Poslovni broj: Us I-2081/2023-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda, Danijeli Čipčić Buzov, uz sudjelovanje zapisničarke Katije Stermšek, u upravnom sporu tužiteljice DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Leonu Zrniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kasalo&Raić d.o.o., Poljička cesta 26D, protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi rasporeda na radno mjesto, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2024. u nazočnosti tužiteljice zajedno s opunomoćenikom i odsutnosti tuženika, 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Odbora za državnu službu, Klasa: UP/II-112- 07/23-01/358, Urbroj: 566-01/13-23-3 od 30. lipnja 2023.

II. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Klasa: UP/I-112-02/17-01/1039, Urbroj: 513-02-8009/6-23-23 od 6. travnja 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti po pravnim shvaćanjima i primjedbama ovog suda iznesenim u obrazloženju presude.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima isplatiti tužiteljici iznos od 2.000,00 EUR-a na ime naknade troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Odbora za državnu službu, Klasa: UP/II-112- 07/23-01/358, Urbroj: 566-01/13-23-3 od 30. lipnja 2023. (dalje: drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, KLASA: UP/I-112-02/17-01/1039, URBROJ: 513- 02-8009/6-23-23 od 6. travnja 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem se DJ, ovdje tužiteljica, diplomirani pravnik, s ostvarenim ukupnim radnim stažem u struci od 28 godina, 8 mjeseci i 26 dana, raspoređuje s danom 1. rujna 2017. do 17. studenog 2019. na radno mjesto višeg inspektora u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Carinskom uredu Split, Službi za nadzor, Odjelu za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine i druga operativna postupanja, (red. broj. 55. Sistematizacije radnih mjesta u Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split). Točkom 2. je utvrđena plaća imenovane službenice, ovdje tužiteljice, koju čini umnožak koeficijenta složenosti poslova 1,697 uvećan za 4% za 28 godina radnog staža ostvarenog u državnim tijelima i osnovice za izračun plaće kao i da se ta plaća uvećava za 14% za navršenih 28 godina radnog staža. Nadalje, je utvrđeno da imenovana službenica, ovdje tužiteljica, ima pravo na dodatak na osnovnu plaću u visini od 5% na posebne uvjete rada, da je položila pravosudni ispit 25.9.1987. te da se plaća po ovom rješenju isplaćivati od 1. rujna 2017. do 17. studenog 2019., te da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

3. U pravodobnoj tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja iz svih zakonskih razloga tužiteljica navodi da ga osporava ponajprije zato što tuženik kod donošenja pobijanog rješenja nije primijenio odredbu članka 98. Zakona o općem upravnom postupku odnosno nije prezentirao sve žalbene navode tužiteljice, nije razmotrio sve žalbene navode, a niti je valjano i argumentirano obrazložio pobijano rješenje u odnosu na iznesene žalbene razloge; zato što tuženik nije pregledao sve dokaze u žalbenom postupku; zato što je tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje; zato što je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo. Ističe da je u zadnjih 6 godina sustavno maltretirana od strane Ministarstva financija kao prvostupanjskog tijela na način da Ministarstvo financija, kao prvostupanjsko tijelo, u odnosu na nju u tri navrata i za tri razdoblja donosi nezakonita rješenja kojima ju s mjesta voditeljice službe za carinsko-prekršajni postupak (gdje je koeficijent plaće znatno viši odnosno 2.000) raspoređuje na radno mjesto višeg inspektora (koeficijent 1.697) za koje radno mjesto je tužiteljica prekvalificirana i navedena rasporedna rješenja su redom bila bez jasnog obrazloženja (zapravo prvostupanjsko tijelo je non stop ponavljalo ista krnja obrazloženja). Tužiteljica je protiv navedenih rješenja podnosila žalbe o kojima tuženik, kao drugostupanjsko tijelo, nije odlučivao sve dok tužiteljica kod ovog suda nije podnijela tužbe radi šutnje uprave pod brojem Us I- 25/2023 i Us I-10/2023 te kada je tuženik primio tužbe isti je nakon primitka tužbi donio rješenja kojima je poništio prvostupanjska rješenja Ministarstva financija i vratio ih na ponovni postupak. U navedenim rješenjima kojima je poništio rješenja Ministarstva financija tuženik je naveo sve okolnosti koje je naveo i u sada pobijanom rješenju od 30. lipnja 2023. vezano uz uredbe Vlade i postojeće propise ali je u tom ranijem rješenju tuženik, suprotno obrazloženju sada pobijanog rješenja naznačio, citirano: "Zatim je tuženik tim ranijim rješenjima naložio Ministarstvu financija da jasno obrazloži razloge za donošenje rješenja odnosno zašto je to mjesto na koje je tužiteljica bila nezakonito raspoređena za tužiteljicu odgovarajuće. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo ponovo nije jasno i nedvosmisleno obrazložilo i potkrijepilo razloge za donošenje rješenja kako je to bila uputa tuženika već je prvostupanjsko tijelo navodio neke paušalne i nedokazane tvrdnje pa je tužiteljica ponovo podnijela žalbu s opsežnom dokumentacijom koja se ne može tako brzo i lako pregledati odnosno sa svim dokazima koje je uspjela prikupiti (budući da je u međuvremenu otišla u mirovinu te joj je onemogućen pristup podacima). Međutim, tuženik je, očigledno zbog odmazde i ranijih predmeta Us I-25/2023 i Us I-10/2023, odbio žalbu s obrazloženjem koje nije u skladu s prisilnim propisima te je u suprotnosti s ranijim obrazloženjima i shvaćanjima tuženika, kao i rješenjima prvostupanjskog tijela što je nelogično, neživotno i nemoralno. Naime, u obrazloženju Klasa: UP/II-112-07/23- 01/358, Urbroj: 566-01/13-23-3 od 30. lipnja 2023. tuženik navodi kako prema ustaljenoj praksi poslodavac ima pravo službenike rasporediti na radno mjesto s nižim koeficijentom te da se čelniku mora ostaviti određena sloboda. Naprotiv, u pozitivnim propisima se ne govori ni o kakvoj slobodi već se rješenje o rasporedu donosi prema potrebama službe dok je drugi preduvjet da je raspored uzrokovan smanjenjem potrebe za izvršiteljima na drugom radnom mjestu ili ukidanjem određene ustrojstvene jedinice što kod tužiteljice nije slučaj. Nadalje, tuženik se pogrešno poziva na okolnost da je tužiteljica raspoređena na mjesto na koje je bila ranije raspoređena te tuženik zanemaruje okolnost da su sva ta rasporedna rješenje ukinuta i to baš od strane tuženika, a tužiteljica je morala raditi i skrbiti se za svoju egzistenciju. Također, pobijano rješenje tuženika je neobrazloženo u pogledu odlučnih okolnosti budući da tuženik na stranici 3. pasus 5. navodi da rješenje prvostupanjskog tijela sadrži obrazloženje odnosno konkretne razloge koje tuženik ne navodi u svom pobijanom drugostupanjskom rješenje već upućuje na rješenje prvostupanjskog tijela koje je nezakonito i zasnovano na pogrešnim shvaćanjima i nepotkrijepljenim tvrdnjama pa je time rješenje tuženika nemoguće ispitati i isto je nezakonito budući da je tuženik dužan navesti sve razloge. No, tuženiku je očigledno promaknulo da poslodavac ne smije rasporediti službenika na mjesto s nižom kvalifikacijom bez da postoji potreba službe i da je pri tome ocijenio sve druge okolnosti pa i činjenicu je li to mjesto odgovarajuće za tog službenika, a svakako nikada nije bilo upitno da tužiteljici nije problem obavljati manje složene poslove, ali je problem u tome što se takvim rasporedom tužiteljicu degradiralo i smanjena joj je plaća. Isto tako na njezino ranije mjesto je “uhljebljena” osoba koja joj ne može parirati po znanju i iskustvu te je toj osobi bila mentor. Neprijeporno je da tuženik pogrešno tumači odredbu članka 73. stavak 1. Zakona o carinskoj službi kao i odredbe Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za carinske službenike. Drugim riječima, a kako je ranije ukazano rasporedno rješenje se mora donijeti na način da se uvaže sve okolnosti vezane uz službenika i da se ovisno o njegovim rezultatima u određenom trenutku navedeni službenik honorira, a ne da ga se degradira zato što je netko drugi politički podobniji od njega odnosno da se službenika “baca s konja na magarca” iako za takvo postupanje ne postoji potreba službe niti bilo kakva razumna osnova. Nadalje, promašena je tvrdnja tuženika iz obrazloženja pobijanog rješenja da su uvjeti propisani Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za carinske službenike jednaki za voditelja službe i višeg inspektora zato što Uredba pored uvjeta koje trebaju imati viši inspektor i voditelj službe upućuje i na Pravilnik, citirano: “ostali uvjeti prema Pravilniku o unutarnjem redu”, a tuženik uopće nije prezentirao odredbe Pravilnika pa je činjenično i pravno stanje nepotpuno utvrđeno. Tužiteljica je u žalbi koju je tuženik odbio iznijela opsežne navode i razloge kojima je osporila sve tvrdnje iz obrazloženja prvostupanjskog tijela, a kod istih ostaje i u ovoj tužbi odnosno iste razloge ističe i u odnosu na rješenje tuženika budući da je tuženik samo ponovio navode prvostupanjskog tijela. Ističe da je bila na radnom mjestu - položaju voditeljice Službe za carinsko-prekršajni postupak u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split (u daljnjem tekstu PCU Split) raspoređena do 01.09.2017. Sistematizacijom iz 2017. sam od 01. rujna 2017. godine (do 17.studenog 2019.g.) raspoređena na radno mjesto višeg inspektora u Službi za nadzor Carinskog ureda Split, umjesto na radno mjesto voditeljice Službe za carinsko-prekršajni postupak PCU Split, uz obrazloženje nedostatka inicijative i angažmana za ispravno izvršavanje najsloženijih zadaća i postupaka ustrojstvene jedinice kojom je upravljala. Ističe da joj i dalje nije jasno temeljem kojih kriterija je raspoređena na radno mjesto višeg inspektora u Odjelu za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine i druga operativna postupanja Službe za nadzor, Carinskog ureda Split PCU Split, umjesto na radno mjesto voditeljice Službe za carinsko-prekršajni postupak u PCU Split, na koje radno mjesto je bila raspoređena do 01.09.2017. Naime, navodi iz obrazloženja Rješenja su potpuno neutemeljeni. Konkretno, navodi koji se odnose na povećani broj predmeta Odjela za prodaju robe, koji su samo paušalno navedeni uz navođenje broja neriješenih predmeta po proteklim godinama (od 2012. do 2017.), a iz kojih navoda bi se dalo zaključiti da su jedan od razloga za njenu „smjenu“, odnosno premještaj. Nadalje, u obrazloženju Rješenja se navode usporedbe između broja neriješenih predmeta u 2012.g. (153) i 2017.g. (1044.) (nejasno je do kojeg datuma 2017.g., s obzirom da sam od 01.09.2017.g. premještena iz Službe). Pri tome treba uzeti u obzir činjenicu da sam Službu „preuzela" 01.srpnja2012.g. (kada sam i raspoređena na mjesto voditeljice Službe). Tada je ex. Carinarnici Split, pripojena ex Carinarnica Šibenik, čime su se obje carinarnice spojile u Carinarnicu Split I (što logično upućuje i na manji broj predmeta Odjela za prodaju robe u 2012.), a od 08.srpnja 2013., ulaskom Republike Hrvatske u EU i promjenom ustrojstva Carinske uprave, ex Carinarnici Split I su pripojene još ex Carinarnica Zadar i ex Carinarnica Ploče s ex Carinarnicom Dubrovnik, te se spajaju u Područni carinski ured Split. Dakle, automatski se, s pripajanjem još 3 ex Carinarnice, ex Carinarnici Split I, u samom startu povećao broj predmeta u Odjelu za prodaju robe Službe za carinsko-prekršajni postupak Područnog carinskog ureda Split (naslijeđenih), s obzirom da je broj predmeta u Odjelu za prodaju robe povećan za pridodane predmete iz još 3 ex carinarnice (po njenim podacima iz izvješća Službe za kolovoz 2013. ukupno je u PCU Split bilo neriješeno 488 predmeta). Osim toga, do povećanja broja zaprimljenih predmeta u Odjelu za prodaju robe je došlo i zbog promjene carinskog zakonodavstva do koje je došlo ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju, te promjene ustrojstva Carinske uprave RH, a sukladno tome i načina postupanja u odnosu na nove propise. Naime, prekršaji se više nisu „otkrivali“ samo na granici i prilikom carinjenja robe, budući je ulaskom u EU i promjenom ustrojstva Carinske uprave, osim ustrojenih graničnih carinskih ureda (4), svaki carinski ured (5) imao Službu za nadzor koja je između ostalog vršila inspekcijske nadzore robe na tržnicama, trgovinama, sajmovima i sl., te je još uz to ustrojena i Služba za nadzor Područnog carinskog ureda Split s istim opisom poslova. Navedeno dokazuje da su podaci iz Rješenja navedeni paušalno i bez prethodne provjere dokumentacije (ukoliko uopće raspolažu istom) i stvarnog stanja. Nadalje, i mobilne jedinice CURH-a (3 - [adresa] i [adresa]) su također vršile nadzore (vozila, trošarinske robe, intelektualnog vl. i dr.), pa se samim time, povećanjem broja izvršenih nadzora i otkrivenih prekršaja s robom, povećao i broj oduzetih predmeta/robe, te se time povećao i broj predmeta u Odjelu za prodaju robe. Svemu tome treba pridodati i znatan broj stranih plovila koja su se nalazila u statusu privremenog uvoza, smještenih u marinama, čiji carinski status je ostao neriješen ulaskom Republike Hrvatske u EU, a čiji vlasnici su bili nedostupni, te je rješavanje istih iziskivalo dosta vremena (pokušaj uspostave veze s vlasnicima – strani državljani, čekanje isteka propisanih rokova da se isti jave, procjene plovila, komunikacija s marinama, prikupljanje ponuda, javna prodaja - ponekad i više puta, izrada rasporednih rješenja i dr.), a što je neminovno utjecalo na samu duljinu trajanja postupka i rješavanja predmeta. Svemu tome treba pridodati i dio predmeta za koje su pokrenuti kazneni postupci za robu veće vrijednosti i količina (u kojima sud odlučuje o sudbini robe), po kojim predmetima se niti ne može postupati bez pravomoćne sudske odluke. Dakle, ustrojstvom PCU Split bilo je i za očekivati veći priliv ii povećani broj predmeta Odjela za prodaju robe PCU Split, jer se radilo o području na kojem je prethodno bilo ustrojeno 5 ex carinarnica („najveći“ Područni carinski ured u Carinskoj upravi). Uz sve to, službenica Odjela za prodaju robe iz Ploča je zbog bolesti i osobnih razloga često bila odsutna u dužim vremenskim razdobljima, što je dodatno otežavalo rješavanje predmeta iz tog Carinskog ureda, a zbog čega je i organizirala pomoć drugih djelatnika prodaje robe u rješavanju istih (u smislu provjere statusa predmeta, poduzimanja potrebnih radnji, upućivanja dopisa i druge provjere i sl., zatim priprema robe za uništenje ako su se stekli uvjeti i dr. postupanja). Također je iz priloženih e- mail-ova razvidno je da je 2015.g. upravo zbog povećanja broja predmeta u Odjelu za prodaju robe dala pisani nalog da se ubrza rješavanje predmeta, te upozorila nadređene na manjak kadra u Odjelu i to u dva navrata, 2015. i 2016.godine (dokaz:e- mail 4. i 5.), pogotovo, kako je već navela, zbog dugotrajne odsutnosti službenice Odjela iz [adresa] (cca 6 mjeseci u 1 g.). Dakle, iz svega navedenog, te priložene dokumentacije je razvidno da je u spornom razdoblju u kojem sam bila raspoređena na mjesto voditeljice Službe za prekršaje, kontinuirano pratila rad Odjela za prodaju robe, vodila računa o rasporedu poslova, te davala usmene i pisane naloge za postupanje, kako voditelju Odjela, tako i svakom službeniku pojedinačno i svima zajedno. Uza sve to, o svim pitanjima i stanju u Odjelu sam pravovremeno izvještavala nadređene radi što uspješnijeg rješavanja predmeta i problema koji bi se javljali u radu. Slijedom navedenog, od strane pročelnika PCU Split je izdan pisani nalog za postupanje po neriješenim predmetima, a za izvršenje kojeg je zadužen voditelj Odjela za prodaju robe (CJ), a nakon toga je izdan i nalog za izradu plana rada Odjela (dokaz: nalozi pročelnika PCU Split od 8. i 21.studenog 2016.g.). Nadalje, vezano za dio obrazloženja koji se odnosi na neuredno i nesavjesno vođenje carinskog skladišta, odnosno nedostatak prateće dokumentacije za privremeno oduzetu robu, za navesti je da je od strane unutarnje kontrole CURH-a, proveden nadzor te da od nje kao voditeljice Službe nije zatraženo očitovanje, a niti od voditelja Odjela za prodaju robe, koji da je po sistematizaciji neposredno odgovoran za rad i izvršavanje radnih zadataka Odjela (koje navode da je moguće provjeriti). Tom prigodom da se očitovala samo službenica koja je bila zadužena za upis predmeta u informacijski sustav Carinske uprave i pripremu mjesečnih, godišnjih i drugih izvješća Odjela. U konačnici, nalaz unutarnje kontrole da nije bio negativan (nije bilo sankcija za konkretnu službenicu), da je dostavljen samo nalaz i smjernice za postupanje. Usput, da je službenica koja je bila zadužena za upis predmeta u informacijski sustav i pripremu izvješća prodaje robe, sada raspoređena na radno mjesto u Službi za upravljanje ljudskim potencijalima PCU Split (koja Služba da je i donijela Rješenje). Da navedeni razlozi u obrazloženju Rješenja nisu utemeljeni, odnosno da je kontinuirano upravljala, koordinirala i nadzirala rad i izvršavanje radnih zadataka Odjela za prodaju robe, da je razvidno između ostalog iz e-mail-a (dokaz: e-mail br. 6.) iz kojeg da je razvidno da je naložila da se sredi stanje robe u skladištu i stvarno stanje uskladi s dokumentacijom (dokaz: plan rada Odjela za prodaju robe iz 2016.g.). Osim toga, da je bila uključena i u rad svih složenijih predmeta Odjela, neposredno pišući rješenja, dopise i druge akte prema sudovima, državnim odvjetništvima i drugim državnim tijelima, uključujući i odgovore Carinskoj upravi vezane za upućene tužbe prema RH, koji da su se odnosili na predmete prodaje robe (konkretno plovila). Dakle, ako je prvostupanjsko tijelo mišljenja da bi navedeni razlozi bili takve prirode da bi bili razlog za moju smjenu, čime da onda opravdavaju činjenicu da je voditelj Odjela za prodaju robe (CJ), koji je neposredno odgovoran za rad Odjela, raspodjelu predmeta, organizaciju, smještaj i prodaju robe te vođenje evidencije o istoj, usprkos navodnim propustima, ponovno raspoređen na isto mjesto voditelja Odjela za prodaju robe i po predmetnoj Sistematizaciji za 2017. godinu, a na koje radno mjesto da je i kasnije raspoređivan te da je na istom ostao sve do odlaska u mirovinu (1. siječnja 2022.). Nadalje, u odnosu na navode da kao voditeljica Službe nisam neposredno sudjelovala u rješavanju niti jednog složenijeg prekršajnog predmeta, da je iz dokumentacije koju je priložila razvidno na koji je način organizirala rad i upravljanje Službom, uključujući oba Odjela Službe, (dokaz: Izvješće Službe za CPP za 2013.). Tako da je iz dokumentacije razvidno da, ne samo da je neposredno sudjelovala u rješavanju najsloženijih predmeta, nego da je na ovaj ili onaj način sudjelovala u rješavanju svih predmeta, sustavno prateći rad svih službenika, a s obzirom da je Služba za carinsko-prekršajni postupak PCU Split specifična po tome što su službenici (oba Odjela) dislocirani i raspoređeni u 5 carinskih ureda, što da je dodatno otežavalo rad, da je trebalo ustrojiti Službu, ujednačiti postupanje u radu i učiniti da službenici osjećaju da su dio Službe, a ne prepušteni sami sebi. Zbog navedenih razloga da je vrlo često (većinom zajedno s voditeljem Odjela za prodaju robe) službeno odlazila u radne posjete službenicima u drugim carinskim uredima radi potpunijeg uvida u rad Službe te rješavanja eventualnih problema „na licu mjesta" (po jednom izvješću sastavljenom za 2014. da je na službenom putu bila 23 dana, dakle, cca 2 puta mjesečno, dokaz: e-mail br.119.). Navedeno da je moguće provjeriti uvidom u putne naloge za službeni put za [adresa] i [adresa] (za usporedbu, voditelji Službe koji su kasnije vodili Službu da to nisu učinili niti jednom). Dakle, rukovodeći Službom da je vodila računa, kako o radu svakog službenika pojedinačno, tako i o predmetima za koje je zadužen, kao i o opterećenosti u radu svakog službenika (dokaz: e-mail br. 67.-108.) te da je uz navedeno svim službenicima kontinuirano slala primjerke raznih rješenja, sugestije i razne stručne članke vezane za problematiku posla, što da je razvidno iz priloženih e- mailova (dokaz: e-mail br. 56.-66, i 119.-138.). Iz svega da je također razvidno da je vodila računa o broju predmeta svakog službenika i predmete nastojala ravnopravno rasporediti, koliko je to u danom trenutku bilo moguće, a sve u svrhu što bržeg, učinkovitijeg i kvalitetnijeg rješavanja istih, uz raspodjelu predmeta ili zaduženja za obavljanje pojedinih radnji, na druge službenike (za svaki Odjel) te da je i osobno preuzimala u rješavanje dio predmeta (dokaz: popis predmeta u kojima je popisala napisane prekršajne naloge u predmetima koji su bili dodijeljeni u rad voditeljici Odjela za carinsko-prekršajni postupak/koja je po Sistematizaciji iz 2017. raspoređena na mjesto voditeljice Službe). Između ostalog, da je preuzela u rad i dio predmeta iz Dubrovnika te da je iste riješila uz održavanje glavnih rasprava u Carinskom uredu Ploče, s obzirom na mjesto prebivališta okrivljenika (dokaz: iskaz službenice OJ - u mirovini). Isto tako da je sa službenicom iz [adresa] (OJ) odlazila u Carinski ured Dubrovnik radi održavanja glavnih rasprava po predmetima koje je navedena službenica preuzela u rad od službenice iz Dubrovnika (dokaz: e-mail br. 31.). Navedeno da može posvjedočiti i službenica - admin. referent iz [adresa] (Željana Dodig). Iz priloženog iskaza službenice OJ da je također razvidno da je neposredno sudjelovala u rješavanju najsloženijih predmeta, kao što je bio slučaj u prekršajnom predmetu u kojem da je prekršaj počinio carinski službenik, zbog čega da je cijeli postupak bio iznimno „osjetljiv“ i „pod povećalom“. Osim sudjelovanja u „pripremnim“ radnjama vezanim za osiguranje uredne dostave poziva na glavne rasprave (s obzirom da je primitak istih sustavno izbjegavao) i pisanja obrazloženja (s obzirom da je službenica koja je započela vođenje postupka, u vrijeme kad su se stekli uvjeti za donošenje rješenja bila pred neposrednim odlaskom u mirovinu, a postupak se vodio po novim propisima-ulazak RH u EU) te obzirom na uložene žalbe okrivljenika i prigovore o nenadležnosti Vijeća Carinske uprave u postupku, da je pisala rješenje o odbačaju žalbe, u svezi čega da je kontaktirala Središnji ured (FJ), a isto tako i sutkinju Visokog prekršajnog suda, radi stručnog mišljenja. Nakon toga da je u ponovnom postupku aktivno sudjelovala sve do donošenja prekršajnog rješenja, davanjem uputa i smjernica o vođenju postupka, načinu rješavanja, činjenica bitnih za obrazloženje i sl. (napomena: VPS je potvrdio predmetno rješenje). Nadalje, iz priloženih dokaza da je razvidno da je isto tako organizirala ispomoć u rješavanju predmeta na način da su od strane vježbenika na stručnom osposobljavanju i drugih djelatnika pripremani pozivi za glavne rasprave, rješenja o stavljanju prekršajnih naloga van snage, prepisivanje pisanih obrana, priprema zapisnika za gl. rasprave, izrada raznih dopisa i dr., odnosno, sve radnje koje su potrebne za ubrzanje rješavanja predmeta i donošenje rješenja, (dokaz: e-mail br. 32.-34., 109.-110, popis - rad po predmetima 1. i 2.). Razvidno da je također da sam organizirala ispomoć u rješavanju predmeta na način da su od strane vježbenika na stručnom osposobljavanju pripremani pozivi za glavne rasprave, rješenja o stavljanju prekršajnih naloga van snage, prepisivanje pisanih obrana, priprema zapisnika za gl. rasprave, izrada raznih dopisa i dr., odnosno, sve radnje koje su potrebne za ubrzanje rješavanja predmeta i donošenje rješenja, postupak) da je isto tako razvidno da je iste pregledavala i ispravljala i to nekad u više navrata, (dokaz: preslike ispravljenih rješenja). S obzirom da su uz mjesečna izvješća službenici dostavljali i primjerke napisanih odluka, da je iste također provjeravala te slala povratne informacije o uočenim eventualnim greškama ili propustima i slično te radi ujednačavanja postupanja u Odjelu (dokaz: e- mail 35.-42.). Pri tome da je redovito provjeravala stanje predmeta na pisarnici Odjela za carinsko-prekršajni postupak (zavođenje novih predmeta, slanje poziva, odluka i drugih akata strankama, slanje žalbi, dostava predmeta na izvršenje i prodaji robe kod oduzimanja robe). Za isto da je u više navrata voditeljici Odjela za carinsko-prekršajni postupak davala naloge za provjeru stanja predmeta na prekršajnoj pisarnici, s obzirom da ista o navedenom nije vodila računa (dokaz: e-mail br.43-44.). U trenutku kada je došlo do povećanja broja predmeta u Odjelu za carinsko-prekršajni postupak, da je pismenim nalogom odredila broj odluka koje je potrebno donijeti u jednomjesečnom razdoblju u svrhu povećanja učinkovitosti broja riješenih predmeta (dokaz: e-mail br.45.-46., nalog za postupanje od dana 3. veljače 2014.). Da je po navedenom nalogu došlo do smanjenja broja prekršajnih predmeta i da više nije potrebno postupati po gore navedenom nalogu za postupanje da je razvidno iz e-maila od dana 6. veljače 2015. (dokaz: e-mail br. 118.). Iz priloženih dokaza da je također razvidno da je kontinuirano provjeravala rješavanje predmeta iz ranijih godina, npr. predmeta koji su bili ustupljeni na rješavanje drugim ex carinarnicama, kao i činjenica da je pribavila sva rješenja za iste te predmete upisala u informacijski sustav („razdužila", dokaz: e- mail br.in.-117.). Osim navedenog, kada je došlo do smanjenja broja predmeta u radu Odjela za carinsko-prekršajni postupak, da je dala pisani nalog službenicima (Zadar) za donošenje rješenja u postupcima u kojima je postupak prekinut zbog nedostupnosti okrivljenika (prekidi), kako bi se predmeti mogli staviti u status a/a, što da je i učinjeno (dokaz: e-mail br. 47.). Kontinuirano da je pratila i provjeravala broj i status predmeta upisanih u informacijski sustav CURH-a sa stvarnim stanjem i brojem riješenih predmeta (dokaz: e-mailovi 48.-55). Slijedom svega navedenog, a uzimajući u obzir i sve ostale razloge navedene u žalbi te priložene dokaze, da je razvidno da je kao voditeljica Službe za carinsko-prekršajni postupak, organizirala, koordinirala i planirala rad te nadzirala zakonito i pravovremeno izvršavanje poslova u Službi. Uz to da valja napomenuti da je svakodnevno s voditeljima održavala kratke sastanke vezano za problematiku posla i uvid u stanje predmeta u Odjelima. Dakle, uz sve navedeno, uključujući i sva ostala zaduženja i poslove koje da je obavljala kao voditeljica Službe (sve potkrijepljeno dokazima), da je razvidno da je obrazloženje rasporednog Rješenja neutemeljeno i smišljeno kako bi se opravdao moj raspored na radno mjesto višeg inspektora u Odjelu za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine i druga operativna postupanja Službe za nadzor Carinskog ureda Split. Dakle, da je rukovodeći Službom vodila računa, kako o radu svakog službenika pojedinačno, tako i o predmetima za koje je zadužen, kao i o opterećenosti u radu svakog službenika (dokaz: e-mail br. 67.-108.) te da je uz navedeno svim službenicima kontinuirano slala primjerke raznih rješenja, sugestije i razne stručne članke vezane za problematiku posla, što da je razvidno iz priloženih e- mailova. (dokaz: e-mail br. 56.-66, i 119.-138.). Stoga, da ne stoje navodi iz obrazloženja Rješenja da je iz njenog postupanja dokazan nedostatak inicijative i angažmana za ispravno izvršavanje najsloženijih zadaća i postupaka ustrojstvene jedinice kojom da je upravljala, budući da je iz cjelokupne priložene dokumentacije razvidno upravo suprotno, odnosno da je razvidno da je kontinuirano i sustavno vodila računa o predmetima u radu Službe i o njihovom pravovremenom rješavanju (davala usmene i pisane naloge, upozoravala, vršila preraspodjelu predmeta radi ujednačavanja opterećenosti službenika, osobno da se uključivala u rad istih zavisno od potreba Službe te davala stručnu pomoć i podršku u radu na sve moguće načine. Naime, u obrazloženju Rješenja da se navodi njezino stručno znanje, sposobnosti, vještine iskustvo i dr., koji razlozi da bi se mogli primijeniti na bilo kojeg drugog službenika iste stručne spreme, dok je pak položen pravosudni ispit više potreban i primjenjiv za obavljanje radnih zadataka u Službi za carinsko-prekršajni postupak (predsjednik vijeća za prekršaje da mora imati pravosudni ispit) te nužan za stručno bavljenje pravom, a koji ispit u vrijeme donošenja rasporednih rješenja 2017. godine u Službi za carinsko-prekršajni postupak na području Splita nije imao niti jedan službenik te da je usprkos navedenom za voditeljicu Službe za carinsko-prekršajni postupak izabrana službenica bez položenog pravosudnog ispita i to s manje radnog staža u carinskoj službi i manje iskustva u radu. Nadalje, da je mentorirala i sve službenike koji su u navedenom razdoblju bili raspoređeni u Službu, uključujući i vježbenike na stručnom osposobljavanju (kojih službenika da je u tom razdoblju s obzirom na primitak i odlazak iz same Službe bio značajan broj). Osim toga, kao član projektnog tima da je sudjelovala u izradi programa aplikacije ePrekršaji u Carinskoj upravi, koja aplikacija da je puštena u produkciju početkom svibnja 2017. te da je i prije puštanja aplikacije u produkciju, organizirala i održavala edukacije službenika svih ustrojstvenih jedinica PCU Split vezano uz primjenu same aplikacije (dokaz e-mail). Odlukom pročelnika PCU Split od dana 14. svibnja 2014. da je određena za prikupljanje, analizu i dostavljanje svih relevantnih odluka iz upravne i sudske prakse i dostavu istih Sektoru za nadzor s popratnim komentarom. lako da je smatrala da za analizu odluka koje se odnose na upravni postupak ima i kompetentnijih osoba (voditeljica Službe za nadzor PCU, voditeljica Odjela za nadzor i upravni postupak, resorni zamjenik pročelnika koji da je i potpisivao takva rješenja) da se ustrajalo na toj odluci (u privitku). Za navedene poslove da je bila zadužena do kraja službe. Pravosudni ispit da je položila 25. rujna 1987. pri Ispitnoj komisiji za polaganje pravosudnog ispita u Zagrebu, a ispitu da je pristupila kao sudački vježbenik Općinskog suda u Trogiru. Sve gore navedeno da je samo djelić svega onog što je radila u svom radnom vijeku u Carinskoj upravi. Usput, da je za 2016. godinu, kao voditeljica Službe za CPP, pohvaljena od strane pročelnika PCU Split za „iznimno zalaganje, profesionalnost i kolegijalnost“ (u privitku). Valja istaći da joj prilikom odlučivanja i donošenja rasporednog rješenja nije omogućeno prethodno izjašnjavanje kao stranke u postupku, sukladno članku 30. ZUP-a, a niti su se u obrazloženju Rješenja osvrnuli niti na jedan navod iz mojih žalbi te obrazložili zbog čega ih u konkretnom slučaju prilikom odlučivanja o mojem rasporedu nisu uzeli u obzir. Nadalje, budući da je do donošenja Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva financija iz 2017., koji je stupio na snagu dana 1. rujna 2017., obavljala poslove voditeljice Službe za carinsko-prekršajni postupak Područnog carinskog ureda Split te obzirom na činjenicu da nije došlo do ukidanja navedene Službe niti navedenog radnog mjesta voditeljice Službe, a do čega nije došlo niti donošenjem Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva financija iz 2019. godine, koji da je stupio na snagu dana 17. listopada 2019., to da joj nisu jasni kriteriji kojima se donositelj tog akta vodio kod donošenja ovakvog rasporednog rješenja, ne vodeći računa između ostalog i o poslovima koje je do tada obavljala. Osim toga iz svega navedenog da je očito da nije bilo potrebe za njezinim rasporedom u Službu za nadzor na mjesto višeg inspektora, između ostalog, i zbog njezine prekvalificiranosti za navedeno radno mjesto zbog njezinih kvaliteta i sposobnosti koje da se navode u obrazloženju Rješenja kao što su stručnost, vještine, iskustvo, pravosudni ispit, visoke ocjene i dr. Za svoj rad u službi, svih tih godina (kao i nadalje) da je ocjenjivana vrlo visokim ocjenama. Na „rukovodeća“ mjesta da su raspoređeni službenici s puno, puno manje radnog iskustva i u carinskoj službi i u svojemu radnom vijeku. Najzad, bez obzira na sve žalbene navode da tuženik nije niti prezentirao niti ispitao navedene žalbene razloge pa da je pobijano rješenje tuženika u potpunosti protivno odredbi čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku i time nezakonito. Slijedom svega izloženog, da tužiteljica traži da sud donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i nalaže tuženiku u roku 15 dana naknadi tužiteljici prouzročeni trošak postupka podredno da se utvrdi ništavim osporeno rješenje tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužiteljica u tužbi navodi sve što je već navodila u žalbi, smatrajući da nakon ustrojstvenih promjena ne može biti raspoređena na radno mjesto s nižim koeficijentom složenosti poslova. Pored toga tužiteljica u žalbi iznosi navode da je ima veće znanje i iskustvo od osobe koja je raspoređena na rukovodeće radno mjesto. S tim u vezi se napominje da službenik nema pravo izjaviti žalbu na raspored druge osobe (čl. 127. st.6 ZDS-a.), a na njemu željeno mjesto. Također navodi kojima dokazuje svoju stručnost su irelevantni jer prvostupanjsko tijelo nije niti postavilo upitnim njezinu stručnost, a da je tome tako proizlazi i iz rasporeda na radno mjesto višeg inspektora. Naime, smislenim tumačenjem odredbe članka 127. Zakona o državnim službenicima, kao i u dosljednoj sudskoj praksi, raspoređivanje državnih službenika je u ovlasti poslodavca (u konkretnom slučaju Ministarstva financija, Carinske uprave), jer se poslodavcu kod unutrašnje organizacije i rasporeda službenika mora ostaviti određena sloboda kako bi prema svojoj procjeni imajući u vidu potrebe službe na pojedina radna mjesta rasporedio službenike s traženim uvjetima i odgovarajućim sposobnostima, jer to njegovo pravo proizlazi iz interesa za što boljim i učinkovitijim obavljanjem službe (pravomoćna presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Uslrs-157/19-6 od 20. ožujka 2020). Sukladno pravnom stavu potvrđenom kroz više recentnih presuda, nakon donošenja novog akta o unutarnjem ustrojstvu, svako javnopravno tijelo je dužno prema donesenom aktu rasporediti postojeće službenike na radna mjesta sukladno novom aktu o unutarnjem ustrojstvu, te činjenica što je tužiteljica ranije bila voditelj službe ne predstavlja stečeno pravo da bi prema novom pravilniku morala biti raspoređena na rukovodeće radno mjesto. Takav pravni stav potvrđen je i primjerice u presudi Visokog upravnog suda broj Usz-2678/20-2 od 16. srpnja 2020. Prema ustaljenoj praksi poslodavac ima legitimno pravo na pojedinim radnim mjestima rasporediti službenike koji će osim što ispunjava tražene uvjete svojom stručnošću i sposobnostima omogućiti što učinkovitije obavljanje poslova u opisu određenog radnog mjesta. S tim u vezi čelnik prvostupanjskog tijela ima općenito pravo rasporediti i na radno mjesto s nižim koeficijentom složenosti poslova za obračun plaće, jer se čelniku tijela u ime poslodavca kod unutarnje organizacije rasporeda službenika mora ostaviti određena sloboda kako bi prema svojoj procjeni, imajući u vidu potrebe službe, na pojedina radna mjesta rasporedio službenike s traženim uvjetima i odgovarajućim sposobnostima. Naposljetku navodi da ostaje kod navoda izloženih u osporavanoj odluci i odgovoru na tužbu i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

5. U podnesku od 9. prosinca 2024. tužiteljica je očitujući se u odnosu na navode iz odgovora na tužbu tuženika u bitnom ostala pri navodima iznesenim u tužbi. Ujedno je navela da je u sporu koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem Us I- 1982/2023 zbog gotovo iste činjenične i pravne osnove samo u odnosu na drugo vremensko razdoblje donesena presuda kojom je poništeno kako rješenje tuženika tako i rješenje prvostupanjskog tijela. Slijedom navedenog da tužiteljica ustraje u tužbi da se usvoji tužbeni zahtjev i poništi kako osporeno drugostupanjsko rješenje tako i prvostupanjsko rješenje.

6. U sporu je održana rasprava 12. prosinca 2024., a čime je, kao i dostavom podnesaka strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik pa je ista održana u njegovoj odsutnosti.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice za da se ista sasluša u svojstvu stranke u ovom upravnom sporu te da se kao svjedok sasluša predstojnik ČJ, da se od prvostupanjsko tijela zatraži ispis iz sustava o broju predmeta i zaduženja po predmetima, te da pribave na uvid spisi ovog suda Us I-25/2023 i Us I-10/23, cijeneći da se obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tih dokaza.

8.1. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

11. Odredbom članka 127. stavka 1. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, br. 92/05, 107/07, 27/08, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 1/15, 138/15 i 61/17) propisano je kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju, a prema stavku 3. istog članka, ako se u skladu s Uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koje ispunjavaju uvjete.

12. Člankom 73. stavkom 1. Zakona o carinskoj službi propisano je da se carinski službenici raspoređuju se na radna mjesta, sukladno Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva financija, vodeći računa o njihovom stručnom znanju, iskustvu, zvanju i rezultatima rada, o čemu se donosi rješenje o rasporedu.

13. Sistematizacijom radnih mjesta u Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split propisani su stručni uvjeti za raspored na radno mjesto kao i poslovi i zadaće radnog mjesta višeg inspektora u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Carinski ured Split, Službu za nadzor, Odjel za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine i druga operativna postupanja.

14. Za radno mjesto višeg inspektora u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Carinskom uredu Split, Službi za nadzor, Odjel za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine i druga operativna postupanja, propisani su sljedeći stručni uvjeti: završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij prirodnih, društvenih, tehničkih, humanističkih ili biotehničkih znanosti, najmanje 4 godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, položen državni stručni ispit, znanje jednog stranog jezika (engleski ili njemački ili francuski ili talijanski) i znanje rada na osobnom računalu.

15. Sukladno opisu poslova iz Sistematizacije radnih mjesta u Carinskoj upravi. Područnom carinskom uredu Split, viši inspektor u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Carinskom uredu Split, Službi za nadzor, Odjel za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine, trgovine i usluga Provodi najsloženije poslove inspekcijskih nadzora, poreznih i carinskih provjera, provjera kod deklaranata, primatelja robe i korisnika carinskih postupaka s oslobođenjem, uključujući obveznike obračuna i plaćanja trošarina i posebnih poreza nastalih u carinskim postupcima, te drugih davanja i drugih osoba koje su izravno ili neizravno poslovno povezane s predmetom provjere. Obavlja poslove nadzora nad provedbom propisa iz nadležnosti Carinske uprave. Obavlja poslove nadzora nad provedbom propisa o fiskalizaciji u prometu gotovinom. Obavlja provjere i razmjenu informacija u okviru međunarodne pravne pomoći po carinskim pitanjima. Sudjeluje u izradi plana i pripremama provjera. Nadzire i provjerava uporabu robe koja je bila oslobođena plaćanja carine, trošarina, posebnih poreza i drugih pristojbi. Obavlja provjeru provođenja postupaka s gospodarskim učinkom. Analizira i procjenjuje rizik u pogledu uvoza i izvoza osjetljive robe, njene vrijednosti i svrstavanja iste u Carinsku tarifu te podrijetla robe. U okviru međunarodne suradnje provjerava račune izvezene robe po zahtjevima inozemne administracije u skladu s međunarodnim ugovorima o slobodnoj trgovini. Provjerava podrijetlo robe po zahtjevima stranih administracija u skladu s međunarodnim ugovorima o slobodnoj trgovini. Surađuje sa Središnjim uredom Carinske uprave u postupku naknadne provjere podrijetla robe na osnovu prijedloga i zahtjeva carinskih ureda. Sudjeluje u najsloženijim postupcima utvrđivanja carinske vrijednosti i svrstavanja robe po carinskoj tarifi i podrijetlu robe, radi ujednačavanja prakse. Na osnovi rezultata provjera sastavlja zapisnike o poduzetim radnjama i činjenicama utvrđenim u postupku, podnosi prijave o počinjenom prekršaju, optužne prijedloge, ili kaznene prijave nadležnom tijelu i izrađuje prekršajne naloge, obavještava porezno tijelo o činjenicama značajnima za oporezivanje obveznika javnih davanja. Vodi upravni postupak iz djelokruga rada Odjela. Unosi odobrenja i provodi promjene podataka u informacijskom sustavu. Utvrđuje izvrsnost upravnih predmeta. U propisanom roku knjiži rješenja iz svoje nadležnosti i dostavlja ih Odjelu za obvezna davanja. Vodi razne evidencije i izrađuje izvješća iz djelokruga rada Odjela. Sudjeluje u radu povjerenstava i komisija. Surađuje sa Središnjim uredom Carinske uprave i drugim područnim carinskim uredima te s nadležnim poreznim, inspekcijskim, policijskim i drugim tijelima državne uprave i pravosudnim tijelima iz područja djelokruga rada Odjela. Inicira prijedloge za izmjenu propisa i izrađuje upite vezane za nejasnoće u primjeni propisa iz djelokruga rada Carinskog ureda. Obavlja i druge poslove po nalogu nadređenog.

16. Uvidom u spis tuženog tijela utvrđeno je da je:

- Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija („Narodne novine“, br. 54/17), na temelju koje je ministar financija donio Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva financija, a čiji sastavni dio je Sistematizacija radnih mjesta u Carinskoj upravi koji je stupio na snagu 1. rujna 2017.

- da rješenjem tuženika Klasa: UP/II-112-07/17-01/1069, Urbroj: 566-01/13-20- 2 od 30. prosinca 2020., poništeno ranije prvostupanjsko rješenje od 1. rujna 2017. o rasporedu na radno mjesto tužiteljice i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak s uputom da je dužan utvrditi sve činjenice i okolnosti, kako na strani službenika tako i osobito obrazložiti potrebu službe uslijed koje je raspored nužan, te iznijeti razloge koji upućuju na zaključak da je odluka o rasporedu službenika na određeno radno mjesto na zakonu osnovana;

- da je u ponovljenom postupku doneseno prvostupanjsko rješenje UP/I-112- 02/17-01/1039, Urbroj: 513-02-8009/6-21-9od 9. travnja 2021., a na koje je tužiteljica izjavila žalbu i koje je rješenjem tuženika Klasa: UP/II-112-07/21-01/536, Urbroj: 566- 01/13-23-3 od 30. prosinca 2022. poništeno i predmet ponovno vraćen na ponovni postupak, uz obrazloženje u bitnom da je imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica, prethodno bila raspoređena na rukovodeće radno mjesto, prvostupanjsko tijelo u obrazloženju rješenja trebalo navesti zbog čega je radno mjesto na koje je raspoređena za nju odgovarajuće, te da li je postojalo neko drugo radno mjesto, a s obzirom na njeno dosadašnje radno iskustvo, znanje, sposobnosti i vještine. Također, tijelo prvog stupnja nije navelo na koji način je reorganizacija Carinske uprave utjecala na radno mjesto na koje je imenovana do sada bila raspoređena, niti se očitovala na navode iz žalbe kako je ista uvijek bila ocijenjena visokim ocjenama, a usprkos tome ista je sada raspoređena na radno mjesto niže složenosti poslova. S tim u vezi, da nije dostatno navođenje prvostupanjskog tijela da tužiteljica ispunjava uvjete radnog mjesta i da će ista uspješno obavljati poslove radnog mjesta na koje je raspoređena. Uzevši u obzir da je tužiteljica prethodno bila raspoređena na radno mjesto voditeljice Službe za carinsko - prekršajni postupak, životno je i logično da, prema argumentum a maiori ad minus (od većega na manje), kada je netko bio je raspoređen na rukovodeće radno mjesto, samim tim ima stručno znanje i uvjete za raspored na niže radno mjesto. Navedenim rješenjem je tuženik dao uputu da u ponovljenom postupku utvrdi sve činjenice bitne za donošenje odluke o rasporedu i utvrđene činjenice navede u obrazloženju rješenja, te iznijeti razloge koji upućuju na zaključak da je takva odluka na zakonu utemeljena.

- u ponovljenom postupku po rješenju tuženika od 30. prosinca 2022. doneseno je ovdje osporeno prvostupanjsko rješenje u kojem prvostupanjsko tijelo navodi i obrazlaže ono na što mu je ukazano od strane tuženika u ranijem rješenju tuženika od 30. prosinca 2022. te po prvi put u upravnom postupku rasporeda tužiteljice, iznosi nove činjenice i razloge donošenja prvostupanjskog rješenja u kojima navodi da je za vrijeme upravljanja Službom od strane ovdje tužiteljice došlo do naglog rasta broja neriješenih predmeta koji se odnose na preuzimanje, čuvanje, prodaju i organiziranje uništenja robe oduzete u prekršajnom i upravnom postupku kao i carinske robe koju su stranke ustupile u korist države (2012. godina) kao i neriješenih predmeta Odjela za prodaje robe (2013.-2017.) i to sa 153 neriješena predmeta (2012.) do 1044 neriješena predmeta (2017.). Također da je došlo do neurednog i nesavjesnog vođenja carinskog skladišta, odnosno da privremeno oduzeta roba nije imala prateću dokumentaciju (potvrdu o privremenom oduzimanju robe) pa da se nije ni mogla ustanoviti stvarna vrijednost i količina roba kao i utvrditi povezanost između provedenog prekršajnog postupka i oduzete robe. Kao voditeljica navedenih Službi da nije aktivno i neposredno sudjelovala u rješavanju niti jednog složenijeg prekršajnog predmeta što da ukazuje na nedostatak inicijative i angažmana za ispravno izvršavanja najsloženijih zadaća i postupaka ustrojstvene jedinice kojom upravlja. S obzirom na navedeno da tužiteljica nije osigurala uvjete za pravodobno i učinkovito obavljanje poslova ustrojstvene jedinice kojom je upravljala.

17. Dakle, u prvostupanjskom rješenju se radi se o navodima i podacima koji se iznose po prvi put i na koje je tužiteljica upirala u svojoj žalbi te opetovano u tužbi, osporavala je točnost navedenih tvrdnji te dostavila dokaze kojima potvrđuju svoje navode, a iz kojih proizlazi u potpunosti suprotno činjenično stanje od izloženog u prvostupanjskom rješenju, ali tuženik se uopće ne osvrće na brojne navode žalbe u kojima tužiteljica pobija netom iznesene navode prvostupanjskog rješenja te dostavlja dokaze za sve svoje navode. Međutim, u osporenom rješenju niti jedan žalbeni navod tužiteljice (niti jedan dostavljeni dokaz) uopće nisu ocijenjeni, a čime je grubo povrijeđena odredba članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kojom je izričito propisano da će se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijenit i svi navodi žalbe. Ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja. U osporenom rješenju se tuženik zaista i poziva na obrazloženje prvostupanjskog rješenja, ali tužiteljici tijekom prvostupanjskog postupka nije dana mogućnost da se očituje na iznesene navode niti da priloži dokaze koje iznosi i dostavlja tek u žalbi pa se u tom dijelu tuženik ne može pozivati da bi navedeno bilo već obrazloženo u prvostupanjskom rješenju.

18. Pored toga, za navesti je da je tužiteljica svakako ima pravo uvida u sve podatke na koje se poziva prvostupanjsko tijelo kao i pravo da se na iste očituje u tijeku prvostupanjskog postupka te da pruži dokaze u prilog svojih tvrdnji, a što joj je onemogućeno, pa s pravom ističe kako je u tijeku prvostupanjskog postupka povrijeđena odredba članka 30. ZUP-a kojom je u stavku 1. propisano da se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, dok je u stavku 2. istog članka propisano da se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom. Naime, tužiteljici je tek u žalbi dana mogućnost da se očituje na podatke na koje se poziva prvostupanjsko tijelo, tužiteljica je tek u žalbi dostavila brojne dokaze za svoje navode kojima osporava utvrđenja iz prvostupanjskog rješenja, a na takve navode joj onda niti povodom žalbe nisu dani nikakvi odgovori niti pojašnjenja, a čime su povrijeđene naprijed navedene odredbe članka 30. i 120. ZUP-a.

19. Nadalje, za istaći je da je u prvostupanjskom rješenju navedeno i da je razvidno da se odluka o rasporedu tužiteljice temelji na obrazloženim potrebama službe, u pogledu reorganizacije rada i opsega poslova u Carinskom uredu Split, Službi za nadzor, Odjelu za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine, trgovine i usluga, te na realnoj, obrazloženoj i slobodnoj procjeni čelnika tijela da će upravo imenovana službenica, ovdje tužiteljica, kvalitetnije, učinkovitije i ažurnije obavljati poslove radnog mjesta višeg inspektora u Carinskom uredu Split, Službi za nadzor, Odjelu za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine i druga operativna postupanja, budući da će imenovana, osim što ispunjava stručne uvjete za raspored propisane zakonom, gore navedenim iskustvom, znanjem, sposobnostima i vještinama, dati najveći doprinos rješavanju radnih zadataka na koje je raspoređena.

19.1. Navedeno je, pak, kontradiktorno „gornjim navodima“ prvostupanjskog tijela u kojima se iznose navodi da je tužiteljica prouzročila brojne zaostatke na poslovima gdje je ranije bila raspoređena jer je došlo do naglog rasta broja neriješenih predmeta te do neurednog i nesavjesnog vođenja carinskog skladišta pri čemu da ovdje tužiteljica nije aktivno i neposredno sudjelovala u rješavanju niti jednog složenijeg prekršajnog predmeta, pa je nejasno kako to da će ovdje gdje je po prvostupanjskom rješenju raspoređena „navedenim iskustvom, znanjem, sposobnostima i vještinama“, dati najveći doprinos rješavanju radnih zadataka na koje je raspoređena, a ranije se ističe kako evidentno znanja, sposobnosti pa niti vještina nema ili ih nije pravilno usmjerila u radu jer je prouzročila veliki broj neriješenih predmeta i neuredno vođenje carinskog skladišta.

20. U izloženom, prema mišljenju ovog Suda, tužiteljica s pravom ukazuje na nedostatke osporenih rješenja, donesenih u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, radi čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev, te s obzirom na prirodu upravne stvari, poništiti osporavano drugostupanjsko rješenje kao i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a sve u skladu s odredbom članka 47. stavka 1. u svezi s odredbom članka 117. stavka 1. ZUS-a, radi čega je valjalo odlučiti kao u izreci presude pod točkama I i II.

21. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo će nakon što otkloni ukazane nedostatke, donijeti novo na zakonu osnovano i valjano obrazloženo rješenje pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, a sve u skladu s odredbom člankom 151. stavka 2. ZUS-a.

22. S obzirom na uspjeh tužiteljice u ovom sporu, valjalo je pozivom na odredbu članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a priznati kao opravdan trošak zatraženi i popisani trošak tužiteljice zastupane po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR-a i trošak pristupa na ročište od 12. prosinca 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR-a (

svaka radnja po 500 bodova), odnosno ukupno 2.000,00 EUR-a (Tbr. 27. točka 1. i toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23).

22.1. Sud nije našao opravdanim izdatkom u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a popisani i zatraženi trošak sastava podneska od 9. prosinca 2024., obzirom da se u istomu bitnome ponavljaju navodi tužbe, a sve navedeno je tužiteljica mogla iznijeti i na ročištu održanom pred ovim sudom 12. prosinca 2024. (pri kojim navodima je i ostala na ročištu), a koji trošak pristupa ročištu je tužiteljici obistinjen. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu 13. siječnja 2025.

S U T K I N J A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 148. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

- Tužiteljici, po opunomoćeniku

- Tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela

- u spis

-