Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-1083/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, po sucu Josipu Štrucelju, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Mirni Ferk, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., OIB 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-389/2024-9 od 31. listopada 2024., 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-389/2024-9 od 31. listopada 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P- 389/2024-9 od 31. listopada 2024. odlučeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Proglašavaju se u cijelosti nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužiteljice JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] određeni na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja - tuženika EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova ulica 82, 10000 Zagreb od 14.03.2023. godine na temelju zadužnice OV-8758/2006 javnog bilježnika Lidije Pejović-Fumić, Zagreb, 18.12.2006. godine te se ukidaju sve provedene radnje.

II. Obustavlja se ovrha na novčanim sredstvima tužiteljice JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10431 [adresa] koja se vodi pred Financijskom agencijom u povodu Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova ulica 82, 10000 Zagreb od 14.03.2023. godine.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.""

2. Pravodobno žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači prvostupanjsku presudu, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno u okviru obrazloženih dokaza i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenom pljenidbe koja se provodi kod Financijske agencije temeljem zahtjeva tuženika za izravnu naplatu od 17. ožujka 2023. temeljem privatne isprave – zadužnice na kojoj je potpis tužiteljice ovjeren od strane javnog bilježnika 14. prosinca 2006.

8. Iz zaključka Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1457/2023-4 od 20. ožujka 2024. proizlazi da je ovršenica, odnosno tužiteljica, JG upućena u parnicu iz dva žalbena razloga i to zbog zastare tražbine tuženika i iz razloga da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Radi se o žalbenim razlozima iz članka 50. stavak 1. točka 7. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje OZ).

9. Neosnovano u žalbi tvrdi tužiteljica da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako je dan otkaza Ugovora o kreditu ujedno dan dospijeća tražbine, odnosno dan od kojeg počinje teći zastarni rok od pet godina. Naime, predmetna zadužnica poslovni broj OV-8758/2006 javnog bilježnika Lidije Pejović-Fumić iz Zagreba od 18. prosinca 2006. nije apstraktni pravni posao koji je neovisan o osnovnom pravnom poslu zato što su stranke drugačije to ugovorile. U tekstu predmetne zadužnice je navedeno da dužnik istu izdaje "radi naplate tražbine vjerovnika OTP banke Hrvatska d.d., Zadar, Domovinskog rata 3, temeljem Ugovora broj 061215144235 (gotovinski) zaključenog dana 14. prosinca 2006. između dužnika i vjerovnika u iznosu od 40.000,00 HRK, uvećano za ugovorne redovne i zatezne kamate, naknade i troškove". Prema tome, stranke su ugovorile da je predmetna zadužnica izdana isključivo kao sredstvo osiguranja za preuzetu obvezu iz Ugovora o kreditu broj 061215144235.

10. Odredbom članka 215. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO) propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Pravilno navodi prvostupanjski sud da se na predmetnu tražbinu primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a jer je izravna naplata zatražena temeljem zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. koja nije solemnizirana, već je na istoj samo potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika. Kako je OTP banka d.d. otkazala kredit 12. listopada 2009., to je zastarni rok od pet godina počeo teći 13. listopada 2009., slijedom čega pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je OTP banka d.d. podnošenjem predmetne zadužnice na izravnu naplatu prekinula zastaru 21. svibnja 2012., koji prekid je trajao do isknjiženja osnove za plaćanje iz očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje koje vodi Financijska agencija 4. kolovoza 2018., kada je zastarni rok od pet godina počeo ponovno teći. Kako je tuženik na koga je Ugovorom o cesiji od 16. lipnja 2019. i Dodatka Ugovora o cesiji od 12. kolovoza 2020. raniji vjerovnik OTP banka d.d. prenijela predmetno potraživanje prema tužitelju po Ugovoru o kreditu i predmetnoj zadužnici, podnio novi (predmetni) zahtjev za izravnu naplatu FINA-i temeljem iste zadužnice 17. ožujka 2023., to je isti podnesen unutar zastarnog roka od pet godina. Slijedom svega iznesenog proizlazi da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da zastara nije nastupila, pa je u tom dijelu žalba neosnovana.

11. Suprotno žalbenim navodima, na pitanje aktivne legitimacije ovrhovoditelja pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe članka 209. stavak 8. i 9. OZ-a. Točno je da se navedene odredbe primjenjuju temeljem članka 44. stavak 5. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 73/17 – dalje ZIDOZ), a kojom odredbom je propisano da će se članak 27. ovoga Zakona (u pročišćenom tekstu članak 209.) primjenjivati na sve postupke u tijeku bez obzira na to kada su pokrenuti i po kojem zakonu bi se trebali dovršiti. Pravilno tumači prvostupanjski sud da dio teksta na koji se u postupku referira tužitelj ne predstavlja iznimku od vremenske primjene članka 27. ZIDOZ (članak 209. OZ), već iznimku od slučajeva koji su isključeni od vremenske primjene te odredbe. Stoga ni u ovom dijelu žalba tužiteljice nije osnovana.

12. Nadalje, odredbom članka 55. stavak 3. OZ-a propisano je da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen u parnicu. Slijedom toga, niti je tužitelj mogao pokrenuti ovu parnicu pozivajući se na povredu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita, niti iz tih razloga može s uspjehom u žalbi pobijati predmetnu presudu, budući se ne radi o razlozima koje je isticao u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa sredstava nedopuštenim, niti je iz tih razloga upućen zaključkom u ovu parnicu, niti su stranke o tim razlozima nedopuštenosti ovrhe u ovom postupku raspravljale.

13. Slijedom svega iznesenog proizlazi da je žalba tužiteljice neosnovana, pa je istu temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

14. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen obzirom na članak 166. stavak 1. u svezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspjela sa svojom žalbom.

U Karlovcu 13. siječnja 2025.

Sudac

Josip Štrucelj