REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1733/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari predlagateljice JL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Sanjin Jurmić, odvjetnik u Rijeci, protiv protustranke ĆL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Tomislav Grahovac, odvjetnik u Zagrebu, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi protustranke izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-407/2024-9 od 24. listopada 2024., dana 13. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba protustranke te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-407/2024-9 od 24. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem razvrgnuta je suvlasnička zajednica predlagateljice i protustranke na:

- 36. suvlasničkom dijelu: 287/10000 etažno vlasništvo (E-36) stan oznake STAN D4 u potkrovlju objekta opisan kao dnevni boravak i blagovaonica, kuhinja, hodnik, soba 1, soba 2, kupaonica, WC i nenatkrivena terasa netto korisne površine 59,89 m[2] i parkirališno mjesto oznake PM2 u prizemlju objekta netto korisne površine 2,88 m[2] , sveukupne netto površine 62,77 m , označeno u Planu posebnih dijelova tog objekta smeđom bojom linije, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zemljišta stambena zgrada br. 1 A (tlocrtne površine 576 m2) i dvorište, [adresa], površine 1749 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] etažno vlasništvo s određenim omjerima k. o. [katastarska općina],

- 42. Suvlasnički dio: 39/10000 etažno vlasništvo (E-42) parkirališno mjesto oznake GPM4 u podrumu objekta netto korisne površine 8,58 m[2] označeno u Planu posebnih dijelova tog objekta tamnosivom bojom, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zemljišta stambena zgrada br. 1 A (tlocrtne površine 576 m2) i dvorište, [adresa], površine 1749 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] etažno vlasništvo s određenim omjerima k. o. [katastarska općina],

- 43. Suvlasnički dio: 39/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-43) parkirališno mjesto oznake GPM5 u podrumu objekta netto korisne površine 8,58 m[2] označeno u Planu posebnih dijelova tog objekta svijetlosivom bojom, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zemljišta stambena zgrada br. 1 A (tlocrtne površine 576 m2) i dvorište, [adresa], površine 1749 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] etažno vlasništvo s određenim omjerima k. o. [katastarska općina], i to civilnom diobom - prodajom na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, tako da se postignuta prodajna vrijednost podjeli između stranaka prema suvlasničkim omjerima i to predlagateljici 1/2 dijela od postignute prodajne vrijednosti nekretnine te protustranci 1/2 dijela od postignute prodajne vrijednosti nekretnine.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija protustranka iz razloga propisanih člankom 354. stavkom 2. točkom 6. i 11., člankom 355. i člankom 356. Zakona o parničnom postupku. Ističe da mu je uz predmetno rješenje dostavljen i podnesak predlagateljice, na koji se radi donošenja predmetnog rješenja nije mogao očitovati iako se sud u obrazloženju rješenja poziva na sadržaj toga podneska. U odnosu na zaključak suda da predmetne nekretnine nisu geometrijski djeljive, navodi da i on smatra da kako parkirališna mjesta nisu djeljiva, ali da je stan možda moguće podijeliti geometrijski, što sud bez eventualnog očevida ili barem saslušanja stranaka sigurno nije mogao utvrditi. Smatra da je sud pravilnije i potpunije trebao utvrditi činjenično stanje, a što je propustio učiniti kada je zaključio da stan nije geometrijski djeljiv, sve to posebno uzimajući u obzir da je i sama predlgateljica predložila očevid na licu mjesta. Smatra da je sud u predmetnom slučaju trebao saslušati stranke ovog postupka i utvrditi činjenice bitne za donošenje odluke odnosno nakon saslušanja eventualno ocijeniti ima li mjesta razvrgnuću civilnom diobom ili ne, te je li potrebno izvesti još koji od predloženih dokaza.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, predmetno rješenje ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na daljnje nadležno postupanje.

3. U svom odgovoru na žalbu protustranke, predlagateljica se istoj protivi ističući da je neosnovana i predlaže njeno odbijanje.

4. Žalba protustranke nije osnovana.

5. U provedenom postupku u dovoljnoj mjeru utvrđene su činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) pravilno utvrđeno činjenično stanje. Stoga se protustranka neosnovano žali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (članak 355. ZPP-a). Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

5.1. U odnosu na žalbeni navod protustranke da je sud prilikom donošenja predmetnog rješenja počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, jer mu je tako uz predmetno rješenje dostavljen podnesak predlagateljice od 23. listopada 2024., pa da se na isti nije mogao očitovati, valja reći da je točno da je protustranci uz predmetno rješenje dostavljen podnesak predlagateljice od 23. listopada 2024. Radi se o podnesku kojim se predlagateljica očitovala na odgovor na prijedlog koji je dostavljen od strane protustranke. Međutim, takvim postupanjem suda nije počinjena bitna povreda postupka na koji upire protustranka, jer se radi o podnesku koji nije odlučan za donošenje odluke u predmetu, a također na sadržaj toga podneska protustranka se očitovala svojom žalbom.

5.2. Nije počinjena niti povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući da pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijanog rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Predmet ovog postupka je razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina pobliže opisanih kao u izreci, a koje u naravi predstavljaju (etažno vlasništvo E-36) stan i nenatkrivenu terasu neto korisne površine 59,89 m[2] i parkirališno mjesto PM2 u

2,

prizemlju objekta neto korisne površine 2,88 m[2] , sveukupne neto površine 62,77 m te dva parkirališna mjesta (E-42 i E-43) neto korisne površine svaki od 8,58 m2, koje nekretnine se nalaze u zgradi u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane kao suvlasništvo predlagateljice i protustranke svakog u ½ dijela.

6.1. Prvostupanjski je sud razvrgnuo navedenu suvlasničku zajednicu civilnom diobom - sudskom prodajom zajedničke stvari (predmetnih nekretnina) po pravilima ovršnog postupka i namirenjem stranaka kao suvlasnika razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima.

6.2. Predmetno rješenje je sud donio primjenom odredbe članka 50. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2024., 81/2015. i 94/2017. - dalje: ZVDSP) cijeneći pritom da među strankama nisu sporne činjenice bitne za odluku o prijedlogu odnosno da između stranaka nema spora o predmetu diobe, pravu suvlasništva i veličini suvlasničkih omjera predmetnih nekretnina, da se protustranka nije protivila razvrgnuću suvlasničke zajednice civilnom diobom, da geometrijska dioba nije moguća (pri čemu je uzeo u obzir površinu stana i parkirnih mjesta kao i činjenicu da se radi o nekretninama koje se nalaze u stambenoj zgradi u kojoj se nalaze stanovi i garaže drugih vlasnika i kao takvi predstavljaju posebne dijelove stambene zgrade u kojoj se nalaze i koji su neodvojivo povezani s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine), da stanje predmeta ukazuje da stranke neće postići nikakav sporazum o načinu razvrgnuća svoje suvlasničke zajednice, te da niti jedna od stranaka niti tvrdi niti dokazuje da ima pravo na razvrgnuće isplatom na temelju pravnog posla ili zakona. Pritom, sud je dao razloge zbog kojih nije prihvatio dokazne prijedloge predlagateljice u pravcu provođenja dokaza očevidom na licu mjesta i građevinskim vještačenjem.

7. Odredbom članka 49. ZVDSP-a propisano je da ukoliko se suvlasnici ne mogu sporazumjeti o bilo kojem pitanju razvrgnuća, svaki od njih može zahtijevati da o tome odluči sud.

7.1. Prema odredbi članka 50. ZVDSP-a kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona. Sud će nekretnine dijeliti geometrijski, a ukoliko to nije moguće bez da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se nekretnina proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, te će se dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

8. U okolnostima konkretnog slučaja, kada nisu sporne činjenice bitne za odluku o prijedlogu za diobu suvlasničke zajednice nekretnina - o predmetu diobe, pravu suvlasništva i veličini suvlasničkih omjera, te kada je predlagateljica svojim prijedlogom predložila da se dioba predmetne suvlasničke zajednice nekretnina izvrši civilnim putem, a protustranka se tom prijedlogu nije protivila odnosno s istim se suglasila (isto proizlazi iz sadržaja njegova odgovora na prijedlog) suprotno žalbenim navodima protustranke, pravilno je sud prvoga stupnja postupio kada je donio predmetno rješenje, jer je pravilno ocijenio da postoji suglasnost obiju stranaka za sudsko razvrgnuće civilnom diobom (članak 50. stavak 4. ZVDSP-a).

8.1. Obzirom da se protustranka nije protivila prijedlogu predlagateljice da se dioba njihove suvlasničke zajednice predmetnih nekretnina provede civilnom diobom (nije predlagao drugi način diobe predviđen zakonom, nije tvrdio da je u predmetnom slučaju moguća geometrijska dioba – konačno ne spori da ista nije moguća u odnosu na dva garažna mjesta, niti je u tom pravcu predlagao dokaze), ne može sada s uspjehom isticati žalbene razloge u pravcu pogrešnog zaključka suda prvoga stupnja da geometrijska dioba u predmetnom slučaju nije moguća.

8.2. Ovdje se posebno ističe da je prvostupanjski sud valjanim razlozima, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja, pojasnio zbog čega nije bio potrebno prihvatiti dokazni prijedlog predlagateljice u pravcu provođenja očevida na licu mjesta i građevinskog vještačenja radi utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnina koje su predmet razvrgnuća.

8.3. U svom odgovoru na prijedlog protustranka je samo istaka mogućnost da se predmetne nekretnine prodaju izvan sudskog postupka, sve to obzirom na činjenicu da se nekretnine kod sudske prodaje prodaju ispod tržišne vrijednosti. Ovdje se ističe da je izvansudska prodaja nekretnina moguća neovisno od postojanja predmetnog rješenja, ukoliko za to postoji dobra valja i suglasnost suvlasnika.

8.4. Ostali žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost predmetnog rješenja.

9. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odbiti žalbu protustranke te riješiti kao u izreci ovog rješenja, sve prema odredbi članka 380. točke 2. ZPP-a.

U Puli-Pola 13. siječnja 2025.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić