REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž Ovr-493/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB 29524210204, kojega zastupa punomoćnica Ermina Abdić Klisović, odvjetnica u Zagrebu, protiv ovršenika TP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-902/2024-2 od 15. studenoga 2024., dana 13. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja, preinačava se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-902/2024-2 od 15. studenoga 2024. u pobijanom dijelu - točka II. izreke, te se rješava:
„Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak ovršnog postupka (pored onoga dosuđenog u iznosu od 46,88 eur) u iznosu od 62,50 eur, u roku od osam dana.“
II. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak sastava žalbe u iznosu od 31,25 eur, u roku od osam dana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka izravne naplate u iznosu od 46,88 eur u roku od osam dana, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška kao neosnovan.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje u odbijajućem dijelu pobija ovrhovoditelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u osnovnom, navodi da mu pripada pravo na trošak postupka koji se odnosi na trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti temeljem tarifnog broja 36. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa) i da se pri tome odredbama navedene Odvjetničke tarife nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovom slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, posljedično čemu smatra da mu je trebalo priznati i ovaj zahtijevani trošak. U pravcu svojih tvrdnji poziva se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, predmetno rješenje preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da ga ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovo odlučivanje.
3. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.
4. Predmetnim rješenjem, koje je doneseno po prijedlogu ovrhovoditelja od 4. listopada 2024., odlučeno je na način da je ovršeniku naloženo ovrhovoditelju naknaditi trošak postupka izravne naplate u iznosu od 46,88 eur u roku od osam dana (točka I. izreke). Naime, radi se o trošku koji se odnosi na sastav prijedloga radi dostave ovršne isprave Financijskoj agenciji u iznosu od 31,25 eur (tarifni broj 11. točka 5. Odvjetničke tarife o nagradama) te trošku sastava zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 15,63 eur (tarifni broj 11. točka 8. Odvjetničke tarife) sve s pripadajućim PDV-om. U preostalom dijelu, njegov zahtjev za naknadu troška ove ovrhe, koji se odnosi na troškove pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, sud je odbio kao neosnovan (točka II. izreke). Trošak koji je ovrhovoditelj u tom pravcu zatražio iznosi 62,50 eur, a sud ga je odbio uz obrazloženje da javni bilježnik bez poziva ovrhovoditelja stavlja klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi te isto dostavlja bez poziva ovrhovoditelju po službenoj dužnosti, a također da u spisu nema dokaza o tome da je ovrhovoditelj podnio javnom bilježniku zahtjev za pribavom klauzule pravomoćnosti i ovršnosti. Svoju odluku u tom dijelu sud je utemeljio na odredbi članka 283. stavka 1. i 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ).
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda ovrhovoditelja, a pazeći pri tome, dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi ovršnog postupka temeljem odredbe članka 365. stavka 2. u vezi odredbe članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP), a sve u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ-a, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijano rješenje nije zakonito i pravilno, jer je na utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pogrešno primijenjeno.
6. U ovom dijelu postupka, obzirom na žalbu ovrhovoditelja, nije sporno da ovrhovoditelj ima pravo na trošak izravne naplate kod Financijske agencije, već je sporno ima li pravo i na troškove postupka koji se odnosi na trošak pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, utemeljen na odredbi tarifnog broja 36. točke 2. Odvjetničke tarife.
7. Odredbom tarifnog broja 36. točke 2. Odvjetničke tarife propisano je da za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova.
7.1. Cijeneći sadržaj navedene odredbe i imajući u vidu da se u Odvjetničkoj tarifi nigdje ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovom slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, pogrešan je zaključak suda prvog stupnja da ovrhovoditelju ovaj trošak ne pripada. Neprihvatljivo je da bi se taj trošak koji predviđa Tarifa morao dokazivati na način da je upravo punomoćnik stranke koji je odvjetnik išao na sud ili kod javnog bilježnika ili na drugi način podneskom od suda ili javnog bilježnika zatražio dostavu potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti, pa je po pravnom shvaćanju ovog suda, sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova koji se odnose na pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti (tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023., na koje se osnovano poziva i ovrhovoditelj u svojoj žalbi).
7.2. Pritom, u odnosu na pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, valja istaknuti da nije sporno da je odredbom članka 283. stavka 1. OZ-a propisano da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor. Međutim, kako je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. izraženo pravno shvaćanje koje je podudarno s ovim pravnim shvaćanjem ovog suda drugog stupnja, a ono je izraženo u situaciji nakon što su već bile na snazi navedene odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 131/2020.), to je u ovom postupku na temelju odredbe članka 14. stavka 4. OZ-a, odredbe tarifnog broja 36. točke 2. Odvjetničke tarife i navedenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ali i pravnog shvaćanja s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-101-2023-5 od 5. lipnja 2023. valjalo zaključiti da ovrhovoditelju pripada pravo i na ovaj zahtijevani trošak.
7.3. Dakle, ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, kao troška potrebnog za ovrhu, upravo u zatraženom iznosu od 62,50 eur, sukladno tarifnom broju 36. točki 2., tarifnom broju 46., tarifnom broju 52. i tarifnom broju 54. Odvjetničke tarife i članka 38. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj 73/2013., 99/2013., 148/2013., 153/2013., 143/2014., 115/2016., 106/2018., 121/2019., 138/2020., 39/2022., 113/2022., 33/2023., 114/2023. i 35/2024.), u vezi s člankom 14. stavkom 4. OZ-a.
8. Stoga je primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, valjalo preinačiti pobijano rješenje i dosuditi ovrhovoditelju daljnji trošak ovrhe.
9. Kako je u ovom postupku ovrhovoditelj u cijelosti uspio sa svojom žalbom, a u žalbi je zahtijevao i naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 31,25 eur, ovrhovoditelju je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. u vezi odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i sve u vezi odredbe članka 14. stavka 4. i članka 21. stavka 1. OZ-a uz primjenu tarifnog broja 13. točke 1. i tarifnog broja 46. Odvjetničke tarife valjalo u cijelosti priznati zahtijevani trošak i posljedično tome riješiti kao u izreci ovoga rješenja.
U Puli-Pola 13. siječnja 2025.
Sutkinja:
Kristina Pavičić-Sirotić
