REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
Povrv-109/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Klinžić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, Savska cesta 64, Zagreb, OIB: 91547293790, protiv tuženika: Bukova gora d.o.o., Bukovačka cesta 86, Zagreb, OIB: 77967506173, zastupan po punomoćniku Vladimiru Vučković, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja po zaposlenju i punomoćnika tuženika, s danom objave 13. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Biserka Lovrić, Zagreb, Grižanska 6, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-381/2023 od 19. lipnja 2023. kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.360,41 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2020. do isplate, te naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura, u roku od petnaest dana.
r i j e š i o j e
Tužba od 31. svibnja 2024. se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Biserka Lovrić, Zagreb, Grižanska 6, poslovni broj: UPP/OS- Ovrv-381/2023 od 19. lipnja 2023., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.
2. U prigovoru koji se sada smatra odgovorom na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.
Nadalje u bitnome navodi da greške i propusti u postupanju državnih tijela ne mogu ići na štetu građana.
3. Stranke su ovosudnim rješenjem poslovni broj gornji od 9. svibnja 2024., sukladno čl. 461. a. st. 3., 4. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), upozorene da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok je tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima prethodno navedenim u rješenju. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno članku 461.a stavku 6. ZPP-a sud neće uzeti u obzir.
Navedeno rješenje dostavljeno je tužitelju 16. svibnja 2024., a tuženiku 16. svibnja 2024.
4. Tužitelj 31. svibnja 2024. podnosi tužbu za utvrđenje koju je ovaj sud odbacio kao nedopuštenu obzirom je stava da za podnošenje iste nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 187. ZPP-a., slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja. Nadalje tužitelj navodi da je 21. travnja 2020. zaprimio je Zahtjev za mjeru Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim COVID – 19 virusom za ožujak-svibanj 2020. od društva BUKOVA GORA d.o.o., te je 26. rujna 2020. obavijestio tuženika o obvezi povrata isplaćene potpore u iznosu od 10.250,00 kuna, budući da je revizijom predmeta utvrđeno kako radnici za koje se traži Potpora ne odgovaraju propisanim kriterijima.
Naime, naknadnom revizijom zahtjeva tuženika, utvrđeno je da je MV korisnik mirovine i ne može biti sufinancirana osoba, MVV već je sufinancirana u poslovnom subjektu Prihoda Croatia d.o.o. te stoga ne može biti ponovno sufinancirana, dok je AV prijavljen na manje od sat vremena dnevno.
U odnosu na prigovor tuženika da nikada zaprimio nikakve informacije u vezi obveze povrata isplaćenih sredstava navodi kako iznesena tvrdnja nije istinita budući da je Dopis za povrat nepripadno isplaćene potpore (kl: 103-05/20-01/31488, Ur.br.: 251-100/1-22-06) poslan na adresu društva Bukovačka cesta 86, s potpisanom povratnicom od 04. listopada 2022., tome u prilog govori i činjenica da je dužnik na zaprimljen Dopis podnio prigovor 05. listopada 2022. na koji je tužitelj odgovorio dopisom od 18. listopada 2022. Tuženik također navodi kako je, nakon dostave dokumentacije i pregleda iste, Zahtjev odobren što nije točno budući da dužniku nikada nije dostavljena obavijest o pozitivnoj ocjeni Zahtjeva, odnosno nije se pristupilo sklapanju Ugovora što bi bila praksa u slučaju usvajanja predmetnog Zahtjeva. Također upravo zbog neispunjavanja propisanih i javno dostupnih kriterija tuženiku je dostavljena Obavijest o negativnoj ocjeni zahtjeva.
U odnosu na navode da greške i propusti u postupanju državnih tijela ne mogu ići na štetu građana, tužitelj još jednom ističe kako su Uvjeti za dobivanje Potpora bili javno dostupni te su radi izvanredne situacije isplate u nekim slučajevima bile prije obavijesti o ocijenjenom zahtjevu, a sve radi ostvarenja cilja mjere.
5. Tuženiku je podnesak tužitelja od 31. svibnja 2024. dostavljen 7. lipnja 2024., te se podneskom od 18. lipnja 2024. očitavao na isti prije svega navodeći da je tužbeni zahtjev iz tužbe od 31. svibnja 2024. postavljen sa deklaratornim zahtjevom za koji tužitelj nema pravnog interesa u ovom slučaju.
U ostalom u bitnome ostaje kod navoda iznijetih u prigovoru, te dodatno dostavlja elektronički zapis radne knjižnice za KV iz kojeg je razvidno da je isti bio zaposlen u punom radnom vremenu, suprotno navodima tužitelja.
6. Podnesak tuženika od 18. lipnja 2024. dostavljen je tužitelju 2. srpnja 2024. te se na isti, do održavanja pripremnog ročišta nije očitovao.
7. Sud je sukladno čl. 220. ZPP-a, izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu.
8. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, a u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.
9. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.360,41, po izvodu otvorenih stavaka na dan 21.04.2023., a kako je navedeno u istom, temeljem ugovora 103-05/20-01/31488, OIB: 77967506173, povodom Zahtjeva za mjeru Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim COVID – 19 virusom za ožujak-svibanj 2020. podnesenog 21. travnja 2020. od društva tuženika, koji je tužitelj naknadnom revizijom ocijenio neosnovanim, slijedom čega smatra da je tuženik navedeni iznos stekao bez osnova.
10. Svaka stranka dužna je temeljem odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221 a. ZPP-a). Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.
11. Sud je ocijenio osnovanim prigovor tuženika u pogledu osnova tužbenog zahtjeva.
Naime, iz izvoda otvorenih stavaka na dan 21.04.2023., proizlazi da je isti izdan od strane tužitelja temeljem ugovora 103-05/20-01/31488, OIB: 77967506173, što je u kontradiktornosti sa navodima tužitelja tijekom postupka da tuženiku nikada nije dostavljena obavijest o pozitivnoj ocjeni Zahtjeva, odnosno da se nije pristupilo sklapanju Ugovora što bi bila praksa u slučaju usvajanja predmetnog Zahtjeva. Kako tužitelj tijekom postupka predmetni ugovor 103-05/20-01/31488, OIB: 77967506173, nije dostavio, štoviše, tvrdi da isti sa tuženikom nikada nije sklopljen, a temeljem istog fakturira tuženiku izvod otvorenih stavaka na dan 21.04.2023., tako niti sud nije mogao utvrditi koji su uvjeti za dobivanje potpora bili ugovoreni između stranaka, odnosno da li su zaposlenici tuženika iste ispunjavali.
12. Nadalje, iz elektroničkog zapisa radne knjižnice za KV, koji tuženik dostavlja uz podnesak od 18. lipnja 2024., a koji tužitelj nije osporio, razvidno je da je isti bio zaposlen u spornom razdoblju, kod tuženika u punom radnom vremenu, suprotno navodima tužitelja.
Dakle, čak i kad bi bili točni navodi tužitelja o neispunjavanju uvjeta za zaposlenike tuženika MVV i MV, što sud, kako je navedeno u prethodnoj točci obrazloženja, iz dostavljene dokumentacije, nije mogao utvrditi, u dokumentaciji u spisu ne prileži niti obračun koliko je zasebno za svakog pojedinog zaposlenika tuženika tužitelj, u spornom razdoblju, isplatio tuženiku na ime potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim COVID – 19 virusom za ožujak-svibanj 2020., niti je predložio izvođenje nekog drugog dokaza (financijsko- knjigovodstveno vještačenje) na navedenu okolnost.
13. Slijedom navedenog, stav je suda da tužitelj nije dokazao ni osnov niti visinu tužbenog zahtjeva pa je odlučeno kao pod I. izreke ove presude.
14. Tuženik je u cijelosti uspio u parnici pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, te čl. 2. ZPP- a, Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br 118/2018) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023).
15. Tuženiku su priznati parnični troškovi: sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 11. t. 1. Tarife, sastava podneska od 18. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, te zastupanja na ročištu od 29. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, sve uvećano za PDV (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. Tarife. Slijedom navedenog odlučeno ja kao pod točkom II izreke ove presude.
U Zagrebu 13. siječnja 2025.
Sudac:
Iva Buljan
Viši sudski savjetnik:
Domagoj Klinžić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.630,00 eura) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
1. Tužitelju po pun na ročištu uz pristojba na presudu
2. Tuženiku
3. kalendar
