REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-20/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Alenki Paus, u pravnoj stvari tužitelja ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tužene ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćniku Damiru Metelko, odvjetniku iz Zagreba, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P- 344/2024-13 od 24. studenog 2024., 13. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja te se ukida rješenje Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-344/2024-13 od 24. studenog 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na daljnji postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je: „I Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari. II Postupak će se nastaviti kad Vrhovni sud Republike Hrvatske okonča postupak donošenja službenog pravnog shvaćanja da li potrošači, koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika između ukupnog iznosa koji bi im pripadalo zbog ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i ukupnog iznosa koji je potrošačima banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita, ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na okončanje navedenog postupka.

2. Protiv pobijanog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP. Ističe da odredbom članka 213. ZPP nije predviđeno da se postupak može prekinuti do zauzimanja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pojedinom pravnom pitanju te da odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u revizijskim predmetima nisu prethodno pitanje u ovom postupku u smislu članka 12. ZPP. Potražuje trošak za sastav žalbe.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja kao korisnika kredita iz Ugovora o kreditu 2402006-1031262160/51401652-5103643836 od 6. kolovoza 2007. za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu, podredno odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, da Ugovor nije prestao postojati i da i nadalje proizvodi pravne učinke.

4.1. Nije sporno da su stranke zaključile sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ 102/15, dalje ZID ZPK/15) Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa broj 5114199173 od 8. veljače 2016., kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR

5. Pobijanom odlukom sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP odredio prekid predmetnog postupka, a budući Vrhovni sud Republike Hrvatske do sada nije donio službeno pravno shvaćanje o učinku konverzije, odnosno sklapanju dodatka ugovora o kreditu sukladno odredbama ZID ZPK/15, već postoje tri različita shvaćanja, koja navodi, a na Vrhovnom je sudu da sukladno odredbi čl. 20. toč. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 22/22, 60/22 i 16/23) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama određenih žalbenih navoda tuženika, a pazeći pri tom dodatno, po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst - 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22, 155/23. - dalje: ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijano rješenje nije pravilno niti zakonito jer je sud prvoga stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP, odnosno pogrešno je iz utvrđenih činjenica zaključio da su ispunjeni uvjeti za prekid postupka.

7. Na temelju odredbe čl. 213. st. 1. točke 1. ZPP propisano je da će sud odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju. Člankom 12. st. 1. i 2. ZPP određeno je da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo, sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

8. Dakle, primjenom odredbe čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP postupak se može prekinuti samo ako je sud odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju. Glede pitanja učinka sklopljenog dodatka ili aneksa ili konkretno Sporazuma o reguliranju međusobnih odnosa sud prvog stupnja valja izvesti zaključak sukladno odredbama mjerodavnih zakona i ugovora sklopljenih između stranaka, a stav VSRH po tom pitanju, odnosno pravno shvaćanje istog u smislu „službenog pravnog shvaćanja“ kako to navodi sud prvog stupnja, sve i kada bi u nekom trenutku bilo doneseno, niti predstavlja rješenje prethodnog pitanja u predmetnoj pravnoj stvari (postoji li neko pravo ili pravni odnos), niti obvezuje sud prvog stupnja, čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 129/19,130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24) .

9. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovan postupak, odnosno daljnje nadležno postupanje po tužbi tužitelja čl. 380. toč. 3. ZPP.

10. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbe protiv rješenja o prekidu postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

U Puli 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Alenka Paus