Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
P-181/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Rešetaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rešetar & Partneri d.o.o. u Osijeku, protiv tuženog OĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ništetnosti ugovora, pobijanja ugovora i predaje, izvan ročišta, 13. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o nalogu od 17. ožujka 2023. koji su sklopili tužitelj OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženi OĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].
II. Nalaže tuženom OĐE da tužitelju OĐ u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude tužitelju preda, odnosno prenese 13,3370694 jedinica virtualne valute Ethereum, 15.000 jedinica virtualne valute USDC, 5.323,31 jedinica virtualne valute XRP, 28.571,4286 jedinica virtualne valute Dogecoin, odnosno ukoliko ne preda, odnosno ne prenese, dužan je dati odgovarajuću naknadu u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.
III. Obija se tužitelj OĐ sa zahtjevom za naknadu parničnog troška zajedno sa zateznim kamatama, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika 14. ožujka 2024. podnio tužbu navodeći kako su tužitelj i tuženik 17. ožujka 2023. sklopili Ugovor o nalogu za izvršavanje naloga u virtualnoj valuti. Temeljem sklopljenog ugovora tužitelj je tuženiku predao točno određene virtualne valute i to 13,3370694 jedinica virtualne valute Ethereum, 15.000 jedinice virtualne valute USDC, 5.323,31 jedinica virtualne valute XRP, 28.571,4286 virtualne valute Dogecoin, što je bilo sveukupne protuvrijednosti od 43.600,00 USD-a. Prema čl. 9. st. 2. toč. 19. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma obveznici provedbe mjera iz tog zakona pri sklapanju pravnih poslova kojima se stječe ili koristi imovina jesu pravne osobe ili obrtnik koji nisu obuhvaćeni točkama 1,2,4,5,6,8,9, i 14. ovoga stavka a koji po profesionalnoj osnovi u ime ili za račun druge fizičke osobe obavljaju jednu ili više sljedećih djelatnosti povezanih s virtualnom imovinom kao što je razmjena virtualne imovine za drugu imovinu, izvršavanje naloga za virtualnu imovinu i dr. Prema članku 9b istog zakona, osim pravnih osoba i obrtnika koji su upisani u registar iz članka 9a ovog Zakona, nitko ne smije u Republici Hrvatskoj obavljati djelatnost iz članka 9. stavka 2. točke 19. ovog Zakona. Tuženik je ujedno i obrtnik sa sjedištem u [adresa] i nije upisao obavljanje djelatnosti iz točke 19. stavka 2. članka 9. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma kod Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga sukladno članku 9a istog zakona. Zbog svih navedenih činjenica tužitelj se mirnim putem obratio tuženiku da mu izvrši povrat virtualne imovine koju mu je predao, kao i da mu se naknadi šteta, a što je tuženik odbio. Tuženik, dakle, kao fizička osoba, obavlja djelatnost koja mu je izričito zabranjena zakonom. Kako je člankom 322. ZOO-a propisano da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan, to je predmetni ugovor prvenstveno ništetan iz razloga što je protivan izričitoj, prisilnoj, imperativnoj normi iz članka 9b stavka 1. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Nadalje, kako tuženik u trenutku zaključenja Ugovora o nalogu nije upoznao tužitelja s činjenicom da on nije osoba ovlaštena za obavljanje djelatnosti povezane s virtualnom imovinom, niti ga je obavijestio o tome da mu je zabranjeno obavljanje takve djelatnosti kao fizičkoj osobi, čime je kod tužitelja izazvao zabludu da sa njime zaključi predmetni ugovor o nalogu kakav ugovor između stranaka ne bi bio zaključen da je tužitelj znao da ugovor sklapa sa osobom koja niti je ovlaštena baviti se djelatnošću povezanu s virtualnom imovinom niti kojoj je izričito Zakonom zabranjeno sklapanje takvog ugovora. Kako je tuženik prema tužitelju postupao prijevarno jer je tužitelja doveo u zabludu da je osoba ovlaštena za obavljanje djelatnosti izvršavanja naloga za virtualnu imovinu, i time ga naveo da sklopi predmetni ugovor, pa stoga smatra da je predmetni ugovor i pobojan sukladno članku 284. ZOO- a, te predlaže da sud ukoliko nađe prvi zahtjev neosnovan, prihvati zahtjev za pobojnost ugovora.
2. Tuženiku je tužba bila dostavljena uz poziv na davanje pisanog odgovora na istu u roku od 30 dana, te upozorenjem na pravne posljedice nedavanja pisanog odgovora na tužbu u ostavljenom roku, donošenjem presude zbog ogluhe, temeljem članka 331.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP).
3. Kako u dodijeljenom roku tuženik nije dostavio pisani odgovor na tužbu, a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da bi tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, a kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, a niti postoje smetnje iz članka 3. stavka 3. ZPP-a, to je primjenom odredbe članka 331.b ZPP-a, valjalo odlučiti kao u točci I. i II. izreke.
4. Kako tužitelj nije postupio sukladno članku 164. stavku 2. ZPP-a, odnosno naveo troškove za koje traži naknadu, a iste je sukladno članku 164. stavku 3. ZPP-a bio dužan staviti do donošenja ove odluke, to je sukladno citiranom članku odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška zajedno sa zateznim kamatama, kao neosnovan, te je valjalo stoga odlučiti kao u točci III. izreke ove presude.
Osijek, 13. siječnja 2025.
Sudac
Marko Šimunić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se predaje u tri istovjetna pismena primjerka, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).
Dostaviti:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Tuženiku