Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-24/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Ivani Mašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sanja Mišević, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, sa sjedištem u Zagrebu, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, kojeg zastupa punomoćnik NG, dipl. iur., Su-1210/2021, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 8112/2020-20 od 6. prosinca 2023., dana 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8112/2020-20 od 6. prosinca 2023.

II Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8112/2020-20 od 6. prosinca 2023. pod točkom II. izreke u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 8112/2020-20 od 6. prosinca 2023., odlučeno je da je tuženik obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 1.226,34 EUR / 9.239,88 kn bruto sa pripadajućim zakonskim kamatama izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak (točka I izreke), kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 559,92 EUR / 4.218,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 6. prosinca 2023. do isplate (točka II. izreke), dok je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u daljnjem tekstu ZPP), predlažući da se ista presuda preinači i da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica žalbom pobija točku II. presude kojom je odlučeno o trošku parničnog postupka iz članka 353. stavak 1. točka 3. ZPP (pogrešne primjene materijalnog prava) navodeći da joj prvostupanjski sud nije priznao trošak sastava podneska od 20. studenog 2020. kojim se očitovala na navode iz odgovora na tužbu te da se radi o obrazloženom podnesku na koji trošak ima pravo, slijedom čega predlaže da se pobijano rješenje o trošku preinači na način da se joj se s tog osnova dosudi daljnji iznos od 187,50 EUR, kao i trošak sastava žalbe u iznosu od 187,50 EUR.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući zakonitost pobijane presude povodom žalbe tužiteljice i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano obrazložene razloge, može se ispitati pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

6. Odredbom članka 458. stavak 1. ZPP propisano je da su sporovi male vrijednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, odnosno iznos od 1.320,00 EUR prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 114/22).

7. Odredbom članka 467. stavak 1. ZPP propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. tog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Dakle, presudu donesenu u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati žalbom zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ovaj sud nije niti utvrđivao osnovanost žalbenih navoda s tog osnova, koje žalitelj iznos u žalbi.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za vrijeme od siječnja 2016. pa do prosinca 2016. pozivom na Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koji je zaključen 26. listopada 2011. te pozivom na Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011.

9. U predmetu nije sporno da je tužiteljica radnik tuženika te da se na nju primjenjuju odredbe Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj 39/09. i 124/09. – u daljnjem tekstu ZOPJS) te da je tužiteljici u utuženom vremenskom periodu isplaćivana plaća primjenom osnovice od 5.108,84 kn.

10. Sporno je mogu li se na konkretnu pravnu situaciju primijeniti odredbe iz članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kao i Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011. Sporna je valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma te podredno jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe ili je ona odgođena te je i prestala važiti budući je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 20. siječnja 2017.

11. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da su 23. studenoga 2006. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama kojim je ugovoreno da će se osnovica za izračun plaće u javnim službama uvećavati za 6% u 2007., 2008. i 2009. te da se navedene obračunske osnovice primjenjuju počam od 1. siječnja svake godine, a osnovica je određena u visini od 5.415,37 kn (u daljnjem tekstu Sporazum),

- da je 13. svibnja 2009. između Vlade Republike Hrvatske i istih Sindikata javnih službi zaključen i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je došlo do privremenog zamrzavanja osnovice za izračun plaća na razini iz 2008., dakle u visini od 5.108,84 kn,

- da je člankom 3. navedenog Dodatka Sporazumu (od 13. svibnja 2009.) utvrđen način povrata osnovice na način da će se osnovica za obračun plaća u javnim službama u visini od 5.415,73 kn primjenjivati tek nakon što iz podataka Državnog zavoda za statistiku bude proizlazilo da je došlo do poboljšanja stanja odnosno rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopce prosječno dva ili više posto sve ovo u odnosu na isto razdoblje prošle godine, dok je člankom 4. određen način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS u javnim službama,

- da je 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi došlo do zaključenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje nisu potpisane od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi, kojim je izmjenama izmijenjen članak 3., 4. i 7 Dodatka na način da se usklađivanje osnovice odgodilo za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u iznosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ovo uz uvjet da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku 3. do članka 5. tih Izmjena i Dopuna (u daljnjem tekstu Izmjene i Dopune),

- da su navedene Izmjene i Dopune (od 26. listopada 2011.) utvrđene i Odlukom od 7. prosinca 2011. arbitraže sastavljene temeljem Sporazuma o arbitraži – arbitražne odluke, a 28. prosinca 2012. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi koji su potpisali izmjene i dopune (od 26. listopada 2011.) donijeli su vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna u odnosu na članak 4. u vezi s člankom 7. Dodatka (vjerodostojno tumačenje),

- da je prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku negativan rast BDP-a trajao neprekinuto od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., odnosno dvanaest tromjesečja uzastopno, dok je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2% u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, dakle u drugom i trećem tromjesečju 2015. došlo je do prosječnog rasta BDP-a od 2%,

- da je odlukom Vlade Republike Hrvatske od 29. prosinca 2016. o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama osnovica određena u iznosu 5.211,02 kn bruto i to sa primjenom počam od isplate plaće za mjesec siječanj 2017. (dakle s plaćom koja će se isplatiti u veljači 2017.,

- da je Vlada Republike Hrvatske zajedno s osam Sindikata javnih službi zaključila Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 84/07. – u daljnjem tekstu TKU/07) kojim su (člankom 49. stavak 4.) ugovorile da Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama za 23. studenoga 2006. kao i svi sporazumi koji iz njega proizlaze, sadržajno predstavljaju sastavni dio tog Kolektivnog ugovora, a čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU/07,

- da je temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 115/10. – u daljnjem tekstu TKU/10) i to člankom 51. stavak 4. određeno kako se Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. kao i sve njegove Izmjene i Dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili na njega proizlaze kao i Sporazum o dodacima na plaću, obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. smatraju važećim dokumentima koji se primjenjuju na način i u rokovima koji su određeni tim dokumentima,

- da je i temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 141/12. – u daljnjem tekstu TKU/12) i to člankom 51. stavak 4. određeno kako se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., sve njegove izmjene ili dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću, obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. smatraju važećim dokumentima koji se primjenjuju na način i rokovima određen samim dokumentima.

12. Na temelju iznesenog prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako Izmjene i Dopune predstavljaju pravno valjani Kolektivni ugovor koji je zaključen suprotno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, te da su uvjeti za povećanje osnovice ispunjeni krajem 2015.

13. Prije svega žalitelja valja uputiti na odredbu iz članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama prema kojoj se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi. Ukoliko Kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za iduću godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom; dok je odredbom iz članka 3. propisano da danom stupanja na snagu Zakona o osnovici plaće u javnim službama prestaju važiti odredbe iz članka 5. stavak 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine broj 27/01. – u daljnjem tekstu ZOPJS/01) kao i odredbe svih drugih Zakona, Kolektivnih ugovora i drugih Sporazuma koji su doneseni temeljem ZOPJS/01. ZOPJS/01 stupio je na snagu 24. listopada 2009.

14. Stajalište je ovog drugostupanjskog suda suprotno žalbenim navodima da su ugovorne strane potpisivanjem TKU/07, TKU/10 i TKU/12 ugovorile da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima određenim u Izmjenama i Dopunama, odnosno Arbitražnoj odluci. U preambuli Izmjena i Dopuna navedeni su uvjeti za povećanje osnovice za određivanje plaće i to četiri faze za osiguranje primjene i pravilne cijene rada, očuvanje postojeće razine plaća i standarda zaposlenika u vrijeme recesije i krize, vraćanje osnovice za plaće koja je vrijedila za mjesec siječanj 2009. (članak 3.), vraćanje pariteta između plaća koji su bili u 2008. (članak 4.) i dogovora o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njene realizacije.

15. Posebno se ističe da je Zakon o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj 124/09.) stupio na snagu 24. listopada 2010., slijedom čega je bio na snazi u utuženom razdoblju, pa je suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika da tužiteljici isplati razliku manje isplaćenih plaća.

16. Vlada Republike Hrvatske je donijela odluku o pokretanju postupka pregovora o sklapanju Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama 16. ožujka 2006. u kojoj su u članku 1. kao važeći dokumenti navedene i Izmjene i dopune i Arbitražna odluka iz čega proizlazi da i Vlada Republike Hrvatske smatra da navedeni dokumenti imaju snagu Kolektivnih ugovora.

17. Također se ističe da se temeljem odredbe iz članka 2. ZOPSJ Odluka primjenjuje godinu dana. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaća u javnim službama, koji određuje da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje Kolektivnim ugovorom zaključenom između Vlade, Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi, te zaključenjem Kolektivnih ugovora nakon toga navedena odluke je stavljana izvan snage. Naposljetku valja istaći da je člankom 7. stavak 1. Izmjena i Dopuna određeno u slučaju da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rad u nekom od razdoblja opisanim u člancima 3. do 5. Izmjena i Dopuna usklađenje se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečja trajao. Navedeno znači da se odgađa usklađivanje pariteta koje je propisano člankom 7. Izmjena i Dopuna, dok se navedeni uvjeti ne odnose i na povrat osnovice odnosno na članak 3..

18. Naime, člankom 4. Izmjena i Dopuna određeno je da će se nakon šest mjeseci nakon objave podataka iz članka 3. utvrditi iznos pariteta te je potom propisan postupak mijenjanja plaća kako bi se smanjio paritet s time da je ugovoreno da će se navedeno usklađenje prolongirati za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao.

19. Slijedom svega iznesenog prvostupanjski sud je pravilno otklonio sve navode tuženika vezano za obračun plaća.

20. Još se napominje da Zakon o izvršavanju državnog proračuna ne zabranjuje korisnicima isplatu plaće o visini sukladno ugovorenim obvezama. Pri tome nije od utjecaja je li Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik TKU osigurala sredstva za tu namjenu u državnom proračunu, obzirom navedena okolnost ne utječe na individualnu pravo kojeg tužiteljica ima prema tuženiku kao svom poslodavcu, a kojeg se poslodavac dužan pridržavati u smislu odredbe iz članka 6. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14).

21. Na daljnje žalbene navode tuženika, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani, a tiču se visine tužbenog zahtjeva, obzirom da je tuženik na ročištu 24. listopada 2023. učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 23. kolovoza 2022. (koja specifikacija je napravljena temeljem podataka tuženika) te je nejasan navod tuženika da je sud prihvatio dio vještačenja koji je u suprotnosti sa člankom 57., 59., i 54. KU, kad se u ovom predmetu nije niti vještačila visina tužbenog zahtjeva.

22. Obzirom na sve izneseno suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev, jer je plaća tužiteljici za utuženi vremenski period trebala biti isplaćivana prema osnovici u visini od 5.415,37 kn bruto, a sve prema Izmjenama i dopunama i Arbitražnoj odluci.

23. I odluka o troškovima je pravilna i zakonita kako po svome osnovu tako i po svojoj visini sukladno članku 154. stavak 1., a u svezi s člankom 155. ZPP valjanom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.) Neosnovano tuženik navodi da je prvostupanjski sud priznao tužiteljici trošak sastava podneska kojim se ista očitovala na odgovor na tužbu, obzirom da su da sud tužiteljici nije priznao taj trošak (tužiteljica je upravo i podnijela žalbu s tog osnova), kao što joj nije priznao niti trošak pristupa na ročište za objavu presude. Stoga su po ocjeni ovog suda neosnovani i proizvoljni žalbeni navodi tuženika s tog osnova .

24. Neosnovano tužiteljica pobija odluku o trošku parničnog postupka, navodeći da je prvostupanjski sud odlučujući o trošku parničnog postupka pogrešno primijenio materijalno pravo kada joj nije priznao trošak sastava podneska od 20. studenog 2020., kojim se očitovala na navode iz odgovora na tužbu. Ocjena je ovog suda da je pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev za naknadom tog troška, jer se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti i tužiteljica je bila dužna sve činjenice i dokaze navesti u tužbi, a u kojem podnesku niti ne navodi nove činjenice i / ili nove dokaze pa isti trošak nije bio potreban radi vođenja postupka u smislu članka 155. stavak 1. ZPP, kako to pravilno i utvrđuje prvostupanjski sud.

25. Slijedom navedenog presuda suda prvoga stupnja potvrđena je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP, radi čega je odlučeno kao pod točkom I i II izreke ove presude.

26. Odluka o zahtjevu tužiteljice za naknadom troška sastava žalbe temelji se na članku 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavak 1. ZPP, radi čega je odlučeno kao pod točkom III izreke ove presude.

U Karlovcu 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Ivana Mašić