REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1297/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Petar Krnić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Euroherc osiguranje, Podružnica Slavonski Brod, OIB: 22694857747, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude poslovni broj: Pn-213/2017-54 od 6. lipnja 2024. Općinskog suda u Slavonskom Brodu, u sjednici održanoj 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana tužiteljeva žalba, dok se tuženikova odbija u cijelosti kao neosnovana pa se presuda poslovni broj: Pn-213/2017-54 od 6. lipnja 2024. Općinskog suda u Slavonskom Brodu

-djelomično preinačuje u točki II. izreke i sudi tako da se tuženiku Euroherc osiguranju, Podružnici Slavonski Brod nalaže isplatiti tužitelju ŽP iznos naknade štete u daljnjem iznosu od 369,08 (tristošesdesetdeveteuraiosamcenti) zajedno sa zateznim kamatama od 4. srpnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljene prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja a za drugo polugodište sve u roku od 15 dana

-potvrđuje u točki I. izreke u cijelosti (kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 278,72 eura sa zateznim kamatama) te u preostalom dijelu točke II. izreke (kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 725,88 eura sa zateznim kamatama),

-preinačuje u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točkama III., IV. i V. izreke tako da se tuženiku naloži naknaditi tužitelju troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 494,88 eura sa zateznim kamatama od 6. lipnja 2024. do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbe u iznosu od 105,31 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbe i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku Euroherc osiguranju Podružnici Slavonski Brod (dalje u tekstu: tuženik) isplatiti tužitelju ŽP iz [adresa] (dalje u tekstu: tužitelj) na ime povrede prava osobnosti iznos od 278,72 eura sa zateznim kamatama od 4. srpnja 2017. do isplate i sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu – za iznos od 1.094,96 eura – odbijen tužiteljev zahtjev kao neosnovan dok je o troškovima parničnog postupka odlučeno na način da je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.435,46 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate a u preostalom je dijelu odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka i tužiteljev u cijelosti.

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama ovu presudu pobijaju tuženik i tužitelj.

2.1. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o troškovima postupka, smatrajući da je tužitelj u cijelosti odgovoran za prometnu nezgodu jer se nepropisno uključivao na kolniku upravljajući biciklom preko pješačkog prijelaza a da prije toga nije propustio vozača osobnog vozila koji je vršio radnju izlaska iz kružnog toka, što je sve snimljeno kamerama koje su zabilježile okolnosti nastanka štetnog događaja te je nesporno utvrđeno da je tužitelj upravljao biciklom u trenutku štetnog događaja, a ne prelazio pješački prijelaz kao pješak. Zato smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda o doprinosu tuženikovog osiguranika od 30% samo zato što nije odustao započetu radnje, kočenjem ili zaustavljanje vozila u trenutku kada je vidio odnosno mogao vidjeti tužitelja koji vrši na nepropisan način radnju skretanja prelaska preko pješačkog prijelaza, s obzirom na to da nije imao znak obveznog zaustavljanja ni neku drugu obvezu a kretao se u skladu s dopuštenom brzinom pa svojom radnjom nije počinio ni jedan propust prilikom vožnje i isključivanje iz kružnog toka niti je mogao pravovremeno pretpostaviti da tužitelj započeti svoju protupravnu radnju vožnje preko obilježenog pješačkog prijelaza.

2.1. Posebno pobija odluku o troškovima parničnog postupka smatrajući da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je tužitelju dosuđen trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 kuna jer prvostupanjski sud nije ni donio odluku o ovom predmetu na temelju tog vještačenja koje je bilo potpuno pogrešno zbog čega je sud donio odluku o provođenju novog medicinskog vještačenja. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti te da drugostupanjski sud obveže tužitelja naknaditi tuženiku prouzročene troškove postupka, a podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta na ponovni postupak i odluku. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u ukupnom iznosu od 131,22 eura.

2.2 Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen njegov tužbeni zahtjev je u odluci o troškovima postupka zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga smatrajući obrazloženje prvostupanjske odluke kontradiktornim iz razloga što je npr. u točki 5. alineji 2. prvostupanjski sud naveo kako je nesporno da se tužitelj kretao biciklom iz smjera zapada, dok je u točki 6. navedeno da je sporno je li tužitelj prelazio raskrižje vozeći bicikl ili kao pješak gurajući bicikl kraj sebe. Navodi kako ovo ističe zbog činjenice što prvostupanjski sud nije razlučio kontradiktorni pristup policije koje je u svezi istog događaja provela dva međusobno kontradiktorna postupka na način da je najprije za predmetnu prometnu nezgodu podnijela prijavu protiv DP, a potom novi prekršajni nalog protiv tužitelja ŽP pri čemu prvostupanjski sud akceptira samo prekršajni nalog protiv tužitelja a ne i pravomoćni prekršajni nalog protiv DP. Ističe kako je nalaz prometnog vještaka sastavljen protivno pravilima struke odnosno da je vještak prekoračio svoja prava zbog čega prvostupanjski sud pogrešno smatra da se predmetna nezgoda dogodila na raskrižju ulica a to faktično nije točno jer je evidentno da se radi o raskružju s obilježenom crvenom biciklističkom trakom u raskružju pa se tada prava i obveze sudionika reguliraju na temelju odredbe članka 43. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 29. u svezi s člankom 26. Pravilnika o biciklističkoj infrastrukturi ("Narodne novine" broj: 84/2011) zbog čega je za utvrđenje prava prvenstva pri prelasku kroz raskružje krucijalno je li na mjestu uključivanja tužitelja u raskružje sa zapadne strane raskružja postavljen horizontalni vertikalni znak za bicikliste tj. je li na licu mjesta tužitelj imao znak stop ili takvog znaka nije bilo. Smatra naime da ako znaka nije bilo, a nije ga bilo ni u času prometne nezgode ni danas što je evidentno iz fotoelaborata policije, tada je tužitelj ako je bio vozač bicikla imao pravo prvenstva u odnosu na osiguranika tuženika DP. Pobija i nalaz medicinskog vještaka smatrajući kako je prvotni nalaz da kod tužitelja nije došlo do potresa mozga apsolutno medicinski netočan te ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio nastup zastare jer tužitelj ni do danas ne zna obim svoje štete odnosno ne zna pouzdano je li kod njega nastupila laka ili teška tjelesna ozljeda odnosno koliko je iznosio tijek trpljenja duševnih i drugih boli pa se poziva na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-863/2007, Rev-2787/87 i Rev-2091/88 iz koje proizlazi da saznanje za štetu obuhvaća i saznanje o obujmu i visini štete, što znači i o odlučnim činjenicama iz kojih oštećenik može zaključiti i o opsegu štete, a to može biti i upoznavanjem s nalazom i mišljenjem vještaka.

2.3. Osporava i ocjenu prvostupanjskog suda glede navodne podijeljene odgovornosti i smatra da je za nezgodu isključivo kriv osiguranik tuženika GP koji na raskružju uopće nije uočio osobu tužitelja, već je bez zaustavljanja nastavio vožnju pa je izvjesno da bi u svakom slučaju izazvao prometnu nezgodu, bilo da je tužitelj pješak bez bicikla ili pješak s biciklom ili vozač bicikla a isto je tako evidentno kako osiguranik tuženika nije poduzeo ništa odnosno da nije pristupio radnji kočenja kako mu to nalaže odredba članka 43. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, već je nastavio vožnju tako da je prednjim desnim dijelom zahvatio zadnji kotač bicikla tužitelja. Zato smatra da je osiguranik tuženika odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu u svim varijantama.

2.4. Tužitelj posebno pobija odluku o troškovima postupka smatrajući evidentnim da je tuženik osporavao i osnovu tužbenog zahtjeva pa u takvim okolnostima tužitelju pripada 100% iznosa troškova jer je morao dokazivati sve prijepore, kako to proizlazi iz presude Europskog suda za ljudska prava broj: 28963/10 kao i prakse prvostupanjskog suda poslovni broj: Pr-14/2015-18. Predlaže ukidanje prvostupanjske presude u pobijanom dijelu odnosno preinačenje prihvaćanjem u cijelosti tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka ili pak ukidanje prvostupanjske presude i nalaganje provođenja ponovnog postupka u kojem bi se otklonili svi žalbeni razlozi. Postavlja zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 312,50 eura.

3. Tuženik nije podnio odgovor na tužiteljevu žalbu a tužitelj jest na tuženikovu i u tom odgovoru osporava sve tuženikove žalbene navode smatrajući žalbu neosnovanom te postavlja zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura.

4. Tužiteljeva je žalba je djelomično osnovana a tuženika neosnovana u cijelosti.

5. Predmet je spora još zahtjev tužitelja ŽP da mu tuženik Euroherc osiguranje d.d. naknadi štetu u iznosu od 1.373,68 eura koju je pretrpio u prometnoj nezgodi koja se dogodila 9. svibnja 2017. u [adresa] a u kojoj su sudjelovali tužitelj kao biciklist i tuženikov osiguranik DP osobnim automobilom koji je (prednjim desnim dijelom) ostvario kontakt s kotačem tužiteljeva bicikla uslijed čega je tužitelj pao na desnu bočnu stranu i pretrpio tjelesne ozljede.

5.1. U tužbi podnesenoj 4. listopada 2017. tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u visini od 6.500,00 kuna kao naknadu neimovinske štete za pretrpljene fizičke boli i strah te 500,00 kuna za tuđu njegu i pomoć – ukupno 7.000,00 kuna (929,06 eura) za koji je iznos prethodno podnio tuženiku i odštetni zahtjev.

5.2. Tužitelj je nakon provedenog medicinskog vještačenja, u podnesku od 28. ožujka 2023., povećao tužbeni zahtjev na iznos od 2.024,02 eura (1.785,12 eura za neimovinsku štetu i 238,90 eura za tuđu njegu i pomoć).

6. Prvostupanjski je presudom djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 278,72 eura ocjenjujući kako bi tužitelju pripadala pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u iznosu od 862,70 eura i naknada štete za troškove tuđe njege i pomoći u iznosu od 66,36 eura odnosno ukupno u iznosu od 929,06 eura/7.000,00 kuna koliko je i potraživao u tužbi, ali da mu je tuženik dužan naknaditi samo 30% te štete jer toliko iznosi udio tuženikova osiguranika u nastanku prometne nezgode za koju je u većoj mjeri (70%) odgovoran tužitelj koji se kretao vozeći bicikl po pješačkom prijelazu i nije propustio vozilo tuženikova osiguranika koje mu je dolazilo s desne strane na raskrižju s kružnim tokom.

6.1. Tužbeni je zahtjev tako prihvaćen za iznos od 278,72 eura a odbijen za iznos od 1.094,96 eura što znači da nije odlučeno o cijelom zahtjevu, ali stranke nisu predlagale donošenje dopunske presude pa se smatra da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 278,72 eura.

6.1. U pogledu je povišenog tužbenog dijela zahtjeva iz podneska od 28. ožujka 2023. prvostupanjski sud prihvatio tuženikov prigovor zastare.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je tužiteljeva žalba djelomično osnovana a tuženikova neosnovana u cijelosti.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

9. Tužiteljeva je žalba djelomično osnovana jer prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve činjenice koje proizlaze iz stanja spisa a iz nekih je izveo pogrešan zaključak o razmjeru odgovornosti za prometnu nezgodu te djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je o žalbama stranaka odlučeno primjenom članka 373. a ZPP, uključujući i odluku o troškovima postupka.

10. Iz stanja prvostupanjskog spisa (isprava i izvedenih dokaza, osobito nalaza i mišljenja vještaka prometno – tehničke struke) proizlazi da se prometna nesreća dogodila 9. svibnja 2017. u 9:50 na kružnom toku između [adresa] i [adresa] u [adresa], na kolničkom (sa sjeverne strane) traku za smjer jugozapad- sjeveroistok, dakle u smjeru naselja Mali Pariz u području pješačkog prijelaza i biciklističkog prijelaza preko navedenog kolnika a u nesreći su sudjelovali tužitelj ŽP vozeći bicikl po navedenom pješačkom prijelazu i tuženikov osiguranik DP vozeći automobil u kružnom toku i skrećući u desno preko pješačkog prijelaza na kojemu je došlo do fizičkog kontakta prednjeg desnog dijela automobila sa zadnjim kotačem bicikla te rotacije bicikla nakon čega je došlo do pada tužitelja s bicikla na površinu kolnika pri čemu je pretrpio lakše tjelesne ozljede.

10.1. Proizlazi stoga da je tužitelj, nakon što se prethodno kretao biciklističkom stazom od zapada u smjeru istoka, dolaskom do kružnog toka nastavio kretanje vožnjom preko obilježenog pješačkog prijelaza uključivši se tako na kolnik Gupčeve ulice kada je iz kružnog toka u smjeru sjevera (Malog Pariza) kretao osiguranik tuženika pravilno koristeći svoju voznu traku kao i da je na završetku biciklističke staze prije početka kolnika naznačena horizontalna oznaka "STOP" sa zapadne strane (smjera kretanja tužitelja) i sa suprotne-istočne strane.

10.2. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za promet i motorna vozila AP proizlazi kako je uzrok nastanka prometne nesreće radnja uključivanja tužitelja, vožnjom na biciklu, na površinu kolnika kada mu je s desne strane dolazio automobil tuženikova osiguranika nakon radnje isključivanja iz kružnog toka, ali i da je tuženikov osiguranik prilikom izlaska iz kružnog toka na kolnik Gupčeve ulice imao dovoljnu prostornu i vremensku mogućnost uočiti stanje prometa na samom križanju te reagirati u skladu s tim pa postoji velika mogućnost da bi takvom reakcijom prometna nesreća bila izbjegnuta.

10.3. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka prometne struke proizlazi i da je tuženikov osiguranik mogao uočiti kretanje tužitelja po obilježenom pješačkom prijelazu na udaljenosti od oko 20 metara gledano iz kabine vozača te da zona sigurnosti iznosi 26 metara kada se osobni automobil kreće brzinom od 30 km/h.

10.4. Tuženikov je osiguranik DP pak saslušan kao svjedok (stranica 110 spisa) iskazao kako se ne može izjasniti je li vozač bicikla bio na biciklu ili išao pokraj bicikla i koliko je daleko bio prije kontakta, a iskazao je i da se on automobilom kretao brzinom od možda 15-20 km/h. Iz stanja spisa proizlazi i činjenica da su biciklističke staze i pješački prijelaz na svim kolnicima oko kružnog toka dobro vidljivi i pregledni te da na samom kružnom toku postoji velika prostorna preglednost i mogućnost praćenja i uočavanja kompletne prometne situacije u svim smjerovima, osobito u smjeru kretanja sudionika, kao i da su protiv obaju sudionika prometne nezgode izdani obavezni prekršajni nalozi – protiv tužitelja ŽP zbog prekršaja iz članka 45. stavka 1. a protiv tuženikova osiguranika DP zbog prekršaja iz članka 43. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14. i 64/15. –dalje: ZSPC), da su ti prekršajni nalozi pravomoćni dakle i protiv osiguranika tuženika, a ne samo protiv tužitelja kako također proizlazi iz sadržaja spisa Pp-1197/17 (u spisu je dopis Postaje prometne policije Slavonski Brod od 5. ožujka 2018. a u privitku tog dopisa Obavezni prekršajni nalog broj: 511-11-09-OPN1-626-652/2017 od 13. lipnja 2017. izdan protiv okrivljenika DP, s potvrdom da je postao pravomoćan 11. srpnja 2017.).

11. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice koje proizlaze iz stanja spisa, dakle i one koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako postoji obostrana krivnja tužitelja i tuženikova osiguranika kao sudionika prometne nesreće i da je stupanj krivnje tužitelja nešto veći i iznosi 60% a ne 70% kako je to zaključio prvostupanjski sud.

11.1. Tužitelj naime nije odgovoran zato što je uopće stupio na obilježeni pješački prijelaz kao biciklist, jer se radi o prometu u kružnom toku u kojem slučaju važnu ulogu imaju prometni otoci i kolnik se prelazi dio po dio (od stupanja na kolnik do prometnog otoka pa zatim s prometnog otoka do konačnog prelaska preko kolnika) zbog čega je i zona sigurnosti puno manja u konkretnom slučaju 26 m kada bi se vozilo tuženikova osiguranika u kružnom toku kretalo brzinom od 30 km/h, što znači da je mogla biti i manja ako se vozilo kretalo sporije (kako to u iskazu i navodi tuženikov osiguranik) pa slijedom toga postoji i krivnja tuženikova osiguranika od 40% s obzirom na to da je imao mogućnost uočiti tužitelja na udaljenosti od 20 metara.

11.2. Glavni uzrok prometne nesreće stoga jest to što tužitelj nije stao na prometnom otoku i propustio vozilo osiguranika tuženika koje je izlazilo iz kružnog toka i sretalo u desno te time tužitelju bilo s desne strane, ali postoji i znatan stupanj krivnje tuženikova osiguranika koji je prilikom izlaska iz kružnog toka na kolnik Gupčeve ulice imao dovoljnu prostornu i vremensku mogućnost uočiti stanje prometa na samom križanju i reagirati u skladu s tim.

12. Tuženik dakle nije u pravu kada smatra da je za prometnu nezgodu kriv isključivo tužitelj, ali nije u pravu ni tužitelj kada smatra da je kriv isključivo osiguranik tuženika.

12.1. Iako je točno da je osiguranik tuženika trebao biti posebno oprezan zbog postojanja pješačkog prijelaza, treba naglasiti i kako tužitelj nije bio pješak već vozač bicikla a postojanje označene biciklističke trake uz pješački prijelaz u ovom slučaju ne mijenja ništa jer biciklisti na njoj nemaju prednost.

12.2. Tužitelj bi kao biciklist naime imao prednost samo kada bi biciklistička staza ili traka bila uzdužno uz kolnik kojim se kretalo vozilo osiguranika tuženika jer bi tada prije skretanja u desno bio dužan propustiti bicikliste (članak 57. stavak 6. ZSPC).

13. Iz svega navedenog proizlazi kako je tuženikova žalba neosnovana u cijelosti a tužiteljeva djelomično osnovana zbog pogrešnog zaključka prvostupanjskog suda o omjeru odgovornosti.

14. Tužiteljeva je žalba djelomično osnovana i zbog pogrešne odluke prvostupanjskog suda o visini štete, jer tužiteljeva ukupna šteta iznosi više od 929,06 eura (7.000,00 kuna) odnosno iznosi ukupno 1.619,45 eura – 800,00 eura za pretrpljene fizičke boli (dva dana jake, pet dana srednje jake i mjesec dana slabe), 700,00 eura za pretrpljeni strah (jaki trenutni primarni strah, jaki sekundarni strah u trajanju od dva dana, srednje jaki strah 10 dana te lakši strah daljnjih mjesec dana) i 119,45 eura za 60 sati tuđe njege i pomoći po 15,00 kuna (po slobodnoj ocjeni) u iznosu od 900,00 kuna/119,45 eura.

14.1. Puni iznos naknade štete stoga iznosi 1.619,45 eura a tuženik je od toga dužan naknaditi tužitelju 40% odnosno iznos od 647,80 eura koji je manji od iznosa naznačenog u tužbi podnesenoj 4. listopada 2017. (7.000,00 kuna/929,06 eura) tako da nije ni trebalo uzeti u obzir povećani tužbeni zahtjev u podnesku od 28. ožujka 2023. a slijedom toga na cjelokupni dosuđeni iznos zatezne kamate teku od 4. srpnja 2017. kada je podnesen odštetni zahtjev za isplatu iznosa od 7.000,00 kuna/929,06 eura.

15. Pravilnom je primjenom materijalnog prava – članaka 1072. stavka 2., 1095. stavka 1. i 1100. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) i ranije navedenih odredaba ZSPC na činjenično stanje koje proizlazi iz stanja spisa, a na temelju članka 373.a ZPP, stoga valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu a tužiteljevu djelomično prihvatiti pa naložiti tuženiku naknaditi tužitelju i daljnji iznos štete od 369,08 eura (ukupno 647,80 eura) sa zateznim kamatama od 4. srpnja 2017. do isplate i u preostalom dijelu (za iznos od 725,88 eura) odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi odbijajući dio presude sadržan u točki II. izreke prvostupanjske presude.

16. O troškovima prvostupanjskog postupka odlučeno je uzimajući u obzir da je vrijednost predmeta spora gotovo do kraja postupka (do 28. ožujka 2023.) iznosila 929,06 eura pa je prema tome trebalo utvrditi i razmjer uspjeha u parnici koji iznosi 59,86% naprama 40,14% u tužiteljevu korist (s osnovom su stranke uspjele podjednako a kvantitativno 69,72 naprama 30,28% u tužiteljevu korist) tako da tužitelj ima veći postotak uspjeha u parnici i tuženik mu je dužan naknaditi troškove postupka nastale prije 28. ožujka 2023. u postotku od 19,72% (59,86 manje 40,14).

16.1. Ti tužiteljevi troškovi iznose 1.500,00 eura za zastupanje po odvjetniku (po 75 bodova za tužbu, odštetni zahtjev, tri obrazložena podneska i tri ročišta ili ukupno 600 bodova odnosno 1.500,00 eura uz vrijednost boda od 2,00 eura i s porezom na dodanu vrijednost po stopi od 25%) a tuženik mu je dužan naknaditi 19,72% što iznosi 295,80 eura kojemu iznosu treba pribrojiti i troškove predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 199,08 eura koje je platio tužitelj a bili su potrebni bez obzira na razmjer uspjeha u sporu.

16.2. Tuženik neosnovano smatra kako tužitelj nema pravo na naknadu tih troškova,jer treba uzeti u obzir da su u nalazu i mišljenju toga vještaka naznačeni jačina i trajanje fizičkih boli i straha na isti način kao i u naknadnom vještačenju koje je predložio i platio tuženik pa se ima smatrati da su ti troškovi bili potrebni za vođenje parnice.

16.3. U postupku nakon povišenja tužbenog zahtjeva (28. ožujka 2023.) u kojemu je još samo održano završno ročište (22. travnja 2024.) i ročište za objavu presude tužitelj nije polučio relevantni uspjeh pa nema pravo na naknadu troškova postupka, ali ni tuženik, već se ima smatrati da je njihov uspjeh podjednak i da u pogledu dijela odbijenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi (članak 154. stavci 4. i 5. ZPP) pa odrediti da svaka straka snosi svoje troškove nastale nakon povišenja tužbenog zahtjeva kada je tužitelj kvantitativno uspio za ukupno 647,80 eura u odnosu na cjelokupni tužbeni zahtjev.

17. Tuženik je stoga dužan naknaditi tužitelju troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 494,88 eura (295,80 više 199,08 eura).

18. Tužitelj je djelomično uspio sa žalbom pa mu pripadaju i troškovi žalbe razmjerno žalbenom uspjehu koji iznosi 33,70% pa mu je tuženik dužan naknaditi troškove žalbe u iznosu od 105,31 eura (33,70% od 312,50 eura). Ne pripadaju mu troškovi za odgovor na žalbu jer se ne radi o potrebnim troškovima prema članku 155. stavku 1. ZPP.

19. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju članaka 373.a i 166. stavka 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 13. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić