Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-4268/2019-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužitelja KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivani Lukšić Šimić, odvjetnici iz Splita protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 . koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz odvj. društva Matulić i Bilić d.o.o., odvj. u Splitu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 28. studenog 2024. u prisutnosti zamjenika pun. tužitelja K Varkaš odvj. u Splitu i zamj. pun. tuženika Bojanom Bogdan odvj. u OD Matulić & Bilić d.o.o., na ročištu za objavu presude održanom 13. siječnja 2025. god.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe 4.1. ugovora o kreditu "U Splitu, dana 06.06.2006. (slovima: šestog lipnja dvijetisućešeste) br. 9011493997, solemniziran od strane Marije Ivančić, javnog bilježnika iz Solina br: OU-350/06, zaključenog između tužitelja i tuženika koji glasi: " koja je promjenljiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana.".
II. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe 7.2. ugovora o kreditu "U Splitu, dana 06.06.2006. (slovima: šestog lipnja dvijetisućešeste) br. 9011493997, solemniziran od strane Marije Ivančić, javnog bilježnika iz Solina br: OU-350/06, zaključenog između tužitelja i tuženika koji glasi: "plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF, tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog ugovora.".
III. Dužan je tuženik, PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ukupan iznos od 41.130,84 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi u visini utvrđenoj sukladno odredbi članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi utvrđenoj u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine za svako polugodište po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku od dospijeća pa do isplate kako slijedi: 1. na iznos od 14,32 EUR od 31.07.2006. godine
2. na iznos od 14,29 EUR od 31.08.2006. godine
3. na iznos od 14,32 EUR od 30.09.2006. godine
4. na iznos od 14,24 EUR od 31.10.2006. godine
5. na iznos od 14,21 EUR od 30.11.2006. godine
6. na iznos od 14,19 EUR od 31.12.2006. godine
7. na iznos od 14,16 EUR od 31.01.2007. godine
8. na iznos od 14,13 EUR od 28.02.2007. godine
9. na iznos od 14,11 EUR od 31.03.2007. godine
10. na iznos od 14,08 EUR od 30.04.2007. godine
11. na iznos od 14,05 EUR od 31.05.2007. godine
12. na iznos od 14,02 EUR od 30.06.2007. godine
13. na iznos od 14,00 EUR od 24.08.2007. godine
14. na iznos od 83,81 EUR od 10.09.2007. godine
15. na iznos od 83,66 EUR od 29.10.2007. godine
16. na iznos od 83,52 EUR od 12.11.2007. godine
17. na iznos od 83,37 EUR od 19.12.2007. godine
18. na iznos od 83,23 EUR od 10.01.2008. godine
19. na iznos od 72,69 EUR od 28.02.2008. godine
20. na iznos od 124,39 EUR od 20.03.2008. godine
21. na iznos od 124,18 EUR od 10.04.2008. godine
22. na iznos od 123,98 EUR od 30.04.2008. godine
23. na iznos od 123,77 EUR od 31.05.2008. godine
24. na iznos od 123,57 EUR od 30.06.2008. godine
25. na iznos od 123,36 EUR od 31.07.2008. godine
26. na iznos od 123,15 EUR od 09.09.2008. godine
27. na iznos od 122,94 EUR od 10.10.2008. godine
28. na iznos od 127,36 EUR od 03.12.2008. godine
29. na iznos od 122,51 EUR od 09.12.2008. godine
30. na iznos od 0,35 EUR od 19.12.2008. godine
31. na iznos od 0,02 EUR od 31.12.2008. godine
32. na iznos od 150,95 EUR od 09.01.2009. godine
33. na iznos od 0,28 EUR od 31.01.2009. godine
34. na iznos od 20,50 EUR od 02.03.2009. godine
35. na iznos od 149,17 EUR od 07.03.2009. godine
36. na iznos od 15,05 EUR od 02.04.2009. godine
37. na iznos od 135,87 EUR od 15.04.2009. godine
38. na iznos od 171,47 EUR od 27.04.2009. godine
39. na iznos od 0,38 EUR od 30.04.2009. godine
40. na iznos od 12,59 EUR od 14.05.2009. godine
41. na iznos od 137,35 EUR od 23.06.2009. godine
42. na iznos od 136,56 EUR od 02.07.2009. godine
43. na iznos od 147,97 EUR od 16.07.2009. godine
44. na iznos od 144,07 EUR od 31.07.2009. godine
45. na iznos od 4,54 EUR od 15.09.2009. godine
46. na iznos od 4,41 EUR od 28.09.2009. godine
47. na iznos od 138,84 EUR od 12.10.2009. godine
48. na iznos od 2,67 EUR od 15.10.2009. godine
49. na iznos od 0,71 EUR od 02.11.2009. godine
50. na iznos od 293,00 EUR od 11.11.2009. godine
51. na iznos od 155,98 EUR od 11.12.2009. godine
52. na iznos od 60,49 EUR od 12.01.2010. godine
53. na iznos od 238,84 EUR od 12.02.2010. godine
54. na iznos od 176,49 EUR od 12.03.2010. godine
55. na iznos od 38,10 EUR od 13.04.2010. godine
56. na iznos od 131,04 EUR od 29.04.2010. godine
57. na iznos od 31,62 EUR od 12.05.2010. godine
58. na iznos od 167,57 EUR od 12.06.2010. godine
59. na iznos od 151,83 EUR od 17.06.2010. godine
60. na iznos od 33,25 EUR od 13.07.2010. godine
61. na iznos od 44,74 EUR od 06.08.2010. godine
62. na iznos od 139,15 EUR od 11.08.2010. godine
63. na iznos od 176,44 EUR od 23.08.2010. godine
64. na iznos od 153,49 EUR od 11.09.2010. godine
65. na iznos od 76,94 EUR od 04.10.2010. godine
66. na iznos od 177,89 EUR od 14.10.2010. godine
67. na iznos od 1,60 EUR od 02.11.2010. godine
68. na iznos od 170,91 EUR od 12.11.2010. godine
69. na iznos od 157,20 EUR od 11.12.2010. godine
70. na iznos od 95,66 EUR od 10.01.2011. godine
71. na iznos od 184,81 EUR od 11.01.2011. godine
72. na iznos od 44,96 EUR od 27.01.2011. godine
73. na iznos od 220,57 EUR od 02.02.2011. godine
74. na iznos od 116,43 EUR od 10.02.2011. godine
75. na iznos od 225,57 EUR od12.03.2011. godine
76. na iznos od 54,16 EUR od 12.04.2011. godine
77. na iznos od 0,06 EUR od 20.04.2011. godine
78. na iznos od 460,90 EUR od 22.04.2011. godine
79. na iznos od 131,58 EUR od 30.04.2011. godine
80. na iznos od 141,10 EUR od 11.05.2011. godine
81. na iznos od 0,02 EUR od 31.05.2011. godine
82. na iznos od 246,49 EUR od 09.07.2011. godine
83. na iznos od 352,76 EUR od 01.08.2011. godine
84. na iznos od 197,15 EUR od 12.08.2011. godine
85. na iznos od 10,92 EUR od 18.08.2011. godine
86. na iznos od 47,59 EUR od 07.09.2011. godine
87. na iznos od 190,00 EUR od 10.09.2011. godine
88. na iznos od 74,84 EUR od 12.10.2011. godine
89. na iznos od 40,40 EUR od 14.10.2011. godine
90. na iznos od 231,44 EUR od 31.10.2011. godine
91. na iznos od 6,52 EUR od 15.12.2011. godine
92. na iznos od 149,64 EUR od 31.12.2011. godine
93. na iznos od 31,84 EUR od 03.01.2012. godine
94. na iznos od 160,03 EUR od 12.01.2012. godine
95. na iznos od 76,59 EUR od 31.01.2012. godine
96. na iznos od 155,69 EUR od 07.02.2012. godine
97. na iznos od 82,41 EUR od 11.02.2012. godine
98. na iznos od 76,99 EUR od 12.03.2012. godine
99. na iznos od 245,90 EUR od 21.03.2012. godine
100. na iznos od 41,54 EUR od 30.03.2012. godine
101. na iznos od 64,26 EUR od 06.04.2012. godine
102. na iznos od 170,03 EUR od 10.04.2012. godine
103. na iznos od 199,55 EUR od 10.05.2012. godine
104. na iznos od 53,72 EUR od 12.05.2012. godine
105. na iznos od 205,14 EUR od 08.06.2012. godine
106. na iznos od 238,17 EUR od 11.07.2012. godine
107. na iznos od 64,81 EUR od 10.08.2012. godine
108. na iznos od 151,11 EUR od 11.08.2012. godine
109. na iznos od 50,65 EUR od 25.08.2012. godine
110. na iznos od 29,53 EUR od 10.09.2012. godine
111. na iznos od 181,48 EUR od 11.09.2012. godine 112. na iznos od 63,46 EUR od 10.10.2012. godine
113. na iznos od 163,66 EUR od 11.10.2012. godine 114. na iznos od 64,83 EUR od 12.11.2012. godine
115. na iznos od 551,43 EUR od 13.12.2012. godine
116. na iznos od 179,22 EUR od 31.12.2012. godine
117. na iznos od 50,28 EUR od 11.01.2013. godine 118. na iznos od 134,34 EUR od 28.02.2013. godine
119. na iznos od 78,70 EUR od 11.04.2013. godine
120. na iznos od 627,96 EUR od 8.05.2013. godine
121. na iznos od 2,16 EUR od 11.05.2013. godine
122. na iznos od 162,92 EUR od 31.05.2013. godine
123. na iznos od 61,11 EUR od 11.06.2013. godine
124. na iznos od 167,77 EUR od 11.07.2013. godine
125. na iznos od 46,35 EUR od 20.08.2013. godine
126. na iznos od 129,22 EUR od 10.09.2013. godine
127. na iznos od 19,58 EUR od 24.09.2013. godine
128. na iznos od 314,90 EUR od 30.09.2013. godine
129. na iznos od 74,09 EUR od 13.12.2013. godine
130. na iznos od 9,02 EUR od 10.01.2014. godine
131. na iznos od 12,44 EUR od 13.01.2014. godine
132. na iznos od 157,24 EUR od 15.01.2014. godine
133. na iznos od 8,61 EUR od 10.02.2014. godine
134. na iznos od 64,78 EUR od 12.02.2014. godine
135. na iznos od 35,50 EUR od 18.02.2014. godine
136. na iznos od 43,59 EUR od 10.03.2014. godine
137. na iznos od 58,29 EUR od 19.03.2014. godine
138. na iznos od 24,63 EUR od 11.04.2014. godine
139. na iznos od 58,99 EUR od 16.04.2014. godine
140. na iznos od 1146,33 EUR od 17.04.2014. godine 141. na iznos od 151,99 EUR od 30.04.2014. godine
142. na iznos od 150,26 EUR od 31.05.2014. godine
143. na iznos od 70,78 EUR od 30.06.2014. godine
144. na iznos od 13,82 EUR od 10.07.2014. godine
145. na iznos od 224,79 EUR od 06.08.2014. godine
146. na iznos od 24.640,87 EUR od 11.08.2014. godine
IV. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 14.456,81 Euro, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine
obrazloženje
1. U tužbi se navodi da su stranke 06.06. 2006. zaključili Ugovor o kreditu, broj 9011493997, za koji tužitelj ističe da je ništetan u pogledu odredbi koje se odnose na ugovaranje promjenljive kamatne stope i valutne klauzule, s time da traži isplatu određenog novčanog iznosa u ukupnom zbroju preplata po promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, dok podrednim tužbenim zahtjevom traži isplatu samo po osnovi valutne klauzule (za slučaj da sud utvrdi da je nastupila zastara potraživanja po osnovi promjenljive kamatne stope). Navodi da je kredit u cijelosti isplaćen 08.08.2014. god, prijevremeno. Ističe da sve odredbe predmetnog ugovora o načinu promjene kamatne stope i o valutnoj klauzuli su ništetne jer tužitelju nisu bile jasne i razumljive, a niti da mu je što posebno u vezi njihove primjene i značenja objašnjeno. Tužbeni zahtjev je preciziran podneskom od 17.09.2023. sukladno financijskom vještvu, te konačno preciziran podneskom od 24. travnja 2024. god. sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, koju je preinaku sud dopustio na ročištu od 28. studenog 2024. god.
2. U odgovoru na tužbu tužena ističe prigovor zastare i prekluzije isticanja ništetnosti, osporava osnovi i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je predmetni ugovor o kreditu u cijelosti prestao isplatom i zatvaranjem kredita s danom 08.08.2014.g, pa da je nastupila prekluzija podnošenja tužbe. Naglašava da je ugovaranje valutne klauzule izričito dopušteno odredbom čl. 22. ZOO-a., a isto tako i promjenljive kamatne stope odredbom čl. 26. ZOO-a.
3. U dokaznom postupku pregledana je cjelokupna pisana dokumentacija u spisu, provedeno financijsko vještačenje i saslušana tužitelj.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi Ugovor o kreditu, broj 9011493997, na temelju kojega je tuženik, stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 139.340,51 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika, važeće na dan korištenja kredita na ugovoreni rok otplate od 300 mjeseci, s kamatom od 4,35% godišnje promjenjivo i to o promjenljivoj kamatnoj stopi i to odredbi o valutnoj kaluzuli i promjenljivoj kamatnoj stopi, te isplata određenog iznosa na ime onoga što je tuženik neosnovano stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Dakle, predmet tužbenog zahtjeva je restitucijski zahtjev tužitelja za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu.
6. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan.
6.1. Zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (" švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost.
6.2. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. slijedi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Navedeno shvaćanje doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ugovora općenito neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (Rev-2245/2017). Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajnom istovjetnim ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
6.3. Dakle, zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (" švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018, dok restitucijski zahtjevi iz čl. 1111. ZOO zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina. Dakle, kako zastara počinje teći od dana donošenja navedene presude, a tužba je podnesena poštom, preporučeno dana 12.06.2019. to nije zastupila zastara, a prigovor tuženika je u tom dijelu neosnovan.
6.4. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive niti jasne kao niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe Ugovora o kreditima bile ništetne. Ta odluka je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je podnesena poštom, preporučeno dana 12.06.2019., pred sam istek roka, ali svakako u roku, tako da ni u tom pogledu nije nastupila zastara.
7. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
8. Naprijed navedene presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje ZZP), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
9. Temelj za pozivanje u individualnoj parnici na navedene odluke proizlazi iz odredbe članka 138.a. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme pokretanja postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku u kojem potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kao i iz odredbe članka 502.c. ZPP-a kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na utvrđenje iz kolektivnog spora, te u tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tužitelj se mogao pozvati na navedena utvrđenja bez obzira što se ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača.
10. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
11. Slijedom navedenog, temeljem citiranih zakonskih odredbi i kako pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u spisu broj P-1401/12, kao i Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018, obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženik proizlazila bi osnovanost tužbenog zahtjeva iz točke I. za utvrđenjem ništetnosti navedenih ugovornih odredbi.
12. Ipak, na okolnost provjere da li su stranke pregovarale o spornim odredbama prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, je li tuženik informirao tužitelja na prikladni način o ugovornim odredbama i njihovom značenju, a kako je navedeno pod točkom 9. i 9.1. provedeno i saslušanje tužitelja.
12.1. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. zauzeo je pravni stav da tuženiku treba omogućiti dokazivanje da je tužitelj kao potrošač bio obaviješten, prije zaključenja ugovora, o značenju promjenljive kamatne stope, i da su potrošaču od strane banke dani svi relevantni podaci i obavijesti o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima po kojima se ista mijenja. Dakle, ne dolazi do automatske primjene utvrđenja suda iz odluka donesenih u kolektivnom sporu, već tuženik ima pravo u pojedinačnim parnicama pa tako i u ovom postupku dokazivati da se je prilikom sklapanja ugovora s tužiteljicom pregovarao o spornim odredbama i da se stoga iste ne bi mogle smatrati nepoštenim, odnosno na tuženiku je teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu.
12.2. Tužitelj je iskazao da je 2006. godine po sklapanju braka odlučio kupiti stan te u tu svrhu trebao kredit. U to vrijeme kredit se mogao dignuti u eurima ili u CHF-u. Kunskih kredita koliko se sjeća nije ni bilo. U ponudi kredita u švicarcima kamatna stopa je bila 4,15%, a u eurima je bila 6% godišnje tako da je kredit u švicarcima je bio povoljniji i to je bio razlog da se za njega odluči, a iz nekog razloga da nije ni mogao uzeti kredit u eurima. Rata kredita da je ugovorena na 3.150,00 kn što je bila prva tri mjeseca, nakon toga je počela rasti i sljedećih 10 godina da se borio s otplatom, a na kraju je najveća rata bila 6 500 ili 6 600 kn pa da je nakon 10 godina, otprilike, prodao stan i zatvorio kredit. Prilikom zaključenja ugovora o kreditu da su mu u banci kazali kako su švicarski franci stabilna valuta i zapravo predstavljali ovaj kredit kao najpovoljniji proizvod banke, te da mu nisu ništa govorili niti o tome kada se i kako može promijeniti kamatna stopa odnosno o nekim parametrima izračuna promjene kamatne stope. Ugovor da je pročitao, ali iz istoga mu ovo nije bilo vidljivo. Ugovor da je već bio unaprijed otisnut kao formular banke koji ga je u banci dočekao spreman i da je sa time otišao kod JB na ovjeru potpisa. Ništa u vezi tog ugovora da nije mogao pregovarati niti mijenjati odredbe, to je bilo ponuđeno po principu "uzmi ili ostavi". Osobni bankar da mu je ukratko predstavio odredbe ugovora ali prikazujući mu ovu vrstu kredita kao najbolji proizvod i najpovoljniji. Navodi da nije mogao niti pretpostaviti da će kamata toliko narasti sa 4,15% na preko 6%. Osobni bankar mu nije spominjao nikakve moguće rizike ovakvog kredita a iste nije mogao niti pretpostaviti na ovaj način. Naveo ej da zna što znači promjenljiva kamatna stopa ali da nije mogao niti pretpostaviti kako će ista rasti i da će toliko narasti, a također da zna da valutna klauzula znači da je rata vezana uz tečaj određene valute.
12.3. Iskaz tužitelja logičan je i uvjerljiv. Neupitno je da kao laik po pitanju financijskih i bankarskih poslova ne zna i ne mora znati značenje pojedinih bankarskih izraza i odredbi, a iz njegova iskaza proizlazi da mu ništa u vezi samog ugovora nije objašnjeno, naprotiv d aje taj ugovor predstavljen kao najpovoljniji i najbolji bankovni proizvod.
12.4. Svakako iz iskaza tužitelja, te ostale dokumentacije u spisu, pa i samog Ugovora o kreditu (čl.2. – 2.1.) proizlazi da je tužitelj nastupao kao potrošač prilikom zaključenja spornog ugovora, da je kredit podigao za kupnju stambenog objekta. Iz iskaza tužitelja također, kao i priložene dokumentacija u spisu proizlazi da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, da se prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo o ugovornim odredbama čiju pravnu valjanost tužitelj osporava u ovom postupku, te posebno da tužitelju u pregovorima koji su prethodili zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu nije pružena točna i potpuna informacija u pogledu značaja i posljedica ugovaranja promjene kamatne stope.
13. Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.; dalje ZZP, kojeg obzirom na vrijeme zaključenja ugovora treba primijeniti) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Po st. 2. toga članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
13.1. Kako su u konkretnom slučaju izostali jasni i razumljivi kriteriji kojima svaki prosječni građanin može predvidjeti njihove ekonomske posljedice, neosnovani su navodi tuženika da sporne odredbe ne uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Prema tome, odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli su odlučujuće ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju ovisne su isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena čime takve odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja što dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti.
13.2. Osim toga osporavane odredbe suprotne su odredbi čl. 4. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. (čl. 10. ZOO).
14. Radi utvrđenja iznosa preplaćenih po naprijed navedenim osnovana, provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskom vjštaku za računovodstvo i financije VČ.
15. Vještvo je izrađeno stručno i detaljno, a vještak je podneskom od 31.10. 2023. otklonio prigovore na vještvo koje je tužena istaknula u svom podnesku od 24.03.2022. , te nakon toga ista više nije prigovarala vještvu.
16. Sukladno utvrđenju vještaka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 17.09.2023., odnosno nakon uvođenja Eura podneskom od 24.04.2024. koji se stoga i slijedom svega naprijed navedenog ukazuje osnovanim.
17. Pri tome, tužitelj osnovano potražuje zakonske zatezne kamate od uplate svakog pojedinog više plaćenog iznosa do isplate. Naime, tuženik je nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zakonske zatezne kamate od dana stjecanja pa do dana plaćanja. Ovo stoga što je tuženik profesionalac i u obveznom odnosu dužan je ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena.
18. Za napomenuti je da za odgovornost tuženika nije od utjecaja činjenica radi li se o naknadi štete ili stjecanju bez osnove s obzirom da je došlo do nastupanja štete kod tužitelja kada je postupanjem tuženika preplaćen i naplaćen zatraženi iznos, na što ukazuje i Županijski sud u Zagrebu u presudi Gž-969/2021 od 26. svibnja 2021.
19. Na posljetku za navesti je i to da iako je kredit otplaćen tužitelj ima pravni interes i osnove zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi ugovor jer je kogentnom odredbom čl. 327. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i dr.- dalje u tekstu: ZOO) izričito propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba time da je odredbom čl. 328. ZOO propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi dok je prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora time da ništetnost neke odredbe ugovora kako je to propisano odredbom čl. 324. st. 1. ZOO ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stoga se tuženikov prigovor prekluzije također ukazuje neosnovanim.
20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika i popisu troška tužitelja.
20.1. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku -odvjetniku i to: za sastav tužbe 500 bodova, za zastupanje na ročištima od 01.02.2022., 30.03.2022., 27.02.2024., 14.05.2024., 05.09.2024. i 28.11.2024. po 500 bodova, te za sastav 4 obrazložena podneska ( od ukupno 7 dostavljenih) po Tbr. 8. st. 1. Tarife po 500 bodova, a za tri preostala podneska po Tbr. 8. st. 3. ukupno 100 bodova, dakle ukupno 5.600 bodova, nadalje, za pristup ročištu za objavu presude priznato je 50 bodova, sve ukupno 5.650 bodova, što pomnoženo sa 2,00 eura daje 11.300,00 Eura, uvećano za 25% na ime PDVa u iznosu od 2.825,00 Eura, te troškove vještačenja u iznosu od 331,81 Euro, ukupno daje 14.456,81Euro.
20.2. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na pripremno ročište od 13.10.2021. koje je odgođeno prije početka raspravljanja, a obzirom je odgođeno upravo stoga što je tužitelj istog datuma predao podnesak koji je tek tada uručen pun, tuženika, pa je ovaj zatražio odgodu radi očitovanja. Nije mu priznat ni popisani trošak pristojbe tužbe obzirom da nema u spisu (niti espisu) dokaz o tome da je istu platio.
20.3. Obzirom na navedeno odlučeno je kao u izreci presude.
U Splitu, 13. siječnja 2025. godine
SUTKINJA
Maja Vukmir
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).
DNA:
- pun. tužitelja,
- pun. tuženika.
