REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj Gž-1116/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bežovan, odvjetnik u Marković i Partneri odvjetničkom društvu d.o.o. Zagreb, protiv tuženih 1. ĆK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Željka Velić-Dvoršćak & Silvije Skerlev i partneri j.t.d. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-156/2019-47 od 6. lipnja 2024., u sjednici održanoj 13. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-156/2019-47 od 6. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženi ĆK i HEP Elektra d.o.o. solidarno isplate iznos od 9.954,21 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 7.963,36 eura od 23. veljače 2016. do isplate, a na iznos od 1.990,85 eura od 1. listopada 2017. do isplate te da mu solidarno naknade troškove postupka (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.312,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 6. lipnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Prigovara počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) ne obrazlažući određeno u čemu se ta bitna povreda očituje. Osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da u postupanju tuženika prilikom isključenja električne energije nije bilo protupravnosti. Navodi da je potraživanje na ime navodno neplaćenog duga za električnu energiju u iznosu od 5.902,58 kuna za razdoblje od svibnja 2015. do veljače 2016. u potpunosti osporio pa kako je 24. veljače 2016., nakon osporavanja navedenog iznosa i nakon isključenja, uplatio nespornu ratu u iznosu od 1.497,16 kuna za ožujak 2016., da mu je prednik drugotuženika morao uključiti električnu energiju prema članku 27. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14. i 110/15., dalje: ZZP/14). Navodi i da je sud propustio navesti činjenicu da se u predmetu poslovni broj Povrv- 1424/2017 drugotuženik odrekao tražbine radi koje je isključio električnu energiju. Ističe da mu za predmetnu tražbinu nije poslana uplatnica ni obračun s iznosom nego samo dopis da će isključiti struju iako je tražio da pošalju uplatnice za stvarno potrošenu električnu energiju, a djelatnici drugotuženika da uopće nisu očitali brojilo nego su paušalno prema akontacijama zbrojili fiktivno dugovanje. Predlaže preinačiti prvostupanjsku odluku i prihvatiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti presudu i vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
3. Sa žalbom je postupljeno prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog obustave isporuke električne energije u razdoblju od 23. veljače 2016. do 17. listopada 2017., za koju su po stajalištu tužitelja odgovorni tuženi ĆK, kao tadašnji voditelj Pogona Sveta Klara, HEP ODS-Elektra Zagreb, i tuženi HEP Elektra d.o.o., kao pravni slijednik HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o.
6.1. Sud prvog stupnja utvrdio je da je tuženi HEP Elektra d.o.o. pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, kao pravni slijednik HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o. koji obavlja poslove opskrbe električne energije i u čijem djelokrugu poslova je davanje naloga operatoru distribucijskog sustava za obustavu isporuke električne energije, budući da je na njega prešao djelokrug poslova među koje spada i davanje naloga za isključenje električne energije kupcima.
6.2. Međutim, sud odbija tužbeni zahtjev utvrdivši da u postupanju prednika aktualnog tuženika HEP Elektra d.o.o. nije bilo protupravnosti pa time nije ispunjena osnovna pretpostavka odgovornosti za štetu. Sud prvog stupnja zaključuje da se tužitelj ne može pozivati na zaštitu predviđenu člankom 27. ZZP/14 budući da je isključenje električne energije izvršeno zbog nepodmirivanja obveza za razdoblje od svibnja 2015. do veljače 2016., u vezi koje tražbine nije bio u tijeku spor oko računa, a prednik tuženog HEP Elektra d.o.o. je postupio po svojoj obvezi opominjanja tužitelja prije obustave isporuke električne energije.
7. Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, prema članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.), koja odredba se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19.), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.
8. Pobijana presuda je valjano obrazložena, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u presudi su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama pa nije ostvarena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se žalitelj u žalbi paušalno poziva.
8.1. Nisu ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Člankom 64. stavkom 1. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ broj 22/13., 95/15. i 102/15.) je propisano da prema ugovoru o opskrbi krajnjeg kupca svaki opskrbljivač može zahtijevati od operatora prijenosnog sustava ili operatora distribucijskog sustava obustavu isporuke krajnjem kupcu zbog neispunjenih obveza krajnjeg kupca iz ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, izuzev kupaca pod posebnom zaštitom sukladno zakonu kojim se uređuje energetski sektor.
9.1. Osim toga, prema članku 95. stavku 1. alineja 4. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 85/15., dalje: Opći uvjeti) operator sustava može nakon prethodne obavijesti, kao krajnju mjeru, privremeno obustaviti isporuku električne energije krajnjem kupcu ako krajnji kupac ni nakon opomene iz članka 72. Općih uvjeta nije podmirio dospjele novčane obveze operatoru sustava.
10. U žalbenoj fazi postupka prvenstveno je sporno je li tužitelja od obustave isporuke električne energije štitila odredba članka 27. ZZP/14. Navedenom odredbom u stavku 1. propisano je da ako se račun trgovca koji pruža javnu uslugu osporava u sudskom ili izvansudskom postupku, a potrošač uredno podmiruje sve sljedeće nesporne račune, trgovac koji pruža javnu uslugu ne smije potrošaču obustaviti pružanje usluge do okončanja navedenoga sudskog ili izvansudskog postupka, osim u slučaju da je potrošač raskinuo ugovor s trgovcem koji pruža javnu uslugu. Prema stavku 2., ako je trgovac koji pruža javnu uslugu obustavio pružanje usluge prije nego što je od nadležnog tijela ili osobe obaviješten o pokrenutom postupku iz stavka 1. toga članka, dužan je, bez naknade, ponovo započeti i nastaviti pružati uslugu potrošaču do okončanja sudskog ili izvansudskog postupka, osim u slučaju da je potrošač raskinuo ugovor s trgovcem koji pruža javnu uslugu. Obveza iz stavaka 1. i 2. toga članka odnosi se, prema stavku 3., i na slučaj kada trgovac koji pruža javnu uslugu pokrene postupak prisilne naplate protiv potrošača. Stavkom 4. propisano je da se sudskim ili izvansudskim postupkom iz stavaka 1. i 2. toga članka smatra svaki postupak uređen važećim propisima, kao i svaki postupak predviđen općim uvjetima ili drugim pravilima trgovca koji pruža javnu uslugu.
11. Tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je u trenutku obustave isporuke električne energije 23. veljače 2016. bio u tijeku sudski ili izvansudski postupak osporavanja računa u smislu članka 27. stavka 4. ZZP/14, dakle postupak uređen važećim propisima ili Općim uvjetima, kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud. Takav izvansudski postupak predviđen je člankom 115. Općih uvjeta, prema kojemu se prigovor na račun podnosi u roku od 15 dana od dana izdavanja računa, a operator sustava odnosno opskrbljivač dužan je donijeti odluku o prigovoru u roku od 15 dana od dana zaprimanja urednog prigovora, kako proizlazi iz stavka 1. i 5. tog članka. Žalitelj ni u žalbi određeno ne navodi iz kojih bi dokaza koji su predloženi tijekom prvostupanjskog postupka proizlazio zaključak da je u trenutku obustave isporuke električne energije bio u tijeku Općim uvjetima predviđeni izvansudski postupak osporavanja računa, a nesporno je da tada nije bio u tijeku niti sudski postupak u odnosu na račune za razdoblje od svibnja 2015. do veljače 2016.
12. Što se pak tiče tužiteljevih tvrdnji da mu nisu dostavljene uplatnice niti obračun, valja navesti da se prema članku 66. stavku 1. Općih uvjeta za krajnjeg kupca s polugodišnjim obračunskim razdobljem (kakav je tužitelj) predviđena potrošnja u obračunskom razdoblju određuje na temelju potrošnje u odgovarajućem prethodnom obračunskom razdoblju, a prema stavku 3. istog članka za krajnjeg kupca s polugodišnjim obračunskim razdobljem iznos predviđene mjesečne potrošnje jednak je za svaki mjesec unutar obračunskog razdoblja. Na temelju predviđene mjesečne potrošnje određuje se i ispostavlja krajnjem kupcu iznos mjesečne novčane obveze, kako je propisano člankom 67. Općih uvjeta. Prema članku 69. stavku 1. Općih uvjeta krajnjem kupcu s polugodišnjim obračunskim razdobljem operator sustava izrađuje polugodišnji obračun po isteku obračunskog razdoblja na temelju očitanja stanja brojila u skladu s člankom 60. Općih uvjeta ili na temelju procijenjene potrošnje u slučajevima iz članka 63. Općih uvjeta. Ako krajnji kupac s polugodišnjim obračunskim razdobljem u roku od 30 dana po isteku obračunskog razdoblja ne zaprimi račun iz članka 69. Općih uvjeta, dužan je o tome obavijestiti operatora sustava i/ili opskrbljivača, koji će mu izdati presliku računa bez naknade, kako je propisano člankom 70. stavkom 6. Općih uvjeta.
12.1. Budući da iz spisu priloženih potvrda o uplati proizlazi da je u obračunskom razdoblju od svibnja do studenoga 2015. tužitelj platio mjesečne novčane obveze u iznosu od po 520,04 kuna za odgovarajući mjesec 15. lipnja 2015., 15. srpnja 2015., 10. kolovoza 2015. i 19. listopada 2015., očito su mu bile ispostavljene i mjesečne novčane obveze (uplatnice) za svibanj i rujan 2015., za koje nije dokazao da ih je platio. Mjesečna novčana obveza za rujan 2015. evidentirana je kao neispunjena kako u opomeni od 23. studenoga 2015. tako i u onoj od 25. siječnja 2016. (list 131 priloženog spisa poslovni broj P-977/2018) nakon koje je uslijedila sporna obustava isporuke električne energije.
12.2. U vezi računa od 1. studenoga 2015. na iznos od 401,02 kuna za razdoblje od 12. travnja 2015. do 22. listopada 2015., za kojega tvrdi da ga nije dobio, ovaj sud primjećuje da je tužitelj taj račun broj 0145545332-151120-1 priložio tužbi u priloženom spisu poslovni broj P-977/2018 (list 24). Iz računa jasno proizlazi da za to šestomjesečno obračunsko razdoblje zbroj izdanih rata iznosi 3.120,24 kuna (6 x 520,04 kuna), a razlika do ukupnog iznosa računa od 3.521,26 kuna da iznosi 401,02 kuna. Osim toga, tuženik je 14. prosinca 2015. odgovorio na tužiteljev prigovor na opomenu i obrazložio strukturu dugovanja kojega da čine mjesečne novčane obveze za svibanj i rujan 2015. u iznosu od po 520,04 kuna, iznos od 401,02 kuna po računu za razdoblje od 12. travnja do 22. listopada 2015. te mjesečna novčana obveza za studeni 2015. u iznosu od 1.497,10 kuna. Za slučaj da tužitelj račun i nije pravovremeno primio, bio je dužan o tome obavijestiti prednika tuženika, prema već citiranom članku 70. stavku 6. Općih uvjeta.
13. Zaključno, od iznosa obuhvaćenih opomenama od 23. studenoga 2015. i 25. siječnja 2016. tužitelj je dokazao da je platio samo mjesečnu novčanu obvezu za kolovoz 2015. u iznosu od 520,04 kuna, dok nije dokazao niti tvrdi da je platio preostale obveze koje obuhvaćaju mjesečnu novčanu obvezu za rujan 2015. u iznosu od 520,04 kuna, mjesečne novčane obveze za studeni i prosinac 2015. te za siječanj 2016. u iznosu od po 1.497,16 kuna i razliku po obračunu od 1. studenoga 2015. u iznosu od 401,02 kuna.
14. U takvim okolnostima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da prednik drugotuženika nije postupio protupravno kada je 23. veljače 2016., nakon prethodne opomene i obavijesti, obustavio isporuku električne energije tužitelju odnosno da nije bilo protupravnosti kada tuženi HEP Elektra d.o.o. ni njegov prednik nisu dali nalog za ponovnu uspostavu isporuke električne energije unatoč izvršenom plaćanju akontacijske rate za ožujak 2016. u iznosu od 1.497,16 kuna.
15. Osim toga, da u postupanju prednika tuženika HEP Elektra d.o.o. nije bilo protupravnosti proizlazi i iz pravomoćnog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu donesenog u predmetu poslovni broj Psp-49/2016, u kome je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite protiv prednika tog tuženika upravo zbog radnji koje su predmet činjeničnog supstrata i ove tužbe odnosno zbog obustave električne energije 23. veljače 2016.
16. Činjenica što se sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane odluke nije iznio utvrđenja iz pravomoćno dovršenog predmeta poslovni broj Povrv-1424/2017 nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Naime, u tome predmetu pokrenutom 27. srpnja 2017. (dakle, znatno nakon sporne obustave isporuke električne energije) tužbom ovdje tuženog HEP Elektra d.o.o. protiv ovdje tužitelja radi isplate naknade za električnu energiju po računu za obračunsko razdoblje od 15. travnja 2016. do 4. studenoga 2016. u iznosu od 12.721,94 kuna očito je obuhvaćeno i ranije obračunsko razdoblje, pa i ono povodom kojega je tužitelju obustavljena isporuka električne energije budući da u obračunskom razdoblju naznačenom u računu nije bilo potrošnje električne energije. Tužitelj se u tom postupku nakon istaknutog prigovora zastare odrekao tužbenog zahtjeva pa je postupak okončan presudom na temelju odricanja. Međutim, ta presuda nije dokaz da u vrijeme obustave isporuke električne energije 23. veljače 2016. prednik tuženika HEP Elektra d.o.o. nije imao valjanu tražbinu prema tužitelju s osnova isporuke električne energije pa pozivanjem na tu odluku tužitelj ne može pretendirati uspjehu u parnici.
17. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da u provedenom postupku nije utvrđena ni odgovornost tuženog ĆK koji je postupao kao djelatnik pravnog prednika tuženog HEP Elektra d.o.o., a za kojeg tužitelj nije, u skladu s člankom 219. stavkom 1. ZPP-a, dokazao da je postupao šikanozno ili nezakonito u odnosu na tužitelja.
18. Slijedom navedenoga, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.
19. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa je odbijen i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, na temelju odredaba članka 166. stavka 1. i članka 154. stavka 1. ZPP-a.
U Puli 13. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Alenka Paus