REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-10555/2023-50
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Jasmini Crnić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Damir Mokrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici ŽJ i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja DAmira Mokrovića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Pie Gaie Baučić, odvjetnice, 13. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužiteljici CJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi jednostranog povećanja kamatne stope isplati iznos od ukupno 2.907,57 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos i to:
na iznos od 14,89 EUR-a od 06.11.2007. pa do isplate,
na iznos od 15,05 EUR-a od 06.12.2007. pa do isplate,
na iznos od 15,02 EUR-a od 03.01.2008. pa do isplate,
na iznos od 15,14 EUR-a od 05.02.2008. pa do isplate,
na iznos od 30,57 EUR-a od 13.03.2008. pa do isplate,
na iznos od 30,59 EUR-a od 05.04.2008. pa do isplate,
na iznos od 29,84 EUR-a od 05.05.2008. pa do isplate,
na iznos od 30,05 EUR-a od 05.06.2008. pa do isplate,
na iznos od 29,88 EUR-a od 03.07.2008. pa do isplate,
na iznos od 29,47 EUR-a od 05.08.2008. pa do isplate,
na iznos od 29,68 EUR-a od 05.09.2008. pa do isplate,
na iznos od 30,19 EUR -a od 05.10.2008. pa do isplate,
na iznos od 31,72 EUR-a od 06.11.2008. pa do isplate,
na iznos od 31,16 EUR-a od 05.12.2008. pa do isplate,
na iznos od 32,96 EUR-a od 05.01.2009. pa do isplate,
na iznos od 32,96 EUR-a od 05.02.2009. pa do isplate,
na iznos od 33,24 EUR-a od 05.03.2009. pa do isplate,
na iznos od 32,73 EUR-a od 25.04.2009. pa do isplate,
na iznos od 32,03 EUR-a od 27.05.2009. pa do isplate,
na iznos od 32,21 EUR-a od 05.06.2009. pa do isplate,
na iznos od 31,91 EUR-a od 05.07.2009. pa do isplate,
na iznos od 40,75 EUR-a od 18.08.2009. pa do isplate,
na iznos od 41,12 EUR-a od 05.09.2009. pa do isplate,
na iznos od 40,61 EUR-a od 15.10.2009. pa do isplate,
na iznos od 40,68 EUR-a od 05.11.2009. pa do isplate,
na iznos od 41,09 EUR-a od 18.12.2009. pa do isplate,
na iznos od 41,69 EUR-a od 07.01.2010. pa do isplate,
na iznos od 42,24 EUR-a od 19.02.2010. pa do isplate,
na iznos od 42,53 EUR-a od 19.03.2010. pa do isplate,
na iznos od 43,03 EUR-a od 05.04.2010. pa do isplate,
na iznos od 43,00 EUR-a od 05.05.2010. pa do isplate,
na iznos od 39,67 EUR-a od 05.06.2010. pa do isplate,
na iznos od 41,47 EUR-a od 05.07.2010. pa do isplate,
na iznos od 40,40 EUR-a od 05.08.2010. pa do isplate,
na iznos od 42,91 EUR-a od 05.09.2010. pa do isplate,
na iznos od 42,22 EUR-a od 05.10.2010. pa do isplate,
na iznos od 40,93 EUR-a od 05.11.2010. pa do isplate,
na iznos od 34,28 EUR-a od 05.12.2010. pa do isplate,
na iznos od 35,58 EUR-a od 05.01.2011. pa do isplate,
na iznos od 34,91 EUR-a od 05.02.2011. pa do isplate,
na iznos od 34,69 EUR-a od 05.03.2011. pa do isplate,
na iznos od 34,18 EUR-a od 05.04.2011. pa do isplate,
na iznos od 34,99 EUR-a od 05.05.2011. pa do isplate,
na iznos od 37,21 EUR-a od 05.06.2011. pa do isplate,
na iznos od 36,48 EUR-a od 05.07.2011. pa do isplate,
na iznos od 36,75 EUR-a od 05.08.2011. pa do isplate,
na iznos od 35,64 EUR-a od 02.09.2011. pa do isplate,
na iznos od 33,62 EUR-a od 04.10.2011. pa do isplate,
na iznos od 33,45 EUR-a od 02.11.2011. pa do isplate,
na iznos od 33,36 EUR-a od 02.12.2011. pa do isplate,
na iznos od 33,73 EUR-a od 03.01.2012. pa do isplate,
na iznos od 34,28 EUR-a od 05.02.2012. pa do isplate,
na iznos od 34,20 EUR-a od 05.03.2012. pa do isplate,
na iznos od 33,92 EUR-a od 05.04.2012. pa do isplate,
na iznos od 34,03 EUR-a od 05.05.2012. pa do isplate,
na iznos od 34,27 EUR-a od 05.06.2012. pa do isplate,
na iznos od 34,02 EUR-a od 05.07.2012. pa do isplate,
na iznos od 34,12 EUR-a od 02.08.2012. pa do isplate,
na iznos od 33,87 EUR-a od 05.09.2012. pa do isplate,
na iznos od 33,49 EUR-a od 04.10.2012. pa do isplate,
na iznos od 34,02 EUR-a od 05.11.2012. pa do isplate,
na iznos od 33,89 EUR-a od 05.12.2012. pa do isplate,
na iznos od 34,06 EUR-a od 05.01.2013. pa do isplate,
na iznos od 33,50 EUR-a od 05.02.2013. pa do isplate,
na iznos od 33,73 EUR-a od 05.03.2013. pa do isplate,
na iznos od 34,08 EUR-a od 05.04.2013. pa do isplate,
na iznos od 33,76 EUR-a od 05.05.2013. pa do isplate,
na iznos od 33,17 EUR-a od 05.06.2013. pa do isplate,
na iznos od 32,98 EUR-a od 05.07.2013. pa do isplate,
na iznos od 33,04 EUR-a od 05.08.2013. pa do isplate,
na iznos od 33,44 EUR-a od 05.09.2013. pa do isplate,
na iznos od 33,87 EUR-a od 05.10.2013. pa do isplate,
na iznos od 33,69 EUR-a od 05.11.2013. pa do isplate,
na iznos od 33,86 EUR-a od 05.12.2013. pa do isplate,
na iznos od 33,81 EUR-a od 05.01.2014. pa do isplate,
na iznos od 17,43 EUR-a od 05.02.2014. pa do isplate,
na iznos od 17,50 EUR-a od 05.03.2014. pa do isplate,
na iznos od 17,40 EUR-a od 05.04.2014. pa do isplate,
na iznos od 17,37 EUR-a od 05.05.2014. pa do isplate,
na iznos od 17,26 EUR-a od 05.06.2014. pa do isplate,
na iznos od 17,36 EUR-a od 05.07.2014. pa do isplate,
na iznos od 17,46 EUR-a od 05.08.2014. pa do isplate,
na iznos od 17,55 EUR-a od 05.09.2014. pa do isplate,
na iznos od 17,58 EUR-a od 05.10.2014. pa do isplate,
na iznos od 17,69 EUR-a od 05.11.2014. pa do isplate,
na iznos od 17,74 EUR-a od 05.12.2014. pa do isplate,
na iznos od 17,73 EUR-a od 05.01.2015. pa do isplate,
na iznos od 17,78 EUR-a od 05.02.2015. pa do isplate,
na iznos od 17,78 EUR-a od 05.03.2015. pa do isplate,
na iznos od 17,78 EUR-a od 05.04.2015. pa do isplate,
na iznos od 17,78 EUR-a od 05.05.2015. pa do isplate,
na iznos od 17,78 EUR-a od 05.06.2015. pa do isplate,
na iznos od 17,78 EUR-a od 05.07.2015. pa do isplate,
na iznos od 17,78 EUR-a od 05.08.2015. pa do isplate,
na iznos od 17,44 EUR-a od 05.09.2015. pa do isplate,
po stopi od 15% na temelju čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., od 01.01.2008. pa nadalje sukladno čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima,
po stopi od 14,00 % godišnje od 01.01.2008. do 30.06.2011. g. po stopi od 12,00 % godišnje od 01.07.2011. do 31.07.2015. g. po stopi od 8,14 % godišnje od 01.08.2015. do 31.12.2015. g. po stopi od 8,05 % godišnje od 01.01.2016. do 30.06.2016. g
po stopi od 7,88 % godišnje od 01.07.2016. do 31.12.2016. g. po stopi od 7,68 % godišnje od 01.01.2017. do 30.06.2017. g. po stopi od 7,41 % godišnje od 01.07.2017. do 31.12.2017. g. po stopi od 7,09 % godišnje od 01.01.2018. do 30.06.2018. g. po stopi od 6,82 % godišnje od 01.07.2018. do 31.12.2018. g. po stopi od 6,54 % godišnje od 01.01.2019. do 30.06.2019. g.,
po stopi od 6,30 % godišnje od 01.07.2019. do 31.12.2019. g.,
po stopi od 6,11 % godišnje od 01.01.2020. do 30.06.2020. g.,
po stopi od 5,89 % godišnje od 01.07.2020. do 31.12.2020. g.,
po stopi od 5,75 % godišnje od 01.01.2021. do 30.06.2021. g.,
po stopi od 5,61 % godišnje od 01.07.2021. do 31.12.2021. g.,
po stopi od 5,49 % godišnje od 01.01.2022. do 30.06.2022. g.,
po stopi od 5,31 % godišnje od 01.07.2022. do 31.12.2022. g.,
po stopi od 5,50 % godišnje od 01.01.2023. do 30.06.2023. g.,
po stopi od 7,00 % godišnje od 01.07.2023. do 31.12.2023. g.,
po stopi od 7,50 % godišnje od 01.01.2024. do isplate, a u slučaju promjene iste, koja se određuje temeljem čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužiteljici CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi primjene valutne klauzule, isplati iznos od 10.538,57 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos i to: na iznos od 1,71 EUR-a od 05.10.2005. pa do isplate,
na iznos od 0,19 EUR-a od 06.12.2005. pa do isplate
na iznos od 21,29 EUR-a od 05.01.2009. pa do isplate,
na iznos od 21,25 EUR-a od 05.02.2009. pa do isplate,
na iznos od 26,16 EUR-a od 05.03.2009. pa do isplate,
na iznos od 17,10 EUR-a od 25.04.2009. pa do isplate,
na iznos od 4,64 EUR-a od 27.05.2009. pa do isplate,
na iznos od 7,93 EUR-a od 05.06.2009. pa do isplate,
na iznos od 2,52 EUR-a od 05.07.2009. pa do isplate,
na iznos od 3,43 EUR-a od 18.08.2009. pa do isplate,
na iznos od 8,66 EUR-a od 05.09.2009. pa do isplate,
na iznos od 1,51 EUR-a od 15.10.2009. pa do isplate,
na iznos od 2,50 EUR-a od 05.11.2009. pa do isplate,
na iznos od 8,20 EUR-a od 18.12.2009. pa do isplate,
na iznos od 16,62 EUR-a od 07.01.2010. pa do isplate,
na iznos od 24,37 EUR-a od 19.02.2010. pa do isplate,
na iznos od 28,37 EUR-a od 19.03.2010. pa do isplate,
na iznos od 35,32 EUR-a od 05.04.2010. pa do isplate,
na iznos od 34,92 EUR-a od 05.05.2010. pa do isplate,
na iznos od 46,46 EUR-a od 05.06.2010. pa do isplate,
na iznos od 74,13 EUR-a od 05.07.2010. pa do isplate,
na iznos od 57,61 EUR-a od 05.08.2010. pa do isplate,
na iznos od 96,45 EUR-a od 05.09.2010. pa do isplate,
na iznos od 85,58 EUR-a od 05.10.2010. pa do isplate,
na iznos od 65,88 EUR-a od 05.11.2010. pa do isplate,
na iznos od 102,75 EUR-a od 05.12.2010. pa do isplate,
na iznos od 128,03 EUR-a od 05.01.2011. pa do isplate,
na iznos od 114,91 EUR-a od 05.02.2011. pa do isplate,
na iznos od 110,73 EUR-a od 05.03.2011. pa do isplate,
na iznos od 100,72 EUR-a od 05.04.2011. pa do isplate,
na iznos od 116,60 EUR-a od 05.05.2011. pa do isplate,
na iznos od 159,91 EUR-a od 05.06.2011. pa do isplate,
na iznos od 145,68 EUR-a od 05.07.2011. pa do isplate,
na iznos od 233,96 EUR-a od 05.08.2011. pa do isplate,
na iznos od 209,70 EUR-a od 02.09.2011. pa do isplate,
na iznos od 165,84 EUR-a od 04.10.2011. pa do isplate,
na iznos od 162,09 EUR-a od 02.11.2011. pa do isplate,
na iznos od 160,17 EUR-a od 02.12.2011. pa do isplate,
na iznos od 168,20 EUR-a od 03.01.2012. pa do isplate,
na iznos od 180,12 EUR-a od 05.02.2012. pa do isplate,
na iznos od 178,36 EUR-a od 05.03.2012. pa do isplate,
na iznos od 172,25 EUR-a od 05.04.2012. pa do isplate,
na iznos od 174,69 EUR-a od 05.05.2012. pa do isplate,
na iznos od 179,96 EUR-a od 05.06.2012. pa do isplate,
na iznos od 174,54 EUR-a od 05.07.2012. pa do isplate,
na iznos od 176,65 EUR-a od 02.08.2012. pa do isplate,
na iznos od 171,24 EUR-a od 05.09.2012. pa do isplate,
na iznos od 162,98 EUR-a od 04.10.2012. pa do isplate,
na iznos od 174,51 EUR-a od 05.11.2012. pa do isplate,
na iznos od 171,74 EUR-a od 05.12.2012. pa do isplate,
na iznos od 175,48 EUR-a od 05.01.2013. pa do isplate,
na iznos od 163,11 EUR-a od 05.02.2013. pa do isplate,
na iznos od 168,15 EUR-a od 05.03.2013. pa do isplate,
na iznos od 175,75 EUR-a od 05.04.2013. pa do isplate,
na iznos od 168,94 EUR-a od 05.05.2013. pa do isplate,
na iznos od 156,09 EUR-a od 05.06.2013. pa do isplate,
na iznos od 151,94 EUR-a od 05.07.2013. pa do isplate,
na iznos od 153,12 EUR-a od 05.08.2013. pa do isplate,
na iznos od 161,92 EUR-a od 05.09.2013. pa do isplate,
na iznos od 171,26 EUR-a od 05.10.2013. pa do isplate,
na iznos od 167,34 EUR-a od 05.11.2013. pa do isplate,
na iznos od 171,00 EUR-a od 05.12.2013. pa do isplate,
na iznos od 169,93 EUR-a od 05.01.2014. pa do isplate,
na iznos od 176,48 EUR-a od 05.02.2014. pa do isplate,
na iznos od 179,53 EUR-a od 05.03.2014. pa do isplate,
na iznos od 175,08 EUR-a od 05.04.2014. pa do isplate,
na iznos od 173,85 EUR-a od 05.05.2014. pa do isplate,
na iznos od 169,49 EUR-a od 05.06.2014. pa do isplate,
na iznos od 173,50 EUR-a od 05.07.2014. pa do isplate,
na iznos od 178,06 EUR-a od 05.08.2014. pa do isplate,
na iznos od 182,18 EUR-a od 05.09.2014. pa do isplate,
na iznos od 183,47 EUR-a od 05.10.2014. pa do isplate,
na iznos od 187,87 EUR-a od 05.11.2014. pa do isplate,
na iznos od 190,27 EUR-a od 05.12.2014. pa do isplate,
na iznos od 189,58 EUR-a od 05.01.2015. pa do isplate,
na iznos od 192,00 EUR-a od 05.02.2015. pa do isplate,
na iznos od 192,00 EUR-a od 05.03.2015. pa do isplate,
na iznos od 192,00 EUR-a od 05.04.2015. pa do isplate,
na iznos od 192,00 EUR-a od 05.05.2015. pa do isplate,
na iznos od 192,00 EUR-a od 05.06.2015. pa do isplate
na iznos od 192,00 EUR-a od 05.07.2015. pa do isplate,
na iznos od 192,00 EUR-a od 05.08.2015. pa do isplate,
na iznos od 192,05 EUR-a od 05.09.2015. pa do isplate,
po stopi od 15 % temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate od dospjeća do 31.12.2007. g., od 01.01.2008. pa nadalje sukladno čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima,
po stopi od 14 % godišnje od 01.01.2008. do 30.06.2011. g.,
po stopi od 12 % godišnje od 01.07.2011. do 31.07.2015. g.,
po stopi od 8,14 % godišnje od 01.08.2015. do 31.12.2015. g.,
po stopi od 8,05 % godišnje od 01.01.2016. do 30.06.2016. g.,
po stopi od 7,88 % godišnje od 01.07.2016. do 31.12.2016. g.,
po stopi od 7,68 % godišnje od 01.01.2017. do 30.06.2017. g.,
po stopi od 7,41 % godišnje od 01.07.2017. do 31.12.2017. g.,
po stopi od 7,09 % godišnje od 01.01.2018. do 30.06.2018. g.,
po stopi od 6,82 % godišnje od 01.07.2018. do 31.12.2018. g.,
po stopi od 6,54 % godišnje od 01.01.2019. do 30.06.2019. g.,
po stopi od 6,30 % godišnje od 01.07.2019. do 31.12.2019. g.,
po stopi od 6,11 % godišnje od 01.01.2020. do 30.06.2020. g.,
po stopi od 5,89 % godišnje od 01.07.2020. do 31.12.2020. g.,
po stopi od 5,75 % godišnje od 01.01.2021. do 30.06.2021. g.,
po stopi od 5,61 % godišnje od 01.07.2021. do 31.12.2021. g.,
po stopi od 5,49 % godišnje od 01.01.2022. do 30.06.2022. g.,
po stopi od 5,31 % godišnje od 01.07.2022. do 31.12.2022. g.,
po stopi od 5,50 % godišnje od 01.01.2023. do 30.06.2023. g.,
po stopi od 7,00 % godišnje od 01.07.2023. do 31.12.2023. g.,
po stopi od 7,50 % godišnje od 01.01.2024. do isplate, a u slučaju promjene iste, koja se određuje temeljem čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.868,05 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude 13. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 17. kolovoza 2005. s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu broj 7102831054, kojim je tuženik tužiteljici stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 86.031,00 CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. Predmetnim Ugovorom stranke su ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamata 4,90 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora te da će isplaćivati kredit u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Tužiteljica dalje ukazuje na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 te Pž-6632/17, kojima je utvrđeno da je nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke te ugovorna odredba kojom je ugovorena valutna klauzula. Stoga prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu podneskom od 4. lipnja 2024. (list 332-337 spisa) predlaže donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti joj iznos od 2.907,57 eura s osnove promjenjive kamatne stope te 10.538,57 eura s osnove valutne klauzule, sve s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana uplata pojedinih anuiteta do isplate, kao i naložiti tuženiku naknaditi joj troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Istaknuo je prigovor zastare budući da kolektivna tužba nije prekinula zastaru za tražbinu tužiteljice koja nije bila stranka kolektivnog postupka što znači da do podnošenja ove tužbe nije poduzeta nikakva radnja tužiteljice usmjerena na ostvarenje konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare u pogledu pravne osnove i visine. Navodi kako se od 1. siječnja 2013. kamatna stopa mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnog parametra. Tuženik je u Opće uvjete promjene kamatnih stopa tuženika koji su u primjeni od 1. siječnja 2013. implementirao zakonsku obvezu propisnu odredbom čl. 11.a koja je dodana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Navodi da je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s tržišnim uvjetima. U odnosu na valutnu klauzulu navodi da banka nije znala niti mogla znati za rast tečaja CHF te da je banka prilikom sklapanja Ugovora pružila tužiteljici sve potrebne informacije. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška. Također osporava potrošačka svojstva ugovoru o kreditu te osporava tužitelju svojstvo potrošača te ističe prigovor promašene aktivne legitimacije jer se sve uplate po kreditu ne mogu povezati sa tužiteljem.
3. Tijekom postupka donesena je prvostupanjska presuda poslovni broj P- 10437/2019-33 od 31. kolovoza 2022. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev. Protiv te presude žalio se tuženik koji u žalbi navodi da iz prvostupanjske presude nije vidljivo da se tužiteljica pozvala na pravne učinke pravomoćnih presuda iz kolektivnog spora pa da je nerazumljiva u dijelu u kojem je sud prvog stupnja utvrdio nespornim početak tijeka zastare. Nadovezuje se da je tužiteljica u vrijeme tužbe imala na raspolaganju sve podatke i da je nakon zaključenja prethodnog postupka podneskom od 8. rujna 2020. izmijenila dospijeća pojedinih utuženih tražbina i tijek zatezne kamate, a da je uz to podneskom od 21. prosinca 2020. povisila pojedine postojeće zahtjeve i dodala nove zahtjeve, odnosno da je tim podnescima unatoč sniženju ukupnog zbroja tražbina preinačila tužbeni zahtjev te ujedno prekoračila tužbeni zahtjev. Smatra da je nastupila zastara za taj preinačeni dio i da se sa sigurnošću ne može utvrditi koji je tužbeni zahtjev podnesen. Ističe da sud prvog stupnja nije saslušao tužiteljicu na okolnost da ima svojstvo prosječnog potrošača te da je postupio i odlučivao kao da je vezan utvrđenjima iz kolektivne parnice iako nije utvrdio i provjerio jesu li osnovne pretpostavke za primjenu tih utvrđenja dokazane od strane tužiteljice .
3.1. Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici ukinuo je prvostupanjsku presudu poslovni broj P-10437/2019-33 od 31. kolovoza 2022. rješenjem poslovni broj Gž-1367/2022-2 od 31. kolovoza 2023.
4. U skladu sa uputom drugostupanjskog suda tužiteljica je u ovom slučaju potrošač jer je kao fizička osoba sklopila predmetni ugovor o kreditu s namjenom za kupnju stana, a teret dokaza činjenice da li tužiteljica ima status potrošača bio je na tuženiku i u smislu Direktive 93/13 EEZ ima se smatrati potrošačem sve dok se ne dokaže suprotno. Budući da tuženik tu činjenicu nije ni pokušao dokazati u ovom postupku jer do kraja prethodnog postupka nije predlagao dokaze na tu spornu činjenicu, a tužiteljica se pozvala na primjenu utvrđenja iz kolektivne parnice, nisu osnovani žalbeni navodi da nije bilo osnovnih pretpostavki za prihvaćanje tužbenih zahtjeva pozivom na članak 502.a i c ZPP-a. Drugostupanjski sud nadalje navodi i kako su neosnovani i žalbeni navodi tuženika da je tužiteljica podnescima od 8. rujna 2020. i 21. prosinca 2020. preinačila tužbene zahtjeve i da se radi o nedopustivoj preinaci tužbe. U ovom slučaju tužiteljica je nakon provedenog vještačenja u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka smanjila visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na potraživanje glavnice zbog ništetne odredbe o jednostranom povećanju ugovorene redovne kamatne stope sa 21.977,49 kn na 21.907,08 kn i u odnosu na ništetnu odredbu o primjeni valutne klauzule sa 100.405,58 kn na 79.402,88 kn pa je time povukla tužbu za ukupni iznos od 21.073,11 kn. Prema članku 191. stavak 3. ZPP-a tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen. Dakle, ovdje se radi o smanjenju tužbenog zahtjeva, a ne o preinaci tužbenog zahtjeva i tužba na temelju članka 191. stavka 3. ZPP-a nije preinačena niti je usvajanjem ovako smanjenog tužbenog zahtjeva prekoračen tužbeni zahtjev kako to pogrešno smatra tuženik u žalbi, a u smislu tog zakonskog članka tužba nije preinačena niti u dijelu u kojem je tužiteljica specificirala pojedinačne dospjele preplaćene iznose te izmijenila tijek zakonskih zateznih kamata. Naime, suprotno žalbenim navodima, nije samostalan zahtjev svaki od zahtjeva za isplatu pojedinačne mjesečne preplate, već je to ukupan zbroj pojedinih preplata jer stečeno bez osnove čini iznos koji je preplaćen. Drugostupanjski sud je također prihvatio obrazloženje iz presude poslovni broj P- 10437/2019-33 od 31. kolovoza 2022. kojim je odbijen tuženikov prigovor zastare, jer je 4. travnja 2012. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, odnosno od 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu, a potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 12. lipnja 2019., što je vidljivo iz preporučeno poslane pošiljke na listu 24 spisa. Tuženik se žalio i navodeći da je prema presudi Suda Europske unije od 9. srpnja 2020., SC Banca Transilvanija SA broj C-81/19 od 9. srpnja 2020. ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ocjene nepoštenosti stoga što je Sud Europske unije tom presudom iskazao pravno shvaćanje da dispozitivna pravila nacionalnog prava o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ne ulaze u područje primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. U vezi toga, drugostupanjski sud tuženika upućuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. u kojoj se Vrhovni sud Republike Hrvatske poziva na presudu Europskog suda u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 i utvrđuje da potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ osiguravaju tri pravila o ex tunc učincima utvrđenja da je ugovorna odredba nepoštena, odnosno da ti učinci djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora i to neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba. Prema prvom pravilu smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije ni bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te da sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora, u načelu, imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo jest da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena. Na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (dalje: P-1401/12) i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (dalje: Pž-6632/17) utvrđeno da je tuženik od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, odnosno korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta švicarski franak za koju je vezana glavnica. Presuda P-1401/12 u dijelu koji se odnosi na način promjene kamatne stope jednostranom odlukom banke potvrđena je presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. (dalje: Pž-7129/13), a protiv tog dijela citirane presude odbijena je revizija tuženika presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. (dalje: Revt- 249/14). Ove presude na temelju navedenog članka 502.c. ZPP-a i članka 118. ZZP/14 u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu obvezuju sud jer je njima pružena apstraktna pravna zaštita kolektivnih interesa i prava svih potencijalnih potrošača koja nema kompenzacijski karakter i ne štiti svakog potencijalnog potrošača pa ne može postojati utvrđena ništenost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkih ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu koji se vodi zbog istovrsnog ugovora o kreditu. Dakle, postoji vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. ZZP/14 i navedene odluke Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske imaju direktni učinak i obvezuju sudove i u ovom sporu pa nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne ugovorne odredbe ništetne jer je tuženik prilikom ugovaranja spornih ugovornih odredbi postupio na isti način kao u sudskom postupku na koji se odnosi presuda P- 1401/2012. Slijedom toga, budući da je činjenično stanje u vezi ništetnosti ugovornih odredbi te statusu tužiteljice kao potrošača u smislu Direktive Vijeća 93/13 EEZ prvostupanjskom presudom pravilno i potpuno utvrđeno, žalba tuženika u tom dijelu nije osnovana. Također, drugostupanjski sud prihvaća i obrazloženje prvostupanjske presude poslovni broj P-10437/2019-33 od 31. kolovoza 2022. u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice prema kojem je pravno neodlučno je li tužiteljica ili treća osoba platila pojedine anuitete na temelju predmetnog Ugovora o kreditu pozivom na odredbu čl. 161. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba, dok je stavkom 3. istog članka propisano da je vjerovnik dužan primiti ispunjenje od treće osobe, ako je dužnik s tim suglasan, osim kad prema Ugovoru ili prema naravi obveze istu treba ispuniti dužnik osobno. Odnos između glavnog dužnika - tužitelja i treće osobe, ne tiče se tuženika kao kreditora pa je pravno neodlučno je li pojedine anuitete otplaćivala tužiteljica ili neka treća osoba. Što se tiče primjene članka 502.a i c ZPP-a postupak je započet 17. lipnja 2019. i u vrijeme pokretanja postupka na snazi je Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.) po kojem su članak 502.c ZPP-a i članak 502.a ZPP-a važeće odredbe koje se primjenjuju na sve po tom zakonu započete postupke. Što se tiče primjene Direktive 93/13, u odnosu na pravne odnose i sporove proizašle iz njih koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju na koje se neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005. pa se u ovom slučaju s obzirom na vrijeme pokretanja postupka, kao i razdoblje u odnosu na koje se traži zaštita, ima primjenjivati nacionalni propis uz njegovo tumačenje u duhu prava Europske unije. U tom pravcu, tuženiku se napominje da je do 6. kolovoza 2007. bio na snazi ZZP/03 koji je također sadržavao odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima pa je između ostalog člankom 81. stavak 2. i 3. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.
5. Sve navedeno u odluci drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Prvostupanjska presuda poslovni broj P-10437/2019-33 od 31. kolovoza 2022. ukinuta je jer tuženik osnovano u žalbi tvrdi da sud prvog stupnja nije mogao primijeniti utvrđenja iz presuda u kolektivnom sporu u vezi nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli bez saslušanja tužiteljice na okolnost provjere da li su stranke pregovarale o ugovoru o kreditu i predmetnoj klauzuli pozivom na pravni stav Ustavnog suda RH u odluci broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. te je prema uputi drugostupanjskog suda u ponovnom postupku bilo potrebno provesti predloženi dokaz saslušanjem tužiteljice i utvrditi jesu li sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu nepoštene i ništetne. Prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno prethodnog pitanja o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sud će voditi računa o tome radi li se o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, o utvrđenju da li se prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo o ugovornim odredbama te da li je tužiteljici u pregovorima koji su prethodili zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu pružena točna i potpuna informacija u pogledu značaja i posljedica ugovaranja glavnice vezane uz valutu CHF. Nakon što sud prvog stupnja utvrdi relevantne okolnosti pod kojima je došlo do zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, ponovno će ocijeniti i sve već tijekom postupka izvedene dokaze i donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.
6. U ponovljenom postupku sud je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice koja je u iskazu navela kako je kupovala stan za osobno stanovanje u kojem i danas stanuje i nikada ga nije koristila za nikakve druge svrhe, davala ga u najam ili u njemu imala prijavljenu pravnu osobu. Navodi kako su joj upravo u banci preporučili podizanje predmetnog kredita vezano uz valutu CHF te su joj rekli da je to najpovoljnija opcija. Ništa posebno nisu joj objašnjavali niti glede valutne klauzule i mogućih rizika niti glede promjenjivosti kamatne stope te se ne sjeća da bi joj objasnili na temelju čega će se kamatna stopa mijenjati. Rečeno joj je da je to najbolja opcija. Navodi kako je to bio prvi i zadnji kredit koji je ikada uzimala te nije imala nekih iskustava sa podizanjem kredita. Kredit je otplaćen u ugovorenim rokovima. Uglavnom je plaćen trajnim nalogom kada je to bilo moguće i ukoliko je plaća koju je primala u drugoj banci bila dovoljna za otplatu rate kredita, što često nije bio slučaj zbog povišenja rate. Tada je ostatak rate plaćala bilo ona bilo njen suprug za nju, koji je osim toga i bio sudružnik kredita. Na pitanje tuženika navodi kako je pročitala ugovor prije potpisivanja, ne sjeća da li joj je baš sve bilo jasno i da li je postavljala kakva pitanja. Vjeruje da je pitala da li kamata može biti fiksna ili da li joj mogu ponuditi neke bolje uvjete no kako je već navela, rekli su joj da je to najpovoljniji kredit koji može podići. Zna što znači valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa. Otplatni plan koliko se sjeća nije dobila niti u jednoj drugoj valuti. Koliko se sjeća, a ne zna točno, misli da je u vrijeme podizanja kredita valuta CHF bila stabilna. Nije pitala kako će se kretati tečaj CHF niti smatra da bi bankar to mogao znati. Misli da je dobivala obavijesti o promjeni kamatne stope. U drugim bankama nisu se raspitivali za kredite. Navodi kako je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i njegove otplate bila zaposlena u Agrokoru u računovodstvu. Navodi kako nije imala u svom vlasništvu obrt niti je bila član trgovačkog društva ovlaštena za zastupanje istog.
7. Sud je iskaz tužiteljice prihvatio u cijelosti ocijenivši ga životnim, logičnim, iskrenim i uvjerljivim jer je tužiteljica iskazivala koliko se sjeća. U odnosu na tuženikovu tvrdnju da predmetni kredit nema potrošačko svojstvo valja ponovo navesti i da je prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Budući je iz samog Ugovora o kreditu jasno da je isti zaključila tužiteljica kao fizička osoba za kupnju stana u kojem i danas stanuje i nema nigdje podatka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti, a tužiteljica je izjavila da ga koristi isključivo za osobne potrebe, što joj sud vjeruje, to je tuženikov prigovor ocijenjen neosnovanim. Iskazom tužiteljice u cijelosti su potvrđena sva utvrđenja iz kolektivnog spora, slijedom čega nije osnovan istaknuti prigovor tuženika glede svojstva potrošača tužitelja. Iskazom je dakle upravo potvrđeno da su sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu nepoštene i ništetne, te da se radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, da se prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo o ugovornim odredbama te da tužiteljici u pregovorima koji su prethodili zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu nije pružena točna i potpuna informacija u pogledu značaja i posljedica ugovaranja glavnice vezane uz valutu CHF, a niti o objektivnim i jasnim parametrima na temelju kojih će se mijenjati kamatna stopa.
8. Na temelju tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je konačno preciziran tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
9. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku u visini obveze tužitelja prema predmetnom Ugovoru o kreditu, a ukoliko se kao kamatna stopa uzme početno ugovorena stopa od 4,90% te ukoliko se primjeni srednji tečaj HNB-a za valutu CHF važeći na dan korištenja kredita. Navedeno, s obzirom na okolnost da su tužiteljica i tuženik na dan sklapanja Ugovora o kreditu decidirano naveli da kamatna stopa iznosi upravo toliko te s obzirom da je tužiteljici bio poznat srednji tečaj HNB-a za valutu CHF na dan isplate kredita pa se ovako utvrđena kamatna stopa i tečaj imaju smatrati transparentnim i jasnima, od stranaka utvrđenima (tako i VSRH Revt 249/14). U svom nalazu i mišljenju vještak Darko Prpić izračunao je da razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 3.959,26 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 21.907,08 kn primjenom srednjeg tečaja HNB na dan plaćanja te razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 79.402,88 kn, za anuitete koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos. Nakon pojašnjenja nalaza i mišljenja tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik prigovorio da vještak nije uzeo u obzir iznos za koji su anuiteti plaćeni po nižem tečaju, odnosno tzv. negativnu razliku. Vještak je dopunio nalaz i mišljenje te izračunao da razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 7.345,22 kn.
10. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sam sa sobom ili s utvrđenim okolnostima. S obzirom na to da je u ovom postupku predmet spora kondemnatorni zahtjev tužitelja na povrat stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi o vezanosti kredita uz valutu švicarski franak i promjenjivu kamatnu stopu to je sud utvrđivao osnovanost takvog zahtjeva tužitelja, odnosno, utvrđivao je jesu li pojedini mjesečni iznosi kojima je tužitelj uplaćivao rate kredita, bili preplaćeni zbog takvih ništetnih odredbi i u kojoj visini, a tuženik nije istaknuo zahtjev na povrat stečenog bez osnove zbog manje plaćenih rata prilikom otplate uslijed tečaja švicarskog franka koji je bio niži od onoga u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora pa takav zahtjev nije niti bio predmet ocjene osnovanosti u ovome postupku, a sve s obzirom na odredbu čl. 2. ZPP-a kojom je propisano da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
11. Podneskom od 4. lipnja 2024. (list 332-337 spisa) tužiteljica je tužbeni zahtjev uskladila sa vještačkim nalazom, te ga je i precizirala u važećoj valuti eura sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22 i 88/22) i fiksnom tečaju kune u odnosu na euro.
12. Slijedom svega gore navedenog, sud je tužiteljici dosudio preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope i preplaćeni iznos s osnove razlike u tečaju CHF, prema nalazu i mišljenju vještaka. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužiteljici pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate (Narodne novine, broj 72/02) i čl. 29. st. 2. ZOO-a.
13. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
14. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, sukladno citiranoj odredbi, dužan vratiti ih tužiteljici. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope i srednjeg tečaja HNB-a za CHF važećeg na dan isplate pojedinog anuiteta, tuženik je propustio tužiteljicu upoznati s parametrima koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate te o parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata je dosuđena od izvršene uplate.
15. Kamate su dosuđene za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a stopa kamate od 1.1.2023. dosuđena je sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30.12.2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narode novine" broj 155/2023).
16. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a sud je naložio tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka, a koji se sastoje od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku - odvjetniku, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 dalje u tekstu: Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu i troškovnik tužiteljice. Sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a kao potrebni tužiteljici su dosuđeni troškovi:
- za sastav tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) 250 bodova,
- za sastav podnesaka od 16. siječnja 2020., 8. rujna 2020., 21. prosinca 2020. i 4. ožujka 2022., (Tbr. 8.1. Tarife) po 250 bodova,
- za sastav podnesaka od 19. ožujka 2020., 24. lipnja 2020., 21. prosinca 2020., 4. ožujka 2022. i 4. lipnja 2024. (Tbr. 8.3. Tarife) po 100 bodova,
- za sastav odgovora na žalbu od 29. rujna 2022. (Tbr. 10.6. Tarife) 250 bodova,
- za zastupanje po punomoćniku na ročištima 12. svibnja 2020., 1. veljače 2022., 11. srpnja 2022. ,14. svibnja 2024. i 3. prosinca 2024. (Tbr. 9.1. Tarife), po 250 bodova za svako, te
- za zastupanje po punomoćniku na ročišu 17. siječnja 2020. (Tbr. 9.5. Tarife), 50 bodova, odnosno ukupno 3.300 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura iznosi 6.600,00 eura, te uz 25% PDV-a od 1.650,00 eura čini ukupan trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku od 8.250,00 eura. Tužiteljici je valjalo dosuditi i naknadu troška vještačenja u iznosu od 265,46 eura, kao i plaćene troškove sudske pristojbe na tužbu 209,91 euro, odgovor na žalbu 52,22 eura i prvostupanjsku presudu 90,46 eura, tako da je tužiteljici dosuđena ukupna naknada troškova u iznosu od 8.868,05 eura.
17. Tužiteljica ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od donošenja presude, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a.
U Zagrebu 13. siječnja 2025.
Sudac
Jasmina Crnić
Uputa o pravnom lijeku :
Protiv ove presude dozvoljena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
