Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-207/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Ivani Mašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 66486182714, zastupan po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5220/2018-38 od 22. studenog 2023., dana 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5220/2018-38 od 22. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 5220/2018-38 od 22. studenog 2023. je odlučeno:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvo obrane, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 66486182714, da tužitelju ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 954,45 EUR / 7.191,31 kuna, zajedno sa zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 21,94 EUR / 165,31 kune od 16.02.2012. godine

- na iznos od 6,75 EUR / 50,86 kune od 16.03.2012. godine

- na iznos od 47,84 EUR / 360,49 kune od 16.04.2012. godine

- na iznos od 49,75 EUR / 374,85 kune od 16.05.2012. godine

- na iznos od 72,64 EUR / 547,35 kune od 16.06.2012. godine

- na iznos od 77,95 EUR / 587,37 kune od 16.07.2012. godine

- na iznos od 23,62 EUR / 178,03 kune od 16.08.2012. godine

- na iznos od 23,18 EUR / 174,71 kune od 16.09.2012. godine

- na iznos od 81,55 EUR / 614,48 kune od 16.10.2012. godine

- na iznos od 6,19 EUR / 46,66 kune od 16.11.2012. godine

- na iznos od 42,54 EUR / 320,54 kune od 16.12.2012. godine

- na iznos od 103,18 EUR / 777,46 kune od 16.01.2013. godine

- na iznos od 91,26 EUR / 687,63 kune od 16.02.2013. godine

- na iznos od 3,56 EUR / 26,83 kune od 16.03.2013. godine

- na iznos od 54,65 EUR / 411,81 kune od 16.04.2013. godine

- na iznos od 98,06 EUR / 738,88 kune od 16.05.2013. godine

- na iznos od 36,74 EUR / 276,88 kune od 16.06.2013. godine

- na iznos od 112,96 EUR / 851,17 kune od 16.07.2013. godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.224,75 EUR / 24.296,87 kn, sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, tekućoj od dana, 22. studenog 2023. godine, pa do isplate, u roku 15 dana."

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH,84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili ukine i vrati na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj ocjenjuju da je žalba u cijelosti neosnovana te predlažu da sud drugog stupnja odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je tužitelj u spornom razdoblju radio u turnusu, a ne prekovremeno pa stoga isti nema pravo na isplatu koju mu je prvostupanjski sud dosudio s tog osnova.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno. 7. Odredbom članka 458. stavak 1. ZPP-a propisano je da su sporovi male vrijednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, odnosno iznos od 1.320,00 EUR prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 114/22).

7.1. Odredbom članka 467. stavak 1. ZPP propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. tog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove djelatne vojne osobe, te je posao obavljao u turnusima (12-24-12-48), zajedno s NE i AE, koji suglasno s tužiteljem iskazuju da su na radno mjesto morali doći približno pola sata prije početka radnog vremena, te su ostajali pola sata duže od redovnog radnog vremena radi specifičnosti službe i potrebe vršenja primopredaje dužnosti, zaduživanja opreme i naoružanja, kao i razduživanja opreme i naoružanja,

- da tuženik tužitelju nije isplatio plaću odnosno naknadu plaće za 30 minuta rada tužitelja prije službenog početka turnusa, kao niti 30 minuta nakon službenog završetka radnog vremena turnusa,

- da je svako eventualno nepostupanje po nalogu da se na posao dolazi 30 minuta prije početka turnusa, odnosno da se sa posla odlazi 30 minuta nakon završetka turnusa, povlačio za sobom stegovnu odgovornost djelatne vojne osobe za kršenje tog pravila,

- da se takav način rada temeljio na usmenoj zapovijedi zapovjednika satnije i nije bio evidentiran,

- da je provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., utvrđeno kako neisplaćeni bruto dodaci tužitelja s osnova rada u turnusu od ponedjeljka do petka, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom, zbog pola sata ranijeg dolaska na posao i pola sata kasnijeg odlaska s posla, iznose ukupno 7.191,31 kn (cijena sata redovnog rada).

9. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i istom dosudio 954,45 EUR / 7.191,31 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže opisanim kao u točki I izreke pobijane odluke, utvrđujući da takav način rada predstavlja prekovremeni rad tužitelja, koji mu je tuženik dužan nadoknaditi.

10. Po ocjeni suda, raniji dolazak na posao od 30 minuta zbog zaduživanja opreme i naoružanja, preuzimanja radnih zadataka te radi otprate službe u trajanju od 30 minuta nakon radnog vremena zbog razduživanja naoružanja i predaje službe nema karakter prekovremenog rada na način definiran odredbama Zakona o radu. Međutim, tužiteljima se takav stalni način rada mora honorirati zbog čega oni po ocjeni suda imaju pravo na uvećanje plaće za svaki sat dodatnog rada odrađen po svakoj smjeni u turnusu i to po satnici redovnog rada sa obračunatim dodacima. Prigovor tuženika da se raniji dolazak na posao i kasniji odlazak s posla ne može priznati kao rad, sud ocjenjuje neosnovanim iz razloga što je sud utvrdio da je takva organizacija rada kod tuženika bila konstantna u cijelom utuženom periodu, a što proizlazi iz iskaza svjedoka i tužitelja. Iz tih razloga sud usvaja tužbeni zahtjev za iznos 954,45 EUR / 7.191,31 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama osim u odnosu na zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u dosuđenim bruto iznosima. Na preostali dio tražbine sud dosuđuje zateznu kamatu od dana dospijeća svake tražbine za isplatom plaće prema odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22; dalje: ZOO).

11. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava, suda prvog stupnja kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

12. Prema ustaljenoj sudskoj praksi u identičnoj činjeničnoj situaciji u kojoj djelatne vojne osobe, traže plaćanje vremena ranijeg dolaska na posao i kasnijeg odlaska s posla, kao trajne obveze zbog redovnog i urednog obavljanja radnih zadataka u radnom vremenu od 8 sati, vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena mora se honorirati djelatnim vojnim osobama po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima, kako je to pravilno i cijenio prvostupanjski sud (Vrhovni sud Republike Hrvatske Revr-466/07 i Revd-1867/21). Naime, člankom 153. stavak 2. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/13., dalje: ZSOS/2013) radno vrijeme je razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe. Ti poslovi koje su redovno tužitelji obavljali su svakako i zaduživanje opreme i naoružanja, upoznavanje sa dnevnom zapovijedi odnosno zadaćama koje slijede i događajima u prijašnjoj smjeni, otpravak službe, kao i organizirani transport u zadani objekt u kojem su obavljali zadaće.

13. Po ocjeni ovog suda, sud je pravilno spornu činjenicu među strankama utvrđivao uz pomoć svjedoka i saslušanjem tužitelja jer su oni iskazivali o uobičajenom načinu rada koji je bio obavezan za sve djelatne vojne osobe, dakle, nije se radilo o izuzetnim situacijama, pa je po ocjeni ovoga suda sporna činjenica obaveznog dolaska na radno mjesto 30 minuta prije početka radnog vremena i odlaska 30 minuta nakon završetka radnog vremena na pravilan način utvrđena. Kako sud nije utužene iznose dosudio s osnova prekovremenog rada, svi žalbeni navodi o evidenciji prekovremenog rada nisu pravno relevantni.

14. Po ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo iz članka 168., 169. stavak 1. i 2., te članak 14. ZSOS-a /2002, kao i članak 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 93/08., 23/09., 39/09., 90/10., 89/12.), članak 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 89/12., 89/12., 104/13.) te članak 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 104/13., 104/13., 150/13., 153/13., 71/16., 123/16., 112/17.) koji se primjenjuju i na djelatne vojne osobe sukladno članku 14. ZSOS-a/2002, odnosno članke 135. i 136. ZSOS-a/2013, kada je tužitelju dosudio neplaćeni jedan sat rada kojeg su oni proveli na radnom mjestu zbog toga što su bili dužni doći 30 minuta prije početka radnog vremena te ostati 30 minuta nakon završetka radnog vremena.

15. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

U Karlovcu 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Ivana Mašić