REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] N 5
Poslovni broj: Us I-952/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Al Quadrato d.o.o., Rovinj, Ulica Edmondo de Amicis 10, OIB: 38890246512, kojeg zastupa opunomoćenik Mirko Mastilović, odvjetnik u Puli, Marsovog polja 8, protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula- Pola, Riva 8, OIB: 90017522601, radi ovrhe poreza na korištenje javne površine, 13. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363-06/24-01/2, URBROJ: 2163-18- 09/5-24-2 od 29. travnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi poreza na korištenje javnih površina Grada Rovinja-Rovigno, Upravnog odjela za financije, proračun i naplatu prihoda, KLASA: UP/I-363-01/24-04/17, URBROJ: 2163-8-04-03/4-24-1, od 26. veljače 2024., naloženo je tužitelju da u određenom roku podmiri dospjeli dug poreza na korištenje javnih površina i kamata u ukupnom iznosu od 3.812,55 eura, uvećano i za troškove ovrhe. Nadalje, osporenim rješenjem utvrđeno je da tužitelj na temelju ovršne isprave Rješenja o utvrđivanju obveze plaćanja poreza za korištenje javne površine Grada Rovinja-Rovigno, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i izgradnju, KLASA: UP/I-363-01/23-02/17, URBROJ: 2163-8-07-01/1-23-2 od 2. kolovoza 2023. duguje na ime dospjelog duga za korištenje javnih površina i kamata ukupan iznos od 3.812,55 eura, od čega se dio od 3.656,15 eura odnosi na glavnicu, a iznos od 156,40 eura na pripadajuću zakonsku zateznu kamatu obračunatu od dana dospijeća svake pojedine propisane obveze pa do dana donošenja rješenja. Osporenim rješenjem određeni su i troškovi ovrhe u iznosu od 26,54 eura. Osporenim rješenjem je radi naplate novčane tražbine Grada Rovinja-Rovigno određena ovrha pljenidbom novčanih sredstava tužitelja na svim računima i oročenim novčanim sredstvima kod svih banaka kod kojih tužitelj ima račune te prijenosom zaplijenjenih sredstava te je naloženo Financijskoj agenciji da izda nalog bankama za izvršenje rješenja o ovrsi, po izvršnosti rješenja, a koje postaje izvršno dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak. Također je i Financijskoj agenciji naloženo da obračuna daljnje zakonske zatezne kamate do podmirenja duga o ovrsi te izračuna ukupni novčani iznos određen u osnovi za plaćanje. Nadalje, tim rješenjem dana su i popratna utvrđenja te nalozi.
2. Protiv navedenog rješenja, tužitelj je izjavio žalbu, a koja je odbijena kao neosnovana osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-363-06/24-01/2, URBROJ: 2163-18-09/5-24-2, od 29. travnja 2024.
3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi, u bitnom, da je prvostupanjskim rješenjem Trgovačkog suda u
Pazinu, poslovni broj: St-
417/2022-6 od 22. prosinca 2022. otvoren predstečajni postupak nad tužiteljem te da je taj sud potvrdio plan restrukturiranja kojim je Grad Rovinj-Rovigno razvrstan u "neosigurane vjerovnike", čije će se tražbine sukladno prihvaćenom planu otpisati u omjeru 30%, a preostalih 70% tražbina će otplatiti u roku 48 mjeseci uz 4,5% godišnje katne stope, u jednakim mjesečnim obrocima. Tužitelj smatra da navedenu činjenicu tuženik nije cijenio prilikom donošenja osporenog rješenja, iako je Grad Rovinj- Rovigno u postupku kod Trgovačkog suda u Pazinu bio stranka u postupku kao ovrhovoditelj. Nadalje, tužitelj smatra da utvrđeni dug tužitelja u visini od 3.656,16 eura, naveden u izvodu iz poslovnih knjiga na dan 26. veljače 2024., ne odgovara stvarnom stanju iz razloga što je iznos od 1.305,22 eura u međuvremenu plaćen, zbog čega izvod iz poslovnih knjiga na kojem se temelji rješenje o ovrsi ne može biti podobna ovršna isprava na kojoj se zasniva rješenje o ovrsi poreza na korištenje javnih površina od 26. veljače 2024., a nastavno i osporeno rješenje. Tužitelj, opreza radi, osporava i obračun zateznih kamata jer da je glavnica manja nego što je to naznačeno u rješenju o ovrsi pa da se zakonske zatezne kamate trebaju obračunati samo na stvarnu glavnicu. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika. Tužitelj potražuje naknadu troškova ovog spora.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je dodatno naveo da je pregledom prvostupanjskog spisa predmeta utvrdio da su rješenjem o ovrsi od 26. veljače 2024. obuhvaćene tražbine koje se odnose na porez na korištenje javne površine, a nastale su nakon otvaranja predstečajnog postupka, zbog čega je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kad je za te tražbine donijelo rješenje o ovrsi jer te tražbine nisu bile prijavljene u predstečajnom postupku, a iz razloga što su nastale nakon otvaranja tog postupka. Slijedom navedenog, predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
5. U tijeku spora održana je rasprava dana 16. prosinca 2024. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu nije pristupio tužitelj, niti tuženik koji su uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe članka 89. stavak 4. ZUS-a u svezi s člankom 91. stavak 3. ZUS-a održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora, a odbio je dokazni prijedlog tužitelja, kao suvišan, da se u sporu provede knjigovodstveno vještačenje, iz razloga što taj dokazni prijedlog nije bio nužan za utvrđenje odlučnih činjenica, a koje su se mogle utvrditi iz isprava priležećih spisu upravnog postupka i ovog spora.
7. Tužitelj je podneskom od 12. prosinca 2024. zatražio odgodu ročišta navodeći da je **.**.2024. preminula vlasnica i direktor društva NN, da je u tijeku ostavinski postupak i predlaže odrediti mirovanje postupka. Sud je ipak održao ročište iz razloga što smatra da nisu ispunjeni uvjeti za prekid spora sukladno članku 104. ZUS-a.
8. Odredbom članka 36. ZUS-a, propisano je da ako je opunomoćeniku dano ovlaštenje za obavljanje svih radnji u sporu, a tužitelj ili zainteresirana osoba izgubi postupovnu sposobnost odnosno njezin zakonski zastupnik umre ili izgubi poslovnu sposobnost, ili ako zakonski zastupnik bude razriješen dužnosti, opunomoćenik je ovlašten i nadalje poduzimati radnje u sporu, ali novi zakonski zastupnik može opozvati punomoć.
9. Također se napominje da je osnivač trgovačkog društva Al quadrato d. o. o. drugo trgovačko društvo Navis maris j. d. o. o., sa sjedištem u [adresa], dok je NN upisana kao član uprave tužitelja
10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
11. Među strankama spora nije sporno da je nastala tužiteljeva obveza plaćanja prema Gradu Rovinju-Rovigno na osnovu korištenja javne površine-ugostiteljske terase u [adresa] te da je prvostupanjsko tijelo pokrenulo prisilan način naplate tog duga.
12. Sporno je, je li zakonito tuženik odlučio o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi prvostupanjskog tijela, kojim je određena prisilna naplata tužiteljeva duga spram prvostupanjskog tijela, a s obzirom da je rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj: St-417/2022-6 od 22. prosinca 2022. otvoren predstečajni postupak nad tužiteljem.
13. Sukladno odredbi članka 139. stavak 4. ZUP-a žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.
14. Odredbom članka 142. stavak 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22, dalje: OPZ) propisano je da se protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave iz članka 140. stavak 2. ovoga Zakona može podnijeti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. Stavkom 7. istog članka propisano je da se žalbom na rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne može pobijati zakonitost ovršne isprave.
15. Iz spisa predmeta upravnog postupka razvidno je da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 2. kolovoza 2023. tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na korištenje javne površine-ugostiteljske terase u [adresa] za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2023., u ukupnom iznosu od 3.656,15 eura, a to rješenje je 8. rujna 2023. postalo izvršno. Nadalje, razvidno je i da tužitelj nije podmirio navedenu obvezu, zbog čega je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje o ovrsi od 26. veljače 2024. Navedeno rješenje o utvrđivanju poreza od 2. kolovoza 2023., jest ovršna isprava sukladno odredbi članka 140. stavak 2. točka 1. OPZ-a, na temelju koje se provodi ovrha u ovoj pravnoj stvari.
16. Nadalje, prema citiranim odredba ZUP-a i OPZ-a, u postupku izvršenja pa tako i u upravnom sporu koji se nastavlja na taj postupak i u kojem se ocjenjuje zakonitost rješenja o izvršenju donesenog u postupku izvršenja, ne može se osporavati zakonitost i pravilnost rješenja koje se izvršava, već se mogu štititi samo ona prava koja stranka ima u postupku izvršenja. Dakle, u ovoj pravnoj stvari je, a s obzirom da tužitelj nije postupio po izvršnom rješenju o utvrđivanju poreza, u izvršenju tog rješenja, doneseno osporeno rješenje o ovrsi, a u žalbi protiv tog rješenja se prema citiranoj odredbi OPZ-a ne može osporavati zakonitost ovršne isprave, u ovom slučaju rješenja o utvrđivanju poreza od 2. kolovoza 2023. Dakle, s obzirom da se prema izričitoj zakonskoj odredbi iz članka 142. stavak 7. OPZ-a u žalbi protiv rješenja o ovrsi ne može osporavati zakonitost ovršne isprave, to se ne može činiti niti u upravnom sporu koji se nastavlja na taj upravni postupak, a u kojem se ocjenjuje pravilnost i zakonitost isključivo rješenja o ovrsi. Stoga je ocjena Suda da su neodlučni za odluku u ovom sporu tužbeni navodi koji se odnose na utvrđenja iz prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju poreza od 2. kolovoza 2023. Ističe se i da je prigovore koji se odnose na iznos utvrđene obveze, tužitelj mogao isticati u postupku u kojem je doneseno rješenje kojim je ta obveza utvrđena.
17. U odnosu na tužbeni navod da tuženik nije cijenio prilikom donošenja osporenog rješenja činjenicu da je rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu otvoren predstečajni postupak nad tužiteljem, ističe se da je navedeno rješenje Trgovačkog suda u Pazinu doneseno 22. prosinca 2022., dakle prije nego što je nastala predmetna obveza tužitelja te prije nego što je doneseno osporeno rješenje o ovrsi. S obzirom da je člankom 68. stavak 4. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 71/15, 104/17 i 36/22) propisano da se odredbe st. 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju na postupke radi ostvarenja tražbina koje su nastale nakon otvaranja predstečajnoga postupka, ocjena je Suda da navedeni tužbeni navod nije od utjecaja na odluku u ovom sporu, s obzirom da je predmetno potraživanje nastalo nakon otvaranja predstečajnog postupka nad tužiteljem.
18. Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno zakonitim pa je stoga Sud na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.
19. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
U Rijeci 13. siječnja 2025.
Sutkinja
Danica Vučinić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
Dostaviti:
- opunomoćeniku tužitelja odvjetniku Mirku Mastiloviću, Pula, Marsovog polja 8
- tuženiku Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeku za drugostupanjski upravni postupak, Pula-Pola, Riva 8