REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-10/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Alenki Paus, u pravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, zastupanog po punomoćniku Branku Škarica, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vanji Pehu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-800/2023-11 od 18. listopada 2024., 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog  građanskog  suda  u  Zagrebu,  poslovni  broj  Povrv- 800/2023-11 od 18. listopada 2024. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-800/2023-11 od 18. listopada 2024. u točki III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom, u presudi, odlučeno je: „Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršiteljice dužnosti javnog bilježnika Ivane Miloš poslovni broj Ovrv-122318/2022 od 1. veljače 2023. u dijelu u kojem se tuženici nalaže da tužitelju isplati iznos od 420,54 eur zajedno sa zateznom kamatom od 16. studenoga 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.“; ujedno je rješenjem odlučeno: „I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršiteljice dužnosti javnog bilježnika Ivane Miloš poslovni broj Ovrv-122318/2022 od 1. veljače 2023. u dijelu u kojem se tuženici nalaže da tužitelju isplati iznos od 31,22 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom te je tužba u tom dijelu povučena. II. Stavlja se izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršiteljice dužnosti javnog bilježnika Ivane Miloš poslovni broj Ovrv-122318/2022 od 1. veljače 2023. u dijelu u kojem se tuženici nalaže da tužitelju nadoknadi nastale troškove postupka u iznosu od 149,31 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom. III. Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 413,40 eur zajedno sa zateznom kamatom od 18. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.“

2. Protiv presude i rješenja u točki III. izreke, pravovremenu žalbu podnosi tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, da iz dostavljenog izvoda poslovnih knjiga nije razvidno temeljem kojeg pravnog posla je nastala predmetna tražbina prema ovršeniku; da ovrhovoditelj nije dostavio nikakvu drugu dokumentaciju kojom dokazuje postojanje predmetne tražbine; da se to iz predmetnog izvoda ne može razaznati; da tužitelj nije dokazao da je predmetna tražbina predmet Ugovora o cesiji od 1. travnja 2021., niti Dodatka 2. Ugovoru o cesiji od 23. veljače 2022.; da je Ugovor o cesiji ništetan. Predlaže preinačiti presudu te potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP).

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 9. prosinca 2022. kojim je od tuženice kao ovršenice potraživao naplatu iznosa od 3.403,80 kuna/451,76 eura[1] sa zateznom kamatom od 16. studenog 2021. te je javni bilježnik Ivana Miloš iz Zagreba donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-122318/2022 od 1. veljače 2023. kojim je naloženo tuženici u roku od 8 dana platiti tužitelju iznos iz prijedloga sa zakonskim zateznim kamatama uz odmjereni trošak. Po prigovoru ovršenice, rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. Pobijanom odlukom u pobijanom dijelu sud prvog stupnja održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 420,54 eura sa zateznom kamatom (zahtjev je povučen za iznos od 31,22 eura, što nije predmet žalbenog postupka), s obrazloženjem, da je tužitelj aktivno legitimiran od tuženice potraživati isplatu temeljem računa br. 11038310-203305548-4 od 31. listopada 2021. na iznos od 3.403,80 kn osnovnom Ugovora o cesiji od 1. travnja 2021. i Dodatka 2. Ugovoru o cesiji od 23. veljače 2022. kojim je predmetna tražbina prenesena na tužitelja; da je ranije društvo OT – Optima telekom d.d. pripojeno društvu Telemach Hrvatska d.o.o., da je dostavljena i Obavijest društva OT-Optima telekom d.d. od 28. rujna 2022. tuženici o prijenosu potraživanja; da se iznos tražbine odnosi na naknadu za uključenje/isključenje po Ugovoru o pružanju paketa usluga TV INT TEL Klasik broj ugovora 2080700624 od 22. rujna 2020., a koji je raskinut 23. listopada 2021.; da ta tražbina nije zastarjela. Odluku temelji na odredbi čl. 82., čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 155/23) i čl. 451. st. 3. ZPP.

7. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467. ZPP što znači da se presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno u postupku u povodu žalbe u takvim sporovima ne primjenjuje odredba čl. 370. tog Zakona (arg. iz odredbe čl. 467. st. 1. i 2. ZPP). Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i to one iz čl. 354. st. 2. ZPP u svezi sa čl. 467. st. 1. ZPP te pravilnu primjenu materijalnog prava, utvrđenje je ovoga suda da je pobijana presuda pravilan i zakonita.

8. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda sadrži razloge o svim bitnim činjenicama isti su jasni i neproturječni i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Iz izvatka iz poslovnih knjiga nedvojbeno je razvidna obveza tuženice, visina obveze i dospijeće iste vjerovniku.

9. Sud prvog stupnja pravilno je u konkretnom slučaju iz dostavljenog Ugovora o cesiji od 1. travnja 2021. te Dodatka 2. Ugovoru o cesiji od 23. veljače 2022. (dalje Ugovor) te druge dokumentacije zaključio da je predmetno potraživanje OT-Optima telekom d.d. prema tuženici preneseno na tužitelja jer je iz Ugovora jasno da je njegov Prilog 1 specifikacija dužnika i potraživanja, a tužitelj je dostavio i izvadak koji se odnosi upravo na tražbinu prema dužniku PC, broj klijenta 11038310, CEID 29708895, a to su upravo identifikacijski brojevi koji se navode i u Izvatku iz poslovnih knjiga. Osim toga, i u prijepisu predmetnog računa navodi se 11038310 u pozivu na broj primatelja, kao i u ostalim računima u izvatku iz otvorenih stavaka za tuženicu. Stoga zaključak suda prvog stupnja da je tužitelj aktivno legitimiran jer tako slijedi iz dostavljene dokumentacije nije suprotan, proturječan podacima u spisu. Dakle, neosnovano tužena ukazuje sada na ništetnost Ugovora o cesiji jer da su u dostavljeno Ugovoru odlučne stavke neispunjene, prazne. Naime, te stavke osim što nisu odlučne za ovu pravnu stvar, ne ukazuju na postojanje razloga za ništetnost toga Ugovora.

10. Dakle, u ovom je postupku utvrđeno je da je Ugovor za telekomunikacijske usluge između prednika tužitelja i tuženice raskinut; da je tužitelj cesijom preuzeo predmetnu tražbinu koja se, u sada relevantnom dijelu, odnosi na naknadu za isključenje/uključenje usluga u iznosu 2.534,98 kuna plus PDV (kako slijedi iz računa), odnosno ukupno 3.168,72 kuna, odnosno 420,54 eura (koliko tužitelj potražuje); a tužena nije ni osporavala da je bila u obvezi podmiriti navedenu tražbinu predniku tužitelja, odnosno cedentu iz Ugovora o cesiji uslijed raskida Ugovora za telekomunikacijske usluge zbog promjene operatera.

11. Slijedom navedenoga, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženice kojima ista u osnovi osporava utvrđeno činjenično stanje; dakle pravilno je zaključio sud prvog stupnja da je tužena dužna podmiriti svoje obveze, odnosno platiti predmetni iznos; odnosno pravilno je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi.

12. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. u vezi s čl. 457. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

13. Odluka o trošku se određeno žalbom ne osporava, osim u smislu da je sud prvog stupnja pogrešno odlučio o zahtjevu tužitelja, pa da je u tom smislu i odluka o trošku nepravilna.

14. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. toč. 1. ZPP.

U Puli 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Alenka Paus