REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ovr-439/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB 29524210204, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Zec & partneri d.o.o., Osijek, protiv tuženog AT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1579/2024-2 od 1. kolovoza 2024., dana 13. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba ovrhovoditelja te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1579/2024-2 od 1. kolovoza 2024., u pobijanom dijelu (točka II. izreke), na način da se nalaže ovršeniku, pored iznosa od 62,50 eur, naknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 93,75 eur, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju i trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eur, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je slijedeće:

„I Nalaže se ovršeniku AT nadoknaditi ovrhovoditelju A1 Hrvatska d.o.o. za usluge javnih telekomunikacija trošak postupka u iznosu od 62,5 eura, u roku od 8 (osam) dana.

II Odbija se ovrhovoditelj sa zahtjevom za naknadom daljnjeg troška u iznosu od 93,75 eura.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje u točki II. izreke pobija ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u osnovnom ističe da je sud neosnovano zaključio da mu ne pripada trošak sastava prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate te za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti. Navodi da ima pravo na naknadu troška za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate, a sukladno odredbi tarifnog broja 11. točki 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, jer se ne radi samo o dostavi troškovnika nego i podnesku kojim se zahtijeva od suda određivanje troška. Također, da ima pravo na troškove postupka koji se odnose na troškove pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, a sve to temeljem tarifnog broja 36. stavka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. To stoga što ta odredba nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovom slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, posljedično čemu smatra da mu je trebalo priznati i ovaj zahtijevani trošak, pri čemu ukazuje i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023.

Obzirom na navedeno, ovrhovoditelj predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, rješenje u pobijanom dijelu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom ovrhovoditelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

5. Iz stanja predmeta koji je ovom sudu dostavljen na nadležno postupanje proizlazi činjenično stanje, i to:

- da je ovrhovoditelj 17. lipnja 2024. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu svoje novčane tražbine koju ima u odnosu na ovršenika, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Kneza iz Svete Nedelje, poslovni broj Ovrv-23939/2023 od 30. siječnja 2024.;

- da je ovrhovoditelj podneskom od 9. srpnja 2024. podnio zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe u ukupnom iznosu od 156,25 eur - sastav prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja u iznosu od 62,50 eur (tarifni broj 11. točka 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), sastava podneska u iznosu od 31,25 eur (tarifni broj 11. točka 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) te pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eur (tarifni broj 36. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika).

5.1. Odlučujući o tako postavljenom zahtjevu ovrhovoditelja, prvostupanjski je sud predmetnim rješenjem ovrhovoditelju priznao pravo na daljnje troškove izvansudske ovrhe u iznosu od ukupno 62,50 eur, a koji se trošak odnosi na trošak sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji u visini 25 bodova, a sve u skladu s utvrđenom vrijednosti predmeta spora (384,78 eur) te važećim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (tarifni broj 11. točka 5., tarifni broj 7. i tarifni broj 48.), što uvećano za porez na dodanu vrijednost (PDV 25%, tarifni broj 46.).

5.2. Zahtjev ovrhovoditelja u preostalom dijelu, u iznosu od 93,75 eur (sastav podneska 9. srpnja 2024. i trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti) sud je odbio kao neosnovan, obzirom je zaključio da trošak sastava podneska od 9. srpnja 2024. nije bio potreban za ovrhu u smislu članka 14. stavka 4. OZ-a, odnosno da je ovrhovoditelj tim podneskom samo zahtijeva naknadu troškova izvansudske ovrhe. Trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi sud je otklonio uz obrazloženje da prema odredbi članka 283. stavka 6. OZ-a ovrhovoditelj ne pribavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi već potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u spisima koji se nalaze kod suda izdaje sud. Svoju odluku sud prvoga stupnja utemeljio je na odredbi članka 14. stavak 4. OZ-a.

6. Ispitujući, pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda ovrhovoditelja, a pazeći pri tome dodatno, po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi ovršnog postupka temeljem odredbe članka 365. stavka 2. u vezi odredbe članka 381. ZPP-a, a sve u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ-a, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijano rješenje nije pravilno i zakonito, jer je sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. U ovoj fazi postupka sporno je ima li ovrhovoditelj pravo i na troškove postupka izravne naplate koji se odnose na trošak pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti utemeljen na odredbi tarifnog broja 36. stavka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te trošak sastava prijedloga odnosno zahtjeva za naknadu troškova izravne naplate utemeljen na odredbi tarifnog broja 11. točke 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

8. Na temelju odredbe tarifnog broja 36. stavka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa) propisano je da za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova.

8.1. Cijeneći sadržaj citirane odredbe, prvostupanjski je sud pogrešno zaključio da ovrhovoditelju ne pripada trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti pozivom na odredbu članka 286. stavka 6. OZ-a. Tom je odredbom nesporno propisano da potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u spisima koji se nalaze kod suda izdaje sud, ali to ne znači da stranka zastupana po punomoćniku-odvjetniku nema pravo na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ukoliko je zatraži ili od strane suda ili od strane javnog bilježnika. Pritom, Odvjetnička tarifa nigdje ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovom slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, pa je stoga pogrešan je zaključak suda prvog stupnja da ovrhovoditelju taj trošak ne pripada.

8.2. Nadalje, odredbom tarifnog broja 11. točke 8. Odvjetničke tarife određeno je da za sastav ostalih podnesaka u ovršnom postupku ili postupku osiguranja stranci pripada 25% nagrade iz tarifnog broja 7. točke 1., 3. i 6., ali ne više od 250 bodova. Dakle, izvan odredbi o pravu na trošak za sastav određenih podnesaka ili prijedloga navedenih u tarifnom broju 11. točki 1. do 7., u svim ostalim slučajevima se primjenjuje odredba tarifnog broja 11. točka 8. Odvjetničke tarife. To znači da kada ovrhovoditelj od suda zahtijeva priznanje i određivanje troška izravne naplate, on mora uputiti podnesak ili zahtjev sudu koji u sebi sadrži i troškovnik, ali nije samo troškovnik, nego je zahtjev za priznanje i određivanje troškova koji se može podvesti pod pravo na trošak prema odredbi tarifnog broja. 11. točka 8. Odvjetničke tarife. Stoga je pogrešan zaključak suda prvoga stupnja da ovrhovoditelj tim podneskom samo zahtjeva naknadu troškova izvansudske ovrhe iz kog razloga ovrhovoditelju ne pripada trošak sastava zahtjeva od 9. srpnja 2024., već je pravilnom primjenom materijalnoga prava valjalo zaključiti da ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troška za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate, a sukladno odredbi tarifnog broja 11. točki 8. Odvjetničke tarife, jer se ne radi samo o dostavi troškovnika nego i podnesku kojim se zahtijeva od suda određivanje troška. Pritom se naglašava da su prethodno izražena pravna shvaćanja u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u odluci poslovni broj Rev- 74/2023.

9. Obzirom je sud prvoga stupnja zbog pogrešne primjene materijalnoga prava pogrešno zaključio da ovrhovoditelju ne pripada trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u pravilno zatraženom iznosu od 60,50 eur, kao niti trošak sastava podneska od 9. srpnja 2024. u pravilno zatraženom iznos u od 31,25 eur, valjalo je prihvatiti žalbu ovrhovoditelja kao osnovanu, predmetno rješenje u pobijanom dijelu (točka II. izreke) preinačiti (članak 380. točka 3. ZPP-a) na način da se nalaže ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju, pored iznosa od 62,50 eur, i daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 93,75 eur u roku od 8 dana (ovrhovoditelj nije zahtijevao zatezne kamate na zatražene troškove postupka).

10. Kako je u ovom postupku ovrhovoditelj u cijelosti uspio sa svojom žalbom, a u žalbi je zahtijevao i naknadu troška postupka na ime žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 62,50 eur, ovrhovoditelju je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. u vezi s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a i sve u vezi odredbe članka 14. stavka 4. i članka 21. stavka 1. OZ-a, uz primjenu tarifnog broja 13. stavka 1. i tarifnog broja 46. Odvjetničke tarife, valjalo u cijelosti priznati zahtijevani trošak i posljedično tome riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Puli-Pola 13. siječnja 2025.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić