REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-9204/2021-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sari Bračković, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sara Bračković, Josip Dubravko Topić Valentina Smolić-Ročak u Rijeci, protiv tuženika Kliničke bolnice Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupanog po punomoćniku Tončiju Ravliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ravlić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Josipa Dubravka Topića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika LJ, odvjetničke vježbenice, 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici Dubrava, Avenija Gojka Šuška 6, Zagreb, OIB: 32206148371, da isplati tužitelju UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.944,28 eura bruto, na ime mjesečnih novčanih iznosa sa osnova razlike plaće i naknada zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos po kamatnoj stopi koja se od dana dospijeća pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim na iznos predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prema izračunu nadležne ispostave Ministarstva financija, Porezne uprave, i to kako slijedi:

- na iznos od 9,59 EUR od 16. 12 .2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1,84 EUR od 16. 2. 2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 37,00 EUR od 16. 3. 2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 49,21 EUR od 16. 4. 2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 56,08 EUR od 16. 5. 2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 54,57 EUR od 16. 6 .2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 80,78 EUR od 16. 7. 2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 77,11 EUR od 16. 8. 2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 88,51 EUR od 16. 9. 2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 108,92 EUR od 16. 10. 2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 61,77 EUR od 16. 11. 2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 50,19 EUR od 16. 12. 2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 83,81 EUR od 16. 1. 2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 106,89 EUR od 16. 2. 2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 76,04 EUR od 16. 3. 2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 88,06 EUR od 16. 4 .2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 58,44 EUR od 16. 5. 2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 89,71 EUR od 16. 6. 2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 72,36 EUR od 16. 7. 2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 62,99 EUR od 16. 8. 2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 83,80 EUR od 16. 9. 2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 230,32 EUR od 16. 10. 2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 187,23 EUR od 16. 11. 2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 211,45 EUR od 16. 12. 2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 194,88 EUR od 16. 1. 2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 218,34 EUR od 16. 2. 2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 269,47 EUR od 16. 3. 2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 301,56 EUR od 16. 4. 2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 231,01 EUR od 16. 5. 2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 181,67 EUR od 16. 6. 2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 144,82 EUR od 16. 7. 2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 143,66 EUR od 16. 8. 2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 215,13 EUR od 16. 9. 2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 17,07 EUR od 16. 12. 2020. godine, pa do isplate,

u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici Dubrava, Avenija Gojka Šuška 6, Zagreb, OIB: 32206148371, da naknadi tužitelju UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu od 2.331,81 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od 13. siječnja 2025., pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je od 20. ožujka 2017. u radnom odnosu kod tuženika i to na radnom mjestu doktor medicine na specijalizaciji iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu u Kliničkoj bolnici Dubrava. Tužitelju je rad organiziran u smjenama, dvokratno, noću, vikendima, blagdanima i prekovremeno, a tijekom obavljanja svog rada, tužitelj je ostvario velik broj prekovremenih sati. Kako je prethodno navedeno, tužitelj je od početka zasnivanja radnog odnosa zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktor medicine na specijalizaciji iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu. Navodi da je 1. rujna 2019. na snagu je stupio Dodatak II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 92/2019, dalje u tekstu Dodatak II. KU). Temeljem članka 21. Dodatka II. KU propisano je da će se osnovna plaća uvećati radnicima koji obavljaju poslove na sljedećim radnim mjestima i poslovima: „Radna mjesta I., II., III., IV. vrste; zdravstveni radnik u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani (instrumentiranje i anesteziologija)“ i to dodatak 28%. Budući je temeljem Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, radno mjesto tužitelja (doktor medicine na specijalizaciji), određeno kao radno mjesto I. vrste, to se dodatak određen Dodatkom II. KU trebao od 1. rujna 2019. primjenjivati i na tužitelja. Unatoč potonje navedenoj činjenici, osnovna plaća tužitelja uvećana je temeljem Dodatka II. KU tek od rujna 2020. godine, a što je razvidno iz dostavljenih platnih listi za tužitelja (do rujna 2020. godine posebni uvjeti rada bili su 1.19, a tek od rujna 2020. godine uvećani su na 1.28)“. Plaća tužitelja odnosno uvećanja plaće kao i ostala prava tužitelja kao radnika regulirana su Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne Novine 143/13 - dalje u tekstu: KU 143/13, Narodne Novine 96/15 - dalje u tekstu: Dodatak KU te Narodne Novine 29/18 – dalje u tekstu: KU/18) te Zakonom o plaćama u javnim službama, kao i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne Novine 141/12, 150/13, 24/17, 128/17 - dalje u tekstu: TKU). Navedeni propisi obuhvaćaju cijeli utuženi period od 20. ožujka 2017. do podnošenja tužbe. Tuženik prilikom isplate plaće tužitelju nije poštivao propise glede uvećanja plaća i ostalih prava tužitelja kao radnika, a tužitelj isto objašnjava kako slijedi. Prekovremeni rad: Tuženik nije isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na "standardni" radni dan (od ponedjeljka do petka) (prema članku 51. stavku 9., 10. i 11. KU 143/13, odnosno članku 49. stavak 9., 10. i 11. KU 29/18, sve u vezi s odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH). Naime, tužitelju u tom slučaju uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan pripada i naknada za prekovremene sate, a koja naknada za prekovremeni rad tužitelju nije isplaćivana. Pripravnost: Tuženik tužitelju nije ispravno, već u umanjenom iznosu, obračunao naknadu za pripravnost za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 54. KU 143/13 odnosno člankom 54. KU 29/18. Rad po pozivu: Tuženik tužitelju nije ispravno, već u umanjenom iznosu, obračunao dodatak na naknadu za rad po pozivu, a koji se smatra prekovremenim radom i tako se plaća, prema članku 55. KU 143/13 odnosno članku 55. KU 29/18. Naknada za dežurstvo za radnike koji u upućeni na specijalističku edukaciju ili edukaciju iz uže specijalizacije: Tuženik nije tužitelju ispravno, već u umanjenom iznosu, obračunao dodatak na naknadu za dežurstvo za radnike koji su upućeni na specijalističku edukaciju ili edukaciju iz uže specijalizacije, prema članku 56. KU 143/13, odnosno članku 56. KU 29/18. Posebni uvjeti rada:

Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću sa osnova posebnih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 57. KU 143/13, Dodatkom KU odnosno člankom 55. KU 29/18 i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) odradio u posebnim uvjetima rada. Iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi: Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću sa osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 59. KU, Dodatkom KU odnosno člankom 57. KU 29/18, iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) bio odgovoran za život i zdravlje ljudi. Godišnji odmor: Nadalje, Zakonom o radu (Narodne Novine 93/14; u daljnjem tekstu: ZOR), i to odredbom članka 81. (članak 60. prema Zakonu o radu Narodne Novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) određeno je kako „…Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad)…“. Odredbama Kolektivnih ugovora, konkretno odredbom članka 36. stavka 2. KU 143/13 propisano je da „…Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije…“, a odredbom čl. 34. st. 2. KU 29/18 propisano je da „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“ Obzirom da su za naknadu plaće za godišnji odmor uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane odnosno obračunavane u manjem iznosu, to je tuženik tužitelju pogrešno obračunavao i isplaćivao i naknadu za godišnji odmor. Naime, tuženik je vršio pogrešan obračun naknade za godišnji odmor jer je zbrajao prethodne tri plaće te ih dijelio sa satima provedenim na radu, na koji je način dobio prosječnu cijenu sata, da bi potom tako dobiveni iznos množio sa brojem sati korištenog godišnjeg odmora u tom mjesecu, umjesto da je zbrojivši tri plaće najprije tako dobiveni iznos podijelio na tri (kako bi dobio prosjek plaće), a onda tako dobiveni iznos podijelio sa redovnim brojem sati u mjesecu u kojem se koristio godišnji odmor (kako bi dobio prosječnu plaću po satu) i onda takav iznos pomnožio sa brojem sati korištenog godišnjeg odmora u tom mjesecu. Na navedeni način jednostavno ispada da je radnik radio uvijek samo redovni fond sati te su zapravo radnici koji su imali puno prekovremenih sati u mjesecima koje prethode godišnjem odmoru kažnjeni odnosno oštećeni, obzirom im se taj dio uopće nije uzimao u obzir prilikom obračuna. A uzevši u obzir i da su im krivo obračunati neki odrađeni sati. U skladu sa gore citiranom odredbom ZOR-a, u plaću se uračunavaju sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad (dakle cijela bruto plaća) pa je očito u taj prosjek moralo ući sve što se nalazi na platnoj listi i isplaćuje kao plaća, a uslijed gore navedenog nije. Slijedom svega navedenog, tuženik je tužitelju pogrešno (u umanjenom iznosu) isplaćivao plaću, a isto tako i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, kao i naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, uslijed čega tužitelj ovim putem potražuje isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće, koju mu je tuženik sukladno gore navedenom bio dužan isplaćivati, međutim isto nije činio. Također, tuženik je tužitelju pogrešno obračunavao i samu osnovnu plaću u razdoblju od rujna 2019. godine do rujna 2020. godine budući tuženik prilikom obračuna osnovne plaće tužitelju sve do rujna 2020. godine nije ispravno primjenjivao Dodatak II. KU.

1.1. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom podneskom od 8. veljače 2023., tužitelj potražuje isplatu ukupnog iznosa od 3.944,28 eura, bruto, na ime razlike plaće i naknade plaće, koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 16.-tog u narednom mjesecu za prethodni mjesec, osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zatraženim bruto iznosima. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva. Nesporno je da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika i to na radnom mjestu doktor medicine na specijalizaciji iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu kod tuženika. Međutim sporno je tumačenje pravnih propisa, kako te propise tumači ovdje tužitelj i to naročito Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama. Navodi, kako članak 47. KU određuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Pri tome se kao dodaci na plaću određuju stimulacija, dodaci za posebne uvijete rada, dodaci i uvećanja plaća. Obzirom na navedena određenja svi dodaci i uvećanja plaće (stimulacija, dodaci za posebne uvijete rada, dodaci i uvećanja plaće) obračunavaju se na osnovnu plaću kako je to definirano člankom 47. stavkom 2. KU. U pogledu navedene odredbe dana su mišljenja povjerenstva iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koje je povjerenstvo zaključcima 58. i 95. zauzelo stajalište kako za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda sati se plaća obračunava sukladno članku 51. stavku 1. podstavku 4. KU, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka. Isto tako zaključkom br. 106. određeno je kako je osnovica za izračun plaće osnovna plaća bez dodataka na plaću. Nadalje, člankom 319. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje u tekstu ZOO) određeno je kako se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase. Uzevši u obzir ranije citirane odredbe KU koje su izričite i jasne te ih nije potrebno posebno tumačiti, te ovdje navedenog članka ZOO, potpuno je jasno da se svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću, a u koju ne ulazi prekovremeni rad. U prilog navedenim tvrdnjama idu i brojne odluke Županijskih sudova u kojima se navodi kako se dodatak na otežane uvjete rada te dodatak za odgovornost za život i zdravlje ne obračunavaju i ne plaćaju na sate ostvarene kao prekovremeni rad. Također postoje u usuglašena tumačenja zajedničkog povjerenstva KU, koja sve dodatke i uvećanja obračunavaju na osnovnu plaću. Osim ranije citiranih zaključaka 58., 95. i 106. treba spomenuti i zaključak 152. u kojem se navodi kako povećanje dodatka s osnova posebnih uvjeta i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne mogu se kumulirati. Radnik koji ostvaruje pravo na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi nema pravo na povećanje dodatka s osnova posebnih uvjeta rada. Slijedom svega navedenog, tuženik je mišljenja kako tužitelj nema pravo na dodatke kako ih isti potražuje u svojem tužbenom zahtjevu. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te dosuditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju priloženu spisu, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. te se vještak očitovao na prigovore tuženika.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatu dodataka na plaću i to dodatka zbog otežanih uvjeta rada, dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te dodatak za staž, na sve odrađene sate rada te posljedično tome, razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koje bi ostvario da su u prosjek plaća uračunati i utuženi dodaci na plaću, u utuženom razdoblju. Također, tužitelj tužbom potražuje i razliku plaće s naslova prekovremenog rada u mjesecima u kojima je blagdan ili neradni dan pao od ponedjeljka do petka a isti je uračunat u redovni mjesečni fond radnih sati.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, a što je razvidno iz platnih lista dostavljenih u spis iz kojih je ujedno vidljivo da je tužitelj ostvario određeni broj prekovremenih sati. Nije sporno da tužitelj ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, kako to proizlazi iz platnih lista i da su navedeni dodaci isplaćivani tužitelju u utuženom razdoblju.

7. Ono što je sporno je pripadaju li tužitelju i u kojem iznosu navedeni dodaci za sve efektivno odrađene sate rada, pa i prekovremeni rad, a koji dodaci se po visini obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću. Sporno je i da li se rad na dane blagdana i neradnih dana tretira kao redovan rad ili prekovremeni rad pa ima li tužiteljica pravo na razliku plaće s tog osnova.

8. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, dalje: ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Člankom 8. st. 1. ZR-a propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

9. Način obračuna plaće djelatnika u zdravstvu uređen je odredbama kolektivnih ugovora. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen 2. prosinca 2013. (Narodne novine broj: 143/13, dalje u tekstu: KU/13) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., sklopljen je na rok od 4 godine sukladno čl. 3., a prema čl. 23. ukoliko u vremenu važenja tog Ugovora ne bude sklopljen novi Kolektivni ugovor, nakon isteka roka na koji je KU sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, produženo se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže tri mjeseca od isteka roka na koji je ovaj Ugovor sklopljen. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. (Narodne novine broj: 28/18, dalje KU/18), a sklopljen je na rok od 12 mjeseci sukladno čl. 2. KU/18. Dana 25. ožujka 2019. sklopljen je Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 35/19, dalje Dodatak I. KU), te je istim u čl. 2. I 5. Određeno da su ugovorne strane suglasne da se Ugovor u cijelosti nastavlja primjenjivati od 27. ožujka 2019. godine te se ovaj Dodatak I. primjenjuje do zaključenja Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a najduže do 31. srpnja 2019.. Dana 31. srpnja 2019. sklopljen je Izmjene Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 78/19, dalje Izmjene Dodatka I. KU), te je istim određeno da se Dodatak I. primjenjuje do zaključenja Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a najduže do 31. listopada 2019. Dana 27. rujna 2019. sklopljen je Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 93/19, dalje Dodatak II. KU) te je istim određeno da se Dodatak I. i II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja primjenjuju do 31. prosinca 2022.

10. Prema čl. 47. st. 2. KU/13 (čl. 45. st. 2. KU/18) osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema st. 3. istog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

11. Prema čl. 51. st. 1. KU/13 (čl. 49. st. 1. KU/18) osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

12. Prema čl. 57. st. 1. KU/13 (čl. 55. st. 1. KU/18) radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužitelja.

13. Sukladno čl. 59. KU/13 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju pravo na dodatak od 10% od osnovne plaće, a od 1. listopada 2015. prema Dodatku KU/13 („Narodne novine“ broj 96/15) i čl. 57. KU/18 taj dodatak iznosi 12% te od 1. rujna 2019. taj dodatak iznosi 16%.

14. Pema čl. 51. st. 9. i 10. KU/13 odnosno čl. 49. st. 9. i 10. KU/18 propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva puta je tumačilo.

14.1. Tako je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. donijelo Zaključak broj 148. koji glasi: „Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“.

14.2. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak br. 153. koji glasi: „Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.“.

15. Ovaj sud ne nalazi da bi s obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13. Zaključak br. 153., u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169., koji glasi: „Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te je tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, to se od 21. prosinca 2015. primjenjuje to tumačenje.

16. Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18, određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju u postocima navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno 50. KU/18. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/19.

16.1. Ovakvo stajalište je zauzeto i u odluci Vrhovnog suda RH broj: Rev 281/2021-2 od 27. travnja 2021.

17. Osim KU 143/13 i KU 28/18, u promatranom razdoblju je na snazi i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12-u daljnjem tekstu: TKU), te TKU 24/17, 128/17, 47/18, 123/19 koji se primjenjuje također na tužitelja te je plaća radnika u članku 51. definirana na jednak način kao i u Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

17.1. Naime, čl. 51. TKU određuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema st. 3. istog članka, dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća.

17.2. Prema čl. 54. TKU određeno je da osnovna plaća zaposlenika u javnim službama uvećat će se: za rad noću 40%; za prekovremeni rad 50%; za rad subotom 25%; za rad nedjeljom 35%; za smjenski rad 10%; za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta i duže 10%; i za rad u turnusu uvećat će se na način kako je uređeno granskim kolektivnim ugovorom.

18. Sud je prihvatio argumentaciju tužitelja u kojoj ističe da je čitavo utuženo razdoblje radio na istim poslovima te da mu stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada. Naime, tužitelj je radio u otežanim uvjetima, odnosno imao je posebnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata tijekom čitavog radnog vremena, odnosno kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu. Prema odredbi čl. 45. KU 29/18 definirana je plaća tužitelja koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na ikoji drugi način izuzev onog koji je propisan citiranim čl. 45. KU. To znači da plaću tužitelja i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, naravno uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada. Iz isplatnih lista koje prileže spisu je razvidno da se iznos isplaćenih dodataka iz mjeseca u mjesec mijenja te se ne radi o fiksnom, odnosno paušalnom iznosu koji bi se isplaćivao tužitelju svakog mjeseca. Stoga, radi se o uvećanju plaće, odnosno isplati dodataka na plaću, koji se uvijek računaju u odnosu na osnovnu plaću, međutim obračunavaju se tužitelju za cjelokupno radno vrijeme koje je ostvario prethodnog mjeseca.

19. Ovaj sud smatra da pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. ZR koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR-a radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelj ima pravo za rad koji je ostvario u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužitelj također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. ZR-a.

20. Stav ovog suda potvrđen je i pravnim shvaćanjem sa osme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 9. prosinca 2019. koje glasi: “Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57 KUZZO i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59 KUZZO, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“.

21. Nadalje, samim time što je tužitelju pogrešno obračunata plaća za vrijeme prekovremenog rada, pogrešno mu je obračunata i naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

21.1. Prema čl. 81. ZR za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema čl. 36. st. 1. KU (čl. 34. KU/18) radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u st. 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

21.2. Prema čl. 59. TKU ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema st. 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

22. Visina potraživanja tužitelja utvrđena je nalazom i mišljenjem financijskog vještaka Vještak Tkalec d.o.o. od 17. studenoga 2022. iz kojeg proizlazi da je vještak mišljenja da:

1. Ako je fond radnih sati potrebno utvrditi primjenom Zaključka Povjerenstva za tumačenje KU-a br. 153. (kasnije br. 17.), tada je tužitelju plaća za prekovremeni rad ispravno obračunata i tužitelj nema potraživanja s te osnove.

2. Neobračunati dodaci za posebne uvjete rada i za odgovornost, zajedno sa razlikom naknade plaće za godišnji odmor, u razdoblju od 20.03.2017. do 28.02.2021. godine, iznose ukupno 29.718,10 kn bruto, a koji iznos se sastoji od: 2.650,85 eura - 19.972,84 kn na ime dodatka za posebne uvjete rada, 793,95 eura - 5.982,04 kn na ime dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi,

499,47 eura - 3.763,22 kn na ime naknade plaće za godišnji odmor. Vještak je za razdoblje od 1. rujna 2019. do 31. kolovoza 2020. visinu izračunao na temelju dodatka za posebne uvjete rada od 28%, a sve sukladno čl. 21. Dodataka II KU (NN 92/2019) i stavu tužitelja da mu pripada taj dodatak za radna mjesta I., II., III. i IV. vrste.

23. Tužitelj nije prigovorio nalazu i mišljenju vještaka te je u konačnici podneskom od 8. veljače 2023. uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.

24. Tuženik je na ročištu održanom 23. svibnja 2024. prigovorio Nalazu i mišljenju financijskog vještaka iz razloga što je tužitelj u spornom razdoblju bio specijalizant a ne specijalist te je prema čl.21. Dodatka II. KU vještak krivo izračunao razliku od 9 % na sve redovne sate a ne samo na prekovremene. Naglašava da je Dodatak II KU stupio na snagu 1. rujna 2019. Sukladno svemu navedenome spori konačno postavljenu visinu tužbenog zahtjeva.

25. Vezno uz iznesene prigovore vještak se očitovao da se radi o pravnom pitanju te da je svojim nalazom ispravno izračunao razliku plaće za dodatnih 9% na ime dodatka za posebne uvjete rada.

26. Člankom 21. Dodatka II KU-a (koji je na snazi od 1. rujna 2019.) propisano da će se osnovna plaća uvećati radnicima koji obavljaju poslove na radnim mjestima I., II., III. i IV. vrste: zdravstveni radnik u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani (instrumentiranje i anesteziologija) za 28%. Isto tako je i Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, radno mjesto tužitelja (doktor medicine na specijalizaciji) određeno kao radno mjesto I. vrste te se dodatak od 28% od 1. rujna 2019. primjenjuje i na tužitelja koji je u relevantnom razdoblju za vrijeme specijalističkog usavršavanja iz anesteziologije radio u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani, a što tuženik tijekom postupka nije osporavao. Nalazom i mišljenjem vještaka za razdoblje od 1. rujna 2019. do 31. kolovoza 2020. visina naknade plaće izračunata je primjenom dodatka za posebne uvjete rada od 28%.

27. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je prigovor tuženika na nalaz i mišljenje vještaka neosnovan te je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka budući je isti izrađen stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu sa pravilima struke. Stranke na isti nisu imale prigovore u pogledu matematičkog izračuna financijskog vještaka te u pogledu tijeka zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose razlike plaće.

28. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka, slijedom čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i tužitelju na ime pogrešno isplaćene plaće i naknade plaće dosuditi iznos od 3.944,27 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec (tijek kamate također je nesporan među strankama).

28.1. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iz dosuđenog izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu dužan je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora i konačno preciziranom tužbenom zahtjevu.

29.1. Tako su tužitelju priznati slijedeći troškovi: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 24. lipnja 2021. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 8. studenog 2021. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 28. prosinca 2021. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 12. rujna 2022. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 8. veljače 2023. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 23. svibnja 2024. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 5. prosinca 2024. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 800 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% te za troškove vještačenja sveukupno trošak tužitelja iznosi 2.331,81 eura, a koji trošak je dužan platiti tuženik.

29.2. Tužitelju su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

30. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 7. prosinca 2022. i 5. siječnja 2023. kojim uređuje tužbene zahtjeve budući da tako postavljeni tužbeni zahtjevi nisu konačno postavljeni tužbeni zahtjevi niti je sud o istima odlučivao. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

31. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, sud je njegov zahtjev za naknadu troška odbio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

32. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 13. siječnja 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika