REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1699/2024-2

Gž-1700/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Galoši Comisso, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Plašćar, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3039/21-15 od 29. rujna 2023. i dopunskog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3039/2021-19 od 5. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3039/2021-15 od 29. rujna 2023. i dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3039/2021-19 od 5. lipnja 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 75624/05 sklopljenog između tužitelja i tuženika 22. ožujka 2005. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak i u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika, a koje odredbe su sadržane u slijedećim člancima Ugovora o kreditu:

-članak 1. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Iznos kredita: Kreditor odobrava Korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od CHF 20.520,00";

-članak 4. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Kamatna stopa: a) Nominalna kamatna stopa iznosi 5,80 %; promjenjiva-prema posebnoj odluci Kreditora i b) naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1,00% od iznosa odobrenog kredita, plaća se jednokratno, prije korištenja kredita, odnosno iz odobrenog kredita. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita"

-članak 8. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Način otplate: b) rate i dospijeća kredit se otplaćuje u 84 mjesečnih rata i to u osamdesetitri jednakih mjesečnih rata u iznos od 298,05 CHF i jedne preostale mjesečne rate u iznosu od 297,70 CHF ...". Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati novčani iznos od 1.081,76 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine dijelove tog iznosa, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci presude.

1.1.Pobijanim dopunskim rješenjem naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.673,63 eura sa zateznom kamatom od 5. lipnja 2014. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv ove presude i dopunskog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) uz prijedlog se pobijanu presudu preinači i tužbene zahtjeve tužitelja odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. ZPP.

3.1. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu br. 75624/05 sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 22. ožujka 2005. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak i u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika, a koje odredbe su sadržane u članku 1. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Iznos kredita: Kreditor odobrava Korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od CHF 20.520,00"; u članku 4. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Kamatna stopa: a) Nominalna kamatna stopa iznosi 5,80 %; promjenjiva-prema posebnoj odluci Kreditora i b) naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1,00% od iznosa odobrenog kredita, plaća se jednokratno, prije korištenja kredita, odnosno iz odobrenog kredita. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita" te u članku 8. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Način otplate: b) rate i dospijeća kredit se otplaćuje u 84 mjesečnih rata i to u osamdesetitri jednakih mjesečnih rata u iznos od 298,05 CHF i jedne preostale mjesečne rate u iznosu od 297,70 CHF ..." te zahtjev za isplatu iznosa od 1081,76 eur po osnovi preplate uslijed rasta tečaja CHF u razdoblju otplate kredita, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose za razdoblje od 8. prosinca 2005. do 2. travnja 2012. koji iznos potražuje po pravilima o stjecanju bez osnove, smatrajući da je te iznose tuženik stekao temeljem nepoštenih i time ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli sadržanim u predmetnom Ugovoru o kreditu pozivajući se na pravna shvaćanja izražena u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

6. Prvostupanjski sud je zahtjev tužitelja prihvatio osnovanim u cijelosti, zaključujući, u bitnom;

- da je dana 7. travnja 2013. Trgovački sud u Zagrebu donio presudu br. P-1401/2012., a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., prema kojima je odredba kojom se ugovara promjenjivost redovne kamate u skladu s jednostranim odlukama tuženika nepoštena i ništetna, a u odnosu na valutnu klauzulu da je utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- da su se sva plaćanja za navedeni kredit i iznos ugovora o kreditu kojeg je tuženik isplatio tužitelju te anuitete koje je tužitelj plaćao tuženiku, plaćali isključivo u hrvatskim kunama koja je kao valuta ostala stabilna dok je vrijednost CHF oscilirala i aprecirala, te je tuženik bio dužan izvršiti korekciju iznosa u CHF valuti a ne u hrvatskoj kuni iz čega proizlazi da je ugovaranje valutne klauzule i njezina implementacija na način koji je to tuženik činio, ništetna;

- da je odredbom čl. 502.c ZPP propisan direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te da se potrošači u posebnim postupcima radi ostvarenja prava na naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u kolektivnoj tužbi, u odnosu na ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope;

- da tuženik predloženim dokazima nije dokazao da je tužitelju zaposlenik tuženika obrazložio i upozorio ga na rizik i promjenjivost valutne klauzule;

- da je ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 12.395,66 kn od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 4.245,68 kn te zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 8.149,98 kn dok ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 2.500,97 kn.

6.1. Prvostupanjski sud, nadalje, zaključuje da je promjenjiva kamatna stopa ništetna u dijelu čl. 4. i 8. ugovora, a valutna klauzula ništetna prema čl. 1. i 4. ugovora, jer je protivna odredbi čl. 81., 82., 90., 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača prema odredbi čl. 322., 323. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj: 35/05. -dalje ZOO) te je posljedično tome, dosudio tužitelju na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule iznos od 1.081,76 eura / 8.149,98 kuna (čl. 1111. ZOO koji je u svezi s čl. 1115. ZOO), uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa sve do isplate, a prema čl. 29. st. 2. ZOO u svezi s čl. 183. ZOO.

6.2. Pri tome, je kao neosnovan odbio tuženikov prigovor zastare, zaključujući da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu tijek zastare prekinut te da je ponovno počeo ponovno teći pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od dana 14. lipnja 2018., a da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP) ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da se pobijana presuda, zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP na koju u žalbi osnovano ukazuje žalitelj, ne može pravilno ispitati.

8. Odredbom čl. 338. st. 4. ZPP propisano je da pisano izrađena presuda, između ostalog, mora sadržavati i obrazloženje, u kojem će sud izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnoga prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.

8.1. Pri tome, pravo je suda prvog stupnja da prema svome vlastitom, slobodnom uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinog dokaza odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je isto tako obveza suda da o tim odlučnim činjenicama da valjane, logične i napose uvjerljive razloge.

8.2. Pobijanoj presudi nedostaju razlozi o svim odlučnim činjenicama od kojih ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja a izreka presude je nerazumljiva i proturječi sama sebi i razlozima presude, pa se navedena presuda ni ne može ispitati, radi čega je i ostvarena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka, već radi koje je valjalo, prihvaćanjem žalbe tuženika, pobijanu presudu ukinuti sukladno odredbi čl. 369. ZPP.

9. Naime, tuženik tijekom postupka, a što sada ponavlja u žalbi, osporava tužitelju svojstvo potrošača (svojstvo prosječnog potrošača), a posljedično da predmetni ugovor o kreditu ne bi bio potrošački ugovor te da prvostupanjski sud nije vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača na koje se tužitelj poziva. Sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ broj: 96/03-dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Dakle, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, za status potrošača moraju kumulativno biti ispunjena dva uvjeta: 1. da se radi o fizičkoj osobi i 2. da ona sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu njene poslovne djelatnosti već u osobne nekomercijalne svrhe. Iako, prvostupanjski sud prihvaćanjem zahtjeva tužitelja očito zaključuje da je tužitelj prosječan potrošač, u pravcu navoda tuženika kojima to svojstvo tužitelja osporava (koje ponavlja i u svojoj žalbi) sud ne daje nikakve razloge. Obzirom se radi o odlučnoj činjenici koja utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu na tužitelja, taj nedostatak predmetne presude valja otkloniti, pri čemu valja reći da se status tužitelja ne presumira a teret dokaza te tvrdnje je na tužitelju (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-1519/2021 od 15. srpnja 2021.).

10. Nadalje, u točki I. izreke presude prvostupanjski sud utvrđuje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 75624/05 sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 22. ožujka 2005. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak i u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika, te u istoj točki citira u cijelosti članak 1. ugovora o kreditu koji se odnose na isplatu (korištenje), ne na otplatu (vraćanje) kredita, dio odredbe članka 4. kojim je ugovorena početna kamatna stopa (5,80%), dio odredbe članka 8. kojim je ugovorena otplata kredita u 84 mjesečnih rata kao i odredbu članka 4.b) kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva, što točku I. izreke presude čini nerazumljivom i proturječnom samoj sebi.

10.1. Usvajanjem u cijelosti deklaratornog tužbenog zahtjeva kako je to opisano pod točkom I. izreke, prvostupanjski sud je utvrdio ništetnim ne samo dijelove odredaba članka 1., 4. i 8. ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutu švicarski franak kako je suđeno u kolektivnom sporu, već je oglasio ništetnim i iznos glavnice kredita, ugovorenu početnu kamatnu stopu (5,80%) dio odredbe kojim je ugovorena otplata kredita u 84 mjesečnih rata kao i odredbu o ugovorenoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, na koji način je izašao iz okvira pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. na koju se tužitelj u tužbi, i prvostupanjski sud o obrazloženju pobijane odluke, poziva pa na utvrđenje ništetnosti tog dijela ugovora o kreditu utvrđenja iz te presude nemaju obvezujući učinak. Stoga je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio zahtjev u tom dijelu pozivom na presudu iz spora za kolektivnu zaštitu prava i interesa potrošača. S obzirom na to da izvan tog okvira, presuda ne sadrži niti jedan navod o razlozima, činjenicama ili materijalnom pravu zbog kojih je sud utvrdio ništetnom dio odredbe članka 1. ugovora o kreditu koji se odnosi na isplatu (korištenje) kredita, dio odredbe članka 4. kojim je ugovorena početna kamatna stopa (5,80%), dio odredbe članka 8. kojim je ugovorena otplata kredita u 84 mjesečnih rata kao i odredbu članka 4.b) kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva, presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama radi čega se presuda u tom dijelu ne može ispitati pa je i time počinjena već navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Osim toga, utvrđenje ništetnosti dijela ugovorene odredbe koji se odnosi na isplatu kredita je u suprotnosti sa točkom II. izreke, jer je visina zahtjeva tužitelja računata upravo u odnosu na isplaćeni iznos kredita i tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, pa je i u tom dijelu presuda nerazumljiva i ne može se ispitati.

11. Odlučujući o visini tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je tužitelju dosudio utvrđeni iznos preplate po osnovi rasta tečaja u razdoblju otplate kredita u iznosu od 1.081,76 eura / 8.149,98 kuna bez umanjenja za iznos 331,94 eura / 2.500,97 kn koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, dok u obrazloženju presude navodi da je „tužiteljica“ postavila tužbeni zahtjev na ime preplate po osnovi valutne klauzule prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka te da je smanjila negativnu razliku koju je vještak naveo u svom nalazu, pa i u tom dijelu, izreka presude proturječi razlozima presude te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju podneska tužitelja od 13. listopada 2022. i samog tog podneska iz kojeg je razvidno da je tužitelj zatražio isplatu 1.081,76 eura bez umanjenja za tzv. negativnu razliku koja iznosi 331,94 eura.

12. Osim toga, pobijana presuda nema ni razloga o početku tijeka zateznih kamata na dosuđene iznose, pa se ni u tom dijelu ne može ispitati, a na što osnovano u žalbi ukazuje žalitelj.

13. Obzirom na gore navedene počinjene apsolutno bitne povrede postupka, žalbu tuženika valjalo je uvažiti, presudu u cijelosti ukinuti, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otkloniti će bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano u ovoj odluci, raspraviti će okolnosti koje su prema sadržaju žalbe tuženika sporne (status tužitelja kao potrošača) nakon čega će ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, s time da je u obrazloženju nove presude sud dužan dati razloge o svim odlučnim činjenicama primjenom odredbe čl. 338. st. 4. ZPP.

15. Obzirom da je prvostupanjska presuda ukinuta valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka sadržanu u pobijanom dopunskom rješenju, o kojima će se, kao i o troškovima povodom pravnog lijeka, odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

Pula - Pola, 13. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković