Poslovni broj: P-588/2023-29

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja INFLOW d.o.o., Opatija, Verpinačkog statuta 2, OIB: 65710549444, kojeg zastupa Ivan Milanović, odvjetnik iz Umaga, 8. ožujka 6, protiv tuženika VANDA PROJEKT d.o.o., [adresa], OIB: 73967391008, kojeg zastupa Andrej Bašović, odvjetnik iz Rijeke, Trg Svete Barbare 5, radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 27. studenoga 2024. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Hrvoja Miholjevića, odvjetnika iz Rijeke, punomoćnika tuženika Andreja Bašovića, odvjetnika iz Rijeke i zastupnika po zakonu tuženika VE, a objavljene dana 13. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika trgovačkog društva VANDA PROJEKT d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 73967391008, prema tužitelju trgovačkom društvu INFLOW d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 65710549444, prema Ugovoru o građenju, od 30. studenog 2021. god., Anex-u br. 1. Ugovora o građenju, od 29. studenog 2022. god., te Anex-u br. 2. Ugovora o građenju, od 30. travnja 2023. god., te da stoga nije bilo pravnog osnova da tuženik trgovačko društvo VANDA PROJEKT d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 73967391008, podnese zahtjev Financijskoj agenciji, Regionalni centar Rijeka, Poslovnica Martinkovac, za naplatu tražbine prema bjanko zadužnici, izdanoj po tužitelju trgovačkom društvu INFLOW d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 65710549444, ovjerenu po javnom bilježniku Robertu Beletiću iz Opatije, posl. br. OV-7068/2021, od 26. studenog 2021. god., a kojoj bjanko zadužnici je i prestalo važiti svojstvo ovršne isprave, te da je Financijska agencija, Regionalni centar Rijeka, Poslovnica Martinkovac i postupala po spomenutoj bjanko zadužnici na način da je izvršila blokiranje svih računa tužitelja INFLOW d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 65710549444, radi naplate novčanog iznosa od 1.000.000,00 (slovima: (milijun) kuna, za korist tuženika trgovačkog društva VANDA PROJEKT d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 73967391008."

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku trgovačkom društvu VANDA PROJEKT d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 73967391008, da izvrši tužitelju trgovačkom društvu INFLOW d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 65710549444, povrat bjanko zadužnice izdane po tužitelju trgovačkom društvu INFLOW d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 65710549444, ovjerenu po javnom bilježniku Robertu Beletiću iz Opatije, posl. br. OV-7068/2021, od 26. studenog 2021. god., te se zabranjuje svaka naplata i disponiranje po bjanko zadužnici izdanoj po tužitelju trgovačkom društvu INFLOW d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 65710549444, ovjerenu po javnom bilježniku Robertu Beletiću iz Opatije, posl. br. OV-7068/2021, od 26. studenog 2021. god., sve u roku od 3 (slovima: tri) dana."

III. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.437,50 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za nadoknadom troškova postupka u iznosu od 21.039,10 EUR.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

"Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja – predlagatelja osiguranja trgovačkog društva INFLOW d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 65710549444, na zabranu naplate i povrata bjanko zadužnice, izdane po tužitelju trgovačkom društvu INFLOW d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 65710549444, ovjerenu po javnom bilježniku Robertu Beletiću iz Opatije, posl. br. OV-7068/2021, od 26. studenog 2021. god., određuje se

privremena mjera

I Zabranjuje se Financijskoj agenciji, Regionalni centar Rijeka, te bankama da postupe po zaprimljenoj bjanko zadužnici, izdanoj od strane trgovačkog društva INFLOW d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 65710549444, ovjerenu po javnom bilježniku Robertu Beletiću iz Opatije, posl. br. OV-7068/2021, od 26. studenog 2021. god., za korist trgovačkog društva VANDA PROJEKT d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 73967391008, na način da se bankama zabranjuje prijenos novčanog iznosa od 1.000.000,00 (slovima: milijun) kuna, navedenog u spomenutoj bjanko zadužnici s računa izdavatelja na

račun ovlaštenika bjanko zadužnice, te se nalaže oduzimanje i polaganje iste bjanko zadužnice kod Trgovačkog suda u Rijeci, do pravomoćnog okončanja parničnog postupka, koji se kod Trgovačkog suda u Rijeci, vodi pod posl. br. P- /23. II Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka kod Trgovačkog suda u Rijeci vodi pod posl. br. P-588/23."

Obrazloženje

1. U tužbi od 20. studenoga 2023. tužitelj je naveo da je u svojstvu izvođača radova bio u poslovnom odnosu s tuženikom kao naručiteljem i investitorom na temelju ugovora o građenju od 30. studenoga 2021. kojim je bilo predviđena gradnja građevine stambene namjene s jednim dvoetažnim stanom, pomoćne građevine i vanjskog bazena, sve u skladu s glavnim projektom zajedničke oznake Villa Vanda. Prema ugovoru tužitelj da se obvezao izgradnju izvesti uz primjenu klauzule "ključ u ruke". Izvođač se obvezao radove izvesti do 31. prosinca 2022. godine. Aneksom broj I rok izgradnje produžen je do 30. travnja 2023., a aneksom II do 30. svibnja 2023. godine. Po članku 12. st. 1. Ugovora od 30. studenoga 2021. tužitelj da je predao tuženiku solemniziranu bjanko zadužnicu na iznos do 1.000.000,00 kn s rokom važenja 30 dana nakon isteka ugovora sve na ime jamstva za uredno ispunjenje ugovora. Radi se o zadužnici ovjerenoj pod posl.br. Ov-7068/2021 od 26. studenoga 2021. Dana 17. studenoga 2023. tuženik da je na temelju predmetne zadužnice predao FINA-i zahtjev za izravnu naplatu. Tužitelj smatra da je predmetna zadužnica u vrijeme predaje na naplatu prestala vrijediti, jer da je istekao rok od 30 dana od ugovorenog roka za dovršetak radova. U vezi toga istaknuo je da postoji krivnja na strani tuženika za izostali dovršetak radova iz razloga što tuženik nije imenovao nadzorni organ zbog čega tužitelj nije bio u mogućnosti dovršiti radove u ugovorenom roku. Tužbenim zahtjevom zatražio je da se utvrdi da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju i da nije postojao pravni temelj za podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu FINA-i, jer da je prestalo važiti svojstvo ovršne isprave predanoj bjanko zadužnici (Ov-7068/2021). Zatražio je povrat bjanko zadužnice i izdavanje zabrane naplate po istoj, kao i raspolaganje bjanko zadužnice. U tužbi je istaknuo i prijedlog za određivanje privremene mjere zabranom naplate po bjanko zadužnici navodeći da je time onemogućeno redovno poslovanje tužitelja kao predlagatelja osiguranja. Osim toga, da je predaja zahtjeva za izravnom naplatom izvršena nakon proteka roka od 30 dana od ugovorenog roka za završetak radova. Kod toga je istaknuo da je nemogućnost izvršenja radova prouzročio tuženik iz razloga što nije imenovao nadzorni organ.

2. Tuženik je u očitovanju na prijedlog za određivanje privremene mjere naveo da nije učinjena vjerojatnom okolnost postojanja nenovčane tražbine. Osim toga, da je zadužnica predana na naplatu u roku od 30 dana od raskida ugovora kojeg je izjavio tuženik tužitelju dopisom od 13. listopada 2023. Pozvao se na odredbu čl. 15. ugovora o građenju kojom je propisano da se ugovor raskida u pisanom obliku dopisom upućenim drugoj strani preporučenom pošiljkom uz povratnicu te da se ugovor smatra raskinuti u roku od osam dana od dana zaprimanja izjave o raskidu. Predmetna izjava o raskidu da je predlagatelju osiguranja dostavljena 18. listopada 2023. i da se protekom roka od osam dana, odnosno 26. listopada 2023. godine, ugovor smatra raskinutim. Tuženik, osim toga, da je imenovao nadzorni organ u vidu društva MAT5 j.d.o.o., dana 16. ožujka 2023., čime da je u svojstvu nadzornog inženjera angažiran HE. Upravo da je tom nadzornom inženjeru tužitelj i dostavio XIII. privremenu situaciju broj 06/P1/1 za ožujak 2023. (str. spisa 28-29) Predložio je odbijanje privremene mjere.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je prigovorio prenisko označenoj vrijednost predmeta spora u iznosu od ondašnjih 1.500,00 kn, jer da se radi o utvrđenju neosnovane naplate po bjanko zadužnici do 1.000.000,00 kn. Tužitelj da nije dovršio radove u ugovorenom roku i da je iz njegova držanja bilo vidljivo da radove neće dovršiti u prihvatljivom roku. Zbog toga da je tuženik izjavio raskid ugovora kojeg je tužitelj zaprimio 18. listopada 2023. Zbog toga da je raskid nastupio 26. listopada 2023. (čl. 15. ugovora). Istaknuo je činjenicu da je tuženik pokrenuo postupak osiguranja dokaza pred naslovnim sudom u predmetu posl.br. R1-110/2023, a sve iz razloga što su radovi izvršeni nekvalitetno kao i zbog dokazivanja postojanja materijalnih nedostataka. Osim toga, privremenom mjerom da predlagatelj traži nedopušteno sredstvo osiguranja, jer da se ne može zabraniti provođenje postupka izravne naplate.

4. Na pripremnom ročištu od 8. veljače 2024. tužitelj je izjavio da je ugovor o građenju prestao izjavljenim raskidom tuženika i da gradnja nije dovršena po ugovoru iz razloga što nije bio imenovan nadzorni inženjer od strane tuženika. Osim toga, da tuženik nije obavijestio tužitelja o novom nadzornom organu. Pravni interes tužitelja za traženje utvrđenja nepostojanja potraživanja prema tuženiku da je predaja na naplatu bjanko zadužnice po kojoj je tuženik zatražio naplatu. Na gradilištu da je nastupila nemogućnost izvođenja radova krivnjom tuženika. Na te je okolnosti predložio saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja SE, zastupnika po zakonu tuženika VE, svjedoka ŽE, provođenje očevida na licu mjesta i građevinsko vještačenje.

5. Tuženik je izjavio da je ugovor o građenju između stranaka održan na snazi sve do kraja rujna 2023. godine. Prema procjeni tuženika da je izvršeno tek 40% ugovorenih radova, a na okolnost dokazivanja neurednog ispunjenja ugovora predložio je saslušanje prijašnjeg nadzornog organa IE i sadašnjeg nadzornog organa HE u svojstvu svjedoka kao i svjedoka PE te uvid u predmet osiguranja dokaza R1-110/2023.

6. Stranke su u daljnjem tijeku postupka iznijele svoju ocjenu provedenih dokaza i to tužitelj u podnesku od 20. lipnja 2024., a tuženik u podnescima od 8. i 24. lipnja 2024.

7. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 27. studenoga 2024. tužitelj je predložio odgodu zbog bolesti zastupnice po zakonu tužitelja čemu se tuženik protivio predlažući zaključenje glavne rasprave. Rješenjem od 27. studenoga 2024. sud je izmijenio plan upravljanja postupkom na način da je odbio kao suvišne i nepotrebne dokazne prijedloge za provođenjem očevida i građevinskog vještačenja.

8. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem zastupnice po zakonu tuženika PE (str. spisa 291-293), svjedoka IE (str. spisa 293-294), svjedoka HE (str. spisa 295-296), svjedoka ŽE (str. spisa 296-297), zastupnika po zakonu tuženika VE (str. spisa 298-299), zastupnice po zakonu tužitelja SE (str. spisa 300-301) i uvidom u dokumentaciju preslikanu iz predmeta R1-110/2023.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

10. Nesporno je u postupku da su stranke sklopile ugovor o građenju prema ispravi od 30. studenoga 2021. (str. spisa 7-15) i to tužitelj, u svojstvu izvođača radova, a tuženik, u svojstvu naručitelja (čl. 620. ZOO-a - NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21 i 114/22,156/22, 155/23).

11. Nesporno je i da je po predmetnom ugovoru, tuženik predao zahtjev za izravnu naplatu 17. studenoga 2023. na temelju bjanko zadužnice posl.br. OV- 7068/21 od 26. studenoga 2021. koju je tužitelj predao tuženiku na ime jamstva za uredno ispunjenje ugovora.

12. Sporna je okolnost je li tuženik imao temelj za predaju zahtjeva za izravnom naplatom na temelju bjanko zadužnice OV-7068/21 (str. spisa 16-17 i 109), odnosno je li u vrijeme predaje zadužnice na naplatu (17. studenoga 2023.) predmetna bjanko zadužnica prestala važiti. Sporno je u vezi toga je li u vrijeme predaje zadužnice na naplatu istekao 30-odnevni rok isteka ugovora predviđen čl. 12. st. 1. ugovora, odnosno je li isteklo ovlaštenje tuženiku na predaju bjanko zadužnice na naplatu.

13. Sporno je postoji li odgovornost (krivnja) tuženika za izostalu realizaciju ugovora zbog nepropisnog imenovanja nadzornog organa.

14. U postupku je utvrđena činjenica da stranke u vezi sklapanja ugovora o građenju, rok izvođenja radova nisu ugovorile kao bitni sastojak ugovora. Navedeno iz razloga što su se čl. 15. st. 3. Ugovora stranke sporazumjele da će prije raskida ugovora u pisanom obliku jedna drugu upozoriti na postupanje koje predstavlja kršenje odredbi ugovora i pozvati jedna drugu da u primjerenom roku usklade svoje postupanje sukladno preuzetim ugovornim obvezama. Navedeno nalazi potvrdu i u stranačkim iskazima i to primjerice iskazu zastupnice po zakonu tuženika PE (str. spisa 290-293) koja je uvjerljivo izjavila da je po preporuci ŽE bio angažiran inženjer ŠE koji je upoznao ŽE s problemima uočenim na gradilištu (vezano za hidroizolaciju, odvodne vode, razine u zgradi te okvire za prozore) s čime da ŽE nije bio zadovoljan, a zbog čega je naveo da treba otpustiti i ŠE i HE. Nakon toga da su otišli na gradilište u rujnu 2023. da vide što će dalje napraviti, odnosno da je tada ŽE rekao da se treba angažirati novi nadzor. 25. rujna 2023. da su se pojavili na gradilištu kako bi se vidjeli s ŽE, tada da je ŽE došao s novim nadzorom kojeg je htio da tuženik angažira, no da su oni odbili i rekli da žele zadržati HE. Toga dana da su uvidjeli da nikakav napredak nije bio postignut, zbog čega da su pitali ŽE (Staraja) da li želi daljnjih mjesec dana za dovršetak radova ili želi napustiti gradilište. Nakon toga, ŽE da je rekao da želi napustiti gradilište i odvesti svoje ljude i da je bio dogovor da će se naći zajedno s njegovom suprugom i odvjetnikom 26. rujna 2023. u uredu njihovog odvjetnika. Ujedno da je ŽE tražio da tužitelj predloži rješenje predmetne situacije. Tuženik da je predložio da se obavi inspekcija na gradilištu te da se utvrdi tko je što kome dužan te je u tom smislu poslan e-mail 26. rujna 2023. kojeg je ŽE odbio prihvatiti. Tada da je odvjetnik Filip Lisac rekao da ŽE poručuje da trebaju ići do njegovog novog odvjetnika koji će im objasniti zašto je ugovor i dalje na snazi. Činjenica da su se u rujnu trebali dogovoriti uvjeti nastavka poslovne suradnje nalazi potvrdu i u izjavama svjedoka ŽE (str. spisa 296- 297) koji je bio izravno uključen u praćenje izvršenja ugovora na strani tužitelja, a ujedno je i član društva tužitelja. Svjedok ŽE je izjavio da je u rujnu 2023. tražio očitovanje je li imenovan novi nadzorni inženjer, a što ukazuje na zaključak da je tužitelj držao da je ugovor i u rujnu na snazi. To uostalom potvrđuje i njegov navod da je u rujnu 2023. tuženik tužitelju ponudio da se sporazumno raskine ugovor. Osim toga, postojanje ugovornog odnosa u rujnu 2023. godine nalazi potvrdu i u navodima iz iskaza zastupnice po zakonu tužitelja SE (str. spisa 300-301) i to izjavama da su cijelo ljeto 2023. stranke provele u razgovorima oko očekivanog sklapanja aneksa III. za kojeg da je ŽE dostavio terminski i financijski plan. Takva izjava potvrđuje utvrđenje ovoga suda da su stranke i unatoč isteku aneksa 2. ugovoru (str. spisa 38-39) kojim je rok gradnje iz čl. 7. produžen do 30. svibnja 2023., bile u ugovornim odnosima i nakon 30. svibnja 2023. i da su dogovarale uvjete daljnje suradnje te da u rujnu 2023. niti jedna od stranaka nije izjavljivala raskid ugovor po čl. 11. (str. spisa 30-35). Dio iskaza u kojem se navodi potreba izrade novog terminskog i financijskog plana nalazi potvrdu i u iskazu zastupnika po zakonu tuženika VE (str. spisa 298-299). On je naime izjavio da je za sklapanje aneksa III. tužitelj trebao izraditi novi plan i rekapitulaciju svih radova, no da to tužitelj nikada nije učinio. Kako postojanje novog terminskog i financijskog plana na bazi razgovora iz rujna 2023., tužitelj nije dostavio, sud zaključuje da tužitelj u postupku nije dokazao postojanje i izradu takve isprave pa je povjerio vjeru navodima iz iskaza zastupnice po zakonu tužitelja PE (str. spisa 290-293) i VE (str. spisa 298-299) o tome da ŽE nikada nije sastavio novi terminski i financijski plan zbog čega da su započeli pregovori oko uvjeta raskida ugovora, a što nalazi potvrdu u sporazumu od 27. rujna 2023. (str. spisa 563-564), kojeg stranke nisu potpisale iako je bio sastavljen i zbog čega nije postignut sporazum oko uvjeta prekida poslovne suradnje. No i neovisno od tog utvrđenja nesporna je činjenica da radovi na gradilištu do rujna 2023. nisu dovršeni, a kako to uostalom potvrđuje i zastupnik po zakonu tužitelja SE u svom iskazu na str. spisa 300-301. Naime, ista je navela da je tužitelj u očekivanju sklapanja aneksa 3. imao osigurane zaposlenike i to 20 ljudi na gradilištu kako bi se finalizirala izgradnja što potvrđuje činjenicu da tužitelj nije ispunio svoj dio ugovornih obveza.

15. Iako se o stupnju dovršenosti radova vještak građevinske struke, u postupku osiguranja dokaza koji se vodio kod ovoga suda posl.br R1-110/2023, nije izjasnio, iz pisanog nalaza i mišljenja sačinjenog u tom predmetu od 27. svibnja 2024. (str. spisa 304-312) proizlazi da je sveukupno ugovorena vrijednost radova zajedno s vantroškovničkim radovima iznosila 9.005.942,44 kn, a da je prema privremenim situacijama obračunata vrijednost radova 7.331.860,08 kn.

16. Iz pisanog nalaza i mišljenja nadalje proizlazi da je dio radova zahvaćen nedostatcima, a što je dovoljan temelj za zaključak da tužitelj nije uredno ispunio svoje ugovorne obveze. Navedeno već i zbog nesporne činjenice da do primopredaje ugovorenih radova između stranaka nije došlo. Naime, tužitelj nesporno nije izveo sve ugovorene radove. Osim toga, tužitelj u svojstvu izvođača nije ispunio niti obvezu da po dovršetku radova izvrši primopredaju radova te sačini konačni obračun, a kako to nalažu obveze propisane Posebnim uzancama o građenju koje su važile u vrijeme zaključenja ugovora ( Sl.l. SFRJ 18/77, 29/78, NN 53/91, 35/05).

17. Zbog utvrđenog neurednog ispunjenja ugovornih obveza prema utvrđenju ovoga suda, postojao je temelj za aktiviranje jamstva predanog za uredno ispunjenje obveza iz čl. 12. st. 1. ugovora.

18. Pritom je utvrđeno da je zbog neurednog ispunjenja obveza na strani tužitelja, tuženik, sukladno sadržaju ugovorenog po čl. 11. ugovora, dopisom od 13. listopada 2023. (str. spisa 63-64), utemeljeno izjavio raskid ugovora budući da je sud cijenio opravdanim razlogom za raskid izostali dovršetak radova u ugovorenom roku te u dodatno dodijeljenom roku nakon isteka roka po aneksu II. ugovora, kao i zbog postojanja nedostataka u izvedbi. Budući da je tuženik dokazao činjenicu da je tužitelj zaprimio izjavu o raskidu 18. listopada 2023. (str. spisa 65) i da je čl. 15. st. 5. ugovora predviđeno da se ugovor smatra raskinutim u roku od osam dana od dana zaprimanja izjave o raskidu, raskid je nastupio dana 26. listopada 2023. Bjanko zadužnica predana po čl. 12. st. 1. Ugovora, ugovorena je s rokom važenja od 30 dana od dana isteka ugovora. S obzirom na predaju zahtjeva za izravnu naplatu 17. studenoga 2023. (str. spisa 109) utvrđeno je da je zadužnica predana na naplatu u ugovorenom roku važenja. Stoga je neutemeljen tužiteljev navod da se radilo o pokušaju naplatu nakon prestanka važenja zadužnice, kao i da nije postojao pravni temelj za naplatu po istoj, kao i utvrđenje da je bjanko zadužnici prestalo svojstvo ovršne isprave.

19. Zbog navedenog, valjalo je, primjenom odredbe čl. 338. st. 3. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23), odlučiti kao u točki I. izreke presude.

20. Slijedom utvrđenog neurednog ispunjenja ugovornih obveza, tužitelj nema pravo na povrat zadužnice, a niti na zabranu naplate i raspolaganja zbog argumenata koje ističe u ovom postupku. Iako je nakon podnošenja tužbe nad tužiteljem otvoren predstečajni postupak zbog kojeg je nastupila zabrana provođenja ovršnih postupaka i postupaka osiguranja (čl. 68. st. 1. SZ-a), zbog ovisnosti zabrane o odluci suda te neizvjesnom ishodu pregovora sud je meritorno odlučio o zahtjevu tužitelja da se tuženiku zabrani naplata i disponiranje bjanko zadužnicom budući da se radi o ocjeni postojanja ovlaštenja na strani tuženika. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

21. Sud nije poklonio vjeru navodima tužitelja da je bio onemogućen izvoditi radove zbog toga što tuženik nije imenovao nadzorni organ na gradilištu. Iako je u tom pogledu bilo formalnih nedostataka oko imenovanja (izostala prijava nadležnom upravnom tijelu) navedeno nije bio stvarni razlog neispunjenja ugovornih obveza na strani tužitelja, budući da je faktički nadzorni organ nakon odlaska IE (prijašnjeg nadzornog organa)-str. spisa 298-299 bio imenovan u osobi HE u ožujku 2023. godine, a kako to proizlazi iz njegova iskaza na str. spisa 295-296. Navedeno uostalom, nalazi potvrdu i u činjenici da je tužitelj XIII. privremenu situaciju br. 06/P1/1 (str. spisa 28-29) dostavio na ovjeru upravo HE kao novoimenovanom nadzornom organu. Sud je stoga povjerio vjeru navodima iz iskaza svjedoka HE u pogledu činjenice da je uslugu nadzora vršio od ožujka do listopada 2023. Njegov angažman uostalom nalazi potvrdu i u pisanom ugovoru od 16. ožujka 2023. (str. spisa 102-107). Stoga nije postojala krivnja tuženika za neispunjenje ugovornih obveza odnosno za izostali dovršetak radova po ugovoru. Slijedom iznijetog, a s obzirom da su utvrđene sve bitne činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je ocijenio suvišnim i nepotrebnim provođenje očevida i građevinskog vještačenja zbog čega je izmijenjen plan upravljanja postupkom.

22. Prijedlog za određivanje privremene mjere sud je ocijenio neutemeljenim iz razloga što tužitelj kao predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine, odnosno okolnost da je istekao rok važenja bjanko zadužnice, kao i da ima pravo na povrat iste. Osim toga, nije učinjena vjerojatnom niti okolnost nastanka nenadoknadive štete, budući da u vezi tog navoda predlagatelj nije iznio činjenice iz kojih bi sud došao do takvog zaključka. Stoga je zbog neispunjenja pretpostavki iz odredbe čl. 346. OZ-a (NN 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20,114/22) prijedlog valjalo odbiti zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 151., 154. st. 1 i 155. ZPP-a. Tuženiku su s obzirom na uspjeh u sporu priznati troškovi zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to prema vrijednosti predmeta spora od 3.000,00 EUR (čl. 37. ZPP-a), kako je utvrđeno procesnim rješenjem od 8. veljače 2024. godine, budući da se radi o vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj označio prema čl. 40. st. 3 ZPP-a za koju ovaj sud smatra da nije označena suviše nisko jer se s obzirom na tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje i nalaganje zabrane, ovaj spor nije niti vodio prema pravilima o sporu male vrijednosti pa takva oznaka nije utjecala ni na nadležnost, a niti na sastav suda ili vrstu postupka. Stoga je tuženiku priznat trošak sastava podneska od 6. prosinca 2023. godine 200,00 EUR (T.br. 8.1.), sastav odgovora na tužbu od 8. prosinca 2023. godine 200,00 EUR (T.br. 8.1.), sastav podneska od 7. veljače 2024. godine 50,00 EUR (T.br. 8.4.), zastupanje na pripremnom ročištu od 8. veljače 2024. godine 100,00 EUR (T.br. 9.2.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 12. lipnja 2024. godine 200,00 EUR (T.br.9.1.), sastav podneska od 18. lipnja 2024. godine 100,00 EUR (T.br. 8.3.), sastav podneska od 24. lipnja 2024. godine 100,00 EUR (T.br. 8.3.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 27. studenoga 2024. godine 200,00 EUR (T.br.9.1.) i PDV 25% 287,50 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke. Preostalu razliku prema tuženikovom troškovniku na str. spisa 695 valjalo je ocijeniti neutemeljenom u zatraženoj razlici zbog čega je odlučeno kao u točki IV. izreke.

U Rijeci, 13. siječnja 2025. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.