REPUBLIKA HRVATSKA

59. P-1732/2024-7

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja ŠO vlasnika „Kablarić auto“ iz Velike Gorice, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80/A protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica i Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 326,29 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 176,16 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 69,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 06. veljače 2024. godine nastala šteta na vozilu, marke i model Fiat punto, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika – PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 14. veljače 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248210510629. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika a o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 62/VP/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.274,40 eura (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 948,11 eura. Razliku od 326,29 eura po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. Obzirom na prethodno navedeno ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 28. veljače 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 326,29 eura na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pasivnu i aktivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost te osnovu i visinu te tijek kamata i kamatnu stopu. U bitnom navodi kako je dužnost oštećenika da poduzme sve potrebne mjere da bi smanjio štetu u konkretnom slučaju tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Nadalje navodi kako se vozilo izvornog oštećenika moglo popraviti kod više drugih servisa u mjestu i okolnim mjestima u kojima oštećenik ima sjedište, moglo popraviti na identično kvalitetan način, ali uz nižu cijenu usluge. Osim toga, vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete te je šteta na taj način preuveličana. Sporan je i tijek kamata, a sporna je i visina kamatne stope. Slijedom svega navedenog, osporava se tužba u cijelosti, te se predlaže sudu da tužitelja odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u račun/otpremnicu 62/VP/1 od 26. veljače 2024. (list 9 spisa), izvid štete broj: 248210510629 (list 10 spisa), dopis ovdje tuženika upućen ĐO od 27. veljače 2024. (list 11 spisa), žalba ĐO upućena ovdje tuženiku (list 12 spisa), e-mail korespondencija od 29. veljače 2024. (list 13 spisa), izlist uplate (list 14 spisa), cjenik tužitelj (list 15 spisa), Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja sklopljen između ĐO i ovdje tužitelj od 28. veljače 2024. (list 16-17 spisa), zajednički dopis ovdje tužitelja i ĐO upućen ovdje tuženiku predmeta: Notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 28. veljače 2024. (list 18 spisa), e-mail korespondencija od 5. ožujka 2024. (list 19 spisa), e-mail korespondencija (list 34 spisa), stručno mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 50-53 spisa), ponuda broj R2 25/2024 P1/1 od 29. kolovoza 2024. (list 74 spisa), obračun štete broj: 248210510629 (list 75 spisa), dopis ovdje tuženika upućena ĐO predmeta: Obrazložena ponuda/ odobrenje za popravak od 8. veljače 2024. (list 76-77 spisa).

4. Na ročištu održanom dana 28. studenog 2024. sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka PO, te prijedlog za provođenjem prometnog vještačenja kao i ostalih predloženih a neizvedenih dokaza radi ekonomičnosti postupka a obzirom je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno za odlučivanje a radi se o sporu male vrijednosti pa bi provođenje daljnjih dokaza samo pridonijelo odugovlačenju postupka i stvaranju dodatnih troškova.

Također prema odredbi čl. 461.a. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Prema tome sud nije uzeo u obzir niti navode niti činjenice (pa prema tome niti dokaze) koji su izneseni protivno citiranoj odredbi čl. 461.a ZPP-a.

5. Na temelju odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Predmet spora je potraživanje tužitelja u iznosu od 326,29 eura na temelju ugovor o cesiji koji je s tužiteljem sklopio osiguranik tuženika prenijevši na tužitelja svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku.

7. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaj i odgovornost te visina tužbenog zahtjeva koja se odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, kao i visina stopa zateznih kamata te tijek istih.

8. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja iz kojeg je utvrđeno da su tužitelj i ĐO navedeni Ugovor sklopili 28. veljače 2024., te je istim ĐO, kao ustupitelj, ustupila radi ispunjenja, tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 326,29 eura, a prema računu popravka za štetu br. 62/VP/1 u ukupnom iznosu od 1.274,40 eura i temeljem izvida štete tuženika br. 248210510629.

9. Prema tome oštećenik ĐO ustupila je tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 , dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. U konkretnom slučaju stranke su sklopile ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja u smislu odredbe čl. 88. st. 2. ZOO-a obveza dužnika (osiguranika tuženika) se gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik (ovdje tužitelj) naplati ustupljenu tražbinu po osnovi naknade iz osiguranja.

10. Također iz spisu priloženog izvida štete tuženika razvidan je broj: 248210510629 koji je istovjetan broju naznačenom u Ugovor o ustupu, a iz računa tužitelja broj: 62/VP/1, proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (u računu je naznačen broj izvida štete tuženika te marka i registarska oznaka vozila oštećenika). Iz navedenog je razvidno kako je predmet ustupa tražbine upravo tražbina naknade štete ĐO prema tuženiku iz tužiteljevog računa koji je u utuženom dijelu predmet ovog postupka. O navedenom ustupu tuženik kao dužnik je obaviješten u smislu odredbe čl. 82. st. 1. ZOO-a (list 18 i 19 spisa) te je stoga, prema ocjeni ovog suda, istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

11. Također nije osnovan niti prigovor promašene pasivne legitimacije, nastanka štetnog događaja te odgovornosti budući je iz dokumentacije koja prileži spisu nedvojbeno utvrđeno kako je osiguranica tuženika ĐO prijavila tuženiku nastanak štetnog događaj odnosno prometnu nezgodu od 6. veljače 2024. po osnovi police kasko osiguranja te je tuženik napravio Izvid štete 14. veljače 2024. Nadalje u Ponudi od 27. veljače 2024. izvijestili su osiguranicu tuženika kako su utvrdili postojanje njihove obveze za isplatu po odštetnom zahtjevu te su procijenili visinu štete kao ukupnu osigurninu u iznosu od 948,11 eura. Prema tome neosnovano i paušalno tuženik osporava pasivnu legitimaciju i nastanka štetnog događaja te odgovornost kada je u mirnom postupku priznao osnovanost odštetnog zahtjeva te izvršio isplatu iznosa od 948,11 eura sukladno ponudi a što između stranaka nije niti sporno. U suštini, prema obrazloženim navodima tuženika, sporna je visina cijene sata rada sukladno kojoj je tužitelj izvršio popravak vozila osiguranika tuženika.

12. Uvidom u Izvid štete broj: 248210510629 utvrđeno je da da se isti odnosi na vozilo marke FIAT PUNTO, registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu ĐO te su u istom pod opisom oštećenja navedeni dijelovi za zamjenu i to: desni far i obloga kućišta prednjeg desnog kotača a kao dijelovi za zamjenu navedeni su prednji branik i prednji desni blatobran te je pod radno vrijeme popravka za limara navedeno 5,30 sati a za lakirera 6,30 sati

13. Sukladno napravljenom Izvidu štete tužitelj je izdao račun broj: 62/VP/1 dana 26. veljače 2024., te je pod valutom plaćanja naveden 12. ožujka 2024. Nadalje iz računa je utvrđeno da je tužitelj izvršio popravak vozila oštećene ĐO te da je ukupna cijena popravka 1.274,40 eura (s PDV-om). Također u računu je navedeno da je utrošena količina radnih sati i to limarski radovi 5,30 sati a lakirerskih radova 6,30 sati, a ista količina radnih sati proizlazi i iz tuženikovog Izvida štete. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata (limarskih i lakirerskih radova) u visini od 40,00 eura što uvećano za PDV iznosi 50,00 eura po satu rada.

Nadalje također iz Cjenika tužitelja proizlazi kako je visina cijene radnog sata limarskih i lakirerskih radova 40,00 eura +PDV.

14. Naime, oštećenik nije obvezan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo ili u onom servisu koje ima sklopljene ugovore sa osiguravajućim društvima, već isti ima slobodu izbora prilikom odlučivanja kod kojeg servisa će popraviti svoje vozilo , odnosno ovlašten je popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila i to po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, a kako to navodi tuženik, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO- a. Naime poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik.

15. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koja je u skladu s njegovim cjenikom, te ujedno slijedom navedenog sud nije provodio prometnog vještačenje na okolnost da vještak prometne struke pribavi cijenu sata rada radionica za popravak vozila u mjestu prebivališta oštećenog te da da nalaz i mišljenje na način jel bi se vozilo moglo popraviti na jednak način odnosno je li se vozilo moglo vratiti u prvobitno stanje/popraviti po cijenama iz dostavljene Ponude te je li popravljeno sukladno izvidu štete kako je predložio tuženik u svom odgovoru na tužbu jer isto, obzirom na prethodno navedeno, nije relevantno za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari.

16. Prema tome, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj: 62/VP/1 ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos od 326,29 eura temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

17. Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

18. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana kada je tuženik pao u zakašnjenje, a kako je iz računa 62/VP/1 vidljivo da je njegovo dospijeće 12. ožujka 2024. (valuta plaćanja) to tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana od dana dospijeća računa tužitelja, dakle od 13. ožujka 2024. a kako je i odlučeno u izreci pod točkom I. Prema tome nije osnovan niti prigovor tuženika na tijek kamata koji je prema ocjeni ovoga suda istaknut paušalno.

19. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer se predmet spora odnosi na naknadu štete, a ne na odnos stranaka koji je proizašao iz trgovačkog ugovora. Kako je tužitelj pravilno zatražio stopu zatezne kamate stoga nije osnovan njegov prigovor na istu te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).

Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu dana 28. studenog 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), te trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife) što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 42 Tarife) ukupno iznosi 156,25 eura.

Tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi na tužbu iznos od 6,64 eura (uplaćeno) i presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18), te stoga ukupni troška iznosi 176,16 eura na koji tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom II.

Tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi preko iznosa koji mu sukladno zakonu pripada kao niti trošak sastava podneska od 7. listopada 2024. koji nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. rješenja.

Zagreb, 13. siječnja 2025.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st.1. ZPP-a).