REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-677/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja FD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Željku Župančiću, odvjetniku iz Zagreba, Kačićeva 9, protiv tuženika Košarkaški klub Cibona, Zagreb, Savska cesta 30, OIB: 95728434073, zastupan po punomoćniku Branimiru Fingleru, odvjetniku iz Osijeka, Šetalište Petra Preradovića 3, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. studenoga 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Željka Župančića, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 13. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku Košarkaški klub Cibona iz Zagreba, Savska cesta 30, OIB: 95728434073 da tužitelju BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati neisplaćenu naknadu plaće za razdoblje od 01. rujna 2022. do 28. ožujka 2023. u bruto iznosu od 9.777,62 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 2. svibnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu koji glasi: "I. Utvrđuje se da je radni odnos tužitelja BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod tuženika Košarkaški klub Cibona iz Zagreba, Savska cesta 30, OIB: 95728434073, prestao dana 02. svibnja 2023. godine.

II. Nalaže se tuženiku Košarkaški klub Cibona iz Zagreba, Savska cesta 30, OIB: 95728434073 da tužitelju BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati neisplaćenu naknadu plaće za razdoblje od 01. rujna 2022. do 2. svibnja 2023. u bruto iznosu od 2.167,44 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 2. svibnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 819,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 13. siječnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 981,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 13. siječnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj FD (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 2. svibnja 2023. navodi da je bio zaposlen kod tuženika Košarkaški klub Cibona (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu kondicijskog trenera. Tuženik je dana 29. kolovoza 2022. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, protiv koje je tužitelj uložio zahtjev za zaštitu prava te tužbu sudu. Ovaj sud donio je presudu poslovni broj Pr-2100/2022 od 4. veljače 2023. kojom je presuđeno da odluka o izvanrednom otkazu nije dopuštena te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad u roku od 8 dana. Tužitelj u tužbi navodi da radni odnos tužitelja kod tuženika više nije moguć jer ne postoji niti najmanji odnos povjerenja koji je temelj radnog odnosa, budući da je tuženik zanemario tužiteljeve radne sposobnosti, iskustvo i znanje te mu je uručio nedopušteni otkaz ugovora o radu. Stoga tužitelj tužbom traži da se sukladno odredbi čl. 125 Zakona o radu sudski raskine ugovor o radu s danom 2. svibnja 2023., te da tuženik tužitelju isplati neisplaćenu naknadu plaće za period od 1. rujna 2022. pa do 2. svibnja 2023. u ukupnom iznosu od 11.945,06 eura.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ističe da je neosnovan zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu te ne dokazuje svoju tvrdnju da radni odnos više nije moguć. Tuženik isto tako ističe da tužitelj u utuženom periodu nije obavio nikakav rad za tuženika stoga nema pravo na isplatu neisplaćene plaće. Naime, plaća je primitak radnika kojeg poslodavac isplaćuje za obavljeni rad, a s obzirom da tužitelj nije obavio rad za tuženika nema pravo na isplatu plaće. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U postupku su izvedeni slijedeći dokazi: izvršen je uvid u presudu ovog suda poslovni broj Pr-2100/2022 od 4. veljače 2023. zajedno sa klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti (str. 3-8 spisa), u dodatak ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 1. studenoga 2020. (str. 9-10 spisa), u ugovor o radu od 29. travnja 2019. (str. 11 spisa), u obračun neisplaćene ili djelomično isplaćene plaće (str. 22-23, 25 spisa), u dopis tužitelja (str. 24 spisa), u ispis e-mail poruke (str. 27 spisa), u Dodatak 2. ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2021. (str. 31 spisa), u evidenciju HZMO-a o zaposlenju tužitelja (str. 46-48 spisa), u potvrdu I. osnovne škole Dugave o radu tužitelja (str. 59-60 spisa), u ugovor o radu od 6. prosinca 2022. (str. 61 spisa) te u obavijest o prestanku radnog odnosa na određeno vrijeme (str. 62 spisa).

4. Na temelju svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

5. Sukladno konačno uređenom tužbenom zahtjevu tužitelja iz podneska od 13. lipnja 2024. tužitelj traži da se utvrdi prestanak radnog odnosa tužitelja kod tuženika s danom 2. svibnja 2023. te ujedno da se tužitelju isplati naknada plaće za razdoblje od 1. rujna 2022. do 2. svibnja 2023. u bruto iznosu od 11.945,06 eura, što predstavlja zbroj pojedinačnih iznosa bruto plaće od 11.250,00 kn za osam mjeseci. S obzirom na navedeno predmet ovog spora je sudski raskid ugovora o radu s danom 2. svibnja 2023. te isplata naknade plaće za period od odluke o izvanrednom otkazu pa do dana podnošenja tužbe.

6. Uvidom u pravomoćnu presudu ovog suda poslovni broj Pr-2100/2022 od 4. veljače 2023. je utvrđeno da je istom presudom utvrđeno da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je tuženik dao tužitelju 29. kolovoza 2022. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. Presudom je ujedno naloženo tuženiku da vrati tužitelja na rad, na radno mjesto kondicijskog trenera u roku od 8 dana. Iz potvrde pravomoćnosti i ovršnosti koja prileži spisu je vidljivo da je navedena presuda postala pravomoćna 10. ožujka 2023., a ovršna 28. ožujka 2023.

7. Sukladno odredbi čl. 125 st. 1 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR) je propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa (sudski raskid ugovora o radu). Prema odredbi čl. 125 st. 3 ZR-a poslodavac i radnik mogu zahtjev za sudski raskid podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja. Iz navedene odredbe proizlazi da je zahtjev za sudski raskid akcesorni zahtjev u odnosu na zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, te da se takav zahtjev može istaknuti jedino u okviru parnice koja se vodi radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, a koji zahtjev stranke moraju podnijeti do zaključenja glavne rasprave. S obzirom da se ova parnica ne vodi radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu, odnosno da je prema presudi ovog suda Pr-2100/2022 od 4. veljače 2023. odluka o otkazu utvrđena nedopuštenom, u ovoj parnici nije moguće istaknuti samostalni zahtjev za sudski raskid, niti je isti osnovan. Naime, prema presudi ovog suda poslovni broj Pr-2100/2022 od 4. veljače 2023. utvrđeno je to da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te je tuženiku naloženo vratiti tužitelja na rad, a što je u kontradikciji sa zahtjevom za sudski raskid ugovora o radu, koji u toj parnici nije istaknut. Nadalje, uvidom u spis je utvrđeno da je navedena presuda postala ovršna dana 28. ožujka 2023., što znači da je tužitelj počevši od 29. ožujka 2023. imao pravo tražiti da ga se vrati na rad, odnosno mogao je samostalno otkazati ugovor o radu jednostranom izjavom o otkazu. Stoga nema mjesta da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži sudski raskid ugovora o radu jer tužitelj po pravomoćnosti presude ima mogućnost samostalno odlučivati o trajanju i nastavku radnog odnosa kod tuženika, odnosno isti prekinuti u bilo kojem trenutku kada tužitelj utvrdi da mu više nije prihvatljivo raditi kod tuženika. Stoga je sud utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži sudski raskid ugovora o radu s danom 2. svibnja 2023., jer za navedeno nema pravne osnove.

8. Nadalje, prema odredbi čl. 95 st. 3 ZR-a radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Tužitelj je podneskom od 13. lipnja 2024. preinačio tužbu na način da je istaknuo zahtjev za isplatom naknade plaće za period od 1. rujna 2022. do 2. svibnja 2023., a što je sve učinjeno prije zaključenja prethodnog postupka. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe, međutim sud je istu dopustio raspravnim rješenjem od 13. lipnja 2024., smatrajući da je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama (čl. 190 st. 3 ZPP-a). Ujedno je sud utvrdio da je preinaka tužbe pravovremena u smislu odredbe čl. 190 st. 1 ZPP-a. S obzirom da je dopuštena preinaka tužbe, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za utuženi period, a ne za isplatu plaće. Stoga nisu relevantni navodi tuženika kako tužitelj nije radio u utuženom periodu, odnosno da nije obavio rad, budući da tužitelj potražuje isplatu naknade plaće, a ne plaću.

9. Uvidom u Dodatak 2. ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 29. travnja 2019., koji dodatak je zaključen 1. rujna 2021. je utvrđeno da tužitelju prema tom dodatku pripada pravo na bruto plaću u iznosu od 11.250,00 kn mjesečno, a isti je u primjeni od 1. rujna 2021. Iz navedenog je utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju imao pravo na isplatu bruto plaće u iznosu od 1.493,13 eura mjesečno.

10. Tuženik je osporio potraživanje tužitelja u periodu dok je tužitelj radio kod drugog poslodavca, radi čega je u spis pribavljena evidencija HZMO-a iz koje proizlazi da je tužitelj bio u radnom odnosu kod I. osnovne škole Dugave u periodu od 6. prosinca 2022. do 16. prosinca 2022., odnosno u trajanju od 11 dana. Navedeno također proizlazi iz potvrde I. osnovne škole Dugave i ugovora o radu od 6. prosinca 2022. koji prileže spisu. Tužitelj u spis nije dostavio podatak o visini isplaćene plaće u periodu kada je radio u I. osnovnoj školi Dugave, te stoga na temelju dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis nije moguće utvrditi postoji li eventualno potraživanje tužitelja na ime razlike naknade plaće za period od 6. prosinca 2022. do 16. prosinca 2022., a koja bi tužitelju eventualno pripala ako bi se utvrdilo da je tužitelju za taj period isplaćena plaća u nižem iznosu od onog na koju ima pravo prema Dodatku 2. ugovora o radu. Slijedom navedenog sud je za period od 6. prosinca 2022. pa do 16. prosinca 2022. odbio potraživanje tužitelja, s obzirom da je utvrđeno da je u tom periodu tužitelj obavio rad kod drugog poslodavca gdje mu je isplaćena plaća.

11. Sud je također odbio tužbeni zahtjev tužitelja za period nakon 28. ožujka 2023., budući da je utvrđeno da je toga dana presuda ovog suda poslovni broj Pr- 2100/2022 postala ovršna, što znači da je tužitelj stekao pravo tražiti prisilno izvršenje te presude, u kojem slučaju bi tužitelj ostvario pravo na isplatu plaće za obavljeni rad kod tuženika. Tužitelj nije dokazao činjenicu da je tražio prisilno izvršenje presude kojom je naloženo vraćanje tužitelja na rad niti je utvrđeno da tuženik nije tužitelja vratio na rad. Stoga tužitelj za period nakon 28. ožujka 2023. nema pravo na isplatu naknade plaće, jer nije vidljivo da je tražio prisilno ostvarenje tražbine koja mu je priznata pravomoćnom i ovršnom sudskom presudom.

12. U odnosu na visinu potraživanja tužitelja ista proizlazi iz Dodatka 2. ugovora o radu iz kojeg je razvidno da tužiteljeva plaća iznosi 11.250,00 kn mjesečno bruto, koji iznos je sud podijelio sa danima u pojedinom mjesecu te je dobio iznos bruto plaće koja tužitelju pripada za svaki pojedini dan toga mjeseca. Na temelju te metodologije sud je utvrdio da tužitelju za mjesec prosinac 2022. pripada pravo na naknadu plaće u iznosu od 963,32 eura bruto (7.258,10 kn), dok je u preostalom dijelu potraživanje tužitelja za taj mjesec valjalo odbiti, jer se isto odnosi za period od 11 dana u kojem je tužitelj obavio rad kod drugog poslodavca. Primjenjujući istu metodologiju sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na mjesec ožujak 2023. za dane 29., 30. i 31. ožujka 2023. u ukupnom iznosu od 144,50 eura (1.088,70 kn), te u cijelosti potraživanje za mjesec travanj 2023. u iznosu od 1.493,13 eura bruto (11.250,00 kn). Ukupno je odbijen zahtjev tužitelja u iznosu od 2.167,44 eura, a odnosi se na period od 6. do 16. prosinca 2022., te od 29. ožujka do 2. svibnja 2023. U preostalom dijelu valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, budući da se isti temelji na odredbi čl. 95 st. 3 ZR-a, a po visini proizlazi iz odredbe čl. 2 Dodatka 2. ugovora o radu.

13. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a koja je propisana za ostale odnose. S obzirom da je prema odredbi čl. 92 st. 3 ZR-a propisano da se plaća i naknada plaće isplaćuju najkasnije do 15. -og dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec, osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate počevši od dana podnošenja tužbe (2. svibnja 2023.) pa do isplate, a sve kako je to navedeno u izrijeci.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a, odnosno razmjerno uspjehu pojedine stranke u parnici. Budući da je tuženik osporio osnov i visinu štete, tužiteljev uspjeh u sporu iznosi 89%, pri čemu je sud uzeo da je tužitelj po pitanju osnove tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 100%. Tuženikov uspjeh iznosi 11%, te je sud utvrdio, primjenjujući metodologiju iz odredbe čl. 154 st. 2 ZPP-a da tužitelju ima pripasti pravo na naknadu troška u omjeru od 78%. Visina parničnih troškova tužitelja određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

15. Trošak tužitelja odnosi se na trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav dva obrazložena podneska od 31. svibnja 2023. i 17. srpnja 2024. iznos od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za zastupanje na dva ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1) te za sastav podneska od 13. rujna 2024. iznos od 50,00 eura (Tbr. 8/4), što ukupno iznosi 1.050,00 eura. Kada se primijeni omjer uspjeha tužitelja u sporu dobije se iznos od 819,00 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

16. Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška koji se odnosi na trošak sastava podneska od 13. rujna 2024. u iznosu od 150,00 eura, budući da nije riječ o obrazloženom podnesku te je stoga tužitelju priznato pravo na nagradu prema Tbr.

8/4 Tarife. Također je tužitelju trošak dosuđen u odnosu na visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

17. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 13. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.