REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-142/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ŽI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. NI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. VI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. OI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. JI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 6. ŠI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 7. TI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Ivana Sury, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženog Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenima protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 4713/02-174 od 1. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijanjem u cijelosti kao neosnovane žalbe tužitelja te djelomičnim odbijanjem, a u preostalom dijelu prihvaćanjem žalbe tuženika, presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4713/02-174 od 1. prosinca 2023. se:

- potvrđuje u odnosu na točku I. izreke u cijelosti, na točku II. izreke u cijelosti, na točku III. izreke u cijelosti, na točku IV. izreke u cijelosti, na točku V. izreke u cijelosti, na točku VI. izreke u dijelu u kom je tuženiku naloženo prvo tužitelju naknaditi troškove postupka u iznos od 23.632,42 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2023. pa do isplate; te u odnosu na točku VII. izreke u cijelosti;

- preinačuje u preostalom dijelu točke VI. izreke na način da se zahtjev prvo tužitelja preko iznosa od 23.632,42 eur do konačno suđenog u visini 35.246,51 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe, kao neosnovan. III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I Nalaže se tuženiku platiti I tužitelju iznos od 10.157,01 eura/76.528,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 6,37 eura/48,00 kn od 15.05.2002. godine do isplate i na iznos od 10.150,64 eura/76.480,00 kn od dana donošenja ove presude do isplate, sve kamate do 31.12.2007. godine po stopi iz čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II I tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 49.270,95 eura/371.232,00 kn, kao i sa zahtjevom za plaćanjem mjesečne rente u iznos od 199,08 eura/1.500,00 kn počevši od 08.01.2002. godine pa nadalje.

III Nalaže se tuženiku platiti I tužitelju iznos od 55.025,91 euro/414.592,69 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 2,80 EUR / 21,11 kn od 15.08.2001. do isplate,

- 33,16 EUR / 249,83 kn od 15.09.2001. do isplate,

- 54,25 EUR / 408,77 kn od 15.10.2001. do isplate,

- 57,48 EUR / 433,06 kn od 15.11.2001. do isplate,

- 56,73 EUR / 427,43 kn od 15.12.2001. do isplate,

- 55,98 EUR / 421,80 kn od 15.01.2002. do isplate,

- 50,26 EUR / 378,68 kn od 15.02.2002. do isplate,

- 31,18 EUR / 234,92 kn od 15.03.2002. do isplate,

- 20,35 EUR / 153,36 kn od 15.04.2002. do isplate,

- 30,27 EUR / 228,06 kn od 15.05.2002. do isplate,

- 83,94 EUR / 632,42 kn od 15.06.2002. do isplate,

- 55,24 EUR / 416,17 kn od 15.07.2002. do isplate,

- 57,48 EUR / 433,06 kn od 15.08.2002. do isplate,

- 56,73 EUR / 427,43 kn od 15.09.2002. do isplate,

- 57,75 EUR / 435,14 kn od 15.10.2002. do isplate,

- 60,38 EUR / 454,91 kn od 15.11.2002. do isplate,

- 57,58 EUR / 433,86 kn od 15.12.2002. do isplate,

- 80,82 EUR / 608,94 kn od 15.01.2003. do isplate,

- 54,95 EUR / 414,03 kn od 15.02.2003. do isplate,

- 53,88 EUR / 405,99 kn od 15.03.2003. do isplate,

- 54,24 EUR / 408,68 kn od 15.04.2003. do isplate,

- 54,59 EUR / 411,34 kn od 15.05.2003. do isplate,

- 24,38 EUR / 183,68 kn od 15.06.2003. do isplate,

- 44,81 EUR / 337,63 kn od 15.07.2003. do isplate,

- 44,62 EUR / 336,22 kn od 15.08.2003. do isplate,

- 44,81 EUR / 337,62 kn od 15.09.2003. do isplate,

- 44,72 EUR / 336,93 kn od 15.10.2003. do isplate,

- 34,82 EUR / 262,38 kn od 15.12.2003. do isplate,

- 33,06 EUR / 249,07 kn od 15.01.2004. do isplate,

- 33,06 EUR / 249,07 kn od 15.02.2004. do isplate,

- 34,82 EUR / 262,38 kn od 15.03.2004. do isplate,

- 42,80 EUR / 322,49 kn od 15.04.2004. do isplate,

- 42,97 EUR / 323,79 kn od 15.05.2004. do isplate,

- 43,10 EUR / 324,76 kn od 15.06.2004. do isplate,

- 44,18 EUR / 332,85 kn od 15.07.2004. do isplate,

- 43,81 EUR / 330,06 kn od 15.08.2004. do isplate,

- 44,13 EUR / 332,52 kn od 15.09.2004. do isplate,

- 32,20 EUR / 242,59 kn od 15.10.2004. do isplate,

- 188,84 EUR / 1.422,81 kn od 15.11.2004. do isplate,

- 114,40 EUR / 861,98 kn od 15.12.2004. do isplate,

- 114,40 EUR / 861,98 kn od 15.01.2005. do isplate,

- 122,44 EUR / 922,51 kn od 15.02.2005. do isplate,

- 122,44 EUR / 922,51 kn od 15.03.2005. do isplate,

- 122,44 EUR / 922,51 kn od 15.04.2005. do isplate,

- 122,44 EUR / 922,51 kn od 15.05.2005. do isplate,

- 122,44 EUR / 922,51 kn od 15.06.2005. do isplate,

- 122,44 EUR / 922,51 kn od 15.07.2005. do isplate,

- 119,33 EUR / 899,12 kn od 15.08.2005. do isplate,

- 119,33 EUR / 899,12 kn od 15.09.2005. do isplate,

- 119,33 EUR / 899,12 kn od 15.10.2005. do isplate,

- 119,33 EUR / 899,12 kn od 15.11.2005. do isplate,

- 119,33 EUR / 899,12 kn od 15.12.2005. do isplate,

- 119,33 EUR / 899,12 kn od 15.01.2006. do isplate,

- 131,95 EUR / 994,19 kn od 15.02.2006. do isplate,

- 131,95 EUR / 994,19 kn od 15.03.2006. do isplate,

- 131,95 EUR / 994,19 kn od 15.04.2006. do isplate,

- 131,95 EUR / 994,19 kn od 15.05.2006. do isplate,

- 131,95 EUR / 994,19 kn od 15.06.2006. do isplate,

- 131,95 EUR / 994,19 kn od 15.07.2006. do isplate,

- 127,18 EUR / 958,21 kn od 15.08.2006. do isplate,

- 127,18 EUR / 958,21 kn od 15.09.2006. do isplate,

- 127,18 EUR / 958,21 kn od 15.10.2006. do isplate,

- 127,18 EUR / 958,21 kn od 15.11.2006. do isplate,

- 127,18 EUR / 958,21 kn od 15.12.2006. do isplate,

- 127,18 EUR / 958,21 kn od 15.01.2007. do isplate,

- 132,69 EUR / 999,74 kn od 15.02.2007. do isplate,

- 132,69 EUR / 999,74 kn od 15.03.2007. do isplate,

- 132,69 EUR / 999,74 kn od 15.04.2007. do isplate,

- 132,69 EUR / 999,74 kn od 15.05.2007. do isplate,

- 132,69 EUR / 999,74 kn od 15.06.2007. do isplate,

- 132,69 EUR / 999,74 kn od 15.07.2007. do isplate,

- 128,69 EUR / 969,60 kn od 15.08.2007. do isplate,

- 128,69 EUR / 969,60 kn od 15.09.2007. do isplate,

- 128,69 EUR / 969,60 kn od 15.10.2007. do isplate,

- 120,13 EUR / 905,10 kn od 15.11.2007. do isplate,

- 120,13 EUR / 905,10 kn od 15.12.2007. do isplate,

- 120,13 EUR / 905,10 kn od 15.01.2008. do isplate,

- 215,07 EUR / 1.620,42 kn od 15.02.2008. do isplate,

- 215,07 EUR / 1.620,42 kn od 15.03.2008. do isplate,

- 215,07 EUR / 1.620,42 kn od 15.04.2008. do isplate,

- 215,07 EUR / 1.620,42 kn od 15.05.2008. do isplate,

- 215,07 EUR / 1.620,42 kn od 15.06.2008. do isplate,

- 215,07 EUR / 1.620,42 kn od 15.07.2008. do isplate,

- 208,17 EUR / 1.568,48 kn od 15.08.2008. do isplate,

- 115,12 EUR / 867,35 kn od 15.09.2008. do isplate,

- 115,12 EUR / 867,35 kn od 15.10.2008. do isplate,

- 115,12 EUR / 867,35 kn od 15.11.2008. do isplate,

- 115,12 EUR / 867,35 kn od 15.12.2008. do isplate,

- 115,12 EUR / 867,35 kn od 15.01.2009. do isplate,

- 111,74 EUR / 841,94 kn od 15.02.2009. do isplate,

- 111,74 EUR / 841,94 kn od 15.03.2009. do isplate,

- 111,74 EUR / 841,94 kn od 15.04.2009. do isplate,

- 111,74 EUR / 841,94 kn od 15.05.2009. do isplate,

- 111,74 EUR / 841,94 kn od 15.06.2009. do isplate,

- 111,74 EUR / 841,94 kn od 15.07.2009. do isplate,

- 109,29 EUR / 823,46 kn od 15.08.2009. do isplate,

- 109,29 EUR / 823,46 kn od 15.09.2009. do isplate,

- 109,29 EUR / 823,46 kn od 15.10.2009. do isplate,

- 109,29 EUR / 823,46 kn od 15.11.2009. do isplate,

- 109,29 EUR / 823,46 kn od 15.12.2009. do isplate,

- 109,29 EUR / 823,46 kn od 15.01.2010. do isplate,

- 100,68 EUR / 758,61 kn od 15.02.2010. do isplate,

- 100,68 EUR / 758,61 kn od 15.03.2010. do isplate,

- 100,68 EUR / 758,61 kn od 15.04.2010. do isplate,

- 100,68 EUR / 758,61 kn od 15.05.2010. do isplate,

- 100,68 EUR / 758,61 kn od 15.06.2010. do isplate,

- 100,68 EUR / 758,61 kn od 15.07.2010. do isplate,

- 100,68 EUR / 758,61 kn od 15.08.2010. do isplate,

- 244,65 EUR / 1.843,30 kn od 15.09.2010. do isplate,

- 244,65 EUR / 1.843,30 kn od 15.10.2010. do isplate,

- 244,65 EUR / 1.843,30 kn od 15.11.2010. do isplate,

- 244,65 EUR / 1.843,30 kn od 15.12.2010. do isplate,

- 244,65 EUR / 1.843,30 kn od 15.01.2011. do isplate,

- 273,85 EUR / 2.063,30 kn od 15.02.2011. do isplate,

- 273,85 EUR / 2.063,30 kn od 15.03.2011. do isplate,

- 273,85 EUR / 2.063,30 kn od 15.04.2011. do isplate,

- 273,85 EUR / 2.063,30 kn od 15.05.2011. do isplate,

- 273,85 EUR / 2.063,30 kn od 15.06.2011. do isplate,

- 273,85 EUR / 2.063,30 kn od 15.07.2011. do isplate,

- 273,85 EUR / 2.063,30 kn od 15.08.2011. do isplate,

- 273,85 EUR / 2.063,30 kn od 15.09.2011. do isplate,

- 273,85 EUR / 2.063,30 kn od 15.10.2011. do isplate,

- 273,85 EUR / 2.063,30 kn od 15.11.2011. do isplate,

- 273,85 EUR / 2.063,30 kn od 15.12.2011. do isplate,

- 273,85 EUR / 2.063,30 kn od 15.01.2012. do isplate,

- 289,35 EUR / 2.180,10 kn od 15.02.2012. do isplate,

- 289,35 EUR / 2.180,10 kn od 15.03.2012. do isplate,

- 289,35 EUR / 2.180,10 kn od 15.04.2012. do isplate,

- 289,35 EUR / 2.180,10 kn od 15.05.2012. do isplate,

- 289,35 EUR / 2.180,10 kn od 15.06.2012. do isplate,

- 289,35 EUR / 2.180,10 kn od 15.07.2012. do isplate,

- 285,54 EUR / 2.151,41 kn od 15.08.2012. do isplate,

- 285,54 EUR / 2.151,41 kn od 15.09.2012. do isplate,

- 285,54 EUR / 2.151,41 kn od 15.10.2012. do isplate,

- 285,54 EUR / 2.151,41 kn od 15.11.2012. do isplate,

- 285,54 EUR / 2.151,41 kn od 15.12.2012. do isplate,

- 285,54 EUR / 2.151,41 kn od 15.01.2013. do isplate,

- 285,81 EUR / 2.153,46 kn od 15.02.2013. do isplate,

- 285,81 EUR / 2.153,46 kn od 15.03.2013. do isplate,

- 285,81 EUR / 2.153,46 kn od 15.04.2013. do isplate,

- 285,81 EUR / 2.153,46 kn od 15.05.2013. do isplate,

- 285,81 EUR / 2.153,46 kn od 15.06.2013. do isplate,

- 285,81 EUR / 2.153,46 kn od 15.07.2013. do isplate,

- 283,92 EUR / 2.139,22 kn od 15.08.2013. do isplate,

- 283,92 EUR / 2.139,22 kn od 15.09.2013. do isplate,

- 283,92 EUR / 2.139,22 kn od 15.10.2013. do isplate,

- 283,92 EUR / 2.139,22 kn od 15.11.2013. do isplate,

- 283,92 EUR / 2.139,22 kn od 15.12.2013. do isplate,

- 283,92 EUR / 2.139,22 kn od 15.01.2014. do isplate,

- 286,47 EUR / 2.158,42 kn od 15.02.2014. do isplate,

- 286,47 EUR / 2.158,42 kn od 15.03.2014. do isplate,

- 286,47 EUR / 2.158,42 kn od 15.04.2014. do isplate,

- 286,47 EUR / 2.158,42 kn od 15.05.2014. do isplate,

- 286,47 EUR / 2.158,42 kn od 15.06.2014. do isplate,

- 286,47 EUR / 2.158,42 kn od 15.07.2014. do isplate,

- 286,47 EUR / 2.158,42 kn od 15.08.2014. do isplate,

- 286,47 EUR / 2.158,42 kn od 15.09.2014. do isplate,

- 286,47 EUR / 2.158,42 kn od 15.10.2014. do isplate,

- 286,47 EUR / 2.158,42 kn od 15.11.2014. do isplate,

- 286,47 EUR / 2.158,42 kn od 15.12.2014. do isplate,

- 286,47 EUR / 2.158,42 kn od 15.01.2015. do isplate,

- 293,21 EUR / 2.209,22 kn od 15.02.2015. do isplate,

- 293,21 EUR / 2.209,22 kn od 15.03.2015. do isplate,

- 293,21 EUR / 2.209,22 kn od 15.04.2015. do isplate,

- 293,21 EUR / 2.209,22 kn od 15.05.2015. do isplate,

- 293,21 EUR / 2.209,22 kn od 15.06.2015. do isplate,

- 293,21 EUR / 2.209,22 kn od 15.07.2015. do isplate,

- 292,65 EUR / 2.204,95 kn od 15.08.2015. do isplate,

- 292,65 EUR / 2.204,95 kn od 15.09.2015. do isplate,

- 292,65 EUR / 2.204,95 kn od 15.10.2015. do isplate,

- 292,65 EUR / 2.204,95 kn od 15.11.2015. do isplate,

- 292,65 EUR / 2.204,95 kn od 15.12.2015. do isplate,

- 292,65 EUR / 2.204,95 kn od 15.01.2016. do isplate,

- 298,51 EUR / 2.249,10 kn od 15.02.2016. do isplate,

- 298,51 EUR / 2.249,10 kn od 15.03.2016. do isplate,

- 298,51 EUR / 2.249,10 kn od 15.04.2016. do isplate,

- 298,51 EUR / 2.249,10 kn od 15.05.2016. do isplate,

- 298,51 EUR / 2.249,10 kn od 15.06.2016. do isplate,

- 298,51 EUR / 2.249,10 kn od 15.07.2016. do isplate,

- 297,85 EUR / 2.244,13 kn od 15.08.2016. do isplate,

- 297,85 EUR / 2.244,13 kn od 15.09.2016. do isplate,

- 297,85 EUR / 2.244,13 kn od 15.10.2016. do isplate,

- 297,85 EUR / 2.244,13 kn od 15.11.2016. do isplate,

- 297,85 EUR / 2.244,13 kn od 15.12.2016. do isplate,

- 297,85 EUR / 2.244,13 kn od 15.01.2017. do isplate,

- 328,87 EUR / 2.477,85 kn od 15.02.2017. do isplate,

- 328,87 EUR / 2.477,85 kn od 15.03.2017. do isplate,

- 252,36 EUR / 1.901,40 kn od 15.04.2017. do isplate,

- 252,36 EUR / 1.901,40 kn od 15.05.2017. do isplate,

- 252,36 EUR / 1.901,40 kn od 15.06.2017. do isplate,

- 252,36 EUR / 1.901,40 kn od 15.07.2017. do isplate,

- 246,66 EUR / 1.858,48 kn od 15.08.2017. do isplate,

- 246,66 EUR / 1.858,48 kn od 15.09.2017. do isplate,

- 246,66 EUR / 1.858,48 kn od 15.10.2017. do isplate,

- 246,66 EUR / 1.858,48 kn od 15.11.2017. do isplate,

- 246,66 EUR / 1.858,48 kn od 15.12.2017. do isplate,

- 246,66 EUR / 1.858,48 kn od 15.01.2018. do isplate,

- 271,90 EUR / 2.048,60 kn od 15.02.2018. do isplate,

- 271,90 EUR / 2.048,60 kn od 15.03.2018. do isplate,

- 266,16 EUR / 2.005,42 kn od 15.04.2018. do isplate,

- 266,16 EUR / 2.005,42 kn od 15.05.2018. do isplate,

- 266,16 EUR / 2.005,42 kn od 15.06.2018. do isplate,

- 266,16 EUR / 2.005,42 kn od 15.07.2018. do isplate,

- 258,47 EUR / 1.947,47 kn od 15.08.2018. do isplate,

- 258,47 EUR / 1.947,47 kn od 15.09.2018. do isplate,

- 258,47 EUR / 1.947,47 kn od 15.10.2018. do isplate,

- 258,47 EUR / 1.947,47 kn od 15.11.2018. do isplate,

- 258,47 EUR / 1.947,47 kn od 15.12.2018. do isplate,

- 258,47 EUR / 1.947,47 kn od 15.01.2019. do isplate,

- 283,36 EUR / 2.135,01 kn od 15.02.2019. do isplate,

- 283,36 EUR / 2.135,01 kn od 15.03.2019. do isplate,

- 283,36 EUR / 2.135,01 kn od 15.04.2019. do isplate,

- 283,36 EUR / 2.135,01 kn od 15.05.2019. do isplate,

- 283,36 EUR / 2.135,01 kn od 15.06.2019. do isplate,

- 283,36 EUR / 2.135,01 kn od 15.07.2019. do isplate,

- 276,12 EUR / 2.080,43 kn od 15.08.2019. do isplate,

- 276,12 EUR / 2.080,43 kn od 15.09.2019. do isplate,

- 276,12 EUR / 2.080,43 kn od 15.10.2019. do isplate,

- 276,12 EUR / 2.080,43 kn od 15.11.2019. do isplate,

- 276,12 EUR / 2.080,43 kn od 15.12.2019. do isplate,

- 276,12 EUR / 2.080,43 kn od 15.01.2020. do isplate,

- 304,34 EUR / 2.293,06 kn od 15.02.2020. do isplate,

- 304,34 EUR / 2.293,06 kn od 15.03.2020. do isplate,

- 304,34 EUR / 2.293,06 kn od 15.04.2020. do isplate,

- 304,34 EUR / 2.293,06 kn od 15.05.2020. do isplate,

- 304,34 EUR / 2.293,06 kn od 15.06.2020. do isplate,

- 304,34 EUR / 2.293,06 kn od 15.07.2020. do isplate,

- 300,00 EUR / 2.260,38 kn od 15.08.2020. do isplate,

- 300,00 EUR / 2.260,38 kn od 15.09.2020. do isplate,

- 300,00 EUR / 2.260,38 kn od 15.10.2020. do isplate,

- 300,00 EUR / 2.260,38 kn od 15.11.2020. do isplate,

- 300,00 EUR / 2.260,38 kn od 15.12.2020. do isplate,

- 300,00 EUR / 2.260,38 kn od 15.01.2021. do isplate,

- 339,51 EUR / 2.558,03 kn od 15.02.2021. do isplate,

- 339,51 EUR / 2.558,03 kn od 15.03.2021. do isplate,

- 339,51 EUR / 2.558,03 kn od 15.04.2021. do isplate,

- 339,51 EUR / 2.558,03 kn od 15.05.2021. do isplate,

- 339,51 EUR / 2.558,03 kn od 15.06.2021. do isplate,

- 339,51 EUR / 2.558,03 kn od 15.07.2021. do isplate,

- 331,82 EUR / 2.500,08 kn od 15.08.2021. do isplate,

- 331,82 EUR / 2.500,08 kn od 15.09.2021. do isplate,

- 331,82 EUR / 2.500,08 kn od 15.10.2021. do isplate,

- 331,82 EUR / 2.500,08 kn od 15.11.2021. do isplate,

- 331,82 EUR / 2.500,08 kn od 15.12.2021. do isplate,

- 331,82 EUR / 2.500,08 kn od 15.01.2022. do isplate,

- 331,82 EUR / 2.500,08 kn od 15.02.2022. do isplate,

- 331,82 EUR / 2.500,08 kn od 15.03.2022. do isplate,

- 331,82 EUR / 2.500,08 kn od 15.04.2022. do isplate,

- 331,82 EUR / 2.500,08 kn od 15.05.2022. do isplate,

- 331,82 EUR / 2.500,08 kn od 15.06.2022. do isplate,

- 331,82 EUR / 2.500,08 kn od 15.07.2022. do isplate,

- 331,82 EUR / 2.500,08 kn od 15.08.2022. do isplate,

- 331,82 EUR / 2.500,08 kn od 15.09.2022. do isplate,

- 331,82 EUR / 2.500,08 kn od 15.10.2022. do isplate,

- 331,82 EUR / 2.500,08 kn od 15.11.2022. do isplate,

- 331,82 EUR / 2.500,08 kn od 15.12.2022. do isplate,

- 331,82 EUR / 2.500,08 kn od 15.01.2023. do isplate,

- 331,82 EUR / 2.500,08 kn od 15.02.2023. do isplate,

- 331,82 EUR / 2.500,08 kn od 15.03.2023. do isplate i

- 331,82 EUR / 2.500,08 kn od 15.04.2023. do isplate, sve kamate do 31.12.2007. godine po stopi iz čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku s naslova buduće izgubljene zarade (rente) mjesečno isplaćivati I tužitelju iznos od 331,82 eura/ 2.500,08 kn, a koji je iznos tuženik dužan plaćati na ruke I tužitelju do 5-og dana u mjesecu za protekli mjesec počam od 15.05.2023. godine pa nadalje, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, s time da je sve dospjele obroke dužan isplatiti odmah zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, a neisplaćene obroke plaćati do 5-og dana u mjesecu za protekli mjesec zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

V II tužitelj se odbija sa zahtjevom za isplatu iznos od 23.890,11 eura/180.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.11.2003. godine do isplate; III tužitelj se odbija sa zahtjevom za isplatu iznos od 33.180,70 eura/250.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.11.2003. godine do isplate; IV tužitelj se odbija sa zahtjevom za isplatu iznos od 33.180,70 eura/250.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.11.2003. godine do isplate; V tužiteljica se odbija sa zahtjevom za isplatu iznos od 23.890,11 eura/180.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.11.2003. godine do isplate; VI tužiteljica se odbija sa zahtjevom za isplatu iznos od 26.544,56 eura/200.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.11.2003. godine do isplate i VII tužiteljica se odbija sa zahtjevom za isplatu iznos od 26.544,56 eura/200.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.11.2003. godine do isplate.

VI Nalaže se tuženiku naknaditi I tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 35.246,51 eura/265.564,83 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (01.12.23.) do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VII Nalaže se II-VII tužiteljima naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 47.602,67 eura/358.662,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (01.12.23.) do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobiju prvo do sedmo tužitelji u odnosu na točke II., V., VI. - u odbijajućem dijelu parničnog troška i VII. izreke, iz svih žalbenih razloga predviđenih zakonom. Prvo tužitelj tvrdi da je sud pogrešno odlučio o zastari njegova tužbenog zahtjeva kojim je disponirao tijekom postupka, te se u tom pravcu poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-47/20-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. u svezi s novim, povišenim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi utvrđivanja visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%, a upravo temeljem tih novih Orijentacijskih kriterija, jer je prvo tužitelj u svojem podnesku od 21. kolovoza 2020. uskladio tužbu i tužbeni zahtjev, a za koje kriterije tužitelj nije mogao znati u vrijeme podnošenja tužbe, a niti prije lipnja 2020., tim više što se ovaj postupak vodi više od 21 godine. Ukazuje da je sam Vrhovni sud RH u „novom“ pravnom shvaćanju izričito naveo da se novi iznosi naknade neimovinske štete primjenjuju na sve postupke u tijeku, i one pokrenute po „starom“ ZOO-u, kao i one pokrenute po „novom“ ZOO-u pa je stoga prvostupanjski sud pogrešno prvo tužitelju dosudio iznose prema postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 11. travnja 2007., a ne iz podneska od 21. kolovoza 2020., pozivajući se na zastaru i navodeći kako duljina utvrđenih bolova, straha, utvrđeni stupanj naruženja, kao i potreba za tuđom pomoći i njegom opravdava dosuđivanje i više naknade, no da je prvo tužitelju dosuđen najviše postavljeni iznos unutar zastarnog roka. Stoga smatra da je sud prvoga stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je prvo tužitelj bio ovlašten uskladiti svoj tužbeni zahtjev sukladno shvaćanju Vrhovnog suda i visokoj stopi inflacije te takvo usklađivanje odnosno povišenje nije zastarjelo pa je sud u cijelosti tužitelju trebao dosuditi potraživane iznose, posebno vodeći računa o dugotrajnosti ovog postupka i zadobivenim ozljedama kod prvo tužitelja. Tvrdi da je sud neosnovano mu umanjio troškove liječenja za utvrđeni doprinos prvo tužitelja od 20%, pa je tako umjesto potraživanih 7,96 eu / 60,00 kn, dosudio mu iznos od 6,37 eur / 48,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 15. svibnja 2002. do isplate, jer bi mu taj trošak nastao bez obzira na njegov utvrđeni doprinos štetnom događaju. Sud je svoju presudu utemeljio na nalazu i mišljenju medicinskih vještaka dr. Nade Lelas Bahun (neurolog i psihijatar), dr. Orlić (ortoped) i dr. Turčin (pulmolog i traumatolog) od 29. svibnja 2020. i njihovim dopunskim očitovanjima, pisanim i usmenim, bez da je proveo dokazni prijedlog prvo tužitelja za usaglašavanjem navedenih vještaka sa vještacima dr. Frketić, dr. Trontl, dr. Filipović- Čugura i dr. Srića, u pogledu sekundarnog straha srednjeg intenziteta, sekundarnog straha manjeg intenziteta, odnosno kasnog straha, opsega zaostalih trajnih posljedica te trajanja i opsega potrebe za tuđom njegom i pomoći, ali i za potrebom za trajnom tuđom pomoći. Zadobivene povrede kod prvo tužitelja upućuju na zaključak da je kod njega došlo do smanjenja opće, životne i radne aktivnosti u opsegu od minimalno 80 do 85% pa je sud trebao provesti njegov dokazni prijedlog za usaglašavanjem vještaka dr. Lelas Bahun, dr. Orlić i dr. Turčin sa vještacima dr. Frketić, dr. Trontl, dr. Ž i dr. Srića. Stoga smatra da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Nadalje, drugo do sedmo tužitelji osporavaju i zaključak suda prvoga stupnja kojima je odbio njihove tužbene zahtjeve za naknadom neimovinske štete zbog naročito teškog invaliditeta prvo tužitelja, pri čemu da je sud zanemario činjenicu da je prvo tužitelj osoba koja nosi ortopedska pomagala, da nema slezenu, da ima problema u grlu i sa gušteračom, kao i da ima psihičkih problema, da njegov ponašanje poslije nezgode nije normalno u punom značenju te riječi, već prilagođeno normalno, kod prvo tužitelja su vidljive znatne i velike promjene raspoloženja od tupo depresivnog pa do osjećaja paranoidnosti i proganjanja, uz promjene ponašanja prema drugim osobama što je promjena osobnosti, koja je s godinama sveprisutnija i s takvom osobom je teško komunicirati i imati bilo kakav normalan suživot. Tvrde da utvrđeni postotak smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja i vanjske manifestacije istih uzrokuju duševne boli kod II-VII tužitelja koje opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade, jer sve vidljive vanjske manifestacije smanjenja životne aktivnosti prvo tužitelja svakodnevno podsjećaju prvenstveno suprugu i djecu prvo tužitelja, a potom i njegove roditelje i sestru, na to koliko je provo tužitelju kao nekad potpuno zdravoj osobi život promijenjen na lošije, jer su iste izražene u njegovom fizičkom izgledu, otežanom hodanju, nemogućnosti privređivanja, velikoj količini tableta za smirenje i bolove, frustracijama, vikanju, paranojama za koje ne znaju u kojem će se trenutku pojaviti, što sve utječe na stigmatizaciju prvo tužitelja, a kod ostalih tužitelja izaziva strah i nelagodu. Tužitelji pobijaju i odluku o troškovima postupka u odbijajućem dijelu, jer tvrde da bi omjer uspjeha tužitelja bio drugačiji da je sud odlučio onako kako su tužitelji zahtijevali. Smatra da je sud pored priznatih troškova postupka na ime sastava podnesaka, nakon stupanja na snagu nove Tarife tj. od dana 11. prosinca 2009., tužitelju je trebao priznati trošak za daljnja 4 obrazložena podneska po Tbr. 8. toč. 1. Tarife, dok je ostale podneske nakon navedenog razdoblja trebao priznati po Tbr. 8. toč. 3. Tarife, jer ukoliko se u sudskom spisu nalazi više od 4 obrazložena podneska, sud bi trebao iste podneske umanjiti i priznati sukladno odredbi Tbr. 8 toč. 3. Tužitelji navode podneske za koje smatraju da im je sud trebao priznati nagradu, te tvrde da je sud uspjeh tužitelja pogrešno ocijenjen, jer sud nije uzeo u obzir iznos štete koji mu je isplaćen u izvansudskom postupku. Obzirom na navedeno, predlažu da sud drugoga stupnja njihovu žalu uvaži, presudu preinači sukladno njihovim žalbenim navodima. Potražuju troškove žalbe.

3. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u odnosu na točke I., III., IV., VI. i VII. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da nije sporno da je tuženik odgovoran naknaditi štetu tužitelju u omjeru od 80% koju je pretrpio posljedicom ozljeđivanja u prometnoj nezgodi od 22. srpnja 2001. u kojoj je sudjelovao kao vozač motocikla, a koju je pretežito uzrokovao osiguranik tuženika GI koji je upravljao vozilom čiji je vlasnik sa tuženikom zaključio Ugovor o osiguranju od AO, kao niti činjenica da je tuženik tužitelju na ime naknade nematerijalne štete i primarne tuđe njege i pomoći iz predmetnog štetnog događaja isplatila nesporni iznos u visini od 63.379,71 eur / 470.000,00 kn. Navodi da je prema sadržaju njegove žalbe i nadalje sporno da li je navedenom isplatom prestala obveza tuženika za naknadu nematerijalne štete prvo tužitelju, visina pravične novčane naknade, pravo i visina naknade štete prvo tužitelja s naslova izgubljene zarade, te odluka o parničnom trošku. Tvrdi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prvo tužitelju dosudio na ime naknade nematerijalne štete u smislu odredbe članka 200. ZOO/91 za sve samostalne vidove štete iznos od 683.100,00 kn, odnosno umanjen za doprinos tužitelja ukupan iznos od 546.480,00 kn / 72.443,82 eur, odnosno kada je propustio primijeniti odredbu članka 295. stavak 1. ZOO/91, jer je nespornim isplatama tuženik tužitelju naknadio svu predmetnu štetu iz točke I. izreke prvostupanjske presude (nematerijalna šteta i materijalna s naslova primarne tuđe pomoći i njege). Tvrdi da je sud prvoga stupnja pogrešno postupio kada je prvo tužitelju priznao naknadu s osnova izgubljene zarade, ostajući kod prigovora koje je u tom dijelu iznio tijekom postupka. Tvrdi da je sud prvoga stupnja počinio je bitne povrede ZPP iz članka 354. stavak 1. a u vezi sa člankom 220., člankom 250. i člankom 252. stavak 2. ZPP što je bilo od bitnog utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, jer je odustao od njegova dokaznog prijedloga u pravcu postojanja uzročne veze između ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi i umirovljenja prvo tužitelja te činjenicu potpune radne nesposobnosti uzrokovane u ozljeđivanju, sve to obzirom na tvrdnju tuženika da je kod prvo tužitelja preostala radna sposobnost za obavljanje poslova u okviru njegove kvalifikacije. Također, presuda u tom dijelu obuhvaćena je bitnom povredom postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer nema razloga o odlučnim činjenicama pa se ne može ispitati. Tvrdi da su ostale neutvrđene činjenice koje je isticao tijekom postupka a to su da na radnu nesposobnost tužitelja utječe i njegova bolest što proizlazi iz medicinske dokumentacije, da je kod prvo tužitelja preostala radna sposobnost ne samo za druge poslove, nego i za poslove iz kruga njegovog zvanja i stručne spreme - SSS grafičar, pa stoga tvrdi da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i to u pogledu zaključka o postojanju uzročne veze između ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi i umirovljenja tužitelja, kao i činjenica da li se tužitelj u okviru svoje preostale radne sposobnosti pokušao zaposliti i da li je tražio posao kako bi smanjio štetu imajući u vidu materijalne dokaze spisa, Izvješća Agram detektivi d.d. te dokazi organizirani u Album 1. i 2. Tvrdi da tužitelj kao oštećenik koji se nakon ozljede nije pokušao ozbiljno zaposliti s preostalom radnom sposobnošću nema pravo na naknadu zbog izgubljene zarade jer postoji i njegova obveza na smanjenje štete što bi u ovom slučaju značilo obvezu zapošljavanja s preostalom radnom sposobnošću. Ukazuje da je prvo tužitelj svojim podneskom od 1. listopada 2018. predan na raspravi 12. listopada 2018. preinačio svoju tužbu tako što je promijenio istovjetnost prethodnog tužbenog zahtjeva na način da traži da mu tuženik naknadi štetu s naslova izgubljene zarade za razdoblje od 1. listopada 2010. pa nadalje u visini razlike mirovine koju prima i prosječno mjesečno isplaćene neto plaće SSS u RH čemu se tuženik protivio. U odnosu na prethodni tužbeni zahtjev za naknadu štete u vidu izgubljene zarade kao razliku potencijalne plaće koju bi primao kao djelatnik LIPA MILL d.d. iz Zagreba i invalidske mirovine istakao je da je dana 28. svibnja 2008. LIPA MILL d.d. iz Zagreba kao poslodavac prvo tužitelja prestao postojati, pa je rješenjem Tt-08/6553-1 Trgovačkog suda u Zagrebu brisan iz registra trgovačkih društava kao što je to razvidno iz izvoda iz sudskog registra. Po redovnom tijeku stvari tužitelju bi sa istim danom prestao radni odnos, kojom činjenicom je došlo do prekida uzročne veze između štetne radnje i posljedice u vidu štete zbog izgubljene zarade radi čega tužitelj od tog dana nema pravo na naknadu štete kako je to zatraženo ovom tužbom. Tužitelj je trebao dokazati koliko bi čekao na novo zaposlenje i gdje bi se zaposlio kako bi se utvrdila stvarna šteta s ovog osnova, sve do tada njegov tužbeni zahtjev nakon ovog vremena ničim nije dokazan. Odbijanjem dokaznih prijedloga tuženika na okolnosti koje je istakao, sud da je počinio bitnu povredu ZPP iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 220., radi čega je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno što je imalo za posljedicu pogrešnu primjenu materijalnog prava i to odredbi iz čl. 195. ZOO/91. Kako presuda u tom spornom dijelu nema razloga zahvaćena je bitnom povredom postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP. Tuženik osporava i odluku o troškovima postupka. Tvrdi da je sud dosudom troškova postupka prvo tužitelju primjenom odredbe članka Tbr. 36. Odvjetničke tarife, dosudio mu troškove koji se odnose na zastupanje drugih osoba. Također, da je sud pogrešno tužitelju priznao troškove postupka primjenom vrijednosti boda u iznosu 15,00 kuna / 1,99 eur iako je predmetna odredba Tarife stupila na snagu 1. studenog 2022. dok je do tada na snazi bila Tarifa prema kojoj je za poduzete parnične radnje stranci mogao biti priznat parnični trošak za poduzete radnje primjenom vrijednosti boda u iznosu 10,00 kuna.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove žalbe.

4. Sa žalbama stranaka postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP).

4.1. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

5. Žalba prvo do sedmo tužitelja u cijelosti je neosnovana, dok žalba tuženika nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj svari, a samo je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja ŽI da mu tuženik naknadi imovinsku i neimovinsku štetu koja je za njega nastala u štetnom događaju od dana 22. srpnja 2001., u kom je teško stradao kao vozač motocikla registarske oznake [registarska oznaka], a koju nezgodu je prouzrokovao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], koje je bilo osigurano kod tuženika temeljem Ugovora o osiguranju od AO.

6.1. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja ŽI, onom iz podneska zaprimljenog kod suda prvoga stupnja dana 21. srpnja 2020. (str. 1048 do 1122 spisa) isti potražuje na ime naknade neimovinske štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 36.000,00 kn, na ime pretrpljenog straha iznos od 25.000,00 kn, na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 800.000,00 kn, na ime duševnih bolova zbog zaostalog naruženja iznos od 45.000,00 kn ili ukupno 906.000,00 kn, sve to s zakonskom zateznom kamatom koja teče o presuđenja pa do isplate. Prvo tužitelj na ime primarne tuđe pomoći i njege (one koja je trajala 14 tjedana) potražuje iznos od ukupno 11.200,00 kn s zakonskom zateznom kamatom koja teče o presuđenja pa do isplate, dok na ime trajne tuđe pomoći i njege (renta) i potražuje iznos od 199,08 eur / 1.500,00 kn mjesečno počev od 8. siječnja 2002. pa nadalje. S osnova plaćenih troškova liječenja (prijepis otpusnog pisma) prvo tužitelj potražuje iznos od 7,96 eur / 60,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2002. pa do isplate. Prvo tužitelj na ime izgubljene zarade potražuje iznos od ukupno 55.025,91 eur / 414.592,69 kn s zakonskom zateznom kamatom na iznose pobliže opisane kao pod točkom III. izreke.

6.2. Predmet spora je i zahtjev drugo tužitelja NI (oca prvo tužitelja), treće tužitelja VI (sina prvo tužitelja), četvrto tužitelja OI (sina prvo tužitelja), peto tužiteljice JI (sestre prvo tužitelja), šesto tužiteljice ŠI (majke prvo tužitelja) i sedmo tužiteljice TI (supruge prvo tužitelja) za naknadom neimovinske štete koju trpe na ime duševnih boli zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe - prvo tužitelja kao njihova sina, oca i supruga.

6.3. Naime, tužitelj OI i VI na ime naknade neimovinske štete zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe (oca) potražuju svako iznos od 33.180,70 eur / 250.000,00 kn, otac prvo tužitelja potražuju iznos od 23.890,11 eur / 180.000,00 kn, sestra prvo tužitelja JI potražuje iznos od ukupno 23.890,11 eur / 180.000,00 kn, majka prvo tužitelja potražuje iznos od 26.544,56 eur / 200.000,00 kn, a supruga prvo tužitelja EI iznos od 26.544,56 eur / 200.000,00 kn.

7. Dokazima provedenim tijekom postupka (kako materijalnim tako i personalnim) sud prvoga stupnja utvrdio je činjenično stanje, i to:

- da među parničnim strankama nije sporna pasivna legitimacija niti odgovornost prvo tužitelja za nastanak štetnog događaja i njene posljedice u omjeru od 20% a osiguranika tuženika u omjeru od 80%;

- da je tuženik nakon podnošenja predmetne tužbe (tijekom postupka) prvo tužitelju na ime neimovinske štete i troškova tuđe pomoći i njege isplatio ukupno iznos od 470.000,00 kn / 63.379,71 eur (dana 14. rujna 2005. iznos od 150.000,00 kn, dana 11. kolovoza 2008. daljnji iznos od 150.000,00 kn, dana 10. prosinca 2008. daljnji iznos od 60.000,00 kn, dana 23. studenog 2011. daljnji iznos od 60.000,00 kn te dana 27. travnja 2012. daljnji iznos od 50.000,00 kn);

- da je tijekom postupka provedeno vještačenje po vještaku specijalisti oftamologu dr. Branimiru Cerovski (str. 179 spisa) koji je svoj nalaz dostavio dana 28. siječnja 2004. iz koga proizilazi da prema dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji kod prvo tužitelja nisu zaostale posljedice predmetne prometne nezgode s oftamološkog motrišta – radi se o vještačenju koje su parnične stranke prihvatile a sud ga ocijenio objektivnim i stručnim;

- da je tijekom postupka a radi utvrđenja zaostalih posljedica kod prvo tužitelja određeno provođenje medicinskog vještačenja po vještacima dr. Mladenu Frketiću (spec. ortoped-traumatolog), dr. Slavku Trontlu (spec. neuropsihijatar) i dr. Hrvoju Jelaviću (spec. kirurg) koji su svoj osnovni nalaz dostavili u sudski spis dana 9. listopada 2003. (str. 146 do 149 spisa) a također i po vještaku Branislavu Periću (spec. oralne kirurgije) koji je svoj nalaz i mišljenje dostavio u sudski spis dana 8. veljače 2006. (str. 210 do 211 spisa);

- da je po prijedlogu tuženika, kom prijedlogu se prvo tužitelj nije protivio, provedeno novo medicinsko vještačenja po vještacima dr. Jakša Filipović (spec. kirurg) i dr. Miljenko Srića (spec. psihijatar) koji su svoj nalaz dostavili dana 24. studenog 2006. (str. 320 do 323 spisa) na koji nalaz su prvo tužitelj i tuženik dostavili brojne jasne i dokumentirane prigovore;

- da je sud radi otklanjanja prigovora prvo tužitelja i tuženika na nalaz prethodno navedenih vještaka ali i vještaka dr. Mladena Frketića, dr. Slavka Trontl i dr. Hrvoja Jelavića, koji su dostavili svoj pisani nalaz i mišljenje dana 5. travnja 2016. (str. 648 do 649 spisa) proveo dopunu vještačenja, kojom dopunom vještaci nisu otklonili prigovore na njihove osnovne nalaze;

- da je sud prvoga stupnja stoga ocijenio da se nalazi prethodno imenovanih vještaka neće koristiti za potrebe postupka jer se radi o vještačenjima koja imaju nedostatke koji nisu otklonjeni a koja vještačenja se stoga ne mogu koristiti kao dokaz u postupku, te je odredio novo medicinsko vještačenja po vještacima dr. Nedi Lelas Bahun (spec. neurologije i psihijatrije), dr. Dubravku Orliću (spec. ortopedije) i dr. Srebrenki Turčin (spec. pulmologije i traumatologije) koji su svoj osnovni nalaz i mišljenje u sudski spis dostavili dana 29. svibnja 2020. (str. 984 do 997 spisa) koji je sud prihvatio kao objektivan i stručan (i na njemu utemeljio svoju odluku) nakon pismenog i usmenog očitovanja vještaka na prigovore tužitelja i tuženika na njihov osnovni nalaz;

- da iz nalaza i mišljenja prethodno imenovanih vještaka proizilazi da je prvo tužitelj u predmetnom štetnom događaju pretrpio politraumu; šok iza krvarenja i traumatsku povredu; potres mozga; natučenje pluća lijevo, suspektno; izljev krvi u trbušnom tj. peritonealnom prostoru; razdor slezene i gušterače, djelomično; oblina krv u mokraći; prijelom gornjeg nastavka lakatne kosti lijevo; prijelom podlaktice lijevo; prijelom na tipičnom mjestu palčane kosti desno; prijelom ključne kosti lijevo; prijelom 9. i 10. rebra lijevo; natučenje koljena lijevo; prijelom zdjelične čašice i iščašenje zgloba kuka lijevo; prijelom nastavka donje čeljusne kosti desno; oštećenje peronealnog živca lijevo;

- da su vještaci nakon pregleda tužitelja i razgovora s istim te temeljem medicinske dokumentacije dali zajedničko mišljenje iz koga proizilazi da je kod prvo tužitelja došlo do kraniocerebralne povrede u smislu potresa mozgate te do ozljede živaca za donje udove, oštećenja lijevog lisnog i goljeničnog živca te desnog slabinskog spleta živaca u visini petog slabinskog i prvog sakralnog korijena; do ozljeđivanja mozga verificiranog CT-om; da je zadobio i razdor slezene kao i ozljedu gušterače s krvarenjem u trbušnu šupljinu, nagnječenje lijevog ishiadičnog živca, te oštećenje lumbosakralnih korjenova desno; prijelom nastavka čeljusne kosti desno, prijelom ključne kosti lijevo, prijelom rebara, prijelom olekranona lijevo, prijelom obje kosti podlaktice lijevo, prijelom na tipičnom mjestu palčane kosti desno, višeiverni prijelom čašice zdjelične kosti uz iščašenje zgloba kuka lijevo;

- da je prvo tužitelj zbog zadobivenih povreda bio na šest operacijskih zahvata s anestezijom kada je obavljeno osam operacijskih postupaka na skeletu te dva na trbušnim mekim čestima; da je bi podvrgnut brojim, bolnim dijagnostičkim postupcima, pa je tijekom liječenja povreda i posljedica istih bio na oko stotinjak rtg snimanja, osam puta izvršeno je EMNG, MSCT u pet navrata, MR, ultrazvučni pregled dva puta i dva puta EEG, spirometrija, nošenje ortopedskih pomagala (peronealne ortoze), fizikalne terapije i odlasci na brojne liječničke preglede;

- da je prvo tužitelj na liječenju bio od štetnog događaja pa sve do 24. rujana 2001. (gotovo dva mjeseca), nakon čega je još u tri navrata bio hospitaliziran, jednom 22 dana, nakon toga osam dana i konačno dva dana; na rehabilitaciju, stacionarno u Varaždinskim toplicama upućen je odmah po prvoj hospitalizaciji i tamo je proveo 42 dana - do 5. studenog 2001.; nakon toga, još je jednom bio na dugoj rehabilitaciji u trajanju od 42 dana (tijekom 2002.), a iza toga slijede rehabilitacije u trajanju tri ili dva tjedan, sveukupno još pet puta do 2009.;

- da dugotrajno liječenje nije uspjelo zdravstveno stanje prvo tužitelja vratiti u stanje kakvo je bilo prije utuženog štetnog događaja, jer su kod istoga zaostale brojne posljedice zadobivenih ozljeda - glavobolje, redukcije kognitivnih i intelektualno amnestičkih funkcija i anksiozno-depresivna simptomatologija;

- da je kod prvo tužitelja s ortopedske strane zaostala kompresije ishiadičnog živca lijevo i radikularne lezije L4-L5 i S1 desno, s teškim ispadom funkcije lisnog i djelomično goljeničnog živca te redukcije inervacije korijenima L4,L5 i Si desno, zbog čeda otežano hoda obostrano, primoran je koristiti aparat, obostrano i ortopedske cipele; zaostala je i umanjena pokretljivost lijevog lakatnog zgloba, umanjena rotacija lijeve podlaktice, smanjena pokretljivost desnog ručnog zgloba i lijevog kuka. Zbog operacije liječenja čeljusti zaostaju trajne posljedice;

- da s pulmološke strane kod prvo tužitelja nema trajnih posljedica - RTG snimke pluća nakon štetnog događaja su normalnog nalaza kao i funkcija disanja;

- da je zbog prethodno opisanih tegoba prvo tužitelj trpio fizičke boli jačeg intenziteta 15 dana, srednjeg 30 dana, a slabijeg intenziteta 4,5 mjeseca, dok povremeni bolovi manjeg intenziteta ulaze u ocjenu smanjenja životnih aktivnosti;

- da je prvo tužitelj trpio primarni stran koji je bio intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jačeg intenziteta trajao je 14 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i blažeg još 3 mjeseca.

- da je kod prvo tužitelja zaostalo naruženje visokog stupnja, vidljivo tijekom kretanja, na koju ocjenu utječu i brojni zaostali ožiljci kod ključne kosti duljine 9 cm, na podlakticama jedan od 17 cm, drugi od 7 cm; stalna je naruženost i kroz lučno savijenu os lijeve podlaktice, ona se ogleda i u nemogućnosti savijanja i ispružanja lijevog zgloba lakta; zaostali su i ožiljci ručnog zgloba, 26 cm dug ožiljak na lijevom kuku;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizilazi trajno umanjenje životne i radne aktivnosti prvo tužitelja i to s neuropsihijatrijske strane u omjeru od 40%, s ortopedske strane u omjeru od 34%, s oralne strane u omjeru od 5%, a operacijski zahvati odstranjenja slezene i zbrinjavanje gušterače u omjeru od 20%, odnosno da ukupno objedinjeno umanjenje životne i radne aktivnosti prvo tužitelja iznosi 70%;

- da je prvo tužitelju tuđa pomoć i njega (izvan one koju je dobivao u zdravstvenim ustanovama) trebala 6 tjedana u punom opsegu, zatim 4 tjedna po 4 sata dnevno i još 4 tjedna po 2 sata dnevno;

- da uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju i klinički pregled, prvo tužitelju nije potrebna trajna pomoć i njega druge osobe;

- da je liječenje prvo tužitelja dovršeno u svibnju mjesecu 2004.;

- da je ocjenom vještaka (cijeneći pritom kontinuitet nalaza) radna aktivnost prvo tužitelja svedena na minimum odnosno da je isti radno nesposoban i zbog toga mu je konačno i priznato pravo na invalidsku mirovinu;

- da je prvo tužitelj imao trošak liječenja prema računu Klinike za traumatologiju u iznosu od 60,00 kn koji račun je izdan dana 14. svibnja 2022.;

- da je umirovljenje prvo tužitelja u direktnoj je uzročnoj vezi s ozljedama zadobivenim u prometnoj nezgodi;

- da je prvo tužitelj u trenutku ozljeđivanja bio zaposlen u društvu Lipa mill d.d. od 17. veljače 1997. temeljem Ugovora o radu na neodređeno radno vrijeme, na radnom mjestu strojara u pogonu zidnih tapeta sa srednjom stručnom spremom; da mu je radni odnos prestao s danom 2. listopada 2004. sporazumno a temelj za takav prestanak radnog odnosa prvo tužitelja je privremenog rješenja o pravu na invalidsku mirovinu - kod prvo tužitelja tim rješenjem je utvrđena opća radna nesposobnost;

- da je radi utvrđivanja izgubljene zarade prvo tužitelja koja je za njega nastala kao posljedica ozljeđivanja, provedeno vještačenje po vještaku financijske struke mr. sc. Zrinku Ručeviću iz kog nalaza proizlazi (str. 1408 do 1410 spisa) koji nalaz u prvom dijelu predstavlja razliku između plaće koju bi prvo tužitelj primao da nije bio na bolovanju i onoga što je primao na ime bolovanja, dok drugi dio nalaza predstavlja razliku između potencijalne neto plaće s obzirom na plaće koju su usporedni radnici ostvarivali kod poslodavca prvo tužitelja, a zadnji dio nalaza predstavlja potencijalnu neto plaću uz primjenu podataka Zavoda za statistiku; tako dobiveni iznosi umanjeni su za ono što prvo tužitelj prima i njegov doprinos nastanku štete (20%), pa konačno vještak iskazuje ukupnu izgubljenu zaradu kao razliku neto plaće i primljenih naknada za vrijeme bolovanja i razliku između ostvarene mirovine i pretpostavljene plaće sve to u iznosu od 387.091,81 kn.; vještak izračunava i budući gubitak – rentu u iznosu od 2.500,08 kn svakomjesečno; na način izrade nalaza i mišljenja i utvrđenih mjesečnih iznosa stranke nisu imale posebnih prigovora ni primjedbi, a sud nalaz i mišljenje prihvaća u cijelosti jer je sačinjen temeljem sve potrebne dokumentacije i u skladu s pravilima struke, te od njega polazi prilikom donošenja svoje odluke;

- da nije osnovan tuženikov prigovor da je svota osiguranja iscrpljena;

- da iz iskaza svih tužitelja u osnovnom proizlazi da iako je prvo tužitelj u predmetnom štetnom događaju teško ozlijeđen, da je njegova obitelj najveći teret podnijela neposredno nakon njegova ozljeđivanja, da bi tijekom vremena kada se zdravlje prvo tužitelja ustalilo oni bili u puno povoljnijoj situaciji; da prvo tužitelj nakon što mu se zdravstveno stanje ustalilo putuje pa i na daleke destinacije jer je samostalan i samostalno obavlja osnovne životne potrebe; da prvo tužitelj ima promjene raspoloženja.

7.1. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje te izraženi pravni stav suda da su tužitelji bez opasnosti za zastaru sa svojim tužbenim zahtjevom istaknutim u pravcu naknade neimovinske štete mogli raspolagati do 19. prosinca 2007. (sud je pritom pošao od zastarnog roka propisanog odredbom članka 377. ZOO/91 koji je za tužitelje povoljniji od onog iz članka 376. ZOO/91) pa da je stoga njihovo potraživanje nakon toga dana u zastari (ono koje proizlazi iz zahtjeva koji su postavljeni u povišenom iznosu), sud prvoga stupnja je predmetnom odlukom odlučivao o tužbenom zahtjevu tužitelja koji je postavljen dana 11. travnja 2004. i to na način da je prvo tužitelju na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjene životne i radne aktivnosti u omjeru od 70% (pritom sud je cijenio posljedice koje su kod prvo tužitelja zaostale te dob istoga) priznao iznos od 600.000,00 kn, na ime pretrpljenih fizičkih bolova (cijeneći njihovu jačinu i trajanje) iznos od 25.500,00 kn, na ime pretrpljenog straha (cijeneći duljinu njegova trajanja i intenzitet) iznos od 12.000,00 kn, te na ime zaostalog naruženja (uvijek vidljivo trećim osobama) iznos od 40.000,00 kn ili sveukupno, na ime neimovinske štete sud je prvo tužitelju priznao iznos od 677.500,00 kn. Svoju odluku u tom dijelu sud je utemeljio na odredbi članka 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991., 73/1991., 3/1994., 7/1996., 112/1999. i 88/2001 - dalje: ZOO/91), koji se Zakon primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022 - dalje: ZOO/05).

7.2. Sud je prvo tužitelju na ime na ime tuđe pomoći i njege koja mu je bila potrebna u trajanju od 560 sati priznao iznos od ukupno 5.600,00 kn, sve to sukladno članku 195. ZOO/91.

7.3. Dakle, sud je prvo tužitelju konačno na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege priznao ukupno iznos od 683.100,00 kn, koji iznos je umanjio za doprinos prvo tužitelja nastanku predmetnog štetnog događaja i njegove posljedice u omjeru od 20%, te za nesporno isplaćeni iznos imovinske i neimovinske štete u visini od 470.000,00 kn, slijedom čega je zaključio da je tuženik dužan prvo tužitelju isplatiti daljnji iznos štete u visini od 76.480,00 kn / 10.157,01 eur, na koji iznos zakonska zatezna kamata ima teći od dana donošenja odluke u predmetu pa do isplate, dok je zahtjev prvo tužitelja u preostalom dijelu odbio kao neosnovan.

7.4. Sud je naložio tuženiku da prvo tužitelju naknadi troškove liječenja (članak 195. ZOO/91) prema računu Klinike za traumatologiju u iznosu od 48,00 kn - radi se o iznosu koji se dobije nakon odbitka doprinosa prvo tužitelja (20%) nastanku predmetne nezgode i njenim posljedicama (račun je izdan na iznos od 60,00 kn), dok je zahtjev istoga u preostalom dijelu (12,00 kn) odbijen kao neosnovan. Zakonska zatezna kamata na taj iznos priznata je s danom od 15. svibnja 2002. pa do isplate.

7.5. Obzirom je sud utvrdio da prvo tužitelju nije bila potrebna trajna tuđa pomoć i njega, njegov zahtjev u tom pravcu - renta u mjesečnom iznosu od 1.500,00 kn počev od 8. siječnja 2002. pa do isplate, odbijen je kao neosnovan.

7.6. Obzirom je utvrđeno da je do umirovljene prvo tužitelja došlo zbog posljedica predmetnog štetnog događaja, sud je naložio tuženiku da prvo tužitelju isplati izgubljenu zaradu kao razliku neto plaće i primljenih naknada za bolovanje i razliku između ostvarene mirovine i pretpostavljene plaće (iznosi pojedinačno označeni kao u točki III. izreke) te izgubljene zarade (rente) ubuduće (točka IV. izreke), koji zahtjev je postavljen sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke. Pritom sud je kao neosnovan otklonio tuženikov istaknuti prigovor zastare potraživanja tužitelja u tom dijelu.

7.7. Sud je kao neosnovane odbio tužbene zahtjeve drugo do sedmo tužitelja kojima su zahtijevali naknadu štete zbog naročito teškog invaliditeta prvo tužitelja, obzirom je zaključio - dokazima provedenim tijekom postupka (kako materijalnim tako i personalnim) da posljedice koje su kod prvo tužitelja zaostale u predmetnom štetnom događaju ne opravdavaju prihvaćanje njihova tužbenog zahtjeva, jer se radi o takvim manifestacijama smanjena životne aktivnosti koje nisu toliko izražene, a niti činjenica da je intimni život prvo tužitelja i sedmo tužiteljice poremećen, ne opravdava zatraženu naknadu u odnosu na tu tužiteljicu. Svoju odluku u tom dijelu sud prvoga stupnja utemeljio je na odredbi članka 201. stavak 3. ZOO/91.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja i tuženika, ocjena je ovoga suda drugoga stupnja da ista u bitnom dijelu pravilna i zakonita u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je samo djelomično nepravilna i nezakonita u odnosu na odluku o troškovima postupka sve to zbog pogrešne primjene materijalnoga prava.

8.1. Nije počinjena niti bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer je sud za svoju odluku dao ipak dovoljno jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.

9. Obzirom je tuženik tijekom postupka istako prigovor zastare potraživanja prvo tužitelja koja se odnosi na neimovinsku štetu i tuđu pomoć i njegu, sud je utvrdio da se u predmetnom slučaju pitanje zastare ocjenjuje primjenom odredbe članka 377. ZOO/91 (članak 231. ZOO/05) sukladno kom zastara spornog potraživanja ima teći od pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se vodio protiv osiguranika tuženika, pa kako je kazneni postupak pravomoćno okončan, prvo tužitelj je mogao svoj tužbeni zahtjev bez opasnosti na zastaru povećati ili snižavati sve do 19. svibnja 2007. Stoga je sud prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva prvo tužitelja za naknadom neimovinske štete i tuđe pomoći i njege, odlučivao o onom tužbenom zahtjevu koji je postavo podneskom od dana 11. travnja 2004. (pretrpljeni fizički bolovi - 25.500,00 kn, pretrpljeni strah - 12.000,00 kn, smanjena životna i radna aktivnost - 770.000,00 kn, pretrpljeni duševni bolovi s osnova zaostale naruženosti - 70.000,00 kn, tuđa pomoć i njega - 8 x 6 x 7 x 10 = 3.360,00 kn i 4 x 8 x 7 x 10 = 2.240,00 ili ukupno 5.600,00 kn), cijeneći pri tom činjenicu da je liječenje prvo tužitelja okončano u svibnju mjesecu 2007., slijedom čega je zaključio da je svako povećanje tužbenog zahtjeva prvo tužitelja po zatraženim vidovima, pa tako i ono koje je postavio svojim podneskom zaprimljenim kod suda prvoga stupnja dana 21. kolovoza 2020. - koje je sud ocijenio preinakom zahtjeva povećanjem postojećega a koje je istodobno i dopustio, polazeći od sadržaja odredbe članka 190. stavak 3. ZPP, u zastari.

9.1. Osnovano prvo tužitelj ističe da je sud prvoga stupnja pogrešno zaključio da je njegovo potraživanje neimovinske štete, ono povećano, istaknuto u podnesku od 21. kolovoza 2020. u zastari. Naime, prvo tužitelj je svoj zahtjev za naknadom neimovinske štete i tuđe pomoći i njege istaknut u podnesu od 21. kolovoza 2020. postavio nakon provedenog medicinskog vještačenja u predmetu - radi se o vještačenu koje je određeno rješenjem suda od dana 6. veljače 2020. (str. 980 spisa) i od sadržaja koga je sud pošao prilikom donošenja svoje odluke. U takvim okolnostima i kraj činjenice da je sud dopustio takvu preinaku tužbe, ne može se prihvatiti kao pravilan izraženi pravni stav suda prvoga stupnja da je povišeni tužbeni zahtjev prvo tužitelja u zastari. To i stoga što je pravni stav koji je sud prvoga stupnja u predmetnom slučaju zauzeo, izmijenjen. Naime, prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024. proizilazi da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (Rev-429/2024 od 12. lipnja 2024. i Revd- 28. svibnja 2024.). Već iz tih razloga ne može se prihvatiti pravilan zaključak suda prvoga stupnja da je svako potraživanje prvo tužitelja koje je on istakao podnescima dostavljenim u spis nakon 19. prosinca 2007. u zastari, a također, prvo tužitelj je svoj zahtjev iz podneska od 21. kolovoza 2020. postavio (uskladio) nakon provedenog medicinskog vještačenja. Pritom, sud je propustio uzeti u obzir i okolnost da je prvo tužitelj svoj tužbeni zahtjev bez „opasnosti na zastaru“ mogao preinačiti povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno Orijentacijskim kriterijima zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. (Rev-1024/2023 od 3. siječnja 2024.).

10. Međutim, iako potraživanje prvo tužitelja, ono koje je postavljeno podneskom od 21. kolovoza 2020. nije u zastari, suprotno žalbenim navodima prvo tužitelja iznosom koji mu je sud prvoga stupnja predmetnom odlukom priznao u visini od ukupno 683.100,00 kn (koji obuhvaća i iznos tuđe pomoći i njege), koji iznos je potom umanjio za nesporni doprinos prvo tužitelja predmetnoj nezgodi i njem posljedicama (20%) te nesporno isplaćeni iznos neimovinske štete u visini od 470.000,00 kn, nakon čega je preostao daljnji iznos neimovinske štete koji je tuženik dužan naknaditi prvo tužitelju u visini od 76.480,00 kn, po stavu ovoga suda drugoga stupnja predstavlja realni iznos štete koji u cijelosti pokriva zaostale posljedice prvo tužitelja. Na taj način sud prvoga stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 200. ZOO/91 (članak 1100. stavak 1. ZOO/05), jer se radi o iznos koji u svojoj ukupnosti ipak pokriva jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, težinu straha, stupanj zaostale naruženosti i smanjene životne i radne aktivnosti.

10.1. Dakle, suprotno žalbenim navodima kako prvo tužitelja tako i tuženika po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, dosuđena naknada štete - obzirom na težinu i vrstu povreda, trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha, stupanj smanjenja životne i radne aktivnosti prvo tužitelja, neugodnosti kojima je isti bio izložen za vrijeme liječenja, te cijeneći sve druge okolnosti slučaja (posebno dugotrajnost ovoga postupka ali i činjenicu sukcesivne isplate nesporno pripadajuće naknade) ima karakter realne i pravične naknade za sve pretrpljene tegobe prvo tužitelja u smislu prethodno navedenog propisa, pa se u tom dijelu kako je već navedeno žalba prvo tužitelja i tuženika ukazuje neosnovanom. Stoga se ne može kao osnovan prihvatiti žalbeni navod prvo tužitelja da mu dosuđenim daljnjim iznosom štete nisu naknađene zaostale posljedice, kao niti žalbeni navod tuženika da su nespornom isplatom štete u visini od 470.000,00 kn prvo tužitelju u cijelosti „pokrivene“ zaostale posljedice.

10.2. U odnosu na žalbene navode prvo tužitelja da je prilikom odlučivanja o visini pripadajuće neimovinske štete i tuđe pomoći i njege činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno te posljedično tome materijalno pravo pogrešno primijenjeno, jer je sud prvoga stupnja odbio njegov dokazni prijedlog u pravcu usuglašavanja nalaza i mišljenja vještaka dr. Nade Lelas Bahun, dr. Orlić i dr. Turčin od 29. svibnja 2020. (na kom je sud temeljio svoju odluku) i njegovih pismenih i usmenih dopuna i očitovanja po prigovorima tužitelja, s nalazom i mišljenjem vještaka dr. Frketić, dr. Trontl, dr. Filipović-Čugura i dr. Srića, valja reći da je taj žalbeni navod neosnovan, jer je sud jasno i valjano obrazložio (koje obrazloženje prihvaća sud drugoga stupnja) iz kojih razloga nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Frketić, dr. ČI, dr. Ž i dr. Srića, zašto je odredio novo vještačenje koje je u cijelosti prihvatio kao valjano i zbog čega je na njemu (a nakon što su se vještaci očitovali na prigovore kako tužitelja tako i tuženika) utemeljio svoju odluku. Dakle, nisu postojali nikakvi opravdani razlozi zbog kojih bi bilo potrebno provesti dokaz usuglašavanjem nalaza na koje prvo tužitelj ukazuje sadržajem svoje žalbe.

10.3. Žalbenim navodima prvo tužitelja nije doveden u pitanje zaključak suda prvoga stupnja iz koga proizlazi da mu ne pripada pravo na naknadu trajne pomoći i njege. Naime, iz osnovnog nalaza i mišljenja vještaka dr. Bahun, dr. Orlić i dr. Turčin i njihove dopune nedvojbeno proizlazi da takva pomoć prvo tužitelju nije potrebna, a i stanje predmeta (prvo tužitelj je samostalan i nije ovisan o pomoći druge osobe pa tako i putuje na duge destinacije) takvu odluku suda prvoga stupnja opravdava.

10.4. Suprotno žalbenim navodima prvo tužitelja, sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je trošak liječenja koji je isti imao u visini od 7,96 eur / 60,00 kn umanjio za njegov utvrđeni doprinos predmetnom štetnom događaju i njegovim posljedicama, jer se taj doprinos odnosi na cjelokupnu štetu koju je prvo tužitelj imao odnosno pretrpio.

10.5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvoga stupnja pravilno je zaključio da je umirovljenje prvo tužitelja posljedica predmetne nezgode. Takav zaključak u skladu je s nalazom i mišljenjem medicinskih vještaka dr. Bahun, dr. Orlić i dr. Turčin iz kojeg proizlazi da je radna sposobnost prvo tužitelja svedena na minimum, i ona kao takva u direktnoj je uzročnoj vezi s ozljedama zadobivenim u prometnoj nezgodi, slijedom čega je prvo tužitelj umirovljen. Naime, prvo tužitelju je zbog ozljede van rada nastala opća radna nesposobnost (Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba u Zagrebu od 21. siječnja 2005. koje prileži str. 1249 spisa) zbog čega mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu.

11. Kraj postojanja tih utvrđenih okolnosti, činjenica da je sud prvoga stupnja odustao od provođenja dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku specijalisti medicine rada, ne čini činjenično stanje nepotpuno niti nepravilno utvrđenim, jer i po stavu ovoga suda drugoga stupnja i bez provođenja tog dokaza moglo se pravilno zaključiti o postojanju uzročne veze između ozljeđivanja prvo tužitelja u predmetnom štetnom događaju i njegova umirovljenja. To i stoga što stanje predmeta ukazuje da je prvo tužitelj od trenutka predmetne nezgode pa do umirovljenja bio na bolovanju, pa se ne može prihvatiti kao osnovan žalbeni navod tuženika da prvo tužitelj nije dokazao uzročnu vezu između ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi i njegova umirovljenja. Prvo tužitelju je zbog posljedica predmetne nezgode nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke utvrđeno ukupno trajno umanjenje životne aktivnosti u omjeru od 70%, dok mu je radna sposobnost svedena na minimum. U takvim okolnostima nije za očekivati da bi se prvo tužitelj mogao nastaviti obavljati poslove svog tadašnjeg radnog mjesta s preostalom (minimalnom) radnom sposobnošću a što je očito bio i razlog da je isti umirovljen zbog potpune radne nesposobnosti, dakle opće radne nesposobnosti za sve poslove. Iz tog razloga prvo tužitelju je i prestao radni odnos kod njegova tadašnjeg poslodavca Lipa Mill d.d. temeljem Sporazuma o prestanku radnog odnosa od dana 20. listopada 2004., pa se stoga ne može kao opravdan niti prihvatiti žalbeni navod tuženika da se prvo tužitelj mogao zaposliti odnosno zasnovati radni odnos s preostalom radnom sposobnošću i na taj način umanjiti štetu koju trpi zbog razlike između mirovine koju ostvaruje i primanja koja bi ostvarivao da i dalje radi. Stoga se ne može prihvatiti žalbeni navod tuženika da je sud prvoga stupnja donošenjem presude u tom dijelu, onom koji se odnosi na osnovanost zahtjeva prvo tužitelja koji se odnosi na izgubljenu zaradu, počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1 u vezi s člankom 220., člankom 250. i člankom 252. stavak 2. ZPP-a.

11.1. U odnosu na žalbene navode tuženika da sud prvoga stupnja prilikom utvrđivanja visine stvarne štete koju prvo tužitelj trpi nije uzeo u obzir primitke koje je isti ostvario po drugoj osnovi i to temeljem odluke o socijalnoj skrbi Gradske skupštine grada Zagreba sukladno kojoj mu pripada doplatak za pomoć i njegu koju je ostvario od tada Zavoda za socijalnu skrb, pa da je u tom pravcu (odbijanjem dokaznih prijedloga tuženika) počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 220. ZPP-a, a i bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP - jer nije dao nikakvo obrazloženje razloga u tom pravcu, valja reći da je taj žalbeni navod neosnovan, jer je sud utvrdio nespornim da prvo tužitelj prima dodatke za tuđu pomoć i njegu prema odlukama tada nadležnog Centra za socijalnu skrb Zagreb, iznosi kojih se - kako je to sud prvoga stupnja valjano obrazložio a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja, ne uračunavaju u naknadu štete sa osnova izgubljene zarade, već u naknadu štete s osnova rente na ime tuđe pomoći i njege, koji zahtjev prvo tužitelja je sud odbio kao neosnovan, pa ga pravilno nije uračunao u ostale priznate vidove štete prvo tužitelju.

12. Suprotno žalbenim navodima drugo do sedmo tuženika, sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je kao neosnovan odbio zahtjev istih za naknadom štete zbog naročito teškog invaliditeta prvo tužitelja. U tom pravcu sud prvoga stupnja dao je valjano obrazloženje razloga koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja, a žalbenim navodima tih tužitelja utvrđenje suda prvoga stupnja u tom dijelu i njegov zaključak nije doveden u nikakvu dvojbu. Naime, nije sporno da je kod prvo tužitelja zaostao visok stupanj umanjenja životne aktivnosti (70%). Međutim, stanje predmeta ukazuje da takvo umanjenje njegove životne aktivnosti po svojim vanjskim manifestacijama, trajnim i stalnim (nakon što se zdravstveno stanje prvo tužitelja stabiliziralo odnosno nakon što je njegovo liječenje okončano on se samostalno kreće, vozi bicikl na duge relacije, ima očuvane spoznajne sposobnosti unatoč postojanju promjene osobnosti, voljno upravlja svojom voljom, samostalno komunicira) nije takvog intenziteta da bi ga se moglo smatrati osobito teškim invaliditetom, koji u smislu odredbe članka 201. stavak 3. ZOO/91 opravdava dosudu naknade nematerijalne štete bliskim osobama (tužiteljima kao djeci, roditeljima, sestri i supruzi) zbog pretrpljenih duševnih bolova.

12.1. Dakle, žalbu prvo do sedmo tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu u odnosu na točku II. i V. izreke a žalbu tuženika u odnosu na točku I., III. i IV. izreke, te u tom dijelu presudu potvrditi temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

13. Prvo tužitelj osporava odluku o troškovima postupka i to u dijelu točke VI. izreke preko priznatog iznosa od 35.246,51 eur / 265.564,83 kn do konačno zatraženog (odbijajući dio zahtjeva za naknadom troškova postupka), drugo do sedmo tužitelji osporavaju odluku o troškovima sadržanu u točki VII. izreke - kojom je istima naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 47.602,67 eur / 358.662,32 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od donošenja presude pa do isplate, dok tuženik osporava odluku o troškovima postupka sadržanu u usvajajućem dijelu točke VI. izreke – kojom mu je naloženo naknaditi prvo tužitelju iznos od 35.246,51 eur / 265.564,83 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od donošenja presude pa do isplate.

13.1. Odluka o troškovima postupka koji pripadaju prvo tužitelju pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP. Vezano za žalbene navode prvo tužitelja da je sud pogrešno postupio kada mu je za samo četiri obrazložena podneska priznao trošak po Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dok mu je za ostale priznate podneske priznao nagradu sukladno Tbr. 8. točka 3. Tarife, valja reći, da se u predmetnom slučaju primjenjuje ona Tarifa koja je bila na snazi u trenutku zaključenja glavne rasprave, a to je Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/2022 i 126/2022 - dalje: Tarifa), a koju odvjetnik primjenjuje sukladno Tbr. 48. stavak 1. Sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife, odvjetniku pripada nagrada u punom iznosu Tarife za samo četiri obrazložena podneska, koja je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom Tarife prvo tužitelji i priznao, pa se ne može prihvatiti kao osnovan njegov žalbeni navod da je sud u predmetnom slučaju na radnje poduzete do 11. prosinca 2009. trebao primjenjivati odredbe Tarife koje sud do tog trenutka bile na snazi („Narodne novine“ broj 148/09), dakle Tarife koja nije imala ograničenja vezana za četiri obrazložena podneska. Sve radnje za koje je sud priznao prvo tužitelju naknadu troškova postupka pravilno su odmjerene, a radnje za koje mu nije bila priznata nagrada nisu bile potrebne za odluku o zahtjevu. Omjer uspjeha prvo tužitelja u postupku pravilno je odmjeren polazeći od ukupne vrijednost predmeta spora, s tim da je uspjeh prvo tužitelja pravilno odmjeren u visini od 41%. Sud je prvo tužitelju za njegovo zastupanje po punomoćniku odvjetniku odmjerio nagradu za poduzete radnje u postupku u ukupnom iznosu od 40102 boda. Nisu postojali nikakvi opravdani razlozi - na što osnovano ukazuje tuženik sadržajem svoje žalbe, da se taj utvrđeni trošak prvo tužitelja uveća za zastupanje više osoba sukladno Tbr. 36. Tarife, jer je tužbeni zahtjev drugo od sedmo tužitelja odbijen kao neosnovan. Dakle, prvo tužitelju pripada trošak postupka u iznosu od 40102 boda (vrijednost boda 15,00 kn / 1,99 eur) ili 79.838,80 eur, što uvećano za 25% PDV-a (19.959,70 eur) daje iznos od 99.798,50 eur. Obzirom da u utvrđenom trošku na prvo tužitelja otpada iznos u visini od 41% tj. 40.917,38 eur, a isti je u sporu uspio u omjeru od 56%, pripada mu trošak postupka u iznosu od 22.913,73 eur, koji trošak je uvećan za trošak vještačenja u iznosu od 718,69 eur, što daje konačni trošak prvo tužitelja u iznosu od 23.632,42 eur. Dakle, djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika a odbijanjem u cijelosti žalbe prvo tužitelja, odluku o troškovima sadržanu pod toč. VI. izreke valjalo je preinačiti, na način da se zahtjev prvo tužitelja preko iznosa od 23.632,42 eur do konačno suđenog u visini 35.246,51 eur odbija kao neosnovan (članak 373. stavak 3. ZPP).

13.2. Obzirom je tužbeni zahtjev drugo do sedmo tuženika u cijelosti odbijen kao neosnovan, valjalo je istima naložiti da tuženiku nakade troškove postupka koji su po osnovu i po visini pravilno odmjereni, pa je u tom dijelu žalbu drugo do sedmo tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu (članak 368. stavak 1. ZPP).

13.3. Suprotno žalbenim navodima kako drugo do sedmo tužitelja tako i tuženika, sud prvoga stupnja vrijednost boda pravilno je odmjerio u visini od 15,00 kn / 1.99 eur, na koji način je pošao od sadržaja Tbr. 48. Tarife. U predmetnom slučaju ne radi se o retroaktivnom djelovanju Tarife budući se parnični troškovi obračunavaju na kraju postupka sukladno uspjehu u sporu.

14. Obzirom prvo do sedmo tužitelji nisu uspjeli sa svojom žalbom, to je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP odbijen zahtjev istih za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.

15. Obzirom je tuženik sa svojom žalbom uspio samo u odnosu na odluku o troškovima postupka i to samo u neznatnom dijelu, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 5. ZPP odbiti zahtjev istoga za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.

U Puli-Pola 13. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić