REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-1433/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicama, odvjetnicama u ZOU Ecija Kuljiš Bajić & Meri Blaslov Pavasović, Split, protiv tuženika Hanza media d.o.o., OIB: 79517545745, Koranska 2, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćnici Aniti Jozičić, odvjetnici iz OD Hanžeković&Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu tužiteljice sve prema Odluci tuženika o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 25. veljače 2022., a kojom Odlukom je tužiteljici FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otkazan ugovor o radu koji je s poslodavcem F Dalmacija d.d. sklopljen na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru, a kojim je izmijenjen prethodno sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen za obavljanje poslova radnog mjesta redaktor dana 21. prosinca 2012. godine s poslodavcem Slobodna Dalmacija d.d. Split, Ulica Hrvatske mornarice 4, OIB:35075764438, a koji je s danom 01. travnja 2019.g. sukladno članku 137. Zakona o radu prenesen na novog poslodavca Hanza Media d.o.o., zbog organizacijskih i gospodarskih razloga.

II/ Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto redaktora sve sukladno Ugovoru o radu sklopljenom na neodređeno vrijeme dana 21. prosinca 2012., a ako takvo radno mjesto ne postoji na drugo odgovarajuće radno mjesto, sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu tužiteljice.

III/ Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u ukupnom iznosu od 750,00 EUR, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 13. travnja 2022. godine navodi se da je tužiteljica u stalnom radnom odnosu kod tuženika. Odlukom o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 25. veljače 2022., koju je tužiteljica primila 07. ožujka 2022., da je otkazan FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu pod točkom 1. izreke, ugovor o radu s poslodavcem Slobodna Dalmacija d.d. „sklopljen na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova slanja datoteka sa stranicama novina Slobodna Dalmacija u tiskaru, a kojim da je izmijenjen prethodno sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen za obavljanje poslova radnog mjesta Redaktor dana 21. prosinca 2012. godine s poslodavcem Slobodna Dalmacija d.d. Split, Ulica Hrvatske mornarice 4, OIB:35075764438, a koji su s danom 01. travnja 2019.g. sukladno članku 137. Zakona o radu preneseni na novog poslodavca Hanza Media d.o.o., zbog organizacijskih i gospodarskih razloga.“ Ističe se da je točkama 2. i 3. izreke predmetne Odluke određen radnici otkazni rok od 4 mjeseca te utvrđeno pravo na otpremninu u visini određenoj čl. 104. Pravilnika o radu i čl. 126. Zakona o radu. Protiv naprijed navedene Odluke o otkazu, tužiteljica da je blagovremeno, sukladno odredbi čl. 133. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) podnijela zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava o kojem tuženik da nije odlučio, pa da je utoliko ova tužba, a prema čl. 133. st. 2. Zakona o radu, blagovremena i dopuštena. Nadalje se navodi da prema odredbi čl. 115. st. toč. 1. Zakona o radu, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazno rok ako za to ima opravdani razlog odnosno ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga – redoviti, poslovno uvjetovani otkaz. Tužiteljica ističe da je nesporno u konkretnom slučaju, jer da isto proizlazi iz izreke pobijene odluke tuženika od 25. veljače 2022., da je tužiteljici poslovno otkazan ugovor o radu zbog organizacijskih i gospodarskih razloga. Također se ističe da u pogledu postojanja organizacijskih i gospodarskih razloga, rezultat kojih je otkaz ugovora o radu tužiteljice, tuženik da navodi da je, po sagledavanju cjelokupnog poslovanja i organizacije rada, utvrdio da je potrebno provesti određene promjene u organizaciji rada u cilju racionalizacije poslovanja kako bi se zaustavio pad prihoda uzrokovan izvanrednom situacijom nastalom zbog pandemijskog širenja bolesti COVID-19. Tuženik da je utoliko utvrdio kako više ne postoji potreba za obavljanjem svih poslova transfera odnosno slanja datoteka sa stranicama Slobode Dalmacije u tiskaru, već da postoji potreba za obavljanjem tih poslova u samo jednom manjem obimu koji će se onda preraspodijeliti na dio radnika koji u redakciji Slobodne Dalmacije obavljaju grafičke poslove dok da se ostali poslovi koje obavlja tužiteljica više neće obavljati. Ističe se da iz navedenog proizlazi da je tuženik po sagledavanju cjelokupnog poslovanja i organizacije rada utvrdio da je potrebno provesti određene promjene u organizaciji rada u cilju racionalizacije poslovanja“, međutim ne da je te organizacijske promjene, s ciljem „zaustavljanja pada prihoda poslodavca uzrokovanog izvanrednom situacijom zbog pandemijskog širenja bolesti uzrokovane virusom corona COVID-19“ stvarno i proveo. Tužiteljica ističe da nema nikakvog saznanja da bi tuženik, a kada su u pitanju poslovi koje ona obavlja, izvršio promjene u organizaciji rada, te da jednako proizlazi i iz očitovanja Radničkog vijeća tuženika od 22. veljače 2022., a koje da se usprotivilo namjeravanoj odluci tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljice. Ističe se da je organizacijski ustroj kod tuženika sa sistematizacijom radnih mjesta, opisom poslova koji se obavljaju unutar pojedinih radnih mjesta, koeficijentima složenosti poslova i sl. sadržan u općem aktu tuženika odnosno Pravilniku o sistematizaciji poslova, ali da je prije donošenja sporne Odluke o otkazu za tužiteljicu, nije mijenjan u odnosu na poslove koje tužiteljica obavlja. Naime, tužiteljica ističe da je radno mjesto redaktora i dalje egzistentno u organizacijskoj strukturi tuženika. Prema odredbi čl. 150. st. 1. i st. 3. toč. 5. Zakona o radu, odlukama važnim za položaj radnika, a prije čijeg donošenja je poslodavac dužan provesti postupak savjetovanja s radničkim vijećem tužiteljica navodi da se smatraju i odluke koje se odnose na promjene u organizaciji i načinu rada, a Radničko vijeće poslodavca u svom očitovanju pod 22. veljače 2022. navodi da nikakvo savjetovanje s njima nije provedeno, pa da je nedvojbeno da na strani tuženika nije bio ostvaren organizacijski razlog za otkaz tužiteljičinog ugovora o radu. U odnosu na pad prihoda kao mogući gospodarski razlog za otkaz ugovora o radu tužiteljice, u obrazloženju pobijane odluke tuženik ne iznosi nikakve posebne i konkretne pokazatelje u odnosu na taj pad prihoda te se ističe da je u tom pogledu također dužan uputiti na očitovanje Radničkog vijeća tuženika od 22. veljače 2022. u kojem da se navodi da je zbog pandemije tuženik, kao poslodavac, svakako imao poteškoća u radu jednako kao i svi drugi poslodavci u Hrvatskoj zbog čega da je, već u prvim mjesecima od proglašenja pandemije, značajno smanjio prava svim radnicima te istovremeno primio i značajnu financijsku pomoć kroz državne mjere za očuvanje radnih mjesta. Navodi se da su svoje protivljenje otkazu tužiteljičina ugovora o radu iznijeli su i sindikalni povjerenici sindikata koji djeluju kod tuženika – Sindikat novinara Hrvatske, Nezavisni sindikat Slobodne Dalmacije i Sindikat grafičara i medija, navodeći u svom dopisu od 07. ožujka 2022. da i dalje postoji potreba za obavljanjem poslova koje tužiteljica obavlja jer da su ti poslovi nužni za uredno i redovito obavljanje djelatnosti poslodavca te da ukoliko bi se i smanjio obim tih poslova, da je tužiteljici obzirom na njezin dugogodišnji radni staž posebno i dugogodišnje radno iskustvo bilo potrebno ponuditi neko drugo radno mjesto, a ne na tim poslovima, a koje da može obavljati i tužiteljica, zapošljavati nove radnike. Također tužiteljica navodi se u konkretnom slučaju ukazuje spornim i pitanje koji je to ugovor o radu tužiteljice otkazao tuženik svojom Odlukom o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 22. veljače 2022., sve to obzirom na odredbu čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu (prestanak potrebe za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga). Navodi se da prema naprijed citiranom dijelu točke 1. izreke pobijane odluke o otkazu da je tužiteljici otkazan usmeno sklopljen (nije navedeno vrijeme tog usmenog sklapanja) ugovor o radu za obavljanje poslova „slanja datoteka sa stranicama novina Slobodna Dalmacija u tiskaru“, a kojim da je izmijenjen ranije sklopljen ugovor o radu radnice od 21. prosinca 2012. za obavljanje poslova radnog mjesta: redaktor. Ističe se da je u obrazloženju iste Odluke dana „identifikacija“ naprijed navedenog usmeno sklopljenog ugovora o radu koji da se otkazuje te da se navodi da je postojeći pisani Ugovor o radu iz 2012. za obavljanje poslova radnog mjesta redaktor, suglasnom voljom ugovornih strana izmijenjen na način da od 2016. godine radnica za poslodavca obavlja poslove transfera odnosno poslove slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru PJ Slobodna Dalmacija. Ističe se da tužiteljica osporava da bi 2016. „suglasnom voljom radnice i poslodavca“ usmeno bio izmijenjen postojeći Ugovor o radu radnice od 21. prosinca 2012. za obavljanje poslova radnog mjesta redaktora. Navodi da ni 2016. ni poslije toga tuženik, kao poslodavac, niti je što tražio niti što pitao tužiteljicu glede sklopljenog ugovora o radu. Ističe se da nije jasno zašto bi uostalom veliki poslodavac kao što je tuženik (2016. godine to je Slobodna Dalmacija d.d.) usmeno mijenjao, u pisanoj i zakonskoj formi sklopljene, važeće ugovore o radu radnika. Navodi se da je točno da tuženik nije pravovremeno, sukladno promjenama u procesu rada, usklađivao svoju organizaciju i sistematizaciju poslova pa slijedom toga da određeni ugovori o radu (ne samo tužiteljičin) nisu obuhvaćali sve poslove koje je radnik stvarno i obavljao u okviru poslova svog radnog mjesta, a na što da su upozorili i sindikalni povjerenici u svom očitovanju/dopisu od 07. ožujka 2022. Nadalje se ističe da je na ovom mjestu iz istih razloga, odnosno navodne organizacijske promjene i s tim u svezi prestanka potrebe za radom tužiteljice, tuženik tužiteljici još 2012. (tada na radnom mjestu logičkog čitača unutar kojeg radnog mjesta su se, pored ostalih, obavljali i poslovi slanja datoteka sa stranicama novina Slobodna Dalmacija u tiskaru,) pokušao otkazati ugovor o radu od čega da je, po intervenciji Radničkog vijeća odustao, i tada da je s tužiteljicom - 21. prosinca 2012. sklopljen novi ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta redaktor. Navodi se da je tijekom 2016., tuženik mijenjao naziv službe u kojoj su se obavljali poslovi redaktora te da se za obavljanje tih poslova, koji u svom sadržaju kako ih je obavljala tužiteljica ni na jedan način nisu bili promijenjeni, počeo koristiti naziv transferi, što da se međutim nikada nije podrazumijevalo, a kako bi to proizlazilo iz Odluke o otkazu, samo slanje datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru PJ Slobodna Dalmacija. Ističe se da je tužiteljica je naime pored poslova slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru, zajedno s kolegama koji obavljaju iste poslove, kako ranije tako i danas, slala datoteke sa stranicama za mnoga druga izdanja koja da je izdavala Slobodna Dalmacija (Dubrovački vjesnik, Šibenski list, Makarska kronika) te i za sve priloge koji idu redovno ili se pojavljuju u izvanrednim prilikama. Navodi se da je ista obavljala i da obavlja i sve druge poslove koji su se podrazumijevali i podrazumijevaju pod poslovima iz opisa radnog mjesta redaktora sukladno dakle sklopljenom Ugovoru o radu iz 2012. kao i poslove po nalogu glavnog urednika ili od njega ovlaštene osobe ili po nalogu poslodavca. Ističe se da se radi o slijedećim poslovima: pregledavanje stranica i uočavanje jezičnih, logičkih, grafičkih i drugih netočnosti i pogrešaka u tekstovima koje da se onda u dogovoru s urednicima, grafičarima i novinarima korigiraju i šalju u proizvodnju, uočavanje nedostataka u planu te ukazivanje planeru na potrebu ispravka, po potrebi samostalno korigiranje i izmjena plana kako zahtijevaju urednici u samom procesu stvaranja novine, komunikacija s rotacijom, sa CTP službom koja pravi ploče za Rotaciju, usuglašavanje s Marketingom oko postavljanja ili mijenjanja oglasa po stranama, usuglašavanje s odjelom Osmrtnica oko izmjena i ispravki, prebacivanje stranica sukladno traženju noćnog urednika i dežurnog grafičara iz prvog izdanja na druga izdanja i dr. Ističe se da suprotno onome što navodi tuženik, poslovi radnog mjesta transfera kako se isti nazivaju u pobijanoj odluci o otkazu odnosno poslovi slanja datoteka sa stranicama novina Slobodna Dalmacija u tiskaru, nikada nisu, pa dakle ni 2016. jednako kao ni danas, bili posebno sistematizirani ni opisani u svom sadržaju u Pravilniku o sistematizaciji poslova poslodavca koji je donesen još 2009. i u više navrata mijenjan i dopunjavan, ali da su postojali i još uvijek su egzistentni poslovi radnog mjesta redaktora, sve u sadržaju kako ih tužiteljica obavlja i kako su isti u najbitnijem naprijed opisani te za koje da radnica ima sklopljen ugovor o radu. Navodi se da u tom smislu nadalje svakako da niti je bilo potrebe, jer da je tužiteljica, a kako je to već naprijed navedeno, i u 2016. pa do danas, nastavila obavljati iste poslove koje da je obavljala prema Ugovoru o radu od 21. prosinca 2012., te da taj ugovor se ne treba mijenjati nekakvim usmenim pogodbama i sporazumima. Navodi se u obrazloženju odluke o otkazu da je tuženik utvrdio da više ne postoji potreba za obavljanjem svih poslova transfera“ već da su oni potrebni samo „u manjem opsegu“ koji da se može raspodijeliti na dio radnika koji obavljaju grafičke poslove. Ističe se da u situaciji kada u Pravilniku o sistematizaciji poslova ne postoji radno mjesto transfera, niti radnica za to radno mjesto ima sklopljen ugovor o radu, te da je logično pitanje temeljem čega je to poslodavac utvrdio da više ne postoji potreba za obavljanjem poslova koji samostalno kroz odgovarajuće radno mjesto i ne postoje, pa da se dakle ne zna ni koji im je točan sadržaj ni koji im je opseg. U organizaciji tuženika se ističe da postoji i dalje radno mjesto redaktora za koje da tužiteljica ima sklopljen Ugovor o radu od 21. prosinca 2012. i poslove kojeg radnog mjesta u gotovo neizmijenjenom sadržaju, a koji uključuju, između ostalih, i poslove slanja datoteka sa stranicama novina Slobodna Dalmacija u tiskaru da tužiteljica obavlja od 2012. te i prije toga. Navodi se da je tuženik mogao i morao, a kada su u pitanju organizacioni i gospodarski razlozi iz odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu, zbog kojih je prestala potreba za obavljanjem određenog posla i zbog čega je onda nadalje moguće otkazati ugovor o radu radnika, te razloge utvrđivati prema sklopljenom Ugovoru o radu i poslovima koje tužiteljica prema istom stvarno i obavlja, što da tuženik nije učinio. Tužiteljica u navedenom smislu predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi da nije dopušten predmetni otkaz ugovora o radu tužiteljice te tužiteljicu vratiti na rad na radno mjesto redaktora.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 25-27 spisa) navodi da se u cijelosti protivi navodima iz tužbe i ističe da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Ističe da iz tužbe proizlazi da tužiteljica osporava poslovno uvjetovani otkaz od 25. veljače 2022. jer da smatra da do promjene u organizaciji rada nije došlo i da je Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta i dalje isti jer postoji radno mjesto redaktor, da se tuženik nije savjetovao s radničkim vijećem o promjeni u organizaciji i načinu rada, da nije dokazao pad prihoda uslijed pandemije bolesti COVID-19, te da su se poslovno uvjetovanom otkazu protivili i sindikati i da nije jasno koji točno Ugovor o radu je tužiteljici otkazan. Međutim, tuženik ističe da je njegova odluka o otkazu ugovora o radu dopuštena i zakonita. Tužiteljici da je otkazan Ugovor o radu za radno mjesto slanja datoteka sa stranicama novine Slobodna Dalmacija u tiskaru i da nije točno da tužiteljica nikada nije sklopila Ugovor o radu za to radno mjesto i da nije obavljala te poslove. Ističe se da navedena činjenica proizlazi iz očitovanja radničkog vijeća o namjeravanoj odluci poslodavca od 22. veljače 2022., iz dopisa Sindikata novinara Hrvatske, Nezavisnog sindikata Slobodne Dalmacije i Sindikata grafičara i medija od 7. ožujka 2022., ali i iz tužbe, te da u prilog tome ide i činjenica da je tužiteljica, od sklapanja Ugovora o radu za to radno mjesto, obavljala poslove koje da joj je poslodavac naložio, te da nije smatrala da su time povrijeđena njezina prava iz radnog odnosa i da nikada s tim u vezi nije podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa. Navodi se da je tužiteljica kao radnica pristala na sklapanje ugovora o radu, a tu činjenicu da sada osporava u cilju dokazivanja da je poslovno uvjetovani otkaz nedopušten i nezakonit. U odnosu na oblik ugovora iz članka 247. Zakona o obveznim odnosima proizlazi da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane usuglasile o bitnim sastojcima ugovora, te da bi to značilo da iako se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku, da sklapanje ugovora u usmenom obliku ili očitovanjem volje – ne znači da je ugovor ništetan.Ističe se da nije sporno da su se tužiteljica i tuženik usuglasili o radu i plaći jer da je tužiteljica očitovanjem volje pristala raditi na radnom mjestu slanja datoteka sa stranicama novine Slobodna Dalmacija u tiskaru. Poslovi koje će radnik obavljati u pravilu da se utvrđuju Ugovorom o radu, ali da to ne znači da se za vrijeme radnog odnosa sadržaj Ugovora o radu ne može izmijeniti bez pisanog oblika. Tako i VSRH u presudi posl. br. Revr 471/2013 od 15. ožujka 2016. i Revr 736/2066 od 6. prosinca 2006. S tim u vezi ističe se da to je li do promjene u organizaciji rada došlo i je li Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta i dalje isti jer postoji radno mjesto redaktor da nije bitno jer da tužiteljica u trenutku otkazivanja ugovora o radu nije bila zaposlena na tom radnom mjestu. Također, da bi poslovno uvjetovani otkaz bio opravdan, da nije bitno kada je i je li formalno izmijenjen Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta, već da je bitno kada je stvarno došlo do izmjene organizacije rada. Ističe se da je tuženik u konkretnom slučaju, iako nije bio u obvezi primijeniti kriterije iz čl.115. st.2. Zakona o radu jer je prestala potreba za radom svih radnika koji obavljaju poslove slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru (transfera), vodio računa i o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Međutim, da je kod tuženika prestala potreba za radom svih radnika koji obavljaju te poslove, a tako i za radom tužiteljice. Tuženik nadalje ističe da manji dio poslova koje je obavljala tužiteljica, obavljaju radnici za čijim radom kod tuženika nije prestala potreba, ali to ne znači, u smislu Zakona o radu, da je poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu nedopušten i nezakonit. Nadalje se navodi da nije sporno da poslodavac ima pravo radi ekonomski uspješnijeg poslovanja, planirane uštede i racionalizacije poslovanja izvršiti organizaciju rada tako da smanji broj radnika ili ukine određena radna mjesta. Vezano za pad prihoda uslijed pandemije bolesti COVID-19, ističe se da je to općepoznata činjenica na razini države.Tuženik ističe da se prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu i promjene u organizaciji i načinu rada savjetovao s radničkim vijećem i na taj način postupio u skladu s čl.150. st.1. i st.3. t.5. Zakona o radu, te da je pritom radničkom vijeću dostavio i podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Navodi da ta činjenica proizlazi i iz tužbe, a protivljenje radničkog vijeća da ne znači da je poslovno uvjetovani otkaz nedopušten i nezakonit. Vezano za dopis Sindikata novinara Hrvatske,Nezavisnog sindikata Slobodne Dalmacije i Sindikata grafičara i medija, ističe se da nije bitan za odlučivanje i da njihovo protivljenje također ne znači da je otkaz nedopušten i nezakonit. Tuženik opreza radi ističe prigovor zastare, prigovor promašene pasivne legitimacije i nedostatka aktivne legitimacije i ističe da je tužba nedopuštena jer je tužiteljica prekludirana u pravu na njezino podnošenje. Smatrajući da postoji opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Odluke o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 25. veljače 2022.; zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava radnice FF od 21. ožujka 2022. te povratnice, kao dokaz o predaji i primitku preporučene pošiljke; ugovora o radu tužiteljice od 21. prosinca 2012.; očitovanja Radničkog vijeća Slobodne Dalmacije od 22. veljače 2022.; očitovanja Sindikalnih povjerenika u Slobodnoj Dalmaciji od 07. ožujka 2022.; priopćenja Radničkog vijeća Slobodne Dalmacije radi savjetovanja o namjeravanom redovnom otkazivanju Ugovora o radu radnici FF od 10. veljače 2022.; potvrde Hanza media d.o.o. o trajanju radnog odnosa i vrsti poslova koje radnica obavlja od 8. rujna 2022.; izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje ĐF (list 83-85 spisa); svjedoka TF (list 90-91 spisa) te tužiteljice FF (list 86-88 spisa). Sudu su dostavljeni i primjerci sudske prakse.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Među strankama je nesporna činjenica da je tužiteljica zaposlenica kod tuženika. Nesporna je i činjenica da je tuženik tužiteljici svojom odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 25.veljače 2022.godine ado otkaz ugovora o radu sklopljenog sa poslodavcem Slobodnom Dalmacijom na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova slanja datoteka na stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru, a kojim da je izmijenjen prethodno sklopljen ugovor o radu ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen za obavljanje poslova radnog mjesta redaktor dana 21.prosinca 2012.godine, a koji ugovori da su sukladno članku 137. Zakona o radu preneseni na novog poslodavca Hanza media d.o.o. zbog organizacijskih i gospodarskih razloga. Navedena činjenica i proizlazi iz pregledane odluke o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 25.veljače 2022.godine (list 8-9 spisa).

6. Ono što je među strankama sporno u predmetnom postupku i što je trebalo utvrditi je na kojem je radnom mjestu tužiteljica u trenutku poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu kod tuženika bila zaposlena, da li na radnom mjestu redaktora ili na radnom mjestu slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru. Također je trebalo utvrditi da li je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, nedostatka aktivne legitimacije te prigovor zastare kojeg tuženik ističe u odgovoru na tužbu kao i prigovor prekluzije.

7. U odnosu na istaknuti prigovor prekluzije potraživanja istaknut u odgovoru na tužbu potrebno je istaći da je sukladno odredbi članka 133.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19- u daljnjem tekstu ZR-a) je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, te sukladno stavku 2. istog članka ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovog članka ne udovolji tom zahtjevu radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Prema podacima iz odluke o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovanom otkazu) od 25.veljače 2022.godine tužiteljica je odluku o otkazu ugovora o radu zaprimila 07.03.2022.godine (list 8-9 spisa), te je ista u roku od 15 dana od zaprimanja navedene odluke o otkazu sukladno odredbi članka 133.stavka 2. ZR-a podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava radnika budući je istog podnijela 21.ožujka 2022.godine, a koja činjenica je i razvidna iz pregledanog zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava radnika od 21.ožujka 2022. (list 9-11 spisa) , a koji zahtjev je tuženik zaprimio 23.03.2022.godine, a što je razvidno iz pregledane primke-povratnice (list 14 spisa). Tuženik nije odlučio o navedenom zahtjevu u roku od 15 dana od dostave zahtjeva za zaštitu prava radnika, a koji zahtjev mu je dostavljen 23.03.2022.godine, a slijedom čega je budući nije udovoljeno njenom zahtjevu tužiteljica je u daljnjem roku od 15 dana od neudovoljenja njenom zahtjevu zahtijevala zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom budući je tužbu podnijela ovom sudu dana 13.04.2022.godine. U navedenom smislu tužiteljica je predmetnu tužbu podnijela u zakonskom roku i ista nije prekludirana u traženju sudske zaštite u predmetnoj pravnoj stvari, a zbog čega je istaknuti prigovor prekluzije u ovoj pravnoj stvari u cijelosti neosnovan. Neosnovan je i prigovor zastare potraživanja u predmetnoj pravnoj stvari. Naime, tužiteljica je stekla pravo podnijeti tužbu u predmetnoj pravnoj stvari protekom roka od 15 dana od neudovoljenja njenom zahtjevu za zaštitu prava radnika od strane poslodavca (članak 133.stavak 2. ZR-a). Budući je zahtjev zaštitu prava radnika tužiteljica podnijela 21.03.2022.godine, a tuženik ga je zaprimio 23.03.2022.godine, te je rok za udovoljenju zahtjevu za zaštitu prava tužiteljice istekao 07.04.2022.godine, od kad tužiteljica može zahtijevati zaštitu svog prava pred ovim sudom, a potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina (članak 139. ZR-a) potraživanje tužiteljice u ovoj pravnoj stvari nije zastarjelo budući je tužba podnesena u roku od 15 dana od neudovoljenja tužiteljičinom zahtjevu za zaštitu prava radnika, a unutar roka od pet godina jer je ista podnesena 13.04.2022.godine. U navedenom smislu je prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika u ovom postupku u cijelosti neosnovan. Također je neosnovan i prigovor promašene aktivne legitimacije u ovom postupku. Naime, pored nesporne činjenice među stranakama u ovom postupku da je tužiteljica bila radnik Slobodne Dalmacije d.d., te da je njen ugovor o radu 01.04.2019.godine prenesen na tuženika Hanza Mediu d.o.o., nedvojbena je među strankama u postupku i činjenica da je tuženik kao poslodavac tužiteljici otkazao ugovor o radu odlukom od 25.02.2022.godine, a koje činjenice i proizlaze iz pregledane odluke o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 25.02.2022.godine (list 8-9 spisa). Tužiteljičina aktivna legitimacija u ovom postupku proizlazi upravo iz citirane odredbe članka 133.stavka 2. ZR-a temeljem koje je tužiteljica obzirom da tuženik nije udovoljio njenom zahtjevu za zaštitu prava radnika podnesenom tužbom zahtijevala zaštitu svog povrijeđenog prava te ista u tom smislu predlaže da se otkaz utvrdi nedopuštenim i da se istu vrati na radno mjesto redaktora ili na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njenoj stručnoj spremi i radnom iskustvu. U tom smislu tužiteljica je i aktivno legitimirana podnijeti tužbu u ovoj pravnoj stvari. Pasivna legitimacija tuženika u ovoj pravnoj stvari nije sporna budući nije sporno da je upravo tuženik bio poslodavac tužiteljici budući joj je tuženik dao poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, a koja činjenica nedvojbeno proizlazi iz pregledane odluke o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovanom otkazu) od 25.veljače 2022.godine (list 8-9 spisa). Imajući u vidu sve navedeno neosnovan je prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije u ovom postupku.

8. Iz pregledane odluke o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 25.veljače 2022.godine (list 8-9 spisa) proizlazi da je tužiteljici otkazan ugovor o radu kojeg je sa Slobodnom Dalmacijom d.d. sklopila na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru, a za kojeg tuženik u odluci ističe da je njime izmijenjen prethodno sklopljen ugovor na radu na neodređeno vrijeme sklopljen za obavljanje poslova radnog mjesta redaktora dana 21.12.2012.godine sa poslodavcem Slobodna Dalmacija d.d. Split, a koji ugovor da je s danom 01.04.2019.godine prenesen na novog poslodavca Hanza Media d.o.o. zbog organizacijskih i gospodarskih razloga. Iz obrazloženja citirane odluke proizlazi da tužiteljica od 2016.godine obavlja poslove transfera (slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru PJ Slobodna Dalmacija. Ističe se da je poslodavac sagledao cjelokupno poslovanje i organizaciju rada te da je utvrdio da je potrebno provesti određene promjene u organizaciji rada u cilju racionalizacije poslovanja zbog nastavka pada prihoda poslodavca uzrokovanog izvanrednom situacijom zbog pandemijskog širenja bolesti uzrokovane corona virusom Covid 19. Navodi se da poslodavac radi toga utvrdio da više ne postoji potreba za obavljanjem svih poslova transfera, odnosno slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru, a oni koji da su potrebni da su potrebni u manjem opsegu, te da će stoga poslove koji su potrebni za izdavanje Slobodne Dalmacije u manjem opsegu poslodavac preraspodjeliti na dio radnika u redakciji Slobodna Dalmacija koji obavljaju grafičke poslove, dok da se ostali poslovi koje je tužiteljica obavljala više neće obavljati. Navodi se da je poslodavac prilikom donošenja odluke o otkazivanju ugovora o radu vodio računa o kriterijima iz odredbe članka 115.stavka 2. ZR-a. Zaključno je navedeno da je tuženik kao poslodavac prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu proveo savjetovanje sa Radničkim vijećem Slobodne Dalmacije koje da je dana 24.02.2022.godine dostavilo očitovanje na namjeravani otkaz ugovora o radu, a kojim da se protivi namjeri i donošenju odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljice.

9. Iz pregledanog ugovora o radu zaključenog između Slobodne Dalmacije d.d. Split i tužiteljice dana 21.12.2012.godine (list 15-17 spisa) proizlazi da je tužiteljica kod Slobodne Dalmacije, a koji ugovor o radu tužiteljice je od 01.04.2019.godine, a što je nesporno među strankama u postupku prenesen na tuženika bila zaposlena na radnom mjestu redaktora, te je opis poslova radnog mjesta redaktora da u dogovoru sa uredništvom preuzima tekstove i čini ih čitljivim, logički osmišljenim i atraktivnijim te da upozorava urednike i novinare na moguće netočnosti u tekstovima, te se svi ostali poslovi obavljaju po nalogu glavnog urednika ili od njega ovlaštene osobe.

10. Nije dvojbeno da je Hanza Media prije namjeravane odluke o redovnom otkazivanju ugovora o radu tužiteljici (poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu) obavijestilo Radničko vijeće Slobodne Dalmacije o navedenoj namjeri otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, a što i proizlazi iz pregledanog dopisa tuženika od 10.veljače 2022.godine (list 45-46 spisa). Iz pregledanog očitovanja Radničkog vijeća Slobodne Dalmacije d.d. od 22.02.2022.godine (list 18-19 spisa) tuženiku vezano za namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici navedeno Radničko vijeće se očitovalo da se protivi namjeri i donošenju navedene odluke o otkazu tužiteljici (poslovno uvjetovanom otkazu). Iz obrazloženja citiranog očitovanja Radničkog vijeća Slobodne Dalmacije d.d. proizlazi da da Radničko vijeće smatra kako tuženik nije proveo savjetovanje sa Radničkim vijećem u skladu sa člankom 150. ZR-a, o promjenama u organizaciji rada te da Radničkom vijeću nisu dostavljeni podaci važni za donošenje odluke i sagledavanje utjecaja tih promjena na položaj radnika. Pored toga je Radničko vijeće istaklo kako poslovi koje obavlja tužiteljica kao i ostale radnice koje obavljaju poslove transfera, odnosno slanja novina u tiskaru nisu nestali već da su i dalje potrebni pa da smatra upitnom namjeravanu odluku poslodavca o otkazu tužiteljici i ostalim radnicima na poslovima transfera budući da će te poslove obavljati netko drugi. Također je Radničko vijeće istkalo daje tužiteljica kao i druge radnice na poslovima transfera dovedena u diskriminirajući položaj jer da joj nije kao pojedinim drugim radnicima i radnicama ponuđen odlazak uz stimulativnu otpremninu. Također je Radničko vijeće istaklo da ne može kao ni radnici koje predstavlja prihvatiti navode kako do promjene u organizaciji i ukidanja radnih mjesta dolazi uslijed ostvarenog pada prihoda uzrokovanog izvanrednom situacijom zbog pandemijskog širenja bolesti Covid -19 te se navodi da premda je činjenica da je zbog pandemije tuženik imao poteškoće u poslovanju kao i drugi poslodavci u Hrvatskoj da je ujedno činjenica da je isti već u prvim mjesecima od proglašenja epidemije koronavirusa u Hrvatskoj značajno smanjio prava svim radnicima, a istovremeno primio značajnu financijsku pomoć kroz državne mjere za očuvanje radnih mjesta. Zaključno je Radničko vijeće pozvalo tuženika kao poslodavca da odustane od namjere otkaza tužiteljici. Iz pregledanog dopisa Sindikalnog povjerenstva u Slobodnoj Dalmaciji (Sindikata novinara Hrvatske, Nezavisnog sindikata Slobodne Dalmacije, te Sindikata grafičara i medija) od 07.03.2022.godine (list 20-21 spisa) proizlazi da navedeni također u tom dopisu izražavaju nezadovoljstvo najavljenim otkazima kolegicama iz službe Global transfera i gašenje te službe.

11. Iz pregledane potvrde Hanza medie d.o.o. o trajanju radnog odnosa i vrsti poslova koje je radnica obavljala od 08.09.2022.godine (list 51 spisa) proizlazi da je tužiteljica radila u Slobodnoj Dalmaciji d.d. od 01.06.1996.godine do 31.03.2019.godine 22 godine i 10 mj. na radnom mjestu korektora, logičkog čitača i redaktora, a potom od 01.04.2019.godine do 08.09.2022.godine tri godine, pet mjeseci i 8 dana na radnom mjestu redaktora. Iz ove potvrde je ujedno razvidno da je društvo Slobodna Dalmacija d.d.Split temeljem rješenja trgovačkog suda u Zagrebu od 01.04.2019.godine pripojeno društvu Hanza Media d.o.o. Zagreb.

12. Iz iskaza saslušane tužiteljice (list 86-88 spisa) proizlazi je ona prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme bila zaposlena kod Slobodne Dalmacije od 21.12.2012. na radnom mjestu redaktora i da je na tom mjestu radila sve dok joj nije uručen poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Navodi da su joj u sklopu obavljanja poslova redaktora obavljala i poslove transfera - slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru u Dugopolje i da je ona te poslove transfera obavljala već i 2002. čim se prešlo na taj moderniji način slanja stranica te da se zapravo sa promjenom tehnologije samo radilo o promjeni načina rada jer da bi prije isprintali te stranice koje su gledali tj. ističe da su se ranije te stranice novina čisto mehanički slagali na jednom velikom listu ogromnog formata, a da se kasnije prešlo na ovaj moderniji način slanja stranica. Tužiteljica napominje da su upravo zbog ovakvog načina rada redaktori imali direktan uvid u sve što je vezano za stranicu novina, naslove, podnaslove, fotografije dok su lektori dobili samo gotove tekstove. Nadalje, tužiteljica navodi, u odnosu na način kako joj je uručen poslovno uvjetovani otkaz ugovora, da joj je isti uručen 7.3.2022. u pravnoj službi Hanza medie a da im je već i direktor TF do Đ istakao da postoji mogućnost da dobiju otkaze na radnom mjestu redaktora zbog smanjenja obujma poslova. Nadalje, navodi da se protiv nje od strane radničkog vijeća nije vodio poseban postupak za dobivanje suglasnosti za namjeru otkazivanja ugovora o radu za njeno radno mjesto već da je takav postupak imala kolegica ZF budući je bila član radničkog vijeća. U odnosu na činjenicu da li je prilikom poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora njoj poslodavac vodio računa o uvjetima propisanim čl. 115. st. 2 Zakona o radu, ista navodi da poslodavac nije vodio računa o njenim obvezama uzdržavanja i godinama staža u nekakvom pozitivnom smislu već negativnom smislu je poveo računa o tome da joj baš da otkaz sa navršenih 59 godina i 3 mjeseca, a da je poslodavac od otkaza zaštitio radnike sa navršenih 60 godina života te da ne zna za ni jednog radnika Slobodne da je dobio otkaz nakon 60 godine, a pored toga da je u odluci navedeno da ona nema obvezu uzdržavanja. Nadalje tužiteljica ističe da su poslovno uvjetovane otkaze ugovora o radu dobile i kolegice ĐF i HF u vrijeme kad je i njoj otkazan ugovor o radu. U odnosu na činjenicu da li je poslodavac nakon poslovno uvjetovanog otkaza na njeno radno mjesto zaposlio drugog radnika, ista navodi da joj je poznato samo to da je ove poslove koje je ona radila ranije, slanje datoteka i sve nabrojeno, rasporedio na više radnika između ostalog i jednog kolegu grafičara koji koliko joj je poznato više ne radi tu te na kolegicu ZF koja je ostala raditi na tim poslovima. U odnosu na činjenicu da li je ona za vrijeme svog rada na radnom mjestu redaktora uredno zaprimala plaće, ista navodi da je uredno zaprimala plaće, ali da su plaće do trenutka otkazivanja bile sve manje, te da je u jednom periodu svima drastično smanjena plaća za vrijednost od 1/5 manje te navodi da je navedenim smanjivanjem vrijednosti plaće i boda za obračun u jednom dugom periodu bilo vidljivo da joj je plaća za 1.000,00 kn manja. U odnosu na činjenicu da li se Slobodnoj Dalmaciji smanjila količina posla na kojem je radila te prihod Slobodne Dalmacije, ista navodi da se može smatrati da se smanjila tiraža, ali da se obim posla nije smanjio, da je posla bilo sve više, budući da je ona kao i drugi radnici dobivala sve više zaduženja i van opisa poslova radnog mjesta redaktora te navodi da se nitko nije bunio u očekivanju najavljenog otkaza vezano za obavljanje poslova. Što se tiče pandemije korona virusa navodi da je u periodu pandemije obavljala rad od kuće i da je posao uredno obavljan budući je sve bilo on line i postojala je interna komunikacija s uredništvom, grafičkom redakcijom itd. Tužiteljica ističe da neovisno o visini tiraže novina, posao je uvijek praktično isti jer za bilo koju visinu tiraže moraju se obaviti svi nabrojani poslovi o kojima je iskazivala na današnjem ročištu. Ista nabraja preuzimanje stranica, kontrola planova, prebacivanje planova na iduća izdanja - Večernji, Dubrovački, Zadarski, Šibenski i Splitski, ispravke grešaka, slanje tih stranica na osvjetljavanje i komunikacija sa CTP službom i rotacijom, suradnja sa večernjih uredništvom, grafičarem i urednikom, pomaganje njemu pri obradi tekstova, čitanje, uočavanje grešaka. Nadalje tužiteljica na vodi da pod slanje datoteka – transfer podrazumijeva: otvaranje stranica, pregled grafički, logički, fotografije, oglasi, pravljenje PDF-a formata stranice u kojem formatu se može dalje slati i slanje datoteke. Ističe da u svakom segmentu ovih poslova može doći do zastoja, a koje rješavanje problema da može trajati od minute do pola sata i više. Ista navodi da njeno radno mjesto podrazumijeva poslove prema ugovoru o radu radnog mjesta redaktora i sve druge poslove za koje je poslodavac zaduži nalogom, te da svi tako obavljaju sve poslove u redakciji i to poslove radnog mjesta prema ugovoru o radu i sve ostale poslove po nalogu poslodavca. Navodi da je posao slanja datoteka zapravo bio samo jedan segment njezinog posla koji se logički nastavljao na posao radnog mjesta redaktora jer da je bilo logično da ukoliko je obavila poslove radnog mjesta redaktora da će ujedno i poslati datoteku u dogovoru s uredništvom u Dugopolje i Split. Vezano za pitanje da se izjasni da li je posao slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru bilo formirano kao zasebno radno mjesto i kao takvo predviđeno Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta Slobodne Dalmacije sada Hanza medie, tužiteljica navodi da ovaj segment posla ne postoji formiran kao zasebno radno mjesto niti je kao takav predviđen odredbama poslodavčevog Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta.Tužiteljica navodi da je dnevno izdanje Slobodne Dalmacije imalo u prosjeku nekad 60, nekad 100 stranica, da je ovisilo o vremenu izdavanja odnosno događajima i slično te o prilozima. Navodi da su, kako ona, tako i ostali, nakon otkazivanja ugovora o radu dobili od Hanza medije potvrdu da su radili poslove na početu korektora, prije 20 godina, logičkog čitača i naposljetku redaktora.

13. Iz iskaza svjedokinje ĐF (list 83-85 spisa) proizlazi da je svjedokinja dobro upoznata sa činjenicama u ovom postupku, a vezano za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu dan tužiteljici. Ista navodi da ni ona ni tužiteljica nikad nisu bile zaposlene na radnom mjestu slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru već da je jednoj i drugoj ugovor o radu sa Slobodnom Dalmacijom bio zaključen za radno mjesto redaktora, a da su i ona i tužiteljica poslove slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru, što u naravi predstavlja posao "transfera" obavljale kao dio poslova njihovog radnog mjesta redaktora, a uz sve ostale poslove koje su obavljale u Slobodnoj. Navodi da je ona radila kao kolegica sa tužiteljicom na istom odjelu na radnom mjestu redaktora i da dobro zna da na tom radnom mjestu poslodavac nije vršio nikakve organizacijske promjene budući da radno mjesto redaktora postoji do dan danas i nije ukidano, a da isto tako nisu ukidani ni poslovi transfera koji se i nadalje obavljaju. Nadalje ista navodi da poslodavac prilikom otkazivanja ugovora o radu tužiteljici nije proveo savjetovanje sa radničkim vijećem već da se radničko vijeće očitovalo vezano za namjeru poslodavca za poslovno uvjetovano otkazivanje ugovora o radu tužiteljici i da se tome usprotivilo ističući da za to nisu postojali ostvareni zakonski razlozi te da poslodavac nije vodio računa o zakonom propisanim uvjetima iz Zakona o radu iz čl. 115 st. 2 prilikom otkazivanja. Ista nadalje navodi da ona nema saznanja da li je poslodavac 6 mjeseci od poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, na to radno mjesto zaposlio druge osobe. Također ističe da temeljem poslova koje su ona i tužiteljica obavljali i to posla redaktora, posla transfera kao i svih drugih potrebnih poslova ne bi uopće bilo moguće izlaženje tiska Slobodne Dalmacije.Ista navodi da je zaključila ugovor o radu za radno mjesto redaktora 2012. godine. Ističe da po njenom saznanju ne postoji kod Slobodne Dalmacije koju je kasnije preuzela Hanza media nikakav Pravilnik o sistematizaciji koji bi vršio bilo kakve organizacijske poslove vezano za radno mjesto kako nje tako i tužiteljice niti taj pravilnik propisuje poslove slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru, tzv. posla transfera, već je predviđeno samo mjesto redaktora na kojem su ona i tužiteljica radile. Nadalje navodi da nije upoznata s eventualnim postupkom koji bi u odnosu na sindikalnog povjerenika bio vođen vezano za donošenje presude koja bi nadomjestila suglasnost za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, ako isti postoji. Navodi da je pored nje ove poslove redaktora koji su obuhvaćali poslove slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, obavljala i tužiteljica, ZF i HF koja je radila na drugom radnom mjestu a ne na mjestu redaktora, dok je kolegica ZF imala ugovor o radu na radno mjestu web mastera, a ista je radila i poslove transfera. Nadalje navodi da je kolegica ZF bila član Radničkog vijeća i da je ista uspjela ishoditi pozitivan postupak u svoju korist, a prema Radničkom vijeću. Vezano za pitanje da li je prilikom slanja transfera vršeno slanje samo za Slobodnu Dalmaciju ista navodi da se ovaj posao slanja datoteka sa stranicama novina vršio ne samo za Slobodnu nego i za različitih drugih 20-ak, pa i preko 20 tiskovina, kao što su Šibenski list, Makarska kronika i sl. Navodi da je prije tog perioda poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora tužiteljici cijelo vrijeme do otkazivanja uredno isplaćivana plaća te navodi da nije bilo značajnijih problema ili pada prihoda jer da je čak u vrijeme covida poslodavac dobivao poticaje, a da su na ovo skrenuli pažnju i sami sindikati. Vezano za poslove radnog mjesta redaktora na kojem su ona i tužiteljica radili ističe da pod tim poslovima podrazumijeva da se po dolasku na radno mjesto vršio pregled izdanja te bi se pogledali planovi koji moraju odgovarati samom izdanju, čekali bi dok urednik i novinar popune svoj dio te stranice, a grafičari svoj, tada da su one i tužiteljica i ostali djelatnici preuzimali te stranice, pregledavali ih, iščitavali tekstove, popravljali gramatičke greške, pregledavali slike, fotografije, naslove, podnaslove, legende, da bi se nakon toga na kraju to moglo slati u Dugopolje u službu CTP koja je zaprimala te stranice i preslikavala ih na ploču, te da se u jednom periodu kad je bila rotacija u Splitu da se pregledavalo i to stanje na navedenoj ploči i to u Dugopolju i u Splitu jer da se stanje moglo vidjeti na kompjuteru, te ukoliko je bilo nekakve greške i na ploči i to se ispravljalo i vraćalo na doradu. Navodi da bi obično do potrebe ispravka znalo doći u rubrici "osmrtnice". Navodi da sve navedene preglede i eventualne popravke dok su vršeni da se cijelo vrijeme moralo biti u kontaktu s urednicima da bi isti navedene izmjene i popravke odobrili. Posebno navodi da bi se događalo i da se cijela stranica izmijeni po njihovim prijedlozima. Svjedokinja navodi da ne zna precizno tko sad obavlja poslove koje je svjedokinja navela, ali da zna da su poslovi raspodijeljeni na novinare i sl.

14. Iz iskaza saslušanog svjedoka TF (list 90-91 spisa) proizlazi da je on u sporno vrijeme kad je tužiteljica Odlukom tuženika od 25. veljače 2022. dobila poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu bio direktor Poslovne jedinice Slobodna Dalmacija, a koja je dio sustava Hanza medije, a da se kadrovska služba vodi na nivou cijele kuće Hanza medije. Ističe da je otkaz ugovor a o radu i to poslovno uvjetovani otkaz tužiteljici kao i nekim drugim radnicima koji su radili istovjetne poslove u Splitu i Zagrebu kao i tužiteljica, dala uprava Hanza medije, a da su razlozi bili drastičan pad naklade novina, smanjenje prihoda, kao i mogućnost da se automatiziraju neki poslovi na način da se rad ljudi zamijeni odgovarajućim kompjuterskim programom. Nadalje, ističe da on nije upoznat točno sa nazivom radnog mjesta na kojemu je radila tužiteljica prije otkazivanja ugovora o radu, te isti ističe da je upoznat s činjenicom da je tužiteljica radila na planiranju lista i postavljanju rasporeda lista i slično. U odnosu na činjenicu da li je tužiteljica uz poslove svog mjesta radila i poslove slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru, svjedok navodi da je u jednom periodu služba u kojoj je tužiteljica radila obavljala i slanje tih datoteka sa stranicama Slobodne Dalmacije u tiskaru, ali da je ovaj posao po prirodi samog posla pripadao grafičkim urednicima i da se zapravo obavljao jednim klikom miša u kompjuterskom programu. U odnosu na činjenicu da li je posao slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalamacije u tiskaru bio formiran kao radno mjesto, isti navodi da taj posao nije bio formiran kao zasebno radno mjesto jer da je on predstavljao u naravi završnu fazu izrade stranice novina. Vezano za upit što je prethodilo onom "kliku" na kompjuteru kojim se stranica slala u tiskaru svjedok odgovara da je prethodila izrada stranice odnosno njeno grafičko oblikovanje i provjera da je dobro napravljena odnosno točno onako kako je urednik zatražio ili osmislio. Nadalje, svjedok navodi da se proces izrade stranica odvija tako da urednik osmisli sadržaj stranice, predloži gdje će koji tekst i fotografija doći na stranicu, a da grafički urednik koji je za to osposobljen grafički uredi i dodatno grafičkim alatima osmisli urednikovu ideju. Dnevno se prosječno radilo 60-ak stranica, za to je bilo zaduženo 20-ak urednika i više od 10 grafičara odnosno blizu 15-ak. Svjedok u smislu sudjelovanja tužiteljice u navedenome ističe da on samo pretpostavlja da je tužiteljica sudjelovala u kontroli pojedinih stranica na način da je ukazivala na moguću lektorsku ili neku drugu grešku. Vezano za upit je li svjedoku poznato bilo što o izmjeni Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta u dijelu koji se tiče Poslovna jedinica Slobodna Dalmacija, a prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, svjedok navodi da se ne sjeća da li su i kakve su izmjene vršene, ali da postoje ti pravilnici iz kojih se to može utvrditi.

15. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da nije dopušten otkaz ugovora o radu tužiteljice prema odluci tuženika o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 25.02.2022.godine, a koju odluku je tuženik donio zbog organizacijskih i gospodarskih razloga i zahtjev tužiteljice za vraćanje na posao na radno mjesto redaktora u skladu sa tužiteljičinim ugovorom o radu sklopljenim na neodređeno vrijeme dana 21.12.2012.godine, a ako takvo radno mjesto ne postoji na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu tužiteljice.

16. Temeljem odredbe članka 115.stavka 1. točke 1. Zakona o radu (''NN'' 93/114, 127/17, 98/19- u daljnjem tekstu ZR-a) je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Temeljem stavka 2. istog članka je propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, dok stavak 5. istog članka propisuje da poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazao radniku ne smije šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu radniku na istim poslovima zaposliti drugog radnika.

17. U odluci o otkazu od 25.02.2022.godine (list 8-9 spisa) tuženik navodi da je tužiteljici otkazao ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru, a kojim ugovorom da je izmijenjen prethodno sklopljeni ugovor o radu ne neodređeno vrijeme sklopljen za obavljanje poslova radnog mjesta redaktor dana 21.12.2012. godine sa poslodavcem Slobodna Dalmacija d.d. Split, a koji su ugovori s danom 01.04.2019.godine sukladno članku 137. ZR-a preneseni na novog poslodavca Hanza Mediu d.o.o.

18. Tužiteljica ne osporava da je sa prednikom tuženika Slobodnom Dalmacijom d.d. imala sklopljen ugovor o radu od 21.11.2012.godine (list 15-17 spisa) prema kojem je obavljala poslove radnog mjesta redaktora, a koji opis poslova podrazumijeva da u dogovoru sa uredništvom preuzima tekstove i čini ih čitljivim, logički osmišljenim i atraktivnijim te da upozorava urednike i novinare na moguće netočnosti u tekstovima, te da ista obavlja po nalogu glavnog urednika ili od njega ovlaštene osobe i druge poslove. Ovo nedvojbeno i proizlazi iz pregledanog ugovora o radu zaključenog između Slobodne Dalmacije d.d. Split i tužiteljice od 21.11.2012.godine (list 15-17 spisa). Također ista ne osporava da je navedeni ugovor o radu od 21.12.2012.godine sa Slobodne Dalmacije d.d. Split prenesen na novog poslodavca Hanza Mediu – tuženika sa danom 01.04.2019.godine.

19. Međutim, tužiteljica osporava da je s tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme u 2016.godini za obavljanje poslova slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru. Temeljem odredbe članka 14.stavka 1. ZR-a je propisano da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku, dok je stavkom 2. propisano da propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora, te je stavkom 3. istog članka propisano da ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, da je poslodavac dužan prije početka rada radniku izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu. Iz svih provedenih dokaza u ovom postupku, a posebice iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka ĐF i NF nedvojbeno proizlazi da kod tuženika i nadalje postoji radno mjesto redaktora dok ne postoji radno mjesto transfera odnosno slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru pa tuženik prema mišljenju ovog suda nije sa tužiteljicom niti mogao zaključiti 2016.godine ugovor o radu na neodređeno vrijeme za nepostojeće radno mjesto slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru pa samim time nije tužiteljici ni mogao dati otkaz ugovora o radu za nepostojeće radno mjesto. Slanje datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru je zapravo bio samo jedan od poslova kojeg su djelatnici prednika tuženika Slobodne Dalmacije d.d. obavljali za vrijeme svog radnog vremena, a ne posebno formirano radno mjesto. Ovo jasno proizlazi i iz iskaza same tužiteljice koja je istakla da je radila na radnom mjestu redaktora dok joj nije uručen poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Također iz iskaza iste proizlazi da je ona u sklopu obavljanja poslova redaktora obavljala i poslove transfera-slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru u Dugopolje te da je te poslove obavljala još od 2002.godine čim se prešlo na moderniji način slanja tih stranica, te da nije bilo riječi o promjeni radnog mjesta redaktora već samo o primjeni nove tehnologije u radu. Također iz iskaza tužiteljice proizlazi da je njoj direktor NF istakao da postoji mogućnost da dobiju otkaze na radnom mjestu redaktora zbog smanjenja obima poslova pa je i iz te činjenice razvidno da ni sam direktor NF nije spominjao davanje otkaza za poslove slanja datoteka sa stanicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru. Tužiteljica je ujedno istakla u iskazu da je posao slanja datoteka bio samo jedan segment njezinog posla koji da se logički nastavljao na posao radnog mjesta redaktora jer da je bilo logično da ukoliko je obavila poslove radnog mjesta redaktora da će ujedno poslati i datoteku u dogovoru sa uredništvom u Dugopolje i Split. Zaključno iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi da posao slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru nije bilo formirano kao zasebno mjesto niti je kao takvo bilo predviđeno Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta Slobodne Dalmacije sada Hanza medije. Tužiteljica je istakla da je dobila od Hanza Medije potvrdu da je radila poslove na početku korektora potom logičkog čitača i naposljetku redaktora. Navedeni iskaz tužiteljice je logički i uvjerljiv, budući su navode iste potvrdili u svojim iskazima i svjedoci ĐF (list 83-85 spisa) i TF (list 90-91 spisa). Svjedokinja ĐF je u tom smislu decidirano istakla da ni ona ni tužiteljica nikad nisu bile zaposlene na radnom mjestu slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru već da je i jednoj i drugoj ugovor o radu sa Slobodnom Dalmacijom bio zaključen za radno mjesto redaktora, a da su i ona i tužiteljica poslove slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru (posao transfera) obavljale kao i dio poslova njihovog radnog mjesta redaktora uz sve ostale poslove koje su obavljale u Slobodnoj Dalmaciji. Sve navedeno nedvojbeno proizlazi i iz iskaza saslušanog svjedoka NF (list 90-91 spisa), a iz čijeg iskaza jasno proizlazi da je on u trenutku kad je tužiteljica dobila poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu bio direktor Poslovne jedinice Slobodne Dalmacija, a koja da je dio sustava Hanza medije. Isti je u svom iskazu potvrdio činjenicu da posao slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru nije bio formiran kao zasebno radno mjesto već da je predstavljao u naravi završnu fazu izradu stranice novina te je time svjedok NF potvrdio kao nesporno utvrđenu činjenicu u ovom postupku da posao slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru nije kod tuženika u Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta formiran kao radno mjesto i da kao takav nikad nije bio radno mjesto već se radilo samo jednoj fazi u poslu i to završnoj fazi izrade stranice novina. Svjedok NF je potvrdio činjenicu da je tužiteljica posao slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru jedno vrijeme radila uz poslove svog radnog mjesta , ali da je taj posao po prirodi posla pripadao grafičkim urednicima jer da se obavljao jednim klikom miša u kompjuterskom programu. Obzirom na navedeni iskaz svjedoka NF i to nesporno utvrđenu činjenicu da je posao slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru bio samo završna faza izrade stranice novina tada jasno proizlazi da obzirom da posao slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru nije bio formiran kao radno mjesto kod tuženika da tuženik nije ni mogao sklopiti ugovor o radu sa tužiteljicom za takvo nepostojeće radno mjesto, a samim time ni otkazati ugovor o radu tužiteljici na nepostojećem radnom mjestu. Da je navedeno logično i razumljivo proizlazi i iz same činjenice da tuženik nikad nije izdao sukladno odredbi članka 14.stavka 3. ZR-a tužiteljici pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu za radno mjesto slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru budući takvo radno mjesto kod tuženika nije nikad formirano, a što i proizlazi nedvojbeno iz iskaza saslušane tužiteljice, te svjedokinje ĐF i svjedoka NF u ovom postupku. Ovo nedvojbeno proizlazi i iz potvrde Hanza medie d.o.o. o trajanju radnog odnosa i vrsti poslova koje je tužiteljica obavljala od 08.09.2022.godine (list 51 spisa), a iz koje proizlazi da je tužiteljica radila u Slobodnoj Dalmaciji d.d. od 01.06.1996.godine do 31.03.2019.godine i to 22 godine i 10 mjeseci na radnom mjestu korektora, logičkog čitača i redaktora, a potom od 01.04.2019.godine do 08.09.2022.godine tri godine, pet mjeseci i 8 dana na radnom mjestu redaktora. Tuženik u ovoj potvrdi nigdje ni sam ne navodi da je tužiteljica ikad, u iti jednom razdoblju kod njega radila na radnom mjestu slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru niti to proizlazi iz sadržaja navedene potvrde. Kad se uzmu u obzir svi navedeni iskazi tužiteljice i svjedoka u predmetnom postupku kao i navedena pregledana potvrda, te pregledani ugovor o radu zaključen između Slobodne Dalmacije d.d. i tužiteljice od 21.12.2012.godine (list 15-17 spisa) iz kojeg proizlazi da je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu redaktora, a koje prema iskazu tužiteljice i svjedokinje ĐF nije bilo ukinuto tada jasno proizlazi da je tuženik tužiteljici spomenutom odlukom o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 25.veljače 2022.godine otkazao nepostojeći ugovor o radu koji se odnosio na poslove slanja datoteka, a koje radno mjesto kod tuženika ne postoji, a ne na radno mjesto redaktora za koje je tužiteljica imala važeći ugovor o radu zaključen dana 21.12.2012 pa bi samo iz tog razloga predmetna odluka o otkazu bila nedopuštena.

20.Tuženik u odluci o otkazu tužiteljici (list 8-9 spisa) navodi da je sagledao cjelokupno poslovanje i organizaciju rada te da je utvrdio da je potrebno provesti određene promjene u organizaciji rada u cilju racionalizacije poslovanja zbog nastavka pada prihoda poslodavca uzrokovanog izvanrednom situacijom zbog pandemijskog širenja bolesti uzrokovane virusom corona covid 19 pa da je poslove koji su potrebni za izdavanje Slobodne Dalmacije u manjem opsegu odlučio preraspodjeliti na dio radnika u redakciji Slobodna Dalmacija koji obavljaju grafičke poslove, dok da se ostali poslovi koje je tužiteljica obavljala više neće obavljati. U tom smislu tuženik navodi gospodarske i organizacijske razloge kojima želi opravdati odluku o otkazu. Međutim, radno mjesto slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru kao zasebno radno mjesto ne postoji kod tuženika pa u tom smislu se ne može utvrditi u kojem opsegu su se obavljali poslovi tog radnog mjesta prije pandemije, a u kojem usljed pandemije. U odnosu na radno mjesto redaktora na kojem je tužiteljica jedino i bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu zaključenog između nje i prednika tuženika Slobodne Dalmacije d.d. 21.prosinca 2012.godine i na kojem je prema pregledanoj potvrdi Hanza Medie d.o.o. (list 51 spisa) radila sve do otkaza te koje radno mjesto nije ukinuto nije došlo do nikakve organizacijske promjene već je tužiteljica prema svome iskazu, kao i iskazu svjedokinje ĐF i svjedoka NF radila poslove redaktora i u sklopu tih poslova jedno vrijeme i poslove transfera (slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru), a koje radno mjesto kod tuženika prema Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta nije formirano kao zasebno radno mjesto, o čemu se u iskazu jasno izjasnio i svjedok NF. Navedeno proizlazi i iz sadržaja očitovanja Radničkog vijeća na namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 22.02.2022.godine (list 18-19 spisa), a iz kojeg očitovanja proizlazi da se Radničko vijeće izjasnilo da tuženik Hanza Media d.o.o. nije proveo savjetovanje sa Radničkim vijećem u skladu sa člankom 150. Zakona o radu o promjenama u organizaciji rada, te da Radničkom vijeću nisu dostavljeni podaci važni za donošenje odluke i sagledavanje utjecaja tih promjena na položaj radnika. Također je Radničko vijeće u navedenom očitovanju decidirano istaklo da činjenica da je zbog pandemije poslodavac kao i drugi poslodavci u Hrvatskoj imao poteškoće u poslovanju, a o čemu se izjasnio u iskazu i svjedok NF koji je istakao da se dogodilo smanjenje prihoda i pad nakade novina, ali je Radničko vijeće istaklo da je činjenica da je već u prvim mjesecima proglašenja epidemije coronavirusa u Hrvatskoj tuženik značajno smanjio prava svojim radnicima, a istovremeno da je primio značajnu financijsku pomoć kroz državne mjere za očuvanje radnih mjesta. S obzirom na navedeno i kako tuženik nikakve konkretne dokaze vezano za pad prihoda nije priložio niti takve isprave prileže spisu za zaključiti je da tuženik nije imao opravdani razlog da donese odluku kojom zbog poslovno uvjetovanih razloga otkazuje tužiteljici ugovor o radu.

21. Temeljem odredbe članka 150.stavka 1. ZR-a je propisano da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika poslodavac mora savjetovati sa radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te da mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Stavkom 7. istog članka je propisano da se Radničko vijeće može protiviti otkazu ako poslodavac nema opravdani razlog za otkaz ili ako nije proveden postupak otkazivanja predviđen ovim Zakonom. Također je stavkom 12. istog članka propisano da je odluka poslodavca donesena protivno odredbama tog Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna.

22.Tuženik je kao poslodavac u konkretnom slučaju zahtjevom od 10. veljače 2022.godine (list 45-46 spisa) zatražio savjetovanje sa Radničkim vijećem Slobodne Dalmacije vezano za donošenje namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici za radno mjesto slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru, a ne za radno mjesto redaktor za koje je u ovom postupku utvrđeno da je tužiteljica imala zaključen ugovor o radu dana 21.12.2012.godine (list 15-17 spisa) i koje poslove je tužiteljica i obavljala, a što nedvojbeno proizlazi iz iskaza tužiteljice i saslušane svjedokinje ĐF. U tom smislu u predmetnoj situaciji u kojoj je tuženik kao poslodavac donio odluku o otkazu kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu na radnom mjestu slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru na kojem tužiteljica ne radi i koje kao takvo ne postoji kod tuženika i za kojeg tužiteljica nema sklopljen ugovor o radu niti joj je izdana potvrda o radu za to radno mjesto, takva odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici je ništetna jer je donesena protivno odredbama ZR-a o obvezi savjetovanja sa radničkim vijećem (čl. 150. st. 12. ZR-a). Pored toga, u svom očitovanju na tuženikovu namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici Radničko vijeće se usprotivilo smatrajući da donoseći navedenu odluku nije vođeno računa o socijalnim kriterijima iz članka 115.stavka 2. ZR-a te da je tužiteljica navedenom odlukom dovedena u diskriminirajući položaj jer da joj nije kao pojedinim drugim radnicima ponuđen odlazak uz stimulativnu otpremninu, a što je potvrdila u svom iskazu i svjedokinja ĐF. Također je od strane Radničkog vijeća u odnosu na tužiteljicu navedeno da Radničko vijeće poziva poslodavca da odustane od namjere otkaza tužiteljici te da joj se s obzirom na iskustvo u radu i stručne kvalifikacije ponudi radno mjesto u skladu s već ranije sklopljenim ugovorom o radu za obavljanje poslova redaktora u PJ Slobodna Dalmacija il osigura drugo odgovarajuće radno mjesto. Obzirom da tuženik nije postupio u skladu sa navedenim jasno je da nije poštivao ni kriterije iz članka 115.stavka 2. ZR-a prilikom donošenja odluke o otkazu te da nije proveo ni odgovarajuće savjetovanje sukladno odredbi članka 150.ZR-a pa da je iz svih tih razloga odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici također nedopuštena. Iz iskaza tužiteljice u pogledu kriterija iz odredbe članka 115.stavka 2. ZR-a proizlazi da je ista istakla da je poslodavac baš poveo računa da joj da otkaz u najgore vrijeme sa navršenih 59 godina života i tri mjeseca, a da je od otkaza zaštitio radnike sa navršenih 60 godina života i da je u odluci naveo da nema obvezu uzdržavanja, a iz očitovanja Radničkog vijeća nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica ovakvim postupanjem tuženika dovedena u diskriminirajući položaj

23.Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan i utvrđena je nedopuštenom odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici, a kojom se istoj otkazuje ugovor o radu za obavljanje poslova slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru, te je naloženo tuženiku temeljem odredbe članka 124.stavka 1. ZR-a vraćanje tužiteljice na rad na radno mjesto redaktora sukladno ugovoru o radu sklopljenom na neodređeno vrijeme dana 21.prosinca 2012.godine, a ako takvo radno mjesto ne postoji na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu tužiteljice, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

24. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio ovu parnicu isti je dužan tužiteljici naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova za četiri parnične radnje te dodatnih 50 bodova za zastupanje na ročištu od 27.11.2024.godine (Tbr. 7 točka 2. OT-a), a što ukupno iznosi 300 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 600,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 150,00 Eur-a ukupno iznosi 750,00 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 13. siječnja 2025.

S u d a c

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužitelju-po punomoćnicima

2/ tuženiku-po punomoćnicima