REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj Gž-1828/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. KFM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. NFM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Ivanu Bišćanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zdravstvena ustanova za ljekarničku djelatnost, Ljekarna Pablo Rijeka, Pulac 4/a, Podružnica Br. 008 Samobor, OIB: 23197705042, zastupanog po punomoćniku Dušku Vučevac, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-506/2017- 62 od 5. rujna 2024., na sjednici vijeća 13. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-506/2017-62 od 5. rujna 2024. u pobijanom dijelu - točke I. i III. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom odlukom, u rješenju, utvrđeno je da je prijedlog za određivanje privremene mjere od 19. svibnja 2017. povučen.
1.1. U presudi je prvostupanjski sud donio odluku sljedećeg sadržaja:
"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:
" I. Tuženik Zdravstvena ustanova za ljekarničku djelatnost Ljekarna Pablo Rijeka, OIB: 23197705042, Pulac 4a, Rijeka, dužan je na ime neplaćenog poreza na dohodak od najma isplatiti
1. tužitelju NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznose od
- 83,76 eur prema uplati od 24. 5.2017. godine
- 104,29 eur prema uplati od 18. 9. 2017. godine
P o s
l
o
v
n i b r
o
j G ž
-
1 8 2 8 /2024-2
- 57,75 eur prema uplati od 7. 3. 2017. godine
- 57,75 eur prema uplati od 31. 1. 2017. godine
- 57,75 eur prema uplati od 4. 1. 2017. godine
- 231,10 eur prema uplati od 11. 7. 2016. godine
- 115,75 eur prema uplati od 22. 7. 2016. godine
- 57,78 eur prema uplati od 31. 8. 2016. godine
- 57,78 eur prema uplati od 3. 11. 2016. godine
- 57,78 eur prema uplati od 3. 10. 2016. godine
- 57,78 eur prema uplati od 2. 12. 2016. godine
- 10,62 eur prema uplati od 21. 12. 2016. godine
što čini ukupni iznos od 949,67 eur s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj ukupni iznos koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, odnosno od 1. siječnja 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena i koja teče od dana podnošenja tužbe 19. svibnja 2017. godine pa do isplate;
2. tužiteljici KFM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznose od
- 167,31 eur prema uplati od 12. 7. 2016. godine
- 83,62 eur prema uplati od 27. 7.2016. godine
- 41,83 eur prema uplati od 31. 8. 2016. godine
- 41,83 eur prema uplati od 29. 9. 2016. godine
- 41,83 eur prema uplati od 7. 11. 2016. godine
- 1,99 eur prema uplati od 22. 12. 2016. godine
- 41,83 eur prema uplati od 10. 1. 2017. godine
- 41,83 eur prema uplati od 30. 1. 2017. godine
- 41,83 eur prema uplati od 9. 3. 2017. godine
- 41,83 eur prema uplati od 7. 4. 2017. godine
- 20,86 eur prema uplati od 8. 5. 2017. godine što čini ukupni iznos od 566,56 eur s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj ukupni iznos koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, odnosno od 1. siječnja 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena i koja teče od dana podnošenja tužbe 19. svibnja 2017. godine pa do isplate; i
3. tužiteljici NFM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Platene 10 iznose od- 86,89 eur prema uplati od 12. 7.2016. godine
- 42,63 eur prema uplati od 27. 7.2016. godine
- 21,72 eur prema uplati od 31. 8. 2016. godine
- 21,72 eur prema uplati od 29. 9. 2016. godine
- 21,72 eur prema uplati od 7. 11. 2016. godine
- 21,72 eur prema uplati od 10. 1.2017. godine
- 21,72 eur prema uplati od 30. 1. 2017. godine
P o s
l
o
v
n i b r
o
j G ž
-
1 8 2 8 /2024-2
- 21,72 eur prema uplati od 9. 3. 2017. godine
- 21,99 eur prema uplati od 7. 4. 2017.godine
- 10,80 eur prema uplati od 8. 5. 2017. godine što čini ukupni iznos od 293,45 eur sve s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj ukupni iznos koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, odnosno od 1. siječnja 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena i koja teče od dana podnošenja tužbe 19. svibnja 2017. godine pa do isplate;
zatim na ime neplaćenog potroška plina 1. tužitelju NF OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznose prema računima:
- račun br. 8386641 iznos od 301,51 eur (siječanj 2017)
- račun br. 8332045 iznos od 473,89 eur (prosinac 2016.)
- račun br. 8441219 iznos od 238,52 eur (veljača 2017.), odnosno ukupni iznos od 1.013,66 eur sve s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj ukupni iznos koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, odnosno od 1. siječnja 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena i koja teče od dana podnošenja tužbe 19. svibnja 2017. godine pa do isplate;
te na ime neplaćene najamnine 1. tužitelju NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.361,70 eur 2. tužiteljici KFM OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 971,73 eur i 3. tužiteljici NFM OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 489,05 eur sve s pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, odnosno od 1. siječnja 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena i koja teče od dana podnošenja tužbe 19. svibnja 2017. godine pa do isplate.
II. Tuženik Zdravstvena ustanova za ljekarničku djelatnost Ljekarna Pablo Rijeka, OIB: 23197705042, Pulac 4a, Rijeka dužan je tužiteljima NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], KFM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i NFM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi sve prouzročene parnične troškove uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
P o s
l
o
v
n i b r
o
j G ž
-
1 8 2 8 /2024-2
II. Nalaže se tuženiku Zdravstvena ustanova za ljekarničku djelatnost, Ljekarna Pablo Rijeka, Pulac 4/a, Podružnica Br. 008 Samobor, OIB: 23197705042, isplatiti I. tužitelju KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 706,39 EUR (slovima: sedamsto šest eura i trideset devet centi), II. tužiteljici KFM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 505,47 EUR (slovima: petsto pet eura i četrdeset sedam centi) i III. tužiteljici NFM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 252,73 EUR (slovima: dvjesto pedeset dva eura i sedamdeset tri centa) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 19. svibnja 2017. pa do isplate i to do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje ZOO), a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a ("Narodne novine" broj 114/22) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22), sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se I. tužitelju KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljici KFM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužiteljici NFM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženiku Zdravstvena ustanova za ljekarničku djelatnost, Ljekarna Pablo Rijeka, Pulac 4/a, Podružnica Br. 008 Samobor, OIB: 23197705042, isplatiti troškove parničnog postupka u iznosu od 1.113,50 EUR (slovima: tisuću sto trinaest eura i pedeset centi), u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Zdravstvena ustanova za ljekarničku djelatnost, Ljekarna Pablo Rijeka, Pulac 4/a, Podružnica Br. 008 [adresa], OIB: 23197705042, za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.377,10 EUR (slovima: dvije tisuće tristo sedamdeset sedam eura i deset centi)."
2. Protiv navedene presude, toč. I. i III., pravovremenu žalbu podnose tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku. Ukazuju na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, da tuženik nije osporavao preuzetu obvezu plaćanja poreza na dohodak; da nije jasno zašto sud sumnja na koji se pravni posao i na koji prostor odnose dostavljeni uvidi o stanju računa, da nije jasno niti zašto je nejasno da su tužitelj podmirili potrošnju plina. Ističu da tuženik nije osporio i sadržajno doveo u pitanje uplate koje su tužitelji uplatiti na ime porezne obveze, da se pogrešno utvrđuje da je tuženik platio iznose najamnine jer se radi o dva poslovna prostora, a presuda govorio o samo jednom prostoru; da je pogrešno zaključeno i u pogledu potrošnje plina jer tuženik nije osporio brojeve plinomjera, a računi jasno navode brojeve plinomjera i datume valuta. Osporavaju i odluku o troškovima postupka s obzirom na utvrđen uspjeh tuženika 47%, a tužitelja 53%. Predlažu ukinuti presudu i vratiti na ponovni postupak, podredno preinačiti istu. Potražuju trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j G ž
-
1 8 2 8 /2024-2
3. U odgovoru na žalbu tuženik ukazuje da su žalbeni navodi neosnovani; da iz dokaza mora biti vidljivo na što se odnose, što ovdje nije slučaj, da račun nije dokaz plaćanja, a i dostavljene uplatnice su nečitke. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora je, a s obzirom na dio koji je predmet ovog žalbenog postupka, zahtjev tužitelja za isplatu:
- na ime neplaćenog poreza na dohodak:
- prvotužitelju KF ukupan iznos od 949,67 eura sa zateznim kamatama od 19. svibnja 2017., odnosno dana podnošenja tužbe;
- drugotužiteljici K iznos od ukupno 566,56 eura sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe i
- trećetužiteljici UF iznos od 293,45 eura s kamatom od dana podnošenja tužbe;
- na ime neplaćenog utroška plina
- KF iznos od ukupno 1.013,66 eura sa zateznom kamatom od 19. svibnja 2017.
- na ime neplaćene zakupnine do 31. ožujka 2017. (pogrešno se navodi najamnina)
- prvotužitelju KF iznos od 1.361,70 eura, KFM iznos od 971,73 eura i NFM iznos od 489,05 eura sve sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe.
5.1. Predmet ovog žalbenog postupka nije presuda u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti na ime zakupnine iznos od 706,39 eura KF, KFM iznos od 505,47 eura i NFM iznos od 252,73 eura, a to sve na ime zakupnine za poslovni prostor (odnosno prostore) za mjesece veljaču 2017. (dio) i ožujak 2017.
6. Iz takvog stanja stvari slijedi da je nastavno nesporna činjenica da je ugovorni odnos stranaka iz Ugovora o zakupu poslovnih prostorija od 1. srpnja 2008. s Aneksima (ukupno pet aneksa; za ulični (ljekarna) i dvorišni (ordinacija) prostor) prestao osnovom otkaza tužitelja od 13. veljače 2017. uz otkazni rok od tri mjeseca.
6.1. Nije sporna niti visina zakupnine (700,00 eura za ljekarnu što se plaćalo KF i 750,00 eura za ordinaciju od čega se 500,00 eura plaćalo KFM i 250,00 eura NFM), da je tuženik obvezao se snositi troškove režija, dakle i plina, da je prema Ugovoru tuženik bio u obvezi plaćati i poreze, prireze, dakle i porez na dohodak.
7. Sporno je je li tuženik u obvezi platiti i tražene iznose na ime plaćenog poreza na dohodak, utroška plina i zakupnine (najamnine).
8. Pobijanom odlukom sud prvog stupnja naložio je tuženiku isplatiti tužiteljima iznos na ime neplaćene zakupnine do 31. ožujka 2017. (taj dio nije predmet žalbenog postupka), dok je u preostalom dijelu zahtjeve odbio kao neosnovane, a s obrazloženjem, u bitnom,
- da je tuženik dokazao da je platio zakupnine i to dio za veljaču, za sve tužitelje, a da je ostala neplaćena zakupnina (najamnina) za ožujak 2017. jer je dostavio dokaze o
P o s
l
o
v
n i b r
o
j G ž
-
1 8 2 8 /2024-2
uplatama s naznačenim datumima plaćanja, imenima i prezimenima tužitelja, opisima plaćanja;
- da tužitelji potražuju zakupninu (najamninu) do kraja ožujka, a slijedom čega im je u tom dijelu i dosuđena zakupnina, a u preostalom je dijelu zahtjev za isplatu zakupnine (najamnine) odbijen kao neosnovan.
8.1. U svezi isplate iznosa dogovorenog na ime poreza na dohodak sud prvog stupnja utvrđuje:
- da je tuženik prestao plaćati porez na dohodak 2016.
- da je po Ugovoru o zakupu tuženik bio dužan plaćati porez na dohodak; a iz čega zaključuje da je tuženik tužiteljima bio dužan plaćati iznos na ime poreza na dohodak neovisno što je obveza snošenja poreznih davanja na tužiteljima jer su stranke tako dogovorile Ugovorom o zakupu;
- da tužitelji nisu dostavili porezna rješenja ili drugu dokumentaciju iz koje bi se nedvojbeno mogla utvrditi visina porezne obveze i rokovi dospijeća, kao i na koji se poslovni prostor odnosi (ordinaciju ili ljekarnu),
- da iz dostavljene dokumentacije (stanja računa poreznih obveznika) nije moguće utvrditi osnovom kojih rješenja su nastale navedene porezne obveze i u odnosu na koje prostore, a niti je iz dostavljenih uplata vidljivo po osnovi kojeg poreznog rješenja su izvršene uplate,
a iz čega zaključuje da, primjenom pravila o teretu dokaza, valja odbiti u tom dijelu zahtjev tužitelja.
8.2. U svezi obveze plaćanja utroška plina po osnovi računa broj 8332045 (iznos od 3.570,54 kuna/473,89 eura do prosinca 2016.), računa broj 8386641 (iznos od 2.271,72 kuna/301,51 eura za siječanj 2017.) i računa broj 8441219 (iznos od 1.797,16 kuna/238,52 eura za veljaču 2017.) sud prvog stupnja utvrđuje:
- da se računi odnose na razdoblje od prosinca do veljače 2017.,
- da se odnose na razdoblje kada je tuženik prema preuzetim ugovornim obvezama bio dužan podmiriti režijske troškove, pa i potrošnju plina
- da je tužitelj dostavio popis računa s uplatama Energometan d.o.o., da je na tom popisu ručno kemijskom olovkom dopisan broj brojila na koji se odnose,
- da u predmetu prileži potvrda o uplati iznosa od 2.271,72 kune (301,51 eura), koji iznos odgovara iznosu računa broj: 8386641 za siječanj 2017. na ime KF,
- da glede toga iznose priložene su i potvrde o plaćanju tuženika u korist Energometan d.o.o. i to od 7. ožujka 2017. iznosa od 2.460,00 kune (326,50 eura), potvrda o plaćanju u korist Energometan d.o.o. od 24. veljače 2017. iznosa od 1.875,36 kune (248,90 eura) koji iznos odgovara iznosu od 1.875,36 kuna s opomene od 9. veljače 2017., potvrda o plaćanju u korist Energometan d.o.o. od 10. siječnja 2017. iznosa od 633,18 kune (84,04 eura), zatim potvrda o plaćanju u korist Energometan d.o.o. 10. siječnja 2017. iznosa od 1.299,14 kune (172,43 eura),
a iz čega zaključuje da tužitelji nisu dostavili dokaze da su izvršili uplate po računima 8332045 i 8441219, dok je tuženik dostavio potvrde o plaćanjima potrošnje plina upravo u korist Energometan d.o.o, kojima je visinom iznosa uplata mogao biti podmiren račun broj 8386641; pa, primjenom pravila o teretu dokaza, odbija zahtjev tužitelja jer nisu dokazali da su izvršili uplatu utuženih računa.
8.3. Odluku temelji na odredbama čl. 221.a, čl. 219. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 5. i 17. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ 91/96, 124/97,
P o s
l
o
v
n i b r
o
j G ž
-
1 8 2 8 /2024-2 174/04, 38/09, 125/11) i čl. 4., 5. i 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08).
9. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu, u granicama određenih navoda žalbe te pazeći dodatno, po službenoj dužnosti, na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; ZPP/14) koji se primjenjuje osnovnom odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 70/19), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je odluka pravilna i zakonita.
10. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP/14 jer presuda sadrži razloge o bitnim činjenicama, isti su jasni i neproturječni i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Niti navodi suda prvog stupnja da tuženik ne spori da nije ispunjavao preuzetu obvezu plaćanja poreza na dohodak, da prihvaća kao istinite iskaze tužitelja KF i KFM iz kojih slijedi da su plaćali porez za prostore nije proturječan zaključku suda prvog stupnja da tužitelji nisu dokazali da su platili porez na dohodak „od najma“ predmetnog prostora u iznosima kako potražuju jer je sud prvog stupnja valjano obrazložio, pravilnom pritom primjenjujući odredbu čl. 8. ZPP/14, da u ukupnosti iz izvedenih dokaza, ne može se izvesti kao nedvojben zaključak da su tužitelji upravo platiti predmetni porez na dohodak onako kako potražuju jer se dostavljene uplate ne mogu povezati s predmetnim poslovnim prostorom, odnosno prostorima. Naime, valja dodati da tuženi u odgovoru na tužbu navode što je nesporno, a u podnesku od 23. listopada 2018. dostavljenom (prije zaključenja prethodnog postupka 20. prosinca 2021.) osporavaju visinu potraživanja jer se na uplatnicama ne vidi na što se odnose, a kako tužitelji nisu dostavili drugu dokumentaciju, npr. porezna rješenja kako i navodi sud prvog stupnja iz kojih bi bila razvidna visina porezne obveze na ime poreza na dohodak za predmetne poslovne prostore, pa bi bilo i moguće utvrditi povezanost predmetnih uplata s upravo predmetnim zakupom poslovnih prostora, pravilno je sud prvog stupnja zaključio, pritom cijeneći da niti iz uvida u stanje poreznih obveznika nije razvidno temeljem kojih poreznih rješenja su te obveze nastale i na koje se poslovne prostore odnose, da tužitelji nisu dokazali postojanje tražbine osnovnom plaćenog poreza na dohodak niti po osnovi niti po visini.
10.1. Osim toga, dostavljene preslike uplatnica uz tužbu su nedovoljno čitljive radi čega je sud prvog stupnja pozvao tužitelja da dostavi iste ponovno što je isti učinio podneskom od 21. studenog 2023., pa se nakon dostave istih mora relevantnim smatrati i tuženikov prigovor da iz uplatnica, dakle, tih tada (tako ponovno) dostavljenih, nije razvidno u koju svrhu (kome, koliko) su plaćani iznosi.
10.2. Navedena povreda nije počinjena niti u smislu da se presuda suda prvog stupnja odnosi, spominje jedan poslovni prostor jer je sasvim jasno iz obrazloženja odluke suda prvog stupnja da se radi o dva poslovna prostora, uličnom i dvorišnom.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j G ž
-
1 8 2 8 /2024-2
11. Odredbom čl. 221.a ZPP/14 propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokaza.
12. U konkretnom slučaju tuženik ne spori da nije platio porez na dohodak od 2016., ali osporava uplate tužitelja po visini i osnovi (da nije vidljivo na što se odnose), pa su tužitelji trebali dokazati i osnov i visinu svoje tražbine; dakle, dokazati da iznosi koje potražuju odnose se upravo na porez na dohodak za predmetne poslovne prostore i da su taj porez bili dužni i isti platili upravo u iznosu koji potražuju; takav se zaključak kao nedvojben iz izvedenih dokaza ne može izvesti.
13. U svezi tražbine na ime plaćene potrošnje plina pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se računi za koje tužitelj potražuje isplatu odnose na razdoblje kada je tuženik trebao snositi režijske troškove, pa i potrošnju plina. Međutim, cijeneći sve izvedene dokaze pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP pravilno je zaključio sud prvog stupnja da tužitelji nisu dokazali da je KF platio račune broj 8332045 za prosinac 2016. jer nema potvrde o uplati po tom računu, kao niti na računu 8441219 koji se odnosi na veljaču 2017., dok je s druge strane tuženik je dostavio podatke o uplati iznosa od 2.460,17 kuna 7. ožujka 2017. koji se odnose na razdoblje 1-2/2017, pa je pravilno zaključio sud prvog stupnja da je račun broj 8386641 u iznosu 2.271,72 kuna/301,51 eura za siječanj 2017. mogao biti time podmiren.
14. Naime, kao i što navodi sud prvog stupnja iz dostavljenih dokaza, podacima o uplatama gdje je rukom naznačen, nadopisan broj brojila, odnosno prostora ljekarne (ulični) i ordinacije (dvorišni prostor) zaista se u predmetnom slučaju ne može kao nedvojben izvesti zaključak da je tužitelj podmirio dužne iznose na ime potrošnje plina po računima kako potražuje i da stoga ima pravo potraživati iste od tuženika koji ih je bio obvezan snositi prema odredbama Ugovora o zakupu poslovnog prostora, kao i s obzirom na činjenicu i vrijeme prestanka zakupnog odnosa između stranaka.
15. U svezi zakupnine valja navesti da su tužitelji potraživali zakupninu za tri mjeseca 2017., pa je pravilno sud prvog stupnja u preostalom dijelu taj zahtjev tužitelja odbio – u iznosu 1.361,70 eura za tužitelja KF, u iznosu 971,73 eura za tužiteljicu KFM i u iznosu 489,05 eura za tužiteljicu NFM jer je u tom dijelu zahtjev neosnovan.
15.1. Naime, zakupnina za siječanj plaćena je, kao i dio iste za veljaču, i to svim tužiteljima kako je navedeno u obrazloženju prvostupanjske odluke - točke 38.-40. obrazloženja odluke. Iz podataka o uplati (detalji transakcije) slijedi da je tuženik platio na ime najma KF **.**.0217. iznos od 701,26 eura, 6. veljače 2017. iznos od 692,35 eura, da je platio KFM **.**.2017. iznos od 500,00 eura (oznaka uprava I najam), da je 6. veljače 2017. platio 494,53 eura, da je NFM uplatio 4. siječnja 2017. iznos od 250,45 eura te 6. veljače 2017. iznos od 247,27 eura; odnosno sud prvog stupnja je pravilno zaključio da tuženik nije u obvezi platiti zakupnine za siječanj 2017. i plaćeni dio zakupnine za veljaču 2017.
16. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j G ž
-
1 8 2 8 /2024-2
17. Odluka o trošku je pravilna, iako je u osnovi pogrešno primijenjeno materijalno pravo, ali je ovaj sud vezan zabranom iz čl. 374. ZPP (zabrana preinake na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu). Naime, u konkretnom slučaju uspjeh stranaka nije trebalo razgraničavati po osnovi i visini jer u svezi zakupnine visina nije niti bila sporna, a u svezi potrošnje plina i poreza na dohodak nepostojanjem osnove nema niti ostvarivanja zahtjeva u traženoj visini, odnosno uspjeh dokazivanja u pogledu osnove povlači i uspjeh, osnovanost zahtjeva u pogledu visine; za razliku od npr. sporova radi naknade štete gdje je moguće npr. da osnova postoji, ali da je ipak po visini zahtjev u pretežitom dijelu neosnovan.
18. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.
U Puli 13. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Dolores Peruško
