REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-1077/2022-50
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grubeša i partneri, Zagreb, protiv tuženika ad. 1 ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ad. 2 KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 24. listopada 2024. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja, dana 13. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se kao nedopuštena ovrha određena na nekretninama u vlasništvu ovršenika KE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] rješenjem o ovrsi broj Ovr-1376/2019 i to:
-k.č.br.ZGR 134/6, prema podacima iz zemljišne knjige stojna kuća upisana u ZU 1311 k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište položeno uz stambenu zgradu sjeveroistočnom stranom, javno prometnu površinu južnom, i preostalim dijelom uz pripadajuću k.č.z. 850 k. o. [katastarska općina], površine 21 m2
- k.č.br.ZGR 122, stojna kuća upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stara kamena kuća, ugrađena istočnom i zapadnom stranom, neto korisne površine 88,56 m2 , katnost P+2."
II. Nalaže se tuženiku ad.1 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.292,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 18.ožujka 2022.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je Općinski sud u Splitu dana 8.ožujka 2022.godine pod brojem Ovr- 1376/2019 donio zaključka o prodaji nekretnina u vlasništvu ovršenika (ovdje tuženika ad.2) i to: k.č.br.ZGR 134/6, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], prema podacima iz zemljišne knjige stojna kuća upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi dvorište položeno uz stambenu zgradu sjeveroistočnom stranom, javno prometnu površinu južno i preostalim dijelom uz pripadajuću k.č.z.850 površine 21m2. k.č.br.ZGR 122, stojna kuća upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stara kamena kuća ugrađena istočnom i zapadnom stranom, površine 88,56m2 katnosti P+2. Prema stanju zemljišne knjige da proizlazi da GRAFIKA (katastra) za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u svom sastavu ima uz ZU 1311 k. o. [katastarska općina] vezan i ZU 135 te ZU 607 k. o. [katastarska općina]. Također uz k. č. br. zgr. [katastarska čestica] da je povezana GRAFiKA (katastra) za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i GRAFIKA (katastra) za k. č. br. [katastarska čestica] na što su vezani ZU 1288 i ZU 1289 k. o. [katastarska općina]. GRAFIKA (katastra) u granicama k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da se odnosi i odnosila se na one suvlasničke dijelove nekretnine koji pripadaju trećoj osobi, tako da je to temeljem upisa u zemljišne knjige, i po dispozicijama (izvansudske) diobe izvršene i potpisane od svih suvlasnika, a po uređenju nekretnine od strane pet ranijih suvlasnika na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok su izmjene na k. č. br. [katastarska čestica] (u 4 parkirališta) privolom jednog ranijeg vlasnika i svih susjeda (uz korespondenciju sa Općinom Šolta). Spomenute dispozicije da nisu za vrijeme važenja ZV-a pa da proizvode pravne učinke i kod upućivanja treće osobe u parnicu. Iz navedenog da bi proizlazilo da se u naravi radi o dvije stojne kuće što je u potpunosti netočno, nego da se radi o jednoj kući koja se proteže po cijeloj južnoj fronti k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica da je kao treća osoba u svom prigovoru istaknula činjenicu da se ovrha provodi na nekretnini koja nije u isključivom vlasništvu ovršenika, ovdje tuženika ad.2 KE, te da bi ju iz tog razloga trebalo okarakterizirati kao nedopuštenu. Svoje tvrdnje da je potkrijepila zemljišnoknjižnim izvadkom iz kojeg da je nedvojbeno vidljivo da je tužiteljica suvlasnik predmetne nekretnine, te da je rješenjem Općinskog suda u Splitu Ovr-1376/2019, od 8. ožujka 2022. upućena da u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene protiv ovrhovoditelja parnicu radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom. Tužiteljica naglašava da su dispozicije suvlasnika u izvansudskoj diobi uz referirano uređivanje zemljišnih knjiga, na način da je jedan dio kuće upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] 329762, kč.br.ZGR 122, s oznakom zemljišta STOJNA KUĆA, dok je drugi dio iste nekretnine upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] 329762 kč.br.ZGR 121/2, s oznakom zemljišta KUHINJA. Iz navedenog da bi proizlazilo da su predmet ovrhe dijelovi kuće koji su upisani u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] 329762, kč. br. ZGR [katastarska čestica], dok druge prostorije, u istoj kući, da nisu predmet ovrhe jer su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] 329762 kč.br.ZGR 121/2 i u suvlasništvu da su ovdje tužiteljice. Uz to još treba naglasiti da u predmetnu nekretninu postoji samo jedan ulaz koji se nalazi na kč.br.ZGR 122, zk. ul. [broj ZK uloška]. Dopuštanjem prodaje nekretnine u ovakvom Zemljišnoknjižnom stanju tužiteljici da bi mogla nastupiti velika i teško nadoknadiva šteta u smislu nemogućnosti pristupa u dijelove nekretnine kojima je suvlasnica bez skupih i dugotrajnih sudskih postupaka koji bi joj predstojali u procesu zaštite njezinih vlasničkih i posjedničkih prava. Pristup (ulaz) koji se nalazi na k.č.zgr.ZGR 122 stojna kuća zk. ul. [broj ZK uloška] da je egzistentan pristup kroz stojnu kuću do k. č. ZGR. [katastarska čestica] Kuhinja, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Primjenom načela jedinstva nekretnine da se dolazi do zaključka da se ovrha na ovako upisanim nekretninama i na ovakvom stanju zemljišne knjige niti ne može provoditi iz razloga što je to protivno načelu jedinstvenosti nekretnine i u smislu da je prateći zaključak o prodaji samo za stojna kuća, a isto ne slijedi iz utvrđenja da k. č. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu samo za „stojna kuća“, posebno ne za površinu od 21 m2 nestale jer je uklonjena stojna kuća, niti je ikada postojala stojna kuća takva da joj je katnost P+2. Radi navedenog tužiteljica predlaže da sud donese presudu kao u izreci, te obveže tuženike da joj naknade parnični trošak.
Tuženik ad.1 nije dostavio odgovor na tužbu, tuženik ad.2 u svom odgovoru na tužbu navodi da prema sadržaju tužbe proizlazi da je na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sagrađeno na čest. zgr. [katastarska čestica] upisano u ½ dijela za korist tužiteljice (a to da je prostorno I.kat), te da je na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sagrađeno na čest. zgr. [katastarska čestica] upisano u 1/1 dijela u korist ovog tuženika što da je u jednakim dijelovima zajednička stečevina od po ½ dijela iz izvanbračne zajednice sa TE (to da je prostorno također na I.katu). Navodi da se očito po takvom faktičnom stanju ne može prejudicirati način diobe te da bez obzira na trajanje faktičnog stanja u ovom konkretnom slučaju ne može doći do raskida suvlasničke zajednice. Navodi da se ne protivi tužbenom zahtjevu tužiteljice.
Pun.tužiteljice na pripremnom ročištu održanom dana 11.lipnja 2024.godine navodi da je očito tuženik ad.1 nezainteresiran za provođenje predmetne ovrhe vezano za status nekretnine kao zaštićenog kulturnog dobra i okolnost da upravo tužiteljica u svom vlasništvu ima jednu prostoriju u predmetnoj kući, krajnju, i da nitko ne bi bio zainteresiran za kupnju dijela tuženika ad.2 jer se ne mogu na kvalitetan način izvršavati vlasnička prava na toj nekretnini, da će nadopuniti historijat tužbe, opisati stanje na terenu sa priloženim fotografijama, dostaviti u spis tlocrtnu skicu čitave nekretnine tako da će biti jasno o čemu se u biti radi i radi čega je ovrha na nekretninama tuženika ad.2 nedopuštena.
Na istom pripremnom ročištu tuženik ad.2 ponavlja da se ne protivi tužbenom zahtjevu, da je točno da se predmetna nekretnina ne može prodati, tužiteljica da je njegova kćerka, ranije prezimena KE i da je ona zaista vlasnica jedne prostorije u predmetnoj kući, za dolazak i pristup do te prostorije da mora proći preko njegovog dijela odnosno kroz njegov dio i da ne postoji drugi pristup do tog dijela tužiteljice, do njenog dijela. Navodi da je on svoju nekretninu stekao kupnjom o ranijih 5 vlasnika i da zaista nitko osim članova obitelji ne može biti vlasnik čitave nekretnine jer da korištenje nekretnine pretpostavlja dobre obiteljske odnose i suglasnost po pitanju prolaska do tijela tužiteljice preko njegovog dijela. Navodi da je tuženik ad.1 pasivan u ovom postupku ali da je zasigurno upoznat sa predmetom spora, tuženik ad.1 da je pokrenuo i ovršni postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vezano za još dvije nekretnine tuženika ad.2 i da je tuženik ad.1 u tom predmetu odustao od prijedloga za ovrhu, ovrha da je obustavljena. Navodi da je on cjelokupno dugovanje platio supruzi tuženika ad.1 i da mu ništa nije dužan, ali da tuženik ad.1 uporno ustraje u ovrsi na ovoj nekretnini, iako tuženik ad.2 ima i drugih nekretnina u Zagrebu od kojih se tuženik ad.1 može naplatiti ukoliko ima potraživanje. Navodi da raspolaže dokazom da je tuženiku ad.1 putem supruge tuženika ad.1 podmirio dugovanje, a i da se tuženik ad.1 nepripadno od njega naplatio za veće novčane iznose i da je on pokrenuo postupak protiv tuženika ad.1..
Tužiteljica u svom podnesku od 19. lipnja 2024.godine navodi da ovaj problem potječe iz vremena dok je bio na snazi zakon koji je razlikovao nekretninu u smislu čestice zemlje i nekretninu u smislu čestice zgrade, iz te situacije da je proizašlo stanje da se jedna zgrada na tri zemljišnoknjižne čestice koje su u vlasništvu SE (tužiteljice), KE (tuženika ad.2) i VE, dio koji pripada tuženiku ad.2 da ujedno predstavlja bračnu stečevinu TE, izvanbračne supruge tuženika ad.2, taj postupak za utvrđenje po tužbi TE da se vodi pred ovim sudom pod brojem P-1174/22.
Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužiteljice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe u predmetu ovog suda broj Ovr-1376/19.
Tužiteljica je zatražila i popisala parnični trošak u odnosu na tuženika ad.1..
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda broj Ovr- 1376/19; izvadaka iz zemljišnih knjiga za čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1311, čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1288 i čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1289, sve k. o. [katastarska općina]; fotografija lica mjesta.
Zahtjev tužiteljice nije osnovan.
Pregledom predmeta Općinskog suda u Splitu broj O-1376/19 utvrđeno je da je tuženik ad.1 dana 29.kolovoza 2019.godine kao ovrhovoditelj protiv tuženika ad.2 kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave, naime, presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6927/16 od 8.siječnja 2019.godine da je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-3524/15 od 27.svibnja 2017.godine, ispravljena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-3524/15 od 27.ožujka 2018.goidne, te da je naloženo tuženiku ad.2 (tamo ovršeniku) isplatiti tuženiku ad.1 (tamo ovrhovoditelju) iznos od 44.050,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a sa zakonskim zateznim kamatama od 9.srpnja 2008.godine te mu naknaditi trošak postupka u iznosu od 32.460,53 kuna. Ovrhovoditelj predlaže da se odredi ovrha na nekretninama tuženika ad.2 i to: kč. br. [katastarska čestica], stojna kuća, upisana u ZU 1311 k. o. [katastarska općina] i kč. br. zgr. [katastarska čestica], stojna kuća, upisana u ZU 1311 k. o. [katastarska općina], prodajom ovih nekretnina i namirenjem ovrhovoditelja iz cijene postignute prodajom istih. Priloženi su izvatci iz zk za k. o. [katastarska općina] na dan 26.kolovoza 2019.godine iz kojih proizlazi da je na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1311 k. o. [katastarska općina] kao i na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1288 k. o. [katastarska općina], upisan za 1/1 dijela upravo tuženik ad.2, dakle, kao vlasnik ove dvije nekretnine. Priložena je i citirana ovršna isprava temeljem koje je podnesen ovaj prijedlog za ovrhu.
U ovom predmetu dana 4.prosinca 2020.godine održan je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za graditeljstvo i vještaka geometra, sud je pristupio u dvor na čest. zgr. [katastarska čestica] u ulici Kuparića, Grohote, vještak geometar navodi da zemljišnoknjižno i katastarsko stanje nije usklađeno, da je u naravi riječ o dvoru koji je sa svih strana omeđen betonskim zidovima i rubom objekta, površine 85 m2, vještak za graditeljstvo je opisao ovaj predmet. Što se tiče kuće na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvije manje kamene kuće u bloku (2 etaže) sa gustirnom i dvorom na sjevernoj strani, zk i katastarsko stanje također da nije usklađeno. Sudski vještak geometar JE dostavio je u spis nalaz i mišljenje te je identificirao čest. zgr. [katastarska čestica], navodi da je to u naravi stara kamena kuća na dvije etaže koja je na priloženoj skici lica mjesta broj 1 definirana točkama 1-2-3-4-5-1- u površini od 54 m2 i da je riječ o dijelu katastarske čestice [katastarska čestica]. Druga nekretnina da je čest. zgr. [katastarska čestica], do drugog svjetskog rata navedena čestica zgrade u naravi da je predstavljala prizemnu staru kamenu kuću koja je nakon rata porušena, a danas da su vidljivi njeni obrisi na fasadi susjedne kuće, u tlocrtnom smislu na pretpostavljenoj poziciji kuće da je dijelom parking, a dijelom cesta. Dio čestice zgrade [katastarska čestica] na priloženoj skici lica mjesta 2. da je definiran točkama 1-2-4-5- 1 u površini od 21 m2 i da je to parkin, dok da je dio čestice zgrade definiran točkama 2-3-4-1 u površini od 9 m2 pripojen čestici ceste 4119. Sastavni dio vještva čine fotoskice i skice izmjere. Vještak za graditeljstvo Marija Šarić Leko također je izradio pisani nalaz i mišljenje, navodi da je nekretnina 1 stara kamena kuća ugrađena istočnom i zapadnom stranom, pristup u unutrašnjost ove nekretnine da nije osigurana, nekretnina 2 da je dvorište… U ovom ovršnom predmetu su treće osobe, TE i ovdje tužiteljica podnijele svoje prigovore. Tužiteljica u tom prigovoru navodi da je suvlasnica čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1289 k. o. [katastarska općina] – ona za ½ dijela i VE za ½ dijela, to i proizlazi iz priloženog zk izvatka za tu nekretninu. Navodi da je sama stojna kuća i na njoj prije 70 godina dograđen dio sa kuhinjom i sobom, cjelina, da ih nije moguće dijeliti na način kako je to učinio vještak stavivši oznake na skici samo na dvije trećine kuće, a zadnju trećinu uzima kao da ne postoji. Do te zadnje trećine kuće da se može doći jedino prolaskom kroz staru stojnu kuću, jer nema, niti je ikada imala, svoj zasebni ulaz. Taj nadograđeni dio da je zapravo na drugoj čestici, ali primjenom načela o jedinstvu nekretnine kao i pravila superficies solo cedit, da je valjalo zaključiti da je ovrhom obuhvaćen i dio nekretnine koji je u vlasništvu trećih osoba.
Dana 8.ožujka 2022.godine doneseno je rješenje Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1376/19 kojim je upućena tužiteljica da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja (ovdje tuženika ad.1) radi utvrđivanja ovrhe nedopuštenom budući da ista tvrdi kako je suvlasnica predmetne nekretnine. Istim rješenjem upućena je TE da u istom roku pokrene protiv ovrhovoditelja (ovdje tuženika ad.1) parnicu radi utvrđivanja ovrhe nedopuštenom budući ista tvrdi kako se radi o bračnoj stečevini. Tužiteljica je ovu tužbu podnijela protiv tuženika ad.1 (tamo ovrhovoditelja) i tuženika ad.2 (svog oca – tamo ovršenika).
Dana 5.listopada 2022.godine doneseno je rješenje ovog suda broj Ovr-1376/19 kojim se obustavlja ovrha određena rješenjem pod tim brojem od dana 4.listopada 2019.godine na nekretninama ovršenika označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1311 k. o. [katastarska općina] i čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1288 k. o. [katastarska općina]; temeljem tog rješenja o ovrsi osniva se na tim nekretninama založno pravo radi osiguranja tražbine ovrhovoditelja temeljem ovršne isprave i u točno preciziranom iznosu. U obrazloženju ovog rješenja navedeno je da na održanoj elektroničkoj javnoj dražbi predmetne nekretnine nisu prodane te da je ovrhu trebalo obustaviti, ovrhovoditelj da je podneskom predložio, u slučaju bezuspješne prodaje na dražbi, zasnivanje založnog prava na ovim nekretninama, taj prijedlog ovrhovoditelja da je osnovan pa se zasniva založno pravo tim rješenjem. Protiv ovog rješenja ovršenik (ovdje tuženik ad.2) podnio je žalbu, dana 30.studenog 2022.godine doneseno je rješenje Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću broj Gž Ovr-298/22 kojim je žalba ovršenika odbijena kao neosnovan, dakle, rješenje ovog suda od 5.listopada je pravomoćno.
Za navesti je da je tužiteljica ovu tužbu radi nedopustivosti ovrhe podnijela dana 18.ožujka 2022.godine, nakon što je rješenjem iz ovršnog postupka na to upućena, u roku, tek nakon što je tužiteljica podnijela ovu tužbu doneseno je rješenje ovog suda broj Ovr-1376/19 dana 5.listopada 2022.godine kojim se obustavlja ovrha određena rješenjem pod tim brojem od 4.listopada 2019.godine. Time je, prema stavu ovog suda, nakon što je tužiteljica podnijela ovu tužbu, na što je upućena rješenjem u ovršnom postupku, tužiteljici u biti pružena zaštita jer je pravomoćno obustavljena ovrha određena rješenjem ovog suda u predmetu Ovr-1376/19, dakle, ovršni postupak je pravomoćno okončan i u tom postupku tuženik ad.1 kao ovrhovoditelj nije uspio. Samim tim je i zahtjev tužiteljice u vrijeme presuđenja neosnovan, kako se odluka donosi prema stanju u vrijeme presuđenja, sud treba u biti odbiti zahtjev tužiteljica radi nedopustivosti ovrhe, jer je ovrha obustavljena i ovrhovoditelj u tom postupku nije uspio, pravomoćno. Svakako treba navesti, što je utvrđeno u ovom postupku, jer je sud smatrao da ipak treba razjasniti sporne okolnosti u vrijeme podnošenja ove tužbe, neposredno nakon što je tužiteljica u ovu parnicu upućena rješenjem u ostavinskom postupku. Svi navodi tužiteljice, koje ne spori ni tuženik ad.2. (njen otac), a ni tuženik ad.1 se nije usprotivio zahtjevu i u biti je potpuno pasivan u ovoj parnici, su prema stavu ovog suda osnovani. Dakle, da nije predmetna ovrha obustavljena pravomoćnim rješenjem suda, tužiteljica bi u ovom postupku uspjela, jer iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je točno ono što je tužiteljica navodila tijekom postupka, da se ovrha na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 13311 i čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1288, sve k. o. [katastarska općina], u vlasnosti tuženika ad.2, ne može uopće provesti, jer je nekretnina, dio kuće, u njem suvlasništvu (čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1289 k. o. [katastarska općina]), u biti ovisna i jedinstvena nekretnina sa predmetnim nekretninama tuženika ad.2, dakle, normalan pristup u dio tužiteljice ovisi o vlasniku predmetnih nekretnina i očito je da zbog toga na javnoj dražbi, prije obustave ovrhe, predmetne nekretnine i nisu našle svog kupca, jer to očito nije moguće realno otuđiti neovisno o nekretnini tužiteljice, dakle, očito je u stvarnosti i na licu mjesta situacija ovako komplicirana i to predmetne nekretnine čini, onako kako je tuženik ad.1 kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave, nepodesnim za ovrhu i tužiteljica kao treća osoba je u biti podnijela u ovršnom postupku osnovan prigovor i predmetna ovrha ne bi bila dopuštena, da ovrha nije obustavljena, dakle, u vrijeme podnošenja ove tužbe prije obustave ovrhe, zahtjev tužiteljice je bio osnovan i to je stav ovog suda, sve ono što je tužiteljica navela u svom prigovoru i tužbi, tužiteljica je i dokazala i to zaista proizlazi iz svih izvedenih dokaza. Međutim, za ponoviti je, tužiteljici je već pružena zaštita u ovršnom postupku obustavom ovrhe i u vrijeme presuđenja njen zahtjev iz tog razloga valja odbiti.
Međutim, kako je tužiteljica bila rješenjem suda upućena u ovu parnicu te kako je imala trošak postupka koji je u biti skrivio tuženik ad.1, za navesti je da je sud prema svim okolnostima slučaja stava da je tuženik ad.1, temeljem odredbe čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), dužan tužiteljici naknaditi trošak ovog postupka. Obistinjeni trošak tužiteljici odnosi se na trošak sastava tužbe, sastava obrazloženog podneska od 20.lipnja 2024.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 11.lipnja 2024.godine i 24.listopada 2024.godine; za svaku radnju po 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura daje ukupan iznos od 800,00 eura; na ovaj iznos valjalo je dodati i 25% PDV- a u iznosu od 200,00 eura; trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 146,45 eura i sudske pristojbe presude u iznosu od 146,45 eura, tako da je konačno tuženik ad.1 obvezan tužiteljici naknaditi trošak u iznosu od 1.292,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
U Splitu, 13. siječnja 2025. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Tuženiku ad. 1
3. Tuženiku ad. 2
