REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska br. 31

Poslovni broj: P-83/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku FZ, [adresa], bračnom drugu tužiteljice, protiv tuženika Tehnostan d.o.o. Vukovar, F. Tuđmana 23, OIB 91347134540, zastupanom po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku u Vinkovcima, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 3. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, radi predaje u posjed, 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženom Tehnostan d.o.o. Vukovar, F. Tuđmana 23, OIB 91347134540 da tužitelju EZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] preda u suposjed prostoriju u kojoj se nalazi toplinska podstanica u zgradi izgrađenoj na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] ZGRADA BR. 52, 54 i 56 DOMOVINSKOG RATA sa 1878 m2, te da plati troškove postupka, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju EZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tuženiku Tehnostan d.o.o. Vukovar, F. Tuđmana 23, OIB 91347134540 naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura (slovima: sedamstopedeseteura), u roku od 15 (slovima: petnaest) dana, dok se zahtjev tuženika za naknadu eventualnih sudskih pristojbi odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovome sudu 3. srpnja 2023. podnijela tužbu protiv tuženika radi predaje u suposjed prostorije u kojoj se nalazi toplinska podstanica u zgradi izgrađenoj na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] ZGRADA BR. 52, 54 i 56 DOMOVINSKOG RATA sa 1878 m2. U tužbi navodi da je suvlasnik stambene zgrade u [adresa], odnosno stana broj 54, [adresa], na sedmom katu, dvosoban stan površine 58,35 m2 sa pripatkom stanu spremište u podrumu oznake 54S površine 1,44 m2.

1.1. Tužiteljica navodi da se u predmetnoj zgradi se nalazi toplinska podstanica koju tuženi Tehnostan koristi za obavljanje svoje poslovne djelatnosti odnosno distribuciju toplinske energije na toj i na drugim zgradama u blizini. Radi se o prostoru od oko 100 m2 koje ima struju i vodu, a koju plaća tužiteljica RZ sa svim ostalim suvlasnicima, dok tuženi Tehnostan ne plaća nikakve troškove za navedeno, niti plaća naknadu što koristi prostorije u vlasništvu tužiteljice kao suvlasnice, niti tužiteljici omogućuje (su)posjed zajedničke prostorije koja predstavlja toplinsku podstanicu.

1.2. Pravo vlasništva odnosno suvlasništva na prostoriji u kojoj se nalazi toplinska podstanica je u vlasništvu svih suvlasnika pa tako i tužiteljice, a njezino vlasništvo utvrđeno je u odredbama Zakona o tržištu toplinskom energijom i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. To je izričito priznao Tehnostan svojim dopisom od 22.05.2023. g.

1.3. Pravo Tehnostana proizlazi iz vlasništva tužitelja i ostalih suvlasnika, zbog čega ima pravo na posjed tj. suposjed prostorije toplinske podstanice.

1.4. Tužiteljica smatra kako Tehnostan koji u njihovim prostorijama obavlja poslovnu djelatnost ima obvezu i na plaćanje naknade za korištenje tj. najamnine za sve vrijeme korištenja i ubuduće te ga poziva da tužitelju i svim ostalim suvlasnicima ponudi sklapanje ugovora i plati zaostatke s kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužba u cijelosti činjenično neutemeljena i pravno neosnovana, da je tužiteljica tužbom samo dokazala da je vlasnica stana u višestambenoj zgradi [adresa] u [adresa], upisanom u z. k. ul. [broj ZK uloška] suvlasnički udio br. 74, te time ujedno i suvlasnica navedene višestambene zgrade. Međutim, kada u tužbi tvrdi da u višestambenoj zgradi postoji toplinska podstanica, trebala je i morala naprijed navedeno također dokumentirati sa zemljišnoknjižnim izvatkom za predmetnu podstanicu, u kojemu bi toplinska podstanica bila identificirana po površini, mjestu gdje se nalazi u gradi (podrum ili prizemlje i sl.), te naposlijetku na „B“ listu zemlj. knjižnog izvatka, sa podacima o (su) vlasnicima predmetne toplinske podstanice. Kako nikakav dokument u naprijed navedenom pravcu tužiteljica nije priložila, tužbeni zahtjev iste ima se smatrati nedokazanim a samim time i neosnovanim.

2.1. Nadalje, tuženik Tehnostan d. o. o. ističe da se on nalazi u dugogodišnjem (preko 20 godina) savjesnom, poštenom, samostalnom i mirnom posjedu predmetne toplinske podstanice, a u posjed iste je uveden od pravnog prednika tužiteljice E - [adresa], nakon završetka obnove višestambene zgrade. Tužiteljici ne pripada pravo na suposjed toplinske podstanice, i iz razloga što se u istoj nalaze vrlo skupa oprema i uređaji vlasništvo tuženika Tehnostan d. o. o., pa postoji opravdan rizik nastanka kvarova i sl. predmetne opreme i uređaja, posljedica čega bi bila prestanak grijanja i isporuke tople sanitarne vode cijelom bloku stambenih zgrada u [adresa], i to pred nadolazeću zimu 2023/ 2024. g., pa bi posljedice naprijed navedenoga bile nesagledive. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

3. Sud je u ovom predmetu donio presudu zbog ogluhe broj P-288/2023-6 od 4. siječnja 2024. jer tuženik nije odgovorio na tužbu u ostavljenom roku od 30 dana, nego nakon proteka toga roka.

4. Povodom žalbe tuženika protiv presude zbog ogluhe Županijski sud u Osijeku je rješenjem broj Gž-297/2024-2 od 14. ožujka 2024. ukinuo presudu zbog ogluhe ovog suda broj P-288/2023 od 4. siječnja 2024. i predmet vratio na ponovno suđenje. U obrazloženju citirane odluke Županijskog suda u Osijeku navodi se danisu bili ispunjeni svi uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, da je dvojbeno jesu li točka 2. i 3. čl. 331. b ZPP-a doista ispunjene jer osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, niti materijalnih dokaza koji su uz tužbu dostavljeni. 7.1. Ovo stoga što tužiteljica, osim zk. izvatka za svoj stan (list 3. spisa), za prostoriju koja je predmetom spora i u kojoj se nalazi toplinska stanica nije pružila nikakav dokaz kojim bi potvrdila da je upravo sporni prostor u njenom suvlasništvu, niti gdje se taj prostor nalazi, niti koje je površine. Na opisani način ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 338. st. 5. ZPP-a, jer pobijana prvostupanjska presuda zbog ogluhe ne sadrži sve razloge koje opravdavaju donošenje takve presude, a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

5. U ponovljenom postupku sud je održao pripremno ročište 3. prosinca 2024. na kojem je punomoćnik tužiteljice naveo da ostaje kod tužbe, da predlaže saslušanje tužiteljice i suvlasnika zgrade i da se obvezuje dostaviti sudu izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu podstanicu i elaborat etažiranja. Tuženik po punomoćniku ostao je kod svih navoda iz odgovora na tužbu i iznesenih prigovora, istaknuo je da tužiteljica do ove procesne faze nije priložila niti jedan relevantan dokaz o pobližem identificiranju utužene površine u zgradi a niti o svom suvlasništvu na istoj, da je bila obvezna odmah u tužbi a najkasnije danas na pripremnom ročištu priložiti sve dokaze u prilog navodne osnovanosti svojih tvrdnji a to nije učinila.

5.1. S obzirom da tužiteljica do održavanja pripremnog ročišta nije dostavila dokaze kojima bi potvrdila da je sporni prostor odnosno toplinska podstanica u njezinom suvlasništvu, ni gdje se taj prostor nalazi, niti koje je površine, niti je navela razloge iz kojih te dokaze nije dostavila do održavanja pripremnog ročišta, to je sud na pripremnom ročištu rješenjem odbio dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanje tužiteljice i za provođenje očevida na licu mjesta kao nepotrebne, a sve iz razloga ekonomičnosti postupka jer nije potrebno provoditi dokaze kojima bi se utvrđivale ostale sporne činjenice ukoliko tužiteljica prvenstveno nije pružila sudu dokaz o njezinom suvlasništvu predmetne podstanice, koja činjenica se ne može na nedvojben način utvrditi ni predloženim dokazima, a koje je sud odbio izvesti. Na istom ročištu sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanje svih suvlasnika zgrade kao neodređen jer tužiteljica nije navela tko su sve suvlasnici predmetne zgrade niti dostavila dokaze o suvlasništvu kao ni osobne podatke suvlasnika slijedom čega je navedeni dokazni prijedlog valjalo odbiti kao neodređen

5.2. Na istom ročištu sud je održao glavnu raspravu te je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao izvadak iz zemljišne knjige za ko. [katastarska općina] zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] (list 3 spisa) i dopis tuženika od 22. svibnja 2023. (list 4 spisa).

6. Na temelju rezultata dokaznog postupka sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz izvatka iz zemljišne knjige za ko. [katastarska općina] zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] (list 3 spisa) proizlazi da je tužiteljica vlasnica stana 54, u višestambenoj zgradi na adresi [adresa] u [adresa], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] suvlasnički udio br. 74, te time ujedno i suvlasnica navedene višestambene zgrade, što je među strankama nesporno.

8. Iz dopisa tuženika od 22. svibnja 2023. (list 4 spisa) proizlazi da je tuženik uputio odgovor punomoćniku tužiteljice navodeći da je toplinska podstanica u vlasništvu suvlasnika višestambene zgrade/građevine sukladno Zakonu o tržištu toplinske energije. Iz navedenoga dopisa ne može se utvrditi tko bi bio suvlasnik predmetne toplinske podstanice jer u istome takvi podaci nisu navedeni. Predmetni dopis tuženika pročitan u dokaznom postupku samo općenito govori o tome tko je vlasnik toplinske podstanice u višestambenoj zgradi pozivajući se na zakonske odredbe.

9. Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je odredbom čl. 219. ZPP propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

10. Nadalje, odredbom čl. 299. st. 1. ZPP-a određeno je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.

11. Cijeneći sve provedene dokaze zajedno i u njihovoj ukupnosti te dovodeći ih u vezu s citiranim zakonskim odredbama koje se primjenjuju na konkretan slučaj, sud je mišljenja kako tužitelj nije sudu ponudio dovoljno dokaza kako bi potkrijepio svoje navode iz tužbe radi čega se tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim.

12. Naime, iz citirane odluke Županijskog suda u Osijeku jasno proizlazi da tužiteljica za prostoriju koja je predmetom spora i u kojoj se nalazi toplinska stanica nije pružila nikakav dokaz kojim bi potvrdila da je upravo sporni prostor u njezinom suvlasništvu, niti gdje se taj prostor nalazi, niti koje je površine. Tužiteljica je citiranu ukidbenu odluku Županijskog suda u Osijeku zaprimila 2. travnja 2024., kako proizlazi iz dostavnice na poleđini lista 50 spisa, a pripremno ročište održano je 3. prosinca 2024. iz čega slijedi da je tužiteljica do održavanja pripremnoga ročišta imala dovoljno vremena dostaviti dokaze kojima bi se sporne činjenice utvrdile, što nije učinila, nego je na pripremnom ročištu putem punomoćnika navela da se iste dokaze obvezuje dostaviti, ne tražeći odgodu pripremnog ročišta niti navodeći razloge zbog kojih je isto bila spriječena dostaviti ranije. Pored toga, ostalim predloženim dokazima koje je sud odbio izvesti (saslušanje tužiteljice i očevid) ne bi se na nedvojben način mogla utvrditi sporne činjenice o vlasništvu podstanice, budući da se isto jedino nedvojbeno može utvrditi na temelju odgovarajuće materijalne dokumentacije, koju tužiteljica nije dostavila sudu.

13. Slijedom toga, a kako tužiteljica nije ponudila dokaze kojima bi se utvrdila prvenstveno sporna činjenica vlasništva predmetne podstanice, to iz razloga ekonomičnosti postupka nije bilo potrebno provoditi ostale predložene dokaze.

14. Kako tužiteljica u konkretnom slučaju na temelju predloženih dokaza prema ocjeni ovoga suda nije dokazala navode iz tužbe, to je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka te na odredbama čl. 155. i čl. 164. ZPP-a. 24. Tuženik je zatražio trošak za sastav odgovora na tužbu, sastav žalbe protiv presude zbog ogluhe i zastupanje na ročištu 3. prosinca 2024. u ukupnom iznosu od 300 bodova, uvećano za PDV, odnosno 750,00 eura, kao i eventualne sudske pristojbe na odgovor na tužbu i žalbu sukladno Tarifi sudskih pristojbi.

16. Sud je uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 u daljnjem tekstu Tarifa) kao opravdane troškove tuženiku priznao:

- trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife),

- trošak sastava žalbe protiv presude zbog ogluhe u visini od 100 bodova (Tbr. 10. t. 1. Tarife)

- trošak zastupanja na pripremnom ročištu 3. prosinca 2024. u visini od 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife),

odnosno sveukupno 300 bodova. Prema Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda je 2,00 eura što znači da tuženiku pripada nagrada u iznosu od 600,00 eura uvećana za iznos PDV-a od 25 % sukladno Tbr. 46. Tarife, odnosno 150,00 eura sveukupno daje trošak od 750,00 eura.

17. Tuženiku nije priznat trošak eventualne sudske pristojbe na odgovor na tužbu i žalbu sukladno Tarifi sudskih pristojbi. Naime, odredbom čl. 164. st. 1. ZPP-a određeno je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Kako tuženik navedeni trošak sudskih pristojbi nije precizirao, odnosno nije postavio točno određeni zahtjev za naknadu troškova postupka, sud je odlučio navedeni zahtjev odbio kao neosnovan. U [adresa] 13. siječnja 2025.

Sudac

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a).

Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju putem punomoćnika FZ, [adresa]

2. Tuženiku putem punomoćnika Slavena Karabana, odvjetnika u Vinkovcima 3. Kalendar 30 dana