REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1827/2019-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja DJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Svjetlana Lidmila, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice ĐJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srećko Ljubičić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. studenoga 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Maksa Skendžića, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnika tuženika Srećko Ljubičić, 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici ĐJ isplatiti tužitelju DJ 10.134,52 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 212,30 EUR od 1.05.2016. godine,

- na iznos od 212,30 EUR od 1.06.2016. godine,

- na iznos od 212,30 EUR od 1.07.2016. godine,

- na iznos od 218,41 EUR od 1.08.2016. godine,

- na iznos od 218,41 EUR od 1.09.2016. godine,

- na iznos od 218,41 EUR od 1.10.2016. godine,

- na iznos od 215,41 EUR od 1.11.2016. godine,

- na iznos od 215,41 EUR od 1.12.2016. godine,

- na iznos od 215,41 EUR od 1.01.2017. godine,

- na iznos od 215,75 EUR od 1.02.2017. godine,

- na iznos od 215,75 EUR od 1.03.2017. godine,

- na iznos od 215,75 EUR od 1.04.2017. godine,

- na iznos od 219,97 EUR od 1.05.2017. godine,

- na iznos od 219,97 EUR od 1.06.2017. godine,

- na iznos od 219,97 EUR od 1.07.2017. godine,

- na iznos od 228,03 EUR od 1.08.2017. godine,

- na iznos od 228,03 EUR od 1.09.2017. godine,

- na iznos od 228,03 EUR od 1.10.2017. godine,

- na iznos od 236,62 EUR od 1.11.2017. godine,

- na iznos od 236,62 EUR od 1.12.2017. godine,

- na iznos od 236,62 EUR od 1.01.2018. godine,

- na iznos od 240,32 EUR od 1.02.2018. godine,

- na iznos od 240,32 EUR od 1.03.2018. godine,

- na iznos od 240,32 EUR od 1.04.2018. godine,

- na iznos od 245,29 EUR od 1.05.2018. godine,

- na iznos od 245,29 EUR od 1.06.2018. godine,

- na iznos od 245,29 EUR od 1.07.2018. godine,

- na iznos od 254,82 EUR od 1.08.2018. godine,

- na iznos od 254,82 EUR od 1.09.2018. godine,

- na iznos od 254,82 EUR od 1.10.2018. godine,

- na iznos od 256,67 EUR od 1.11.2018. godine,

- na iznos od 256,67 EUR od 1.12.2018. godine,

- na iznos od 256,67 EUR od 1.01.2019. godine,

- na iznos od 267,80 EUR od 1.02.2019. godine,

- na iznos od 267,80 EUR od 1.03.2019. godine,

- na iznos od 267,80 EUR od 1.04.2019. godine,

- na iznos od 280,93 EUR od 1.05.2019. godine,

- na iznos od 280,93 EUR od 1.06.2019. godine,

- na iznos od 280,93 EUR od 1.07.2019. godine,

- na iznos od 285,88 EUR od 1.08.2019. godine,

- na iznos od 285,88 EUR od 1.09.2019. godine,

- na iznos od 285,88 EUR od 1.10.2019. godine,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata odbija.

II Nalaže se tuženici ĐJ naknaditi tužitelju DJ troškove postupka u iznosu od 2.933,65 EUR (slovima: dvijetisućedevetstotridesettri eura i šezdesetpet eurocenti), sa zakonskim zateznim kamatama od 13. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su stranke suvlasnici i to svaki u 1/2 idealnog dijela nekretnine i 381. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-381), stan br. 154, tip 3 E/a, trosobni stan, u IV. (četvrtom) katu, površine 83,53 čm, te + dvosobni stan u potkrovlju, površine 59,12 čm, IX. (deveti) ulaz, [adresa], koji se nalazi u stambeno - poslovnom objektu oznake KC - 3 u [adresa] - sa 10 ulaza, sada ulica S. Draganića 1, 3 i 5, ulica A. T. Mimare 24, 26, 28, [adresa], 48, 50 i 52, sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], površine 3294 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Ističe da je izvršena osiguranje plaćanja novčane tražbine (fiducija) u korist RJ na teret idealnog suvlasničkog dijela tužitelja, no da je i dalje ovlašten slobodno raspolagati svojim suvlasničkim dijelom. Navodi da je tuženica 24. lipnja 2014 samovlasno i protupravno ušla u predmetni stan (trosobni stan na četvrtom katu, površine 83,53 m2) te promijenila bravu na ulaznim vratima stana, čime je smetala zadnji mirni posjed tužitelja što je pravomoćno utvrđeno rješenjem (o smetanju posjeda) ovog suda posl. broj Pp-118/14, a budući da tuženica nije postupila po istom, pokrenut je i dovršen ovršni postupak koji se vodio kod ovog suda pod posl. brojem Ovr-2742/17 predajom posjeda nekretnine tužitelju 21. svibnja 2021. Budući je tuženica u utuženom razdoblju isključivo posjedovala i koristila u cijelosti predmetnu nekretninu, iako je tužitelj suvlasnik u 1/2 idealnog dijela, sukladno čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) potražuje od tuženice naknadu koristi koja se sastoji od neplaćanja mjesečne naknade – najamnine za korištenje. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev te traži troškove postupka.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu te tijekom postupka osporava osnovu i visinu zahtjeva, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer je upisani vlasnik u zemljišnim knjigama RJ, te promašene pasivne legitimacije jer ne raspolaže ključevima stana na 4. katu te da u istom žive njihova zajednička djeca. Ističe da je ona zakonita suvlasnica i suposjednica predmetnog stana te nije dužna plaćati najamninu za stanovanje u svom vlastitom stanu apsolutno nikome pa ni tužitelju. Predmetni stan nije nikada dijeljen niti je etažiran niti postoji isprava koja bi govorila u prilog tome pa stoga se ne može odrediti točno koji dio stana na četvrtom katu je u suvlasništvu i suposjedu tužitelja. Provodeći rješenje ovog suda posl. broj Pp-118/14, koje je ništetno, a temeljem kojeg je deposedirana i istjerana iz svog suvlasništva nekretnine 21. svibnja 2021. u ovršnom postupku koji se vodio kod ovog sud pod posl. brojem Ovr-2742/17, postupljeno protivno čl. 322 ZOO-a, te čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 - dalje u tekstu: ZV). Ističe da među strankama nije postojao dogovor o korištenju cijelog stana. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži troškove postupka.

3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj je tražio isplatu 72.000,00 kn / 9.556,04 EUR. Nakon izvedenog vještačenja tužitelj je podneskom od 10. siječnja 2024. tražio isplatu 20.269,03 EUR s pripadajućim kamatama. Ovakvom dispozicijom tužitelj je preinačio tužbu povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, u smislu čl. 191. ZPP-a, čemu se tuženica nije protivila. Podneskom od 20. veljače 2024. tužitelj je tražio isplatu 10.134,52 EUR s pripadajućim kamatama te na taj način smanjio tužbeni zahtjev. Smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su-IV-16/2021-8). Prema odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. S obzirom da se tuženik nije protivio povlačenju tužbe, konačno specificirani tužbeni zahtjev iz podneska od 20. veljače 2024. mjerodavan je za donošenje odluke u sporu.

4. Tijekom postupka sud je pročitao posebni izvadak – suvlasnički udio redni broj 381 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5 i 6 spisa), Ugovor o zajmu (list 7 do 14 spisa), pravomoćno rješenje ovog suda o smetanju posjeda posl. broj Pp-118/14 od 24. srpnja 2015. (list 15 do 23 spisa), rješenje o ovrsi ovog suda posl. broj Ovr-2742/17 od 16. ožujka 2018., izveden je očevid na licu mjesta (list 66 do 69 spisa) te građevinsko vještačenje po vještaku Andreju Babiću dipl. ing. građ. iz Jadranovo d.o.o. (list 73 do 147 spisa te list 173 do 179 spisa), izvršen je priklop ovosudnih spisa Pp-118/14 i Ovr-2742/17, te su saslušani tužitelj i tuženica (list 205 do 207 spisa).

5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP).

5.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate naknade za korištenje u naravi 1/2 njegovog idealnog suvlasničkog dijela nekretnine - trosobnog stan, u IV. (četvrtom) katu, površine 83,53 čm (koji nije etažiran kao samostalna cjelina) na adresi u [adresa], u visini prosječne najamnine koju bi mogao ostvariti davanjem tog stana u najam u utuženom razdoblju od travnja 2016. pa do pa rujna 2019., a razmjerno njegovom suvlasničkom omjeru, u ukupnom iznosu od 10.134,52 EUR s pripadajućim kamatama, od tuženice kao druge suvlasnice u 1/2 dijela iste nekretnine, koja je prema tvrdnjama tužitelja u tom razdoblju isključivo koristila nekretninu odnosno tužitelja onemogućila u istome.

7. Između stranaka nije sporno:

- da je tužitelj potonji su/vlasnik (fiducijant), a tuženica suvlasnik u jednakom idealnom suvlasničkom dijelu stana (1/2) koji je opisan u zemljišnim knjigama kao 381. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-381), stan br. 154, tip 3 E/a, trosobni stan, u IV. (četvrtom) katu, površine 83,53 čm, + dvosobni stan u potkrovlju, površine 59,12 čm, IX. (deveti) ulaz, [adresa], da obje etaže stana imaju izlaz na zajednički hodnik zgrade, da su etaže bile/jesu povezane unutarnjim stubištem;

- da je rješenjem ovog suda posl. broj Pp-118/14 od 24. srpnja 2015., pravomoćnim 29. studenoga 2016., utvrđeno da je tuženica 24. lipnja 2014. samovlasno i protupravno ušla u trosobni stan na četvrtom katu, površine 83,53 m2, [adresa] te promijenila bravu na ulaznim vratima čime je smetala mirni posjed tužitelja;

- da je temeljem navedenog rješenja pokrenut ovršni postupak, koji se vodio protiv tuženice kod ovog suda pod posl. brojem Ovr-2742/17, koji je dovršen predajom u posjed tužitelju cijelog stana, dakle stana na četvrtom i petom katu i to 21. svibnja 2021.;

8. Sporna je osnova i visina zahtjeva, dakle pripada li tužitelju kao suvlasniku naknada za korištenje i u kojem iznosu od tuženice kao drugog suvlasnika i to jednog dijela stana, u naravi trosobnog stana na četvrtom katu (koji nije etažiran kao samostalna cjelina), pasivna legitimacija odnosno tko je u utuženom razdoblju bio u posjedu tog dijela stana i može li se tražiti naknada za korištenje za taj dio stana te s tim u vezi koje je kvalitete posjed tuženice (pošten ili nepošten), aktivna legitimacija jer je kao prethodni su/vlasnik (fiducijar) na idealnom suvlasničkom dijelu tužitelja upisan u zemljišnim knjigama RJ te konačno pasivna legitimacija jer su u predmetnom stanu u utuženom razdoblju živjela zajednička djeca stranka, a tuženica osporava da ima ključeve ulaznih vrata tog (dijela) stana.

9. Čitanjem Ugovora o zajmu od 9. lipnja 2014. sud je utvrdio da je RJ pozajmio tužitelju 150.000,00 kn te da je radi osiguranja tog potraživanja tužitelj uvjetno prenio na imenovanog su/vlasništvo predmetne nekretnine, a uvidom u zk izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ETAŽA 381) utvrđeno je da se isti temeljem tog ugovora upisao kao prethodni vlasnik, a tužitelj kao potonji vlasnik pod brojem Z- 25219/14 dana 9. lipnja 2014.

9.1. Polazeći od navedenog, sud ocjenjuje da su tužitelj i RJ sklopili ugovor o fiduciji, koji je po svojoj naravi instrument osiguranja potraživanja (sličan hipoteci) prema kojem vjerovnik uvjetno postaje prethodni vlasnik dok dužnik postaje potonji vlasnik, s tim da je ugovoreno da tužitelju ostaje posjed predmetne nekretnine (čl. 6. ugovora). Fiducijarno vlasništvo statuirano je odredbama o ograničenju prava vlasništva na temelju pravnog posla iz čl. 34. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 - dalje u tekstu: ZV) s tim da se prema odredbi čl. 297. st. 2. ZV-a na to pravo na odgovarajući način primjenjuje ono što je određeno za založno pravo, ako zakonom nije što drugo određeno. U biti ZV definira fiducijarno vlasništvo kao uvjetom ograničeno pravo vlasništva koje se prenosi pravnim poslom radi osiguranja, s tim da prethodni vlasnik nema pravo na posjed predmeta vlasništva, već samo pravo na namirenje iz prodajne cijene stvari ili zadržavanjem vlasništva koje tada postaje bezuvjetno, kada se za to ispune pretpostavke. Kod fiducijarnog osiguranja prenesena stvar - predmet osiguranja, ako se ugovorne stranke izričito drukčije ne dogovore ostaje i dalje u (neposrednom) posjedu protivnika osiguranja - fiducijarnog dužnika (constitutum possessorium) i on je ovlašten njome se koristiti sukladno čl. 34. st. 5. ZV-a.

9.2. Dakle, temeljna svrha fiducijarnog prijenosa vlasništva je osigurati namirenje tražbine vjerovnika, ali je pritom također bitna značajka ovog instituta da dužniku omogući zadržavanje u posjedu stvari radi njezinog gospodarskog iskorištavanja. S obzirom na causu ovog sporazuma fiducijant (protivnik osiguranja) obvezan je postupati sa stvari kao dobar gospodar. Iz ovoga proizlazi da je tužitelj kao fiducijarni dužnik (fiducijant) zadržao neka vlasnička ovlaštenja (što uključuje i pravo na posjed i korištenje stvari) pa je utoliko i ovlašten štititi svoja su/vlasnička prava na stvari propisana čl. 164. i 165. ZV-a (v. infra), odnosno drugim riječima rečeno, tužitelj je aktivno legitimiran u ovom postupku tražiti naknadu za korištenje nekretnine koja je u njegovom su/vlasništvu (tako i VSRH Rev 1567/12 od 4. listopada 2016.).

10. Stranke su u svom iskazu u bitnome suglasno iskazivale da su predmetni dvoetažni stan (u naravi se nalazi na četvrtom i petom katu zgrade povezan unutarnjim stepeništem) kupili za vrijeme trajanja braka, a nakon razvoda braka te pravomoćne presude prema kojoj je skrbništvo nad četvero maloljetne djece pripalo tužitelju, tuženica je o svom trošku 2013. uklonila stepenište i pregradila tako da se iz prostora stana na četvrtom katu izravno fizički ne može pristupiti prostoru stana na petom katu, te da je tuženica nakon toga koristila samo dio stana na petom katu, a tužitelj s djecom dio stana na četvrtom katu s tim da su oboje mogli do svog dijela stana pristupiti iz zajedničkog hodnika zgrade jer je svaka etaža imala zasebni ulaz. Nakon što je tužitelj stupio u isključivi posjed u naravi stana na četvrtom katu (koji kao takav nije etažiran kao posebni dio nekretnine) promijenio je bravu na ulaznim vratima i potom počeo iznajmljivati stan trećim osobama bez suglasnosti tuženice. Nakon toga, 24. lipnja 2014. tuženica je ponovno stupila u posjed stana (dijela stana) na četvrtom katu, spojila je obje cjeline ponovno zajedničkim stubištem jer su s njom ponovno počeli živjeti djeca, slijedom čega je tužitelj pokrenuo parnicu zbog smetanja posjeda i u tom postupku uspio, a potom pokrenuo ovrhu koja je dovršena 21. svibnja 2021. kada je tužitelj stupio u posjed cijelog dvoetažnog stana (u trenutku ovrhe stan je ponovno bio spojen stepeništem) te je izmijenjena brava na ulaznim vratima na četvrtom i petom katu.

10.1. Sud je iskaze stanaka ocijenio kao suglasne i iskrene, u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu te provedenom očevidu na licu mjesta, osim dio iskaza tuženice u dijelu u kojem navodi da su joj raniji podstanari predali primjerak ključeva (dijela) stana na četvrtom katu jer je suprotno utvrđeno u parnici zbog smetanja posjeda i to pravomoćnim rješenjem ovog suda posl. broj Pp-118/14 od 24. srpnja 2015. Naime, u tom postupku utvrđeno je da je tuženica 24. lipnja 2014. samovlasno i protupravno ušla u trosobni stan na četvrtom katu površine 83,52 m2, [adresa] te promijenila bravu na ulaznim vratima čime je smetala zadnji mirni posjed tužitelja (toč. I izreke). S obzirom da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari, istom je vezan sud i ovdje stranke sukladno čl. 334. ZPP-a.

11. Polazeći od navedenog utvrđenja, sud zaključuje da su stranke nakon razvoda braka 2013. kao suvlasnici donijeli suglasnu odluku o izvršavanju posjeda i vlasničkih ovlasti predmetnog stana, sukladno čl. 42. ZV-a, i u naravi podijelili dvoetažni stan na dva manja stana te uspostavili isključivi posjed, tužitelju stana na četvrtom katu te tuženici stana na petom katom. To tuženica potvrđuje u svom iskazu priznajući da je o vlastitom trošku uklonila stepenište koje je povezivalo te dvije etaže i pregradila prolaz (u tom dijelu tuženica nije bila dosljedna jer je u svojim očitovanjima osporavala da je bilo sporazuma s tužiteljem u vezi korištenja dvoetažnog stana dok je to u svom iskazu opovrgnula).

12. Dakle, tuženica kada je 24. lipnja 2014. ušla samovlasno i protupravno u trosobni stan na četvrtom katu površine 83,52 m2, [adresa], koji je do tada bio u isključivom posjedu tužitelj, znala je da time postupa suprotno ranijoj zajedničkoj odluci o izvršavanju posjeda i vlasničkih ovlasti predmetne nekretnine. Tuženica je nakon toga zadržala isključivi posjed cijele nekretnine (dakle cjeline na četvrtom i petom katu), što sama potvrđuje u svom iskazu navodeći da je spojila o svom trošku obje cjeline ponovno zajedničkim stubištem jer su s njom ponovno počeli živjeti njihova zajednička djeca, iako je bila svjesna da je stan u suvlasništvu nje i tužitelja u jednakim dijelovima iz čega se izvodi zaključak da je tuženica od samog trenutka smetanja posjeda, 24. lipnja 2014. bila nepošteni posjednik.

13. Nadalje, s obzirom da tuženica nije postupila po pravomoćnom rješenju o smetanju posjeda, tužitelj je pokrenuo ovršni postupak te je među strankama nesporno, da je isti dovršen iseljenjem tuženice i stupanjem u isključivi posjed tužitelja 21. svibnja 2021., što je sud utvrdio i uvidom u rješenje o dovršetku ovrhe posl. broj Ovr-2742/17 od 26. svibnja 2021. Dakle, iz navedenog rješenja, koje je javna isprava i ima pretpostavljenu dokaznu snagu sukladno čl. 230. ZPP-a, sud je izveo zaključak da je do 21. svibnja 2021. tuženica bila u posjedu predmetne nekretnine.

14. Polazeći od ovih utvrđenja sud zaključuje da je tuženica u razdoblju od 24. lipnja 2014. pa do 21. svibnja 2021. bila nepošteni posjednik u naravi trosobnog stana na četvrtom katu, površine 83,52 m2, [adresa].

14.1. Neosnovano tuženica prigovara da u naravi trosobni stan na četvrtom katu površine 83,52 m2, nije etažiran kao posebna cjelina, niti je to odlučno za odluku u sporu jer je ista postupila suprotno zajedničkoj odluci o izvršavanju posjeda i vlasničkih ovlasti cijelog (dvoetažnog) stana te u bitnome onemogućila tužitelju posjed istog (ali i cijele nekretnine) samovlasnim i protupravnim postupanjem. Osim toga, stranke su konkludentno podjelom u naravi dvoetažnog stana na dva manja stana uklanjanjem unutarnjeg stepeništa i zatvaranjem prolaza te nastavkom stanovanja tužiteljice u dijelu stana na petom katu i iznajmljivanjem dijela stana tužitelja na četvrtom katu potvrdili da svaka etaža može funkcionirati kao samostalna cjelina odnosno da se svaka etaža sastoji od skupa prostorija namijenjenih za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine jednu zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz, što udovoljava definiciji stana iz čl. 2. Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18.).

14.2. Također, prigovor tuženice da su u posjedu toga stana bila njihova zajednička maloljetna djeca je neosnovan jer maloljetna djeca koja žive s majkom i/ili ocem ne izvršavaju nikakvu svoju vlast u odnosu na stan, već su djeca pomoćnici u posjedovanju sukladno odredbi čl. 12. st. 2. ZV-a pa stoga nisu imala ni posjed spornog stana (tako i VSRH Rev 499/2022 od 21. ožujka 2023.), već je posjed imala isključivo tuženica, što je konačno i potvrđeno rješenjem o dovršetku ovrhe protiv tuženice posl. broj Ovr-2742/17 od 26. svibnja 2021. Prema tome, tuženica je pasivno legitimirana u ovom postupku.

15. Nadalje, s obzirom da su stranke kao suvlasnici među sobom sporazumjele o načinu suposjedovanja predmetnog dvoetažnog stana (v. supra t. 11.), tuženica nije smjela oduzeti posjed u naravi trosobnog stana na četvrtom katu površine 83,52 m2, a kamoli posjed cijelog dvoetažnog stana. Tužitelj već samim podnošenjem tužbe za smetanje posjeda protiv tuženica, koji se vodio pod posl. broj Pp-118/14, tražio je (su)posjed nazad.

16. Primjenom odredbi čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV-a (mjerodavne odredbe koje se u konkretnom slučaju primjenjuju prema shvaćanju VSRH na sjednici Građanskog odjela od 1. ožujka 2021.), koje propisuju pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika, tuženica kao nepošteni posjednik (v. supra t. 12.) koja je samovlasno i protupravno onemogućila tužitelju korištenje i posjed u naravi trosobnog stana na četvrtom katu površine 83,52 m2 dužna je tužitelju dati naknadu za to što je isti upotrebljavala i od njega imala koristi (Tako i VSRH Rev 3299/14 od 21. studenoga 2018., Rev 2705/12 od 3. studenoga 2016. i Revd 3974/20 od 2. veljače 2021.). Napominje se da tužitelj u ovom postupku ne mora dokazati izmaklu korist kroz utuženo razdoblje jer se njegovo potraživanje odnosi na ostvarenu korist koju je tuženica u tom razdoblju imala od posjedovanja navedene nekretnine koja je u su/vlasništvu tužitelja, a sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a (tako i VSRH Rev-x 334/15 od 13. listopada 2015.).

17. Imajući u vidu navedeno, tužitelju pripada naknada za korištenje u naravi trosobnog stana na četvrtom katu površine 83,52 m2 u visini najamnine koju bi mogao ostvariti davanjem tog stana u najam u utuženom razdoblju, stoga je na okolnost visine izvedeno građevinsko vještačenje po vještaku Andreju Babiću dipl. ing. građ. iz Jadranovo d.o.o. (list 73 do 147 spisa te list 173 do 179 spisa) iz kojeg proizlazi da se prosječna mjesečna najamnina u utuženom razdoblju kretala od 424,60 EUR mjesečno do 571,76 EUR mjesečno, odnosno u razdoblju od travnja 2016. do rujna 2019. ukupna mjesečna najamnina bi iznosila 20.269,03 EUR. 17.1. Sud je ocijenio nalaz i mišljenje kao jasnim, stručnim i uvjerljivim te mjerodavnim za rješenje ovog spora. Stranke nisu prigovarale na nalaz i mišljenje vještaka niti su tražile da vještak na ročištu iznese nalaz i mišljenje. Tuženica je suštinski osporavala pravnu osnovu te isticala da je izvođenje vještačenja nepotrebno.

17.2. S obzirom da je tužitelj (potonji – v. supra t. 9. do 9.2.) suvlasnik u 1/2 idealnog dijela u naravi trosobnog stana na četvrtom katu površine 83,52 m2, a tuženica je samovlasno i protupravno onemogućila tužitelja u bitnome u izvršavanju njegovih ovlaštenja iz čl. 30. ZV-a, u (utuženom) razdoblju od travnja 2016. pa do rujna 2019. to tužitelju pripada razmjerno njegovom suvlasničkom omjeru naknada za korištenje utvrđena u nalazu i mišljenju vještaka Andreja Babića dipl. ing. građ. iz Jadranovo d.o.o., dakle polovica mjesečnog utvrđenog iznosa, odnosno ukupni iznos od 10.134,52 EUR.

17.3. Tuženica je nepoštena posjednica u naravi trosobnog stana na četvrtom katu površine 83,52 m2, a s obzirom da se radi o izvanugovornom odnosu, mjesečna obveza tuženice dospijeva prvog dana u mjesecu za protekli mjesec jer tek tada oboje znaju ukupni mjesečni iznos za koji će se tuženica teretiti, stoga od tada tuženica dolazi u zakašnjenje. Pojednostavljeno rečeno tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od prvog dana u mjesecu za protekli mjesec, a ne od 16. dana u mjesecu za taj mjesec, kako to tužitelj traži u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu.

17.4. Stoga, valjalo je djelomično usvojiti tužbeni zahtjev radi isplate glavnice od 10.134,52 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od prvog dana u mjesecu za protekli mjesec u cijelom utuženom razdoblju od travnja 2016. do rujna 2019.

18. Sud nije saslušavao predložene svjedoke i to IJ, UJ, AJ, LJ i ČJ na okolnost tko i kako vrši posjed predmetne nekretnine jer je sud sve odlučne činjenice utvrdio iz iskaza stranaka, čiji su iskazi u bitnome bili suglasni. osobito u dijelu u kojem su stranke iskazivale o uklanjanju/postavljanju stepeništa u stanu i dogovoru kome je pripadala koja etaža stana kao i da je tuženica nakon 24. lipnja 2014. ponovno stupila u isključivi posjed cijelog stana, što je u konačnici pravomoćno utvrđeno u postupku za smetanje posjeda i s kojim utvrđenjem je sud u ovom postupku vezan kao i stranke, te da je tuženica bila u isključivom posjedu cijele nekretnine do 21. svibnja 2021. kada joj je u ovršnom postupku posjed iste nekretnine oduzet i predan tužitelju.

18.1. Prigovori tuženice da je tužitelj bez njezine suglasnosti iznajmljivao stan su neodlučni za ovaj spor jer se radi o razdoblju prije 2014. godine, koje nije predmetom ovog postupka pa stoga sud nije po prijedlogu tuženice priklapao ili spajao spis s postupkom koji se vodi kod ovog suda pod brojem P-5825/22.

19. Tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 5. i 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), a sukladno vrijednosti predmeta spora (10.134,52 EUR) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev- 562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

19.1. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 200,00 EUR, podneska od 6. rujna 2019., 1. lipnja 2023. i 20. veljače 2024. (Tbr 8. toč. 1. OT) svaki po 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 24. rujna 2019., 14. prosinca 2022., 2. ožujka 2023., 21. veljače 2024., 29. travnja 2024. i 25. studenoga 2024. što ukupno iznosi 2.000,00 EUR, a uvećano za PDV (Tbr. 42. OT) iznosi 2.500,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak predujma za očevid i vještačenje u iznosu od 447,65 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 142,01 EUR (koliko je plaćeno) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 142,01 EUR odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 3.231,00 EUR, međutim kako je tužitelj u svom troškovnu (list 209 spisa) tražio 2.933,65 EUR, sukladno čl. 2. ZPP-a traženi iznos mu je dosuđen.

20. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 13. siječnja 2025. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), stoga je odlučeno kao u točki II izreke presude.

Zagreb, 13. siječnja 2025.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.;

- tuženici po pun.