st.1.ZV imao pravo tražiti od tuženika (koji nije uknjižen, a vlasništvo se na osnovi pravnih poslova stječe uknjižbom – čl.120.st.1.ZV) tražiti predaju predmetne nekretnine.

6.1.Međutim, dopušteno je dokazivati da stanje u javnoj ispravi nije istinito tj. da ne odgovara stvarnom stanju.

Premda bi se moglo pravno diskutirati:

-o opravdanosti prihvaćanja tuženikovog zahtjeva u predmetu br. 646/17 ESLJP zbog toga što su hrvatski sudovi sudili u suprotnosti sa sudskom praksom (koja praksa je nastala, među ostalim, i kasnijim donošenjem prvostupanjskih presuda koje nisu uopće bile pobijane žalbom!?),

-o tome da se uporno u odlukama viših sudova forsira stajalište da se predugovor ima smatrati glavnim ugovorom (unatoč jasnoj odredbi čl.20.Zakona o društveno poticanoj stanogradnji koja propisuje obvezno prethodno sklapanje predugovora čemu, naravno, slijedi i sklapanje glavnog ugovora),

-o tome koliko je u skladu s načelom savjesnosti i poštenja primiti u posjed nekretninu koja ima površinu veću (10,48 m2) od one navedene u predugovoru (8,73 m2) bez plaćanja dodatne cijene za tu razliku u površinama,

ocjena je ovog suda kako tuženik s obzirom na važeće hrvatske propise (čl.163.st.1. i 166.ZV) te sudsku praksu (koja tumači te propise) ima valjanu pravnu osnovu za posjed parkirnog mjesta oznake G1-PM12 koje se nalazi u zgradi oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6.2.Naime, pravomoćnom presudom br. P-968/2024 od 26.4.2024. tuženik je zapravo utvrđen izvanknjižnim predmnjevanim vlasnikom predmetne nekretnine premda još uvijek nije uknjižen kao vlasnik. Tužitelj je sudjelovao u toj parnici i pravomoćnost te odluke se odnosi na tužitelja. Uzimajući u obzir stajališta iz odluke ESLJP u predmetu Brletić protiv Hrvatske (Zahtjev broj 42009/10) o materijalnom opsegu dvaju sklopova postupaka između istih stranaka i istih pravnih odnosa, ocjena je ovog suda da bi bilo povrijeđeno načelo res iudicate kad se ne bi smatralo tuženika predmnjevanim vlasnikom predmetne nekretnine.

Stoga, nisu ispunjeni uvjeti za primjenu čl.161.st.1.ZV pa je odbijen tužbeni zahtjev. 7.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).

Ujedno se napominje da je ovaj sud na ročištu od 28.6.2010. vrijednost predmeta spora odredi na iznos od 12.970,20 kuna što predstavlja kunsku protuvrijednost iznosa od 1.588,53 EUR na dan podnošenja tužbe prema srednjem tečaju HNB-a (dostupan na www.hnb.hr), a s obzirom na to da je tužitelj zahtijevao od tuženika da mu po ugovoru o kupoprodaji (čije sklapanje je tražio tužbom) plati upravo taj iznos EUR-a.

7.1.Tuženiku je trebalo priznati sljedeći trošak: po 100 bodova za sastav prijedloga za ponavljanje postupka i ročišta od 18.1.2024., 29.2.2024., 25.3.2024., 28.11.2024., po 50 bodova za ročišta od 16.5.2023., 28.6.2023., 150 bodova za sastav revizije, 125 bodova za sastav žalbe, što zbrojeno i pretvoreno u EUR iznosi 1.750,00 EUR. Kad se još doda 146,00 EUR troška prijevoda presude ESLJP, 182,49 EUR na ime pristojbi plaćenih u ranijem stadiju postupka te 53,09 EUR na ime pristojbe prijedloga za ponavljanje postupka, dobije se 2.131,58 EUR koliko je dosuđeno tuženiku. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava prijedloga ESLJP-u, sastava očitovanja na podnesak Vlade RH i trošak prijevoda zahtjeva jer, po ocjeni ovog suda, trošak nastao u postupku pred tim sudom je tuženiku naknađen iznosom od 1.500,00 EUR dosuđenim presudom ESLJP.

Konačno, tuženiku nije dosuđen trošak sastava ustavne tužbe jer, prema čl.22. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, u toj vrsti postupka svaki sudionik snosi svoje troškove.

U Splitu, 13.siječnja 2025.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke je dopuštena žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika