REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Stalna služba u Bujama – Buie
Buje, Istarska 1
Repubblica di Croazia
Tribunale comunale di Pisino
Sezione distaccata di Buje – Buie
Via dell'Istria 1, 52460 Buie
Poslovni broj: P-375/2023-15
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji: Margareta Vivoda, u pravnoj stvari tužiteljia: Drago Markanović, OIB [osobni identifikacijski broj], Carlijeva ulica 30, 52100 Pula zastupan po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika: Offcut d.o.o., OIB 55525619967, Strojarska cesta 20, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Eli El Housseini, odvjetnici iz Zagreba, radi Obvezno – ništetnost, odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti, dana 13. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Ovaj sud se oglašava mjesno nenadležnim za odlučivanje u ovom parničnom predmetu.
II. Po pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.
Obrazloženje
1. Tužitelj je je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o operativnom lizingu broj 34699 zaključenog između stranaka, te isplate preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi o ugovorenoj valutnoj klauzuli švicarskog franka predmetnog ugovora o kreditu. Također, tužitelj ističe da parnične stranke nisu pojedinačno pregovarale o mjesnoj nadležnosti, te je davatelj leasinga odredbu o mjesnoj nadležnosti suda prema sjedištu davatelja leasinga unijela u opće uvjete isključivo kako bi pogodovala sebi, obzirom se radi o sudu koji se nalazi u mjestu glavnog poslovanja tuženika. Sporna ugovorna odredba tužitelju na njegovu štetu uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, obzirom da tužitelju nameće dodatne financijske troškove u situaciji kada zaštitu svojih prava mora ostvarivati sudskim putem. Nadalje prema odredbi čl.19.st.1.1. Zakona o potrošačkom kreditiranju u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, stoga tužitelj podnosi tužbu pred ovim Općinskim sudom u Puli-Pola.
2. Predmet je na temelju rješenja predsjednika Županijskog suda u Puli-Pola dostavljen na rješavanje ovome sudu, odluka SU-83/2024-3 od 9.2.2024.
3. Tuženik je prvenstveno istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda budući da je u predmetnom ugovoru o kreditu za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u Zagrebu. Tuženik prvenstveno prigovara navodima tužitelja vezanim uz mjesnu nadležnost te se istima u cijelosti protivi. Naime, odredbom članka 70. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: „ZPP“) propisano je: „Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan.“ Nadalje, odredbom stavka 3. istog članka ZPP-a određeno je: „Taj sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa.“ Osim toga, tuženik poglavito naglašava kako je prema čl. 48. st. 1 ZPP-a. : „Za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište.“ Ugovorom o operativnom leasingu broj 34669 sklopljenom u pisanom obliku između tužitelja i tuženika dana 30.09.2008. godine (dalje u tekstu: „Ugovor o leasingu“) ugovorena je sudska nadležnost u slučaju spora, budući da je u točki 25.4. Općih uvjeta VBL (dalje u tekstu: „Opći uvjeti“) koji čine sastavni dio Ugovora o leasingu, uglavljena odredba kako je u slučaju eventualnih sporova mjesno nadležan sud u Zagrebu. Tuženik ističe kako su stranke Ugovor o leasingu sklopile slobodno i ozbiljno, bez postojanja prisile, zablude ili drugih mana volja te su bile upoznate sa sadržajem istog. U svezi s tim se u ovome slučaju radi o izberivoj mjesnoj nadležnosti te će za suđenje biti nadležan onaj sud koji je za tuženika najpristupačniji, odnosno in concreto Općinski građanski sud u Zagrebu, a povrh toga, stranke su svojom voljom i slobodno ugovorile mjesnu nadležnost suda u slučaju spora. Tuženik predlaže donošenje rješenja kojim se oglašava nenadležnim te dostavljanje predmeta na rješavanje nadležnom sudu, sve u skladu s odredbom članka 20. stavak 1. ZPP-a.
4. Prigovor mjesne nenadležnosti je osnovan.
5. U konkretnom slučaju mjesna nadležnost treba se ocjenjivati s obzirom na odredbu članka 48. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, NN NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, kojim je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba propisana općemjesna nadležnost suda na čijem se području nalazi registrirano sjedište pravne osobe ili s obzirom na odredbu članka 59. ZPP-a kojim je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta jedinica nalazi. Tuženik nije banka i nema registriranu podružnicu ili poslovnicu izvan svog sjedišta u [adresa], barem to tužitelj nije dokazao, a iz ugovora o operativnom leasingu koji prileži spisu, utvrđeno je da ugovoru koji je dostavljen uz tužbu nema podataka o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti. S druge strane, tužitelj ne spori, već i sam ističe u tužb, da je u Općim uvjetima ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu, kako to ističe tuženik i tužitelj ne spori da sadržaj Općih uvjeta, jer sam ističe da se o mjesnoj nadležnosti u slučaju spora nije pregovaralo, već da je ta odredba unijeta u ugovor od strane tuženika. Kako se ne radi u ovom slučaju o banci, već o drugoj pravnoj osobi, davatelju leasinga, sud ocjenjuje da se u ovom slučaju ne trebaju primijeniti odrebe čl. 19. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju, na koju se poziva tužitelj u odnosu na mjesnu nadležnost, jer se ne radi o banci. Tužitelj je sam pristao na ugovor o operativnom leasingu radi kupnje vozila. Naime, tuženik ima sjedište u [adresa], pa je u konkretnoj situaciji potrebno primijeniti zakonske odredbe o općemjesnoj nadležnosti. Budući da je tuženik pravna osoba sa sjedištem u [adresa], proizlazi da je u ovom predmetu za suđenje nadležan sud u Zagrebu sukladno odredbi članka 48. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 46. stavak 1. ZPP-a. Sud smatra da u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14), koji je na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke, a koji Zakon je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (u daljnjem tekstu: Direktiva).
6. Također, sud ističe da tužitelj gubi iz vida odredbu čl. 3. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 09/15., 78/15., 102/15. i 52/16.; dalje: ZPK ) kojom su propisane iznimke od primjene tog zakona. Tako je pod st. 1. toč. b) određeno da se isti ne odnosi na ugovore o operativnom leasingu kada u glavnom ili posebnom ugovoru nije propisana obveza kupnje predmeta ugovora. Takva obveza postoji samo onda ako to jednostrano odluči vjerovnik. Stoga neosnovano tužitelj navodi da je navedena ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer on nije korisnik kredita, već operativnog leasinga. Stoga je u konkretnom slučaju isključena primjena odredaba ZPK-a. Također, nije moguća ni primjena odredbe čl. 59. ZPP-a jer tuženik nema registriranu poslovnu jedinicu na području nadležnosti Općinskog suda u Puli-Pola, odnosno prebivališta tužitelja. To tužitelj nije dokazao.
7. Sukladno navedenim odredbama, sud je primjenom čl. 20. st. 1. i 21. Zakona o parničnom postupku, u svezi odredbe čl. 70i 48. ZPP-a sud donio odluku na način kao u izreci.
U Bujama-Buie, 13. siječnja 2025.
Sutkinja
Margareta Vivoda
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku 15 dana od dostave rješenja.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja,
2. Punomoćniku tuženika.
Po pravomoćnosti:
- Općinski građanski sud u Zagrebu, uz spis
