REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula- Pola

Poslovni broj Gž Ob-4/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Alenki Paus, u pravnoj stvari predlagateljice NF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Kristini Rakuša, odvjetnici u Zagrebu, Draškovićeva 72 i protustranke NFŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem u [adresa], uz sudjelovanje mlt. UF OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po posebnoj skrbnici IF, djelatnica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Oreškovićeva 25 te Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb, Avenija Dubrovnik 12, Zagreb, OIB: 52966791065, radi zabrane približavanja, odlučujući o žalbi protustranke, protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-714/2024-4 od 8. listopada 2024., 13. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protustranke NFŠ kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj R1 Ob- 714/2024-4 od 8. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem donijeta je odluka sljedećeg sadržaja:

„I./ Zabranjuje se ocu NFŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem u [adresa] da se neovlašteno približava i uspostavlja vezu sa zajedničkim mlt. djetetom UF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao i svako drugo uznemiravanje mlt. UF.

II./ Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu ovrhu.“

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi protustranka te predlaže ublažavanje izrečene mjere te da mu se omogući da putem Zavoda za socijalni rad vidi svoje dijete.

3. U odgovoru na žalbu predlagateljica, u bitnom, predlaže da se vodi računa o pravu djeteta na normalan razvoj i sigurno i stabilno okruženje te da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka je prijedlog predlagateljice NF, majke mlt. UF rođene **.**.2023. u [adresa], za izricanje mjere zabrane približavanja mlt. djetetu oca iste – protustranke NFŠ.

6. Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je prijedlog predlagateljice te je ocu, protustranki NFŠ, zabranjeno da se neovlašteno približava i uspostavlja vezu s mlt. UF, kao i svako drugo uznemiravanje iste.

7. Odluku je prvostupanjski obrazložio utvrđenjima:

- da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici koja je trajala oko godinu dana; da je u istoj rođeno mlt. dijete UF

- da iz mišljenja i prijedloga Hrvatsko zavoda za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb od 25. srpnja 2024. (u predmetu u kojem se odlučuje o prijedlogu majke za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi i zabranom osobnih kontakata mlt. UF s ocem; a iz kojeg je ovaj predmet razdvojen) slijedi da je protustranka nekritičan prema vlastitom zdravstvenom stanju, negira probleme u sferi narušenog mentalnog zdravlja i/ili ovisnosti, da je mlt. UF zdrava djevojčica čiji razvoj odgovara njezinoj dobi, da je otac u provedenim razgovorima negirao počinjenje nasilja navodeći da je bio žrtava psihičkog i verbalnog nasilja od strane majke djeteta, da zaključuju da je njegovo zdravstveno stanje ugrožavajući za njega, mlt. dijete, majku i druge osobe, da stoga smatraju da zahtjev majke za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi i zabranom kontakata valja uvažiti te ga preispitati ukoliko otac demonstrira posvećenost psihijatrijskom ličenju i redovitom konzumiranju propisane farmakoterapije

- da je protustranka tijekom trudnoće više puta verbalno uznemiravao predlagateljicu - da je protustranka presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K- 362/2024 od 19. rujna 2024. proglašen krivim za počinjenje dva kaznena djela protiv osobne slobode prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 i nametljivim ponašanjem opisano u čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11 te jedno kazneno djelo protiv braka obitelji i djece – nasiljem u obitelji opisano i kažnjivo po čl. 179.a KZ/11, sve u svezi sa čl. 51 KZ/11, da mu je izrečena uvjetna osuda u trajanju godine, te uz uvjetnu osudu sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja NF na udaljenosti manjoj od 100 metar u trajanju od tri godine

- da je protustranka bio u istražnom zatvoru, da je po izlasku 19. rujna 2024. istoga dana zbog uzrokovanog incidenta u kući svoje majke hitom pomoći prevezen u Kliniku za psihijatriju KBC Sestre milosrdnice; da je u konačnici da je bio prisilno hospitaliziran - da isti ima povijest psihijatrijskih tretmana, ozbiljnih poteškoća s mentalnim zdravljem da je sklon ovisničkom ponašanju (kockanje opojna sredstva, lijekovi), ADHD, psihotične dekompenzacije, poremećaj ličnosti, anksiozne depresivne smetanje

- da je u Sloveniji 2022. osuđen zbog činjenja kaznenih djela, a u kojem postupku mu je bila izrečena sigurnosna mjera psihijatrijskog liječenja

a iz čega zaključuje da zdravstveno odnosno psihičko stanje protustranke nije stabilno, da zahtijeva liječenje, da je isto ugrožavajuće za njega, mlt. UF, majku djeteta te i potencijalne druge osobe, da se za sada ne može zaključiti da je isti toga svjestan i da se želi liječiti, a slijedom čega zaključuje da bi izlaganje djeteta takvom ponašanju oca moglo ugroziti sigurnost istog i negativno utjecati na rast i razvoj djeteta, radi čega radi zaštite dobrobiti djeteta ocjenjuje nužnim odrediti predloženu mjeru zabrane približavanja mlt. djetetu. Odluku temelji na odredbi čl. 154. st. 1. Obiteljskog zakona.

8. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama razloga određeno navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava - čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu: ZPP) i čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje u tekstu: ObZ) utvrđenje je ovoga suda da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP. Ne postoje niti drugi žalbeni razlozi te je prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito, a žalba neosnovana.

9. Odredbom čl. 154. st. 1. ObZ propisano je da sud može u izvanparničnom postupku zabraniti roditelju, baki ili djedu, sestri ili bratu, odnosno polusestri ili polubratu, drugom članu obitelji koji ne stanuje s djetetom i drugim osobama iz članka 120. ovoga Zakona da se neovlašteno približava djetetu na određenim mjestima ili na određenu udaljenost i da ga uznemiruje na drugi način, primjerice neovlaštenim uspostavljanjem veze s djetetom ili uhođenjem. Primjenom odredbe čl. 131. st. 1. ObZ mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta određuju se na temelju stručne procjene ako se utvrdi da je došlo do povrede djetetovih prava i dobrobiti ili da su prava, dobrobit i razvoj djeteta ugroženi.

10. Cijeneći dakle pravilno utvrđene odlučne činjenice, kako su navedene pod točkom 7. obrazloženja ove odluke, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su ostvarene sve materijalnopravne pretpostavke za donošenje mjere zabrane približavanja mlt. djetetu propisane odredbom čl. 154. ObZ. Žalbeni navodi protustranke nisu doveli u sumnju pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda.

11. Iz mišljenja i prijedloga Zavoda za socijalni rad upravo slijedi, kako je pravilno zaključio sud prvog stupnja, da je zdravstveno stanje protustranke ugrožavajuće za njega osobno, mlt. UF, predlagateljicu i potencijalno i druge osobe uslijed njegove nedostatne emocionalne regulacije, impulzivnih reakcija, povijesti činjenja kaznenih radnji, teškoćama iz domene mentalnog zdravlja koje uslijed odsutnosti primjerene farmakoterapije dovode od bitnih promjena u njegovu ponašanju i funkcioniranju u odnosu na razdoblja primjene iste. Osim toga, u spisu prileži presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 19. rujna 2024. kojom je između ostalog istom izrečena i sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja oštećene NF, predlageteljice, na udaljenost manje od 100 m u trajanju od tri godine, a u tijeku trajanja ovog postupka istom je bio određen prisilni smještaj sukladno odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Uz sve to, valja primijetiti da iz cjelokupnog postupka (koji je izdvojen iz postupka u kojem se odlučuje o prijedlogu majke radi lišavanja oca prava na roditeljsku skrb i zabrani ostvarivanja osobnih odnosa mlt. UF s ocem) uočava se da je tijekom vremena eskaliralo obiteljsko nasilje u izvanbračnoj zajednici stranaka koje je u konačnici i dovelo do prekida iste, a očitovalo se u maltretiranju predlagateljice, prijetnjama da će nju i dijete koštati života, da će joj uzeti dijete, da nastavno protustranka nije vodio brigu o djetetu, nije pomagao predlagateljici, a da i nakon prestanka zajednice prilikom dolazaka ne bi pokazivao interes za dijete, da bi bio agresivan, vikao i vrijeđao predlagateljicu i to sve ispred mlt. djeteta.

12. Slijedom navedenog, pravilno je zaključio sud prvog stupnja da u takvim okolnostima uslijed zdravstvenog stanja protustranke i slijedom toga njegova ponašanja postoji opasnost i ugrožena je dobrobit mlt. UF postupcima oca i to u mjeri koja opravdava izricanje mjere zabrane približavanja djetetu jer postupci oca ukazuju na postojanje ozbiljnih i realnih razloga, rizika da će dobrobit mlt. UF njegovim približavanjem istoj biti ugrožena.

13. Ponašanje protustranke je bilo agresivno, impulzivno, uznemiravajuće, prijeteće kako prema majci djeteta (pred djetetom), tako i time i prema mlt. djetetu, dakle bilo je ozbiljno ugrožavajuće kroz dulji period (od rođenja djeteta) za dobrobit i sigurnost mlt. djeteta UF, a čiju dobrobit i sigurnost valja zaštititi sukladno i odredbama čl. 3., čl. 9. st. 3. Konvencije o pravima djeteta Ujedinjenih naroda iz 1989. (Republiku Hrvatsku obvezuje na temelju notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991.), čl. 5. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" broj: MU 18/1997. i 4/2002.), odredbama Europske konvencija o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. ("Narodne novine" broj: MU-1/2010) i čl. 4. st. 2. Europska konvencija o kontaktima s djecom iz 2003. ("Narodne novine" broj MU-7/2008).

14. Mjere kojima se zadire u obiteljski život prema odredbi čl. 7. ObZ prihvatljive su ako su nužne te ako se njihova svrha ne može uspješno ostvariti poduzimanjem blažih mjera, uključujući preventivnu pomoć, odnosno potporu u obitelji. U opisanim prilikama određena mjera upravo predstavlja razumnu ravnotežu (čl. 128. ObZ) između ograničenja prava oca na ostvarivanje roditeljske skrbi o djetetu i zaštite prava i dobrobiti djeteta, dakle, u skladu je i s načelom razmjernosti, ali i načelom prvenstvene zaštite dobrobiti djeteta iz čl. 5. ObZ.

15. Dakle, utvrđene okolnosti u ovome postupku ukazuju na nužnost donošenja mjere koju je odredio prvostupanjski sud, pa neosnovano žalitelj u žalbi ukazuje, u bitnom, da ovakva odluka suda prvog stupnja nije za dobrobit mlt. UF.

16. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP u svezi s čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 346. ObZ, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Puli 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Alenka Paus