REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8962/2021-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Zrinki Prlić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., OIB:23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, zastupan po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u OD Metelko, Knežević i partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 11. studenoga 2024. u nazočnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja te odsutnosti punomoćnika tuženika, dana 13. siječnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 11. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.819,78 eura s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznose kako slijedi:

na iznos od 32,70 /KN 4,34 EUR sa kamatom od 11.11.2008. do plaćanja; na iznos od 79,62 KN /10,57 EUR sa kamatom od 10.01.2009. do plaćanja; na iznos od 96,32 KN /12,78 EUR sa kamatom od 11.02.2009. do plaćanja; na iznos od 142,31 KN/ 18,89 EUR sa kamatom od 11.03.2009. do plaćanja; na iznos od 64,10 KN/8,51 EUR sa kamatom od 11.04.2009. do plaćanja; na iznos od 67,76 KN/8,99 EUR sa kamatom od 09.05.2009. do plaćanja; na iznos od 52,11 KN/6,92 EUR sa kamatom od 11.06.2009. do plaćanja; na iznos od 63,54 KN 8,43 EUR sa kamatom od 11.07.2009. do plaćanja; na iznos od 39,68 KN /5,27 EUR sa kamatom od 11.08.2009. do plaćanja; na iznos od 59,92 KN /7,95 EUR sa kamatom od 11.09.2009. do plaćanja; na iznos od 40,24 KN/5,34 EUR sa kamatom od 10.10.2009. do plaćanja; na iznos od 50,85 KN 6,75 EUR sa kamatom od 11.11.2009. do plaćanja; na iznos od 52,00 KN /6,90 EUR sa kamatom od 11.12.2009. do plaćanja; na iznos od 88,33 KN /11,72 EUR sa kamatom od 09.01.2010. do plaćanja; na iznos od 117,07 KN/15,54 EUR sa kamatom od 11.02.2010. do plaćanja; na iznos od 109,23 KN/14,50 EUR sa kamatom od 11.03.2010. do plaćanja; na iznos od 151,38 KN/20,09 EUR sa kamatom od 09.04.2010. do plaćanja; na iznos od 173,33 KN/23,00 EUR sa kamatom od 08.05.2010. do plaćanja; na iznos od 200,58 KN/26,62 EUR sa kamatom od 09.06.2010. do plaćanja; na iznos od 267,52 KN/35,51 EUR sa kamatom od 10.07.2010. do plaćanja; na iznos od 212,64 KN/28,22 EUR sa kamatom od 11.08.2010. do plaćanja; na iznos od 370,30 KN/49,15 EUR sa kamatom od 11.09.2010. do plaćanja; na iznos od 289,92 KN/38,48 EUR sa kamatom od 12.10.2010. do plaćanja; na iznos od 303,02 KN/40,22 EUR sa kamatom od 11.11.2010. do plaćanja; na iznos od 366,97 KN/48,71 EUR sa kamatom od 11.12.2010. do plaćanja; na iznos od 460,68 /KN 61,14 EUR sa kamatom od 13.01.2011. do plaćanja; na iznos od 360,70 KN/47,88 EUR sa kamatom od 12.02.2011. do plaćanja; na iznos od 409,76 KN /54,38 EUR sa kamatom od 15.03.2011. do plaćanja; na iznos od 356,22 KN/47,28 EUR sa kamatom od 09.04.2011. do plaćanja; na iznos od 444,25 KN/58,96 EUR sa kamatom od 14.05.2011. do plaćanja; na iznos od 523,69 KN/69,51 EUR sa kamatom od 14.06.2011. do plaćanja; na iznos od 552,74 KN/73,36 EUR sa kamatom od 09.07.2011. do plaćanja; na iznos od 888,43 KN/117,91 EUR sa kamatom od 11.08.2011. do plaćanja; na iznos od 557,85 KN/74,04 EUR sa kamatom od 10.09.2011. do plaćanja; na iznos od 513,53 KN/68,16 EUR sa kamatom od 11.10.2011. do plaćanja; na iznos od 520,73 KN/69,11 EUR sa kamatom od 11.11.2011. do plaćanja; na iznos od 520,91 KN/69,14 EUR sa kamatom od 13.12.2011. do plaćanja; na iznos od 573,88 KN/76,17 EUR sa kamatom od 13.01.2012. do plaćanja; na iznos od 594,83 KN/78,95 EUR sa kamatom od 14.02.2012. do plaćanja; na iznos od 590,21 KN/ 78,33 EUR sa kamatom od 15.03.2012. do plaćanja; na iznos od 577,24 KN /76,61 EUR sa kamatom od 13.04.2012. do plaćanja; na iznos od 588,08 KN/78,05 EUR sa kamatom od 12.05.2012. do plaćanja; na iznos od 603,63 KN/80,12 EUR sa kamatom od 12.06.2012. do plaćanja; na iznos od 582,30 KN/77,28 EUR sa kamatom od 14.07.2012. do plaćanja, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 220,57 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose:

-kn 14,47/ EUR 1,92 od 02.06.2006. pa do isplate,

-kn 7,05/ EUR 0,94 od 02.07.2006. pa do isplate,

-kn 16,35 / EUR 2,17 od 02.08.2006. pa do isplate,

-kn 20,54 / EUR 2,73 od 02.09.2006. pa do isplate,

-kn 24,28 / EUR 3,22 od 02.10.2006. pa do isplate,

-kn 15,06 / EUR 2,00 od 02.11.2006. pa do isplate,

-kn 4,88 / EUR 0,65 od 02.12.2006. pa do isplate,

-kn 30,31 / EUR 4,02 od 02.01.2007. pa do isplate,

-kn 21,93 / EUR 2,91 od 02.02.2007. pa do isplate,

-kn 41,55 / EUR 5,51 od 02.03.2007. pa do isplate,

-kn 50,40 / EUR 6,69 od 02.04.2007. pa do isplate,

-kn 41,00 / EUR 5,44 od 02.05.2007. pa do isplate,

-kn 53,56 / EUR 7,11 od 02.06.2007. pa do isplate,

-kn 85,05 / EUR 11,29 od 02.07.2007. pa do isplate,

-kn 78,44 / EUR 10,41 od 02.08.2007. pa do isplate,

-kn 102,94 / EUR 13,66 od 02.09.2007. pa do isplate,

-kn 81,52 / EUR 10,82 od 02.10.2007. pa do isplate,

-kn 77,67 / EUR 10,31 od 02.11.2007. pa do isplate,

-kn 105,15 / EUR 13,96 od 02.12.2007. pa do isplate,

-kn 92,14 / EUR 12,23 od 02.01.2008. pa do isplate,

-kn 97,84 / EUR 12,99 od 02.02.2008. pa do isplate,

-kn 66,07 / EUR 8,77 od 02.03.2008. pa do isplate,

-kn 48,66 / EUR 6,46 od 02.04.2008. pa do isplate,

-kn 38,82 / EUR 5,15 od 02.05.2008. pa do isplate,

-kn 75,05 / EUR 9,96 od 02.06.2008. pa do isplate,

-kn 65,21 / EUR 8,65 od 02.07.2008. pa do isplate,

-kn 82,07 / EUR 10,89 od 02.08.2008. pa do isplate,

-kn 93,83 / EUR 12,45 od 02.09.2008. pa do isplate,

-kn 78,65 / EUR 10,44 od 02.10.2008. pa do isplate,

-kn 26,06/ EUR 3,46 od 02.11.2008. pa do isplate,

-kn 25,35 / EUR 3,36 od 02.01.2009. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.431,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 13. siječnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 500,00 eura, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom sklopio 08. ožujka 2006. godine Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102886259 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu). Ugovorom o kreditu tuženik je tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 23.540,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan puštanja kredita u tečaj. Rok otplate kredita iznosio je 76 mjeseci od puštanja kredita u tečaj i to na način da se kredit otplaćuje u 76 mjesečnih anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj te iznos anuiteta iznosi 367,40 CHF i obračunava se po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan odobrenja žiro-računa tuženika, uz promjenjivu kamatnu stopu koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 5,490% godišnje. Kako su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu ugovorene valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetne te se poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 i Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017. S osnova rasta tečaja tužitelj je tuženiku isplatio veći iznos te predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku isplata iznosa od 13.211,04 kuna/1.753,41 eura sa zateznim kamatama tekućima na svaki pojedinačni isplaćeni iznos i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U bitnom navodi da je tužitelj bio upoznat s valutnim rizikom vezano uz ugovorenu valutnu klauzulu koja je dopuštena pozitivnim propisima i pristao je na isti, dok tuženik u konkretnom slučaju nije niti je mogao znati za budući rast tečaja CHF. Ujedno smatra da je ugovorena valutna klauzula dispozitivna odredba, zbog čega je isključena kontrola nepoštenosti iste. Smatra i da tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača koje se ne predmnijeva. Istakao je i prigovor zastare, osporava zatraženi tijek zatezne kamate te istaknuo procesno pravni prigovor radi prijeboja s osnove potplaćenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja specificiranog podneskom od 13. studenoga 2023. Zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. Tužitelj je podneskom od 11. listopada 2023. preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj je po izvedenom vještačenju povećao tužbeni zahtjev, pa je stoga opravdano i dopušteno ovakvo povišenje tužbenog zahtjeva, dakle, tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, dok je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP) te je odlučeno kao u izreci rješenja.

4. Tužitelj se protivio istaknutom prigovoru radi prebijanja navodeći da tužitelj nije ništa stekao bez pravne osnove, budući da je samo plaćao anuitete prema obračunu tuženika, uz to ističući prigovor zastare potraživanja tuženika, s prijedlogom da se takav prigovor odbije kao neosnovan.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, otplatnu i prometnu tablicu / karticu, obavijest o otplaćenim kreditima, izračun pretplate po kreditu od 22. listopada 2021., reklamni materijal za stambene kredite tuženika, proveo vještačenje po vještaku Petri Blašković te saslušao tužitelja.

6. Time su izvedeni dokazi koje su stranke predložile u ovom postupku, s obzirom da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svog djelatnika MN, dok izjavu svjedoka BN sud nije cijenio, jer tuženik nije predložio njezino saslušanje kao svjedoka.

7. Ostali dokazi čitanjem isprava nisu izvedeni niti cijenjeni, jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, a prigovor radi prebijanja neosnovan.

9. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

-između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen je 08. ožujka 2006. ugovor o kreditu (namjena – stambeni kredit-krediti za adaptaciju) u iznosu CHF 23.540,00 u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju banke važećem na dan puštanja kredita u tečaj, uz kamatnu stopu od 5,490 %, koja je promjenjiva u skladu s važećim odlukama Banke i valutnu klauzulu te otplatu od 76 mjeseci,

-u financijskoj dokumentaciji navedeni su anuiteti, stopa i datumi dospijeća/plaćanja istih.

-u izvodu iz reklamnog materijala piše da tuženik nudi kredite uz valutnu klauzulu i u eurima i dolarima, a ne samo CHF.

10. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž-6632/17 od 10. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., dakle, utvrđena je ništetnost odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženim razdobljima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

12. Što se tiče pravnih učinaka presude donesene po kolektivnoj tužbi, valja reći da je odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a (kolektivna tužba) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Nadalje, i odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14 i 110/15) propisano je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Na navedeno ne utječe okolnost što se postavljeni zahtjev odnosi na vraćanje stečenog bez osnove, a ne na naknadu štete, s obzirom da je odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a tužitelj je postavio upravo kondemnatorni zahtjev na isplatu iznosa koji su plaćeni tuženiku na temelju ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, čija ništetnost je utvrđena presudom u kolektivnom sporu, iz čega jasno proizlazi da se radi o pojedinačnoj parnici vezanoj za utvrđenja iz kolektivnog spora.

14. Na okolnost svojstva potrošača, kao i na okolnost mogućnosti pregovaranja i obaviještenosti o predmetnoj odredbi Ugovora o kreditu izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, dok drugih personalnih dokaza na tu okolnost nije bilo, s obzirom da je tuženik tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem djelatnika tuženika. Iz iskaza tužitelja, koji je prihvaćen, jer je uvjerljiv i logičan te u skladu s ostalim izvedenim dokazima, proizlazi kako je predmetni ugovor o kreditu sklopio s obzirom da su mu bila potrebna sredstva za adaptaciju kuće u kojoj živi i danas. Sklopio je ugovor vezan uz valutu CHF jer su mu u banci rekli da je to sigurno i stabilno. Pritom nije obaviješten ni o kakvim rizicima vezanim uz sklapanje takvog kredita. On je platio sve rate predmetnog kredita.

15. Na temelju tako prihvaćenog iskaza tužitelja utvrđeno je kako tužitelju nisu objašnjeni rizici sklapanja ugovora vezanog uz valutu švicarski franak, kao niti prednost sklapanja ugovora vezanog uz valutu euro u vidu zaštitne funkcije u odnosu na tu valutu. Naprotiv, utvrđeno je kako mu je takav ugovor vezan uz CHF nuđen kao najpovoljniji, a koju sugestiju je prihvatio.

16. Iz reklamnih materijala tužitelj kao potrošač nije mogao procijeniti rizike sklapanja ugovora vezanog uz valutu švicarski franak.

17. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07) potrošač je definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Iz iskaza tužitelja, kao i iz Ugovora o kreditu, vidljivo je da se radi o stambenom kreditu za adaptaciju. Tužitelj je u svome iskazu naveo kako je sva sredstva iz kredita iskoristio za adaptaciju kuće u kojoj živi. Uzimajući u obzir sve utvrđene okolnosti, sud zaključuje da je tužitelj sklopio predmetni Ugovor o kreditu u svojstvu potrošača te je prigovor tuženika kojim mu to svojstvo osporava, ocijenjen neosnovanim.

18. Stoga, s obzirom da je na temelju uvida u Ugovor o kreditu od 08. ožujka 2006., utvrđeno da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe predmetnog Ugovora, s obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom da je korištena ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik nije kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to su predmetne ugovorne odredbe, sadržane u Ugovoru o kreditu kojima je ugovorena vezanost iznosa kredita uz valutu CHF, ništetne.

19. Kako je odredbom čl. 323. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju takve ništetne ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF.

20. Sud je provedenim financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković, čiji nalaz i mišljenje sud s obzirom da je odgovoreno na postavljeni zadatak prihvaća cijeneći ga stručnim i obrazloženim te u skladu s pravilima znanosti i vještine (kao takvog ga je prihvatio i tužitelj u odnosu na preplaćene iznose, dok tuženik također ne osporava matematički izračun vještaka, već općenito prigovara provođenju takvog dokaza na način kao u ovom postupku) utvrdio da ukupan iznos preplata, uzimajući u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 1.819,78 eura/13.711,10 kuna. Također, vještak je u svom nalazu naveo datume dospijeća preplaćenih razlika, kako pravilno potražuje tužitelj tužbenim zahtjevom.

21. Što se tiče samog zadatka danog vještaku, kojemu tuženik prigovara, valja navesti kako je takav zadatak dan vještaku s obzirom na činjenicu da u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena ugovorna odredba ništetna, valja primijeniti iznos kredita, odnosno svakog mjesečnog anuiteta, bez vezanja za kretanje valute CHF, s obzirom da je odredba Ugovora kojom se otplata veže uz valutu CHF, ništetna iz gore navedenih razloga, a u slučaju ništetnosti pojedine odredbe uzima se da nije ni napisana, tako da je za ocjenu osnovanosti tako postavljenog tužbenog zahtjeva sud dao zadatak vještaku da utvrdi visinu razlike između onoga što je tužitelj platio na temelju Ugovora o kreditu i onoga što bi platio da se odredbe koje su utvrđene ništetnima ne uzimaju u obzir, gledano za svaki mjesec plaćanja.

22. Tuženik je svoj zahtjev u pogledu tzv. negativnih tečajnih razlika do kojih je došlo u razdobljima kada je tečaj švicarskog franka bio niži od onoga u vrijeme isplate kredita, postavio kao prigovor radi prebijanja.

23. Takav prigovor ocijenjen je neosnovanim. Naime, u pogledu potraživanja na temelju stjecanja bez osnove, u skladu s odredbom čl. 1111. ZOO-a kada dio imovine neke osobe prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Međutim, odredbom čl. 1112. ZOO-a propisano je da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Naime, kako je prethodno citirano, u kolektivnom sporu utvrđeno je kako je upravo tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Upravo iz navedenoga utvrđenja proizlazi da je tuženik bio upoznat s navedenim parametrima kretanja valute uz koju je Ugovor bio vezan te stoga nije ovlašten naknadno, s obzirom na odredbu čl. 1112. ZOO-a, zahtijevati vraćanje; dok iz spisa ne proizlazi niti tuženik tvrdi da je zadržao pravo na povrat niti da je platio kako bi izbjegao prisilu ili da isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.

24. Zbog navedenoga, prigovor radi prebijanja ocijenjen je neosnovanim, odnosno, kako je odredbom čl. 338. st. 3. ZPP-a propisano da izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (čl. 333. ZPP-a), a utvrđeno je da potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja ne postoji, odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom II.

25. U odnosu na institut zastare mjerodavan je članak 241. ZOO-a, prema kojem se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a vezano uz odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP-a, kojima je reguliran procesno pravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Stoga je utvrđeno da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla i pravna norma bila bi lišena svog korisnog učinka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.). Zastara restitucijskog zahtjeva u ovome predmetu bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te je počela ponovno teći (ispočetka) od dana kada je postala pravomoćna odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.broj P- 1401/2012 (koja je postala pravomoćna 10. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost vezanosti za valutu CHF), stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 11. lipnja 2018. za povrat po osnovi preplate zbog valutne klauzule, a kako je zastarni rok za restituciju u ovome slučaju opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO, to potraživanje tužitelja nije zastarjelo, jer je tužba podnesena 10. studenoga 2021.

26. Na neosnovanost prigovora zastare ne utječe niti preinaka tužbe iz podneska tužitelja nakon izrade nalaza i mišljenja, odnosno, prigovor zastare nije osnovan niti u odnosu na preinačene iznose, s obzirom da se ne radi ni o kakvom novom zahtjevu, već o usklađenju s nalazom i mišljenjem, u pogledu iznosa koje tužitelj traži po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao u tužbi, čijim podnošenjem je zastara prekinuta, kako proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024.

27. Nadalje, iako je već utvrđeno da potraživanje tuženika radi prebijanja ne postoji, osnovan je tužiteljev prigovor zastare tuženikovog potraživanja iz prigovora radi prebijanja, jer tuženik nije potrošač, pa zastara njegovog zahtjeva u ovome predmetu nije bila prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, kao kod tužitelja. Obzirom da je najstarije potraživanje tuženika dospjelo 02. lipnja 2006., a zadnje 02. siječnja 2009., dok je prigovor radi prebijanja podnesen u odgovoru na tužbu 27. siječnja 2022., to je protekao petogodišnji rok iz čl. 225. ZOO-a.

28. Obzirom na navedeno, sud je, uz utvrđenje ništetnim odredbi vezanosti kredita uz valutu CHF-a, naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1,819,78 eura za povrat preplate po osnovi ništetne odredbe o vezanosti Ugovora uz valutu CHF, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake uplate.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT) te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

30. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT), sastava četiri obrazložena podneska od 10. svibnja 2022., 13. ožujka 2023., 11. listopada 2023. i 09. travnja 2024. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 05. svibnja 2023., 19. lipnja 2024. i 11. studenoga 2024. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju po 100 bodova, dakle ukupno 800 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2 eura, uvećanog za pripadajući PDV 25%, ukupno iznosi 2.000,00 eura. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu od 33,18 eura koliko je i plaćeno. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak preliminarnog izračuna po sudskom vještaku prije podnošenja tužbe u iznosu od 132,72 eura, jer bez istoga nije mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev u tužbi te trošak predujma financijskog vještačenja u ovom postupku u iznosu 265,45 eura jer je isto bilo neophodno za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva.

31. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 01. listopada 2024., jer se u istome očituje na ono što je već iznio u dosadašnjem tijeku postupka, pa isti nije bio potreban.

32. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke, budući da trošak ročišta za objavu presude nije potreban u smislu čl. 155. ZPP-a jer se presuda neposredno nakon ročišta za objavu objavljuje i na e-oglasnoj ploči te je cjelovit sadržaj odluke dostupan strankama odmah nakon ročišta za objavu jer isti nije bio potreban za postupak, a na ročištu za objavu nije potrebna prisutnost stranaka niti može utjecati na postupak.

33. Zatezne kamate na trošak određene su sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a.

34. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana