REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] T 5

Poslovni broj: Us I-1603/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Tokić, u upravnom sporu tužitelja mlt. TD (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupan po ocu ŽD iz [adresa], koje zastupa opunomoćenik Krešimir Bobanović, odvjetnik u Splitu, Put Supavla 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Policijske uprave ličko- senjske, Policijske postaje Otočac, Otočac, Ulica Ćirila i Metoda 4, radi dozvole za boravak i rad, 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Otočac, KLASA: NK-UP/I-216-02/24-03/9275, URBROJ: 511-04-06-24-7 M. S. od 28. kolovoza 2024.

II. Nalaže se tuženiku da o tužiteljevom zahtjevu za izdavanje odobrenja za prvi privremeni boravak odluči polazeći od pravnog tumačenja prema kojem odredba članka 63. stavka 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 130/22, 114/22 i 151/22) ne čini apsolutnu zapreku za izdavanje odobrenja za prvi privremeni boravak maloljetnom djetetu čiji roditelji u Republici Hrvatskoj na temelju dozvole za boravak i rad borave kraće od jedne godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće petsto eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana dostave pravomoćne presude ovoga Suda.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Otočac, KLASA: NK-UP/I-216-02/24-03/9275, URBROJ: 511-04-06-24-7 M. S. od 28. kolovoza 2024. odbijen je zahtjev za izdavanje odobrenja za prvi privremeni boravak za maloljetnog TD, rođenog **.**.2014. u mjestu Prizrenu, Kosovo, državljanina Kosova.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Otočac, KLASA: NK-UP/I-216- 02/24-03/9275, URBROJ: 511-04-06-24-7 od 28. kolovoza 2024., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 25. rujna 2024. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelju u bitnome naveo da istu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim istaknuo je, da sukladno odredbi članka 64. stavak 3. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj 130/20, 114/22 i 151/22, u nastavku teksta Zakon), prilikom rješavanja zahtjeva za odobrenje privremenog boravka tužitelja, tuženik je dužan uzeti u obzir najbolji interes djece iz stavka 1. točka 3. i 4. istoga članka Zakona, a da nije sporno da je tužitelj maloljetnik, rođen 2014. s navršenih 10 godina starosti, čija oba roditelja imaju važeće dozvole za boravak i rad izdane sukladno članku 97. Zakona. Napomenuo je, da sukladno odredbi članka 5. stavak 1. Obiteljskog zakona, sudovi i javnopravna tijela koje vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit te da sukladno odredbi članka 84. stavak 3. Obiteljskog zakona, dijete ima pravo živjeti sa svojim roditeljima, a da provedbom osporavanog rješenja tuženika znači da maloljetno dijete od 10 godina starosti ne može živjeti u [adresa] zajedno sa svojim roditeljima koji imaju uredno izdane dozvole za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, što predstavlja izravno kršenje odredbe članka 84. stavak 3. Obiteljskog zakona pa je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 28. kolovoza 2024. i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak, uz nadoknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 14. listopada 2024. u bitnome naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja pa je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 7. siječnja 2025. tužitelj je ustrajao kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva pozivajući se na presudu ovog Suda poslovnog broja 1604/2024-4 od 5. studenoga 2024. u istoj upravnoj stvari koja se odnsi na drugo mlt. dijete (istih roditelja) ID.

5. U ovom upravnom sporu 9. siječnja 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, a nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

6. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, kojeg je tuženik dostavio ovom Sudu uz odgovor na tužbu utvrđeno je, da su roditelji tužitelja kao zakonski zastupnici 29. srpnja 2024. podnijeli zahtjev Policijskoj postaji Otočac za odobrenjem privremenog boravka za mlt. sina TD iz humanitarnog razloga, da su oba roditelja maloljetnog djeteta državljani Kosova, nositelji putnih isprava Kosova, s prijavljenim boravkom u Republici Hrvatskoj na adresi [adresa], stranci na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj, s odobrenim zahtjevom od 12. srpnja 2024. do 11. srpnja 2025., temeljem dozvole za boravak i rad na radno mjesto pekara, zaposleni u pekarni Hodaj j.d.o.o. i da se prikupljenim obavijestima došlo do saznanja da maloljetni TD sa svojim bratom ČD borave u [adresa] na prijavljenoj adresi te se isti vodi u evidenciji stranca na kratkotrajnom boravku. Utvrđeno je, da je otac maloljetnog djeteta, ovdje tužitelja, ŽD saslušan na Zapisnik kod Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko- senjske, Policijske postaje Otočac 29. srpnja 2024. kada je naveo da upoznat sa činjenicom da ne ispunjava uvjete za prijavu privremenog boravka za maloljetno dijete, iz razloga što supruga i on imaju regulirani privremeni boravak u Republici Hrvatskoj na temelju dozvole za boravak i rad, koja nema godinu dana, zbog čega nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 43. stavka 2. Zakona pa je osporavanim rješenjem tuženika od 28. kolovoza 2024. odbijen zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak za maloljetnog tužitelja, državljana Kosova, rođenog **.**.2014. u mjestu Prizren, Kosovo. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 28. kolovoza 2024. tužitelj pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Odredbom članka 63. stavkom 2. Zakona propisano je, da iznimno od stavka 1. točka 4. ovog članka, članu obitelji, državljaninu treće zemlje koji u Republici Hrvatskoj boravi na temelju važeće dozvole za boravak i rad, izdane sukladno članku 97. navedenog Zakona, odobrene na godinu dana, može se odobriti privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji samo ako je državljanin treće zemlje s kojim se traži spajanje obitelji u Republici Hrvatskoj imao neprekidno najmanje godinu dana odobren privremeni boravak.

9. No, vremensko ograničenje propisano člankom 63. stavkom 2. Zakona o strancima ne može se tumačiti mehanički, strogo formalistički, izvan cjeline pravnog poretka, te izvan okolnosti konkretnog slučaja (primjerice, je li član obitelji dijete, u konkretnom slučaju radi se o mlt. djetetu ili odrasla osoba i sl.).

10. Netom naglašena cjelina pravnog poretka obuhvaća i sljedeće ovdje mjerodavne odredbe, na koje tužitelj osnovano ukazuje:

10.1. članak 64. stavak 3. Zakona o strancima, kojim je propisano da je prilikom rješavanja zahtjeva za odobrenje privremenog boravka Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, dužno uzeti u obzir najbolji interes djece iz stavka 1. točaka 3. i 4. toga članka;

10.2. članak 5. stavak 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23), prema kojem sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit.

11. Stoga se zasad ne može nedvojbeno ocijeniti da je tuženik pri rješavanju predmetne upravne stvari cjelovito i pravilno primijenio mjerodavne odredbe materijalnog prava. Ovo imajući u vidu da je u interesu i za dobrobit mlt. djeteta da živi sa svojim roditeljima.

12. Sukladno prethodnom, Sud je, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, poništio osporavano rješenje tuženika, uz nalog tuženiku da o tužiteljevom zahtjevu za izdavanje odobrenja za prvi privremeni boravak odluči polazeći od pravnog tumačenja prema kojem odredba članka 63. stavka 2. Zakona o strancima ne čini apsolutnu zapreku za izdavanje odobrenja za prvi privremeni boravak maloljetnom djetetu čiji roditelji u Republici Hrvatskoj na temelju dozvole za boravak i rad borave kraće od jedne godine.

13. U tom je pogledu Sud točkom II. izreke presude sam riješio stvar. Naime, iz šire ovlasti upravnog suda da u cijelosti sam riješi stvar proizlazi i njegova uža ovlast da to učini djelomično. Dopuštenost ove varijante izreke presude upravnog suda potvrđena je i praksom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (primjerice, presude donesene u predmetima poslovnih brojeva Usž-3220/2020, Usž-1388/2020, Usž-2881/2021, Usž-1919/2022, Usž-3216/2022, Usž-1319/2023 i Usž-2082/2023).

14. U izvršenju ove presude tuženik je obvezan postupiti sukladno izreci presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda (članak 151. stavak 2. ZUS-a). Tuženik će, pritom, u skladu sa člankom 7. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), poučiti tužitelja o razlici između pojedinih svrha za odobrenje privremenog boravka (tj. između spajanja obitelji i opravdanih razloga humanitarne prirode), kako bi tužitelj s time mogao uskladiti svoj zahtjev, ako tužitelj tako odluči.

15. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).

16. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a, propisano je, da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano pa je tužitelju priznat zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 eura (koji je uvećan za trošak PDV-a) sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, u nastavku teksta Tarifa) te trošak zastupanja na ročištu održanom 9. siječnja 2025. u istom iznosu od 1.250,00 eura , sukladno Tbr. 27., 46. i 52. Tarife pa je tužitelju priznat trošak u iznosu od 2.500,00 eura, u koji iznos je uračunat i PDV od 25% pa je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.

U Rijeci 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

-opunomoćeniku tužitelja Krešimiru Bobanoviću, odvjetniku u Splitu, Put Supavla 1

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi ličko-senjskoj, Policijskoj postaji Otočac, Otočac, Ulica Ćirila i Metoda 4