REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1709/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Zagreb, Prisavlje 3, OIB 68419124305, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković i Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tužene ĆH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vedran Pajić, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-160/2024-7 od 19. rujna 2024., dana 13. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba tužitelja, ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-160/2024-7 od 19. rujna 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zlatka Šimašeka iz Osijeka, Vijenac Paje Kolarića 2, poslovni broj: Ovrv-7382/2024 od 7. lipnja 2024. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici Hrvatskoj radioteleviziji isplatiti tuženici ĆH trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu 62,50 EUR (slovima: šezdeset dva eura i pedeset centi).

III. Odbija se zahtjev tužiteljice Hrvatske radiotelevizije za naknadu parničnog troška kao neosnovan u cijelosti.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku koja se sastoji u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a posebno zbog toga što su razlozi presude nejasni te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava danim u postupku i samih tih isprava. Smatra da je pogrešan zaključak suda da nije uspio dokazati da je tuženik ĆH obveznik plaćanja RTV pristojbe. Ističe da ne utužuje pristojbu za televizor u domaćinstvu tuženičina oca, već za televizor koji se nalazio na adresi u [adresa] za koju adresu je tuženica i potpisala zapisnik o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe. Tvrdnje tuženice o drugom prebivalištu i životu u zajedničkom kućanstvu s ocem u razmatranom razdoblju su irelevantne za odluku u ovoj pravnoj stvari, pogotovo ako se uzme u obzir da dugovanje prati fizičku osobu, neovisno o adresi prebivališta, a obveze se može osloboditi samo odjavom prijemnika na propisani način, što za utuženo razdoblje tuženica nije učinila. Obzirom da se obveza plaćanja RTV pristojbe ne veže za adresu prebivališta korisnika, nego za adresu na kojoj je isti evidentiran kao obveznik plaćanja pristojbe, a nesporan je potpis tuženice na zapisniku o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe, što je i sam prvostupanjski sud utvrdio, nejasno je i kontradiktorno to što sud poklanja vjeru paušalnim tvrdnjama tuženice kako nije obveznik plaćanja RTV pristojbe, dok ničim ne dokazuje kako nema u vlasništvu prijamnik iz kojeg prema članku 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji proizlazi zakonska obveza plaćanja RTV pristojbe. Zaključuje stoga, da je nejasan stav suda da tužitelj nije dokazao postojanje ugovornog odnosa kada predmet spora nije dokazivanje nastanka ugovornog odnosa, jer je obveza plaćanja RTV pristojbe propisana zakonom, a tužiteljica je dostavila sve dokaze koje upućuju na nastanak obveze, koje tuženica paušalno osporava. Obzirom je tužbeni zahtjev neosnovano odbijen, pogrešna je i odluka o troškovima postupka.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, predmetnu presudu preinači sukladno njegovima žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovni postupak. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja istaknuti prema tuženici za isplatu iznosa od 106,20 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka, a sve s osnova neplaćene RTV pristojbe na adresi u [adresa], za razdoblje od svibnja 2023. pa do veljače 2024. Naime, tužitelj tvrdi da je tuženica pristojbeni obveznik sporne tražbine temeljem zapisnika o kontroli mjesečne pristojbe (stranica 94 prvostupanjskog spisa), koji je sačinjen na licu mjesta na adresi u [adresa], koji je tuženica potpisala (ta činjenica konačno i nije sporna) i na taj način potvrdila je sadržaj istoga, odnosno potvrdila je da posjeduje jedan AV uređaj koji podliježe plaćanju mjesečne pristojbe tužitelju.

6. Polazeći od činjenica i to:

- da je tuženica osporila da bi boravila ili prebivala na adresi u [adresa] (po tvrdnji tuženice na istoj je adresi zatečena slučajno prilikom kupanja njenog psa), već da ima uredno prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa], na kojoj živi u zajedničkom kućanstvu sa svojim ocem EH (što dokazuje Izjavom o zajedničkom kućanstvu), koji uredno podmiruje pristojbene obveze tužitelja na toj adresi (što nije sporno),

- da je postupanjem kontrolora tužitelja tuženica u trenutku potpisivanja zapisnika, kojim je zasnovan ugovorni odnos između tužitelja i tuženice, ista dovedena u zabludu (sud je u tom dijelu poklonio vjeru tvrdnji tuženice iznijetoj u prigovoru na rješenje o ovrsi, dok je odbio njen dokazni prijedlog za njenim saslušanjem na te sporne okolnosti, odnosno okolnosti zasnivanja pretplatničkog odnosa), jer je vjerovala da je potpisivala izjavu o odjavi pristojbene obveze njene sestre s adrese [adresa],

- da je zapisnik o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe potpisan od strane tuženice manjkav, jer ne sadrži podatke o radijskom i televizijskom prijamniku odnosno drugom uređaju za prijam radijskog ili audiovizualnog programa,

prvostupanjski je sud zaključio da tužitelj nije dokazao da ima na valjan način zasnovan ugovorni odnosa s tuženicom, koji bi imao za posljedicu plaćanje utužene pristojbe, slijedom čega je u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zlatka Šimašeka iz Osijeka, poslovni broj Ovrv-7382/2024 od 7. lipnja 2024. te je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

6.1. Takva odluka prvostupanjskog suda nije pravilna niti zakonita, jer je nerazumljiva i ne može se ispitati, a na koji je način počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

7. Člankom 34. stavkom 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj 137/2010., 76/2012., 78/2016., 46/2017., 73/2017., 94/2018., 114/2022., 20/2023. i 18/2024. - dalje: ZHRT) propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audio vizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu. Kućanstva koja u vlasništvu ili posjedu imaju dva ili više prijamnika plaćaju mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. toga Zakona kao da imaju jedan prijamnik (stavak 2.). Fizičke osobe koje ne plaćaju mjesečnu pristojbu i nisu članovi kućanstva koje plaća mjesečnu pristojbu dužne su plaćati pristojbu za prijamnik u motornom vozilu registriranom na njihovo ime (stavak 3.). Osoba koja ima u vlasništvu ili posjedu prijamnik, a koja nije član kućanstva koje plaća mjesečnu pristojbu, obvezna je HRT- u prijaviti prijamnik najkasnije u roku 30 dana od dana nabave prijamnika ili registracije motornog vozila s ugrađenim prijamnikom, a promjenu adrese, mjesta stanovanja ili sjedišta najkasnije u roku 15 dana od dana promjene (stavak 5.). Kućanstvom se u smislu ovoga Zakona smatra svaka obiteljska ili druga zajednica osoba koje zajedno stanuju i zajednički troše svoje prihode za podmirenje osnovnih životnih potreba (stavak 6.).

7.1. Dakle, obveza plaćanja RTV pristojbe je zakonska obveza vlasnika radijskog i televizijskog prijamnik odnosno drugog uređaja za prijam radijskog ili audio vizualnog programa na području Republike Hrvatske, koji je samim tim pristojbeni obveznik, koji se svoje obveze može osloboditi ako prijamnik odjavi (članak 36. stavak 1. ZHRT-a), time da način o odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom Odlukom. Dakle, za obvezu tuženice u predmetnom slučaju je odlučno da li je ista vlasnica prijamnika koji je naveden u ispravi kojom je zasnovan ugovorni odnos između parničnih stranaka, i to na adresi koja je na toj ispravi označena.

8. Iz sadržaja zapisnika o kontroli mjesečne pristojbe koji je u predmetnom slučaju sačinjen sukladno ovlaštenjima iz članka 5.4. Odluke tužitelja o kontroli mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika, proizlazi da je tuženica, što niti ne spori, svojim potpisom potvrdila sadržaj zapisnika kojim je zasnovan ugovorni (pretplatnički) odnos između tužitelja (zapisnik sadrži potpis kontrolora koji ga je sačinio) i tuženice, pa je tako potvrdila da na adresi u [adresa], od kolovoza 2022. posjeduje jedan (bez posebne oznake) AV uređaj. Dakle, tuženica svojim potpisom potvrđuje da na navedenoj adresi ima u posjedu (vlasništvu) prijamnik koji podliježe plaćanju pristojbe.

8.1. U takvim okolnostima, a posebno kraj činjenice da tuženica tijekom postupka nije tvrdila da bi prethodno navedeni zapisnik bio manjkav iz razloga koje sud utvrđuje (jer ne sadrži sve podatke o radijskom i televizijskom prijamniku odnosno drugom uređaju za prijam radijskog ili audiovizualnog programa), već svoju obvezu otklanja tvrdnjom da ona ne prebiva na adresi na kojoj je zatečena, nije vlasnik niti posjednik nekretnine na kojoj je zatečena, već živi u zajedničkom kućanstvu sa svojim ocem koji uredno podmiruje RTV pristojbu, a postupanjem kontrolora tužitelja prilikom potpisivanja zapisnika o kontroli mjesečne pristojbe da je dovedena u zabludu glede sadržaja zapisnika) nije jasno temeljem čega je sud zaključio da tužitelj nije dokazao da ima zasnovan ugovorni odnos s tuženicom.

8.2. Ovdje se posebno ističe da je na tužitelju teret dokaza tvrdnje da je tuženica vlasnica odnosno posjednica RTV prijamnika na adresi na kojoj je zatečena, dok je teret dokaza suprotnoga na tuženici. Također, obveza plaćanja RTV pristojbe vezuje se za adresu na kojoj je pristojbeni obveznik evidentiran, pri čemu nije odlučna adresa prebivališta ili boravišta istoga.

9. Obzirom je sud prilikom donošenja predmetne presude počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, koja se ogleda u činjenici da je presuda nerazumljiva i ne može se ispitati, žalbu tužitelja valjalo je prihvatiti, presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvoga stupnja radi održavanja nove glavne rasprave, sve to sukladno odredbi članka 369. stavka 1. ZPP-a.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otklonit ukazanu mu povede postupka, tako što će novom, pravilno obrazloženom odlukom odlučivati o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja, pri čemu će voditi računa o teretu dokazivanja (članak 219. ZPP-a).

11. Odluka o trošku žalbe tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a.

U Puli-Pola 13. siječnja 2025.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić