REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Metkoviću
Metković, Andrije Hebranga 9
Poslovni broj: Pp-122/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
i
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sucu Jakši Marušiću, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Bukovac, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice EF, zbog prekršaja iz članka 149. stavka 1. točke 49. i stavka 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 19/22.), u povodu prigovora protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Pločama, klasa: 336-02/23-01/717, ur.broj: 443-02-03-20-23-5 od 14. siječnja 2023., 13. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Stavlja se izvan snage prekršajni nalog Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Pločama, klasa: 336-02/23-01/717, ur.broj: 443-02-03-20-23-5 od 14. siječnja 2023. izdan protiv okrivljenice EF, OIB: [osobni identifikacijski broj].
p r e s u d i o j e
INa temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.),
okrivljenica EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći oca E, rođena **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske
oslobađa se od optužbe
za prekršajno djelo činjeničnog opisa:
„što je dana 09. siječnja 2023. godine u poslovnim prostorijama obrta frizerskog salona „Nela“, [adresa], 20340 Ploče, prilikom pružanja usluga koristila nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33., čl. 34. čl. 35., čl. 38. i čl. 39. t. 3. Zakona o zaštiti potrošača (,,Narodne novine“ br. 19/22, u daljnjem tekstu ZZP), koju je koristila u odnosu prema potrošačima na način da je:
- za usluge koje pruža:
pranje, šišanje i feniranje poluduge kose MPC na dan 31.12.2022. godine: 110,00 kn/ 14,60 EUR, MPC od 04.01.2023. do 09.01.2023.godine: 15.00 EUR/113,02 kn, razlika u MPC: 13,02 kn / 0,4 EUR, postotak povećanja: 2,75%
muško šišanje MPC na dan 31.12.2022. godine: 50,00 kn/6,64 EUR, MPC od 04.01.2023. do 09.01.2023.godine: 7,00 EUR / 52,74 kn,
razlika u MPC: 2,74 kn / 0,36 EUR, postotak povećanja: 5,48%
muško šišanje MPC na dan 23.12.2022. godine: 110,00 kn/14,60 EUR, MPC od 04.01.2023. do 09.01.2023.godine: 15.00 EUR / 113,02 kn, razlika u MPC: 13,02 kn / 0,4 EUR, postotak povećanja: 2,75%
pranje i feniranje duge kose (113,02 kn) MPC na dan 31.12.2022. godine: 80,00 kn/ 10,62 EUR, MPC od 04.01.2023. do 09.01.2023.godine: 11,00 EUR/82,88 kn, razlika u MPC: 2,88 kn / 0,38 EUR, postotak povećanja: 3,60%,
neopravdano povećala maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. godine pri čemu je doveo potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 1. siječnja 2023. godine kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji usluga,
dakle, okr. se koristila nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom“,
a pravno označeno kao prekršaj iz članka 149. stavka 1. točke 49. i stavka 3. Zakona o zaštiti potrošača.
IINa temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. tog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1.Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenica je proglašena krivom za prekršaj činjenično opisan i pravno označen kao u izreci presude te joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 796,34 EUR i odmjeren trošak postupka od 13,27 EUR.
2.Protiv obaveznog prekršajnog naloga okrivljenica je podnijela prigovor, zbog čega je, sukladno članku 238. stavku 9. Prekršajnog zakona, prekršajni nalog trebalo rješenjem staviti izvan snage.
3.U konkretnom se slučaju okrivljenicu tereti za prekršaj kažnjiv po članku 149. stavku 1. točki 49. i stavku 3. Zakona o zaštiti potrošača, i to zbog korištenja agresivne poslovne prakse, na način da je, koristeći uvođenje eura 1. siječnja 2023. kao službene valute u Republici Hrvatskoj i okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji usluga, neopravdano povećala cijene nakon 31. prosinca 2022., što je za posljedicu imalo dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj.
4.Pojam agresivne poslovne prakse, njezine sastavnice te postupci koji se smatraju takvom praksom pobliže su određeni odredbama članaka 38., 39. i 40. Zakona o zaštiti potrošača. Imajući u vidu ove zakonske odredbe, Sud nalazi da činjenični opis prekršajnog djela, kako je naveden u optužnom aktu, upućuje na obilježja agresivne poslovne prakse sukladno odredbi članka 39. točke 3. Zakona o zaštiti potrošača, koja je poduzeta kada trgovac iskorištava nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazi, a koje su tolikog značenja da umanjuju sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, pri čemu je trgovac svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.
5.Sud primjećuje da se u činjeničnom opisu djela ne navodi koje su to okolnosti u kojima su se potrošači nalazili, a koje su u konkretnom slučaju, uz uvođenje eura kao službene valute, bitno utjecale na njihovu odluku pri kupnji usluga koje je nudio okrivljenik. Pritom Sud smatra kako uvođenje eura kao službene valute nije takva okolnost koja bi, sama po sebi, bila tolikog značenja da može umanjiti sposobnost potrošača da razumno rasuđuju. Naime, Sud ima u vidu da su prije promjene službene valute bile obavljene pripremne radnje, pogotovo dvojno iskazivanje cijena prije i nakon 1. siječnja 2023.
6. S obzirom na navedeno, a budući da neopravdano povećanje cijena koristeći okolnosti u kojima se potrošači nalaze treba promatrati u kontekstu radnje počinjenja prekršajnog djela, proizlazi kako činjenični opis prekršajnog djela u konkretnom slučaju ne sadrži dovoljno konkretiziranu radnju koja se može podvesti pod bitno obilježje agresivne poslovne prakse. Naime, nije dovoljno u činjeničnom opisu navesti samo „okolnosti u kojima se potrošači nalaze“ ako pritom nije navedeno i koje su točno određene okolnosti, uz uvođenje eura, bile iskorištavane od strane trgovca. Iz takvog činjeničnog opisa djela ne proizlazi da je počinjen prekršaj jer povećanje cijena usluga, samo po sebi, ne predstavlja agresivnu poslovnu praksu.
7. Osim toga, zakonom propisana posljedica radnje počinjenja prekršaja koji se okrivljeniku ovdje stavlja na teret nije dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj, kako se to navodi u optužnom aktu. Posljedica koja predstavlja bitno obilježje prekršajnog djela agresivne poslovne prakse određena je u članku 38. Zakona o zaštiti potrošača kao umanjivanje u bitnoj mjeri slobode izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom, odnosno kao vjerojatnost da će doći do takvog umanjivanja slobode izbora ili postupanja prosječnog potrošača koje će ga navesti ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Stoga Sud nalazi da činjenični opis djela u konkretnom slučaju ne sadrži posljedicu koja se može podvesti pod zakonom propisano obilježje prekršajnog djela agresivne poslovne prakse.
8. S tim u vezi, napominje se kako neopravdano povećanje cijena i dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj predstavlja kršenje načela iz članka 7. stavka 2. i članka 8. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/22., 88/22.). Međutim, to nisu bitna obilježja nepoštene poslovne prakse u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača niti su radnje protivne tim načelima prekršajnopravno sankcionirane.
9. Nadalje, Sud je utvrdio da se činjenični opis djela u optužnom aktu ne može podvesti niti pod zakonski opis zavaravajuće poslovne prakse, kao oblika nepoštene poslovne prakse, a sukladno odredbama članka 35., 36. i 37. Zakona o zaštiti potrošača. Naime, u činjeničnom opisu djela nema nijednog navoda o tome da je poslovna praksa okrivljenika u konkretnom slučaju sadržavala neku netočnu informaciju, kao bitnu sastavnicu zavaravajuće radnje sukladno članku 35. tog Zakona, odnosno da nije sadržavala kakvu važnu obavijest potrebnu prosječnom potrošaču, a što je bitna sastavnica zavaravajućeg propuštanja sukladno članka 36. tog Zakona, niti se činjenični navodi u opisu djela mogu podvesti pod neku od odredbi članka 37. Zakona o zaštiti potrošača u kojem su nabrojani postupci koji se smatraju zavaravajućom poslovnom praksom.
10. Prema navedenom, Sud nije utvrdio da bi ponašanje okrivljenice na način kako je opisano u optužnom aktu bilo podvedivo pod navedene odredbe Zakona o zaštiti potrošača koje zabranjuju agresivnu, odnosno zavaravajuću poslovnu praksu.
11. Stoga je Sud, na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona, okrivljenicu oslobodio od optužbe za prekršaj iz članka 149. stavka 1. točke 49. i stavka 3. Zakona o zaštiti potrošača jer djelo za koje se optužuje po propisu nije prekršaj.
12. Budući da je okrivljenica oslobođena od optužbe, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona.
13. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Metkoviću 13. siječnja 2025.
Zapisničarka
Sudac
Spomenka Bukovac
Jakša Marušić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Žalba je dopuštena protiv presude u roku od 8 (osam) dana od dostave pisanog otpravka ove odluke. Žalba protiv presude podnosi se ovom Sudu, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Na temelju članka 238. stavka 9. Prekršajnog zakona, protiv rješenja nije dopuštena žalba.
DNA:
1.Okrivljenici.
2.Tužitelju.
3.U spis.
