REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1760/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužitelja 1. MD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. ZD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Jacinta Toš Špehar, odvjetnica u Bjelovaru, protiv tuženog LD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Dejan Đerić, odvjetnik u Bjelovaru, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-590/2023-17 od 2. listopada 2024., dana 13. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomičnim odbijanjem, a u preostalom dijelu uvažavanjem žalbe tuženika, rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-590/2023-17 od 2. listopada 2024. se:

- potvrđuje u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 300,28 eur, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom;

- preinačuje u preostalom dijelu, na način da se zahtjev tužitelja preko priznatog iznosa od 300,28 eur do konačno suđenog u iznosu od 576,54 eur (za iznos od 276,26 eur), zajedno s pripadajućom kamatom na taj iznos, odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 31,24 eur u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška žalbe tuženik odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 576,54 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredbi Zakona o parničnom postupku. U osnovnom ističe da mu je sud neosnovano naložio platiti trošak postupka jer da on ne snosi krivnju niti odgovornost za nemogućnost daljeg izvršavanja ugovora a tužitelji su na ročištu 14. veljače 2024. ostali kod svih dokaznih prijedloga na sporne okolnosti kao i tuženik kod svojih dokaznih prijedloga, a sporna okolnost je između ostalog i tko je odgovoran za raskid ugovora jer o tome ovisi tko će snositi trošak postupka radi raskida ugovora. Obzirom je osporio krivnju za raskid ugovora, a tužitelj nisu pristali na mirno rješenje spora, nije se tužbenom zahtjevu tužitelja protivio jer ne može prisilno biti u ugovornom odnosu ukoliko druga strana to ne želi. Na okolnost krivnje za raskid ugovora nisu se provodili dokazi, već je postupak po njegovoj protutužbi razdvojen na ročištu koje je kod suda prvoga stupnja održano dana 14. veljače 2024., na kom ročištu je zapisnički konstatirano da će odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva uslijediti pismenim putem, time da tužitelji na tom ročištu nisu potraživali trošak. Nakon toga sud je donio presudu o raskidu ugovora bez prethodnog raspravljanja odnosno bez raspravljanja o tome na kome je krivnja za raskid ugovora o čemu bi trebalo ovisiti i tko je u obvezi snositi troškove raskida ugovora, o troškovima nije odlučeno, već je navedeno da strankama pripada pravo da naknadno postave odgovarajući zahtjev shodno članku 164. stavku 3. Zakona o parničnom postupku. Ukazuje na sadržaj odredbe članka 164. stavak 3. Zakona o parničnom postupku, te navodi da tužitelji nisu stavili prijedlog za naknadu troška na završnom ročištu time da u navedenoj odredbi ne stoji mogućnost naknadnog zahtjeva za trošak a što proizlazi i iz članka 164. stavak 4. Zakona o parničnom postupku u kojoj stoji da će sud o troškovima odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak a u konkretnom slučaju nije o troškovima odlučeno u odluci kojom se završava postupak pred tim sudom već naknadnom odlukom. U konkretnom slučaju da nije moguće postaviti zahtjev na naknadom troškova postupka nakon dostave odluke, kao što je to moguće u slučajevima iz članka 164. stavka 8. Zakona o parničnom postupku, a posebno kraj činjenice da nije niti raspravljano o glavnoj stvari tj. uzroku raskida ugovora o čemu bi trebala ovisiti i odluka o trošku.

Obzirom na navedeno, predlaže uvažiti ovu žalbu i preinačiti pobijanu odluku na način da se ukine pobijano rješenje i odbije zahtjev tužitelja za naknadu dosuđenog troška uz naknadu troška ove žalbe i pristojbe na žalbu po odluci suda.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem naložio je tuženiku naknaditi tužiteljima trošak predmetnog postupka u iznosu od 576,54 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja pa do isplate. Svoju odluku sud obrazlaže na način da su tužitelji protiv tuženika podnijeli tužbu radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju i brisanja zabilježbe u zemljišnoj knjizi, o kom zahtjevu je sada već pravomoćno odlučeno presudom suda prvoga stupnja poslovni broj P- 590/2023-11 od 14. veljače 2024. na način da je zahtjev tužitelja u cijelosti prihvaćen. Sud je tužiteljima pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 164. stavkom 1., 3. i 8. te članka 155. ZPP-a priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur, trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 14. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eur, sve uvećano za 10% obzirom na činjenicu zastupanja više stranaka te trošak PDV-a, a tužiteljima je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,54 eur, odnosno sveukupno sud je tužiteljima priznao trošak u iznosu od 576,54 eur.

6. Iz stanja predmeta koji je ovome sudu dostavljen na nadležno postupanje proizlazi činjenično stanje, i to:

- da su tužitelji ustali tužbom protiv tuženika radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je između istih sklopljen 13. rujna 2021. i brisanja zabilježbe toga Ugovora, a sve iz razloga što je tuženik u svibnju 2023. odselio iz zajedničkog domaćinstva i više ne ispunjava sadržaj Ugovora;

- da je tuženik u svom odgovoru na tužbu učinio nespornim da od kraja svibnja 2023. ne izvršava svoje obveze preuzete zaključenim Ugovorom o doživotnom uzdržavanja, ali tvrdi da na njegovoj strani za to nema krivnje;

- da je tuženik podneskom od 12. veljače 2024. (stranica 34 prvostupanjskog spisa), a kojim je istodobno istaknuo protutužbeni zahtjev u odnosu na tužitelje, izjavio da se ne protivi raskidu predmetnog ugovora o uzdržavanju;

- da je kod prvostupanjskog suda 14. veljače 2024. (stranica 35 do 36 prvostupanjskog spisa) održano pripremno ročište na kojem su obje parnične stranke ostale kod svoji tvrdnji iznijetih tijekom postupka, na kojem je ročištu tužiteljima ostavljen rok od 30 dana radi očitovanja na protutužbu tuženika, na kom je odlučeno da će se postupak povodom protutužbe razdvojiti u poseban postupak i o njemu će se odlučivati pod novim poslovnim brojem, te je istodobno odlučeno da će odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva uslijediti pismenim putem;

- da je prvostupanjski sud 14. veljače 2024. donio presudu kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je presuda donijeta sukladno odredbi članka 332.a stavka 2. ZPP-a (presuda bez održavanja rasprave) - radi se o presudu koja je stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti s danom 5. ožujka 2024.;

- da istom presudom nije odlučeno o troškovima postupka, već je strankama ostavljena mogućnost da naknadno podnesu zahtjev za naknadu troška postupka - sud se u tom pravcu pozvao na sadržaj odrede članka 164. stavka 3. ZPP-a;

- da su tužitelji svojim podneskom od 16. veljače 2024. (stranica 44 prvostupanjskog spisa) postavili zahtjev za naknadu troška postupka;

- da je o zahtjevu tužitelja za naknadu troška postupka sud odlučio predmetnom odlukom.

7. Ispitujući predmetno rješenje u okviru žalbenih navoda tuženika, ocjena je ovoga suda drugoga stupnja da je sud prvoga stupnja materijalno pravo djelomično pogrešno primijenjeno i to u dijelu u kom je tužiteljima priznao trošak zastupanja po punomoćniku-odvjetniku na ročištu koje je kod prvostupanjskog suda održano 14. veljače 2024., pa je stoga odluka u tom dijelu nepravilna i nezakonita, dok je u preostalom dijelu odluka o troškovima postupka pravilna i zakonita.

8. Odredbom članka 164. stavka 3. ZPP-a propisano je da zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči.

8.1. Stanje predmeta ukazuje da je u ovom predmetu meritornom odlukom, koja je donijeta sukladno odredbi članka 332.a stavka 2. ZPP-a (presuda bez održavanja rasprave), odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja na način da je isti u cijelosti prihvaćen kao osnovan. Donošenju navedene odluke prethodilo je održavanje pripremnog ročišta 14. veljače 2024., na kojem su parnične stranke, konkretno tužitelji, imali mogućnost postaviti svoj određeni zahtjev za naknadu troška postupka, posebno obzirom na činjenicu da je na tom ročištu bilo jasno da će sud o zahtjevu tužitelja odlučiti meritorno, a što proizlazi i iz sadržaja samoga zapisnika – na istom ročištu riješeno je da će odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva uslijediti u pismenom obliku. Kako tužitelji na opisani način nisu postupili, nisu postojale pretpostavke za odlučivanje o njihovom zahtjevu za naknadu troška postupka koji su postavili svojim troškovnikom koji prileži stranici 44 prvostupanjskog spisa, a koji je u sudski spis dostavljen nakon donošenja i zaprimanja odluke poslovni broj P- 590/2023-11 do 14. veljače 2024.

8.2. Međutim, tužitelji su u tužbi postavili određeni zahtjev za naknadu troška postupka, i to za sastav tužbe u iznosu od 218,99 eur / 1.650,00 kn, trošak PDV-a u iznosu od 54,74 eur / 412,50 kuna i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 24,54 eur / 200,00 kuna. Upravo o tom trošku, koji je određeno postavljen, sud je bio dužan odlučivati (u okolnostima konkretnog slučaja nisu postojali nikakvi opravdani razlozi zbog kojih sud nije o tako postavljenim troškovima odlučio meritornom odlukom) i tužiteljima ga priznati u punom zatraženom iznosu, jer je pravilno postavljen sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa), i to tarifnom broju 7. točki 1. i tarifnom broju 40. Odvjetničke tarife, odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj 73/2013., 99/2013., 148/2013., 153/2013., 143/2014., 115/2016., 106/2018., 121/2019., 138/2020., 39/2022., 113/2022., 33/2023., 114/2023. i 35/2024.) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/2019., 92/2021. i 37/2023. - dalje: Uredba).

8.3. Dakle, zahtjev tužitelja preko priznatog iznosa od 300,28 eur do konačno priznatog u iznosu od 576,54 eur (za iznos od 276,26 eur) valjalo je odbiti kao neosnovan zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

8.4. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima otklanja svoju odgovornost za naknadom troškova postupka tvrdeći da je on ne snosi krivnju niti odgovornost za nemogućnost izvršavanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a pitanje te odgovornosti ima za posljedicu i obvezu naknade troškova postupka koje okolnosti u predmetu da nisu raspravljane, valja reći da ti žalbeni navodi ne utječu na njegovu dužnu obvezu, jer je meritorna odluka suda donijeta temeljem nespornih činjenica te također nesporne okolnosti da se tuženik nije protivio tužbenom zahtjevu tužitelja, pa kako su tužitelji u cijelosti uspjeli sa svojim tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

9. Obzirom na navedeno, valjalo je djelomično prihvatiti žalbu tuženika kao osnovanu te temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

10. Tuženik je sa svojom žalbom djelomično uspio, a u žalbi je zahtijevao trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 124,50 eur. To mu temeljem odredbe članka 166. stavka 2. u vezi odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a pripada trošak u iznosu od ukupno 31,25 eur, sve to sukladno tarifnom broju 10. točki 3. Odvjetničke tarife, dok je zahtjev tuženika preko priznatog do konačno zatraženog troška valjalo odbiti kao neosnovan. Tuženiku ne pripada trošak sudske pristojbe na žalbu, jer ga nije određeno postavio.

U Puli-Pola 13. siječnja 2025.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić