Poslovni broj: P-2615/2022-29
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserka Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Antunu Missoni, odvjetniku iz Dubrovnika, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB; 92963223473, zastupana po odvjetnicima odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 13. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. 1 Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3214310692/08 koji je potvrđen ( solemniziran) po javnom bilježniku Anti Žderiću iz Ploča pod brojem OV- 4019/08 od 11. rujna 2008.g. koji glasi; .." u iznosu kunske protuvrijednosti….."
II Nalaže se tuženiku isplati tužitelju ukupan iznos od 3.268,03 EUR-a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose i to;
- na iznos od 3,25 EUR sa zateznom kamatom od 15.10.2008. g. do isplate
- na iznos od 10,23 EUR sa zateznom kamatom od 3.11.2008. g. do isplate
- na iznos od 11,05 EUR sa zateznom kamatom od 2.1.2009. g. do isplate
- na iznos od 12,63 EUR sa zateznom kamatom od 3.2.2009. g. do isplate
- na iznos od 13,34 EUR sa zateznom kamatom od 3.3.2009. g. do isplate
- na iznos od 11,81 EUR sa zateznom kamatom od 2.4.2009. g. do isplate
- na iznos od 11,20 EUR sa zateznom kamatom od 4.5.2009. g. do isplate
- na iznos od 9,34 EUR sa zateznom kamatom od 2.6.2009. g. do isplate
- na iznos od 7,30 EUR sa zateznom kamatom od 2.7.2009. g. do isplate
- na iznos od 7,91 EUR sa zateznom kamatom od 3.8.2009. g. do isplate
- na iznos od 9,65 EUR sa zateznom kamatom od 2.9.2009. g. do isplate
- na iznos od 8,26 EUR sa zateznom kamatom od 2.10.2009. g. do isplate
- na iznos od 8,09 EUR sa zateznom kamatom od 3.11.2009. g. do isplate
- na iznos od 9,83 EUR sa zateznom kamatom od 30.11.2009. g. do isplate
- na iznos od 9,65 EUR sa zateznom kamatom od 3.12.2009. g. do isplate
- na iznos od 11,27 EUR sa zateznom kamatom od 5.1.2010. g. do isplate
- na iznos od 12,74 EUR sa zateznom kamatom od 3.2.2010. g. do isplate - na iznos od 12,73 EUR sa zateznom kamatom od 3.3.2010. g. do isplate
- na iznos od 15,58 EUR sa zateznom kamatom od 6.4.2010. g. do isplate
- na iznos od 15,45 EUR sa zateznom kamatom od 4.5.2010. g. do isplate
- na iznos od 17,27 EUR sa zateznom kamatom od 4.6.2010. g. do isplate
- na iznos od 24,40 EUR sa zateznom kamatom od 5.7.2010. g. do isplate
- na iznos od 24,50 EUR sa zateznom kamatom od 19.8.2010. g. do isplate
- na iznos od 30,13 EUR sa zateznom kamatom od 3.9.2010. g. do isplate
- na iznos od 25,23 EUR sa zateznom kamatom od 4.10.2010. g. do isplate
- na iznos od 23,07 EUR sa zateznom kamatom od 3.11.2010. g. do isplate
- na iznos od 30,62 EUR sa zateznom kamatom od 3.12.2010. g. do isplate
- na iznos od 36,65 EUR sa zateznom kamatom od 5.1.2011. g. do isplate
- na iznos od 33,67 EUR sa zateznom kamatom od 2.2.2011. g. do isplate
- na iznos od 34,44 EUR sa zateznom kamatom od 2.3.2011. g. do isplate
- na iznos od 31,48 EUR sa zateznom kamatom od 4.4.2011. g. do isplate
- na iznos od 43,14 EUR sa zateznom kamatom od 2.6.2011. g. do isplate
- na iznos od 41,23 EUR sa zateznom kamatom od 4.7.2011. g. do isplate
- na iznos od 55,30 EUR sa zateznom kamatom od 2.8.2011. g. do isplate
- na iznos od 55,22 EUR sa zateznom kamatom od 2.9.2011. g. do isplate
- na iznos od 44,56 EUR sa zateznom kamatom od 3.10.2011. g. do isplate
- na iznos od 44,40 EUR sa zateznom kamatom od 2.11.2011. g. do isplate
- na iznos od 43,96 EUR sa zateznom kamatom od 2.12.2011. g. do isplate
- na iznos od 45,58 EUR sa zateznom kamatom od 5.1.2012. g. do isplate
- na iznos od 48,28 EUR sa zateznom kamatom od 17.2.2012. g. do isplate
- na iznos od 47,66 EUR sa zateznom kamatom od 14.3.2012. g. do isplate
- na iznos od 47,66 EUR sa zateznom kamatom od 14.3.2012. g. do isplate
- na iznos od 47,47 EUR sa zateznom kamatom od 24.4.2012. g. do isplate
- na iznos od 48,64 EUR sa zateznom kamatom od 23.5.2012. g. do isplate
- na iznos od 47,40 EUR sa zateznom kamatom od 23.7.2012. g. do isplate
- na iznos od 46,41 EUR sa zateznom kamatom od 22.8.2012. g. do isplate
- na iznos od 46,41 EUR sa zateznom kamatom od 22.8.2012. g. do isplate
- na iznos od 43,54 EUR sa zateznom kamatom od 24.9.2012. g. do isplate
- na iznos od 47,55 EUR sa zateznom kamatom od 21.11.2012. g. do isplate
- na iznos od 47,55 EUR sa zateznom kamatom od 21.11.2012. g. do isplate
- na iznos od 47,12 EUR sa zateznom kamatom od 21.12.2012. g. do isplate
- na iznos od 43,99 EUR sa zateznom kamatom od 24.1.2013. g. do isplate
- na iznos od 44,69 EUR sa zateznom kamatom od 21.2.2013. g. do isplate
- na iznos od 46,35 EUR sa zateznom kamatom od 25.3.2013. g. do isplate
- na iznos od 46,64 EUR sa zateznom kamatom od 24.4.2013. g. do isplate
- na iznos od 42,61 EUR sa zateznom kamatom od 21.5.2013. g. do isplate
- na iznos od 42,33 EUR sa zateznom kamatom od 21.6.2013. g. do isplate
- na iznos od 42,38 EUR sa zateznom kamatom od 24.7.2013. g. do isplate
- na iznos od 43,53 EUR sa zateznom kamatom od 23.8.2013. g. do isplate
- na iznos od 45,74 EUR sa zateznom kamatom od 26.9.2013. g. do isplate
- na iznos od 45,14 EUR sa zateznom kamatom od 23.10.2013.. g. do isplate
- na iznos od 46,13 EUR sa zateznom kamatom od 21.11.2013. g. do isplate
- na iznos od 45,49 EUR sa zateznom kamatom od 13.1.2014. g. do isplate
- na iznos od 45,49 EUR sa zateznom kamatom od 13.1.2014. g. do isplate
- na iznos od 47,34 EUR sa zateznom kamatom od 13.2.2014. g. do isplate
- na iznos od 48,59 EUR sa zateznom kamatom od 19.3.2014. g. do isplate
- na iznos od 46,74 EUR sa zateznom kamatom od 9.5.2014. g. do isplate - na iznos od 46,74 EUR sa zateznom kamatom od 9.5.2014. g. do isplate
- na iznos od 46,51 EUR sa zateznom kamatom od 9.6.2014. g. do isplate
- na iznos od 47,05 EUR sa zateznom kamatom od 8.7.2014. g. do isplate
- na iznos od 48,03 EUR sa zateznom kamatom od 6.8.2014. g. do isplate
- na iznos od 48,96 EUR sa zateznom kamatom od 5.9.2014. g. do isplate
- na iznos od 845,71 EUR sa zateznom kamatom od 3.10.2014. g. do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.577,95 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2025. godine do isplate, a koje kamate su do 31.07.2015. godine određene u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.
III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti potražuje da sud naloži tuženiku da mu isplati iznos od 255,81 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na točku br. II tužbenog zahtjeva kojom se zahtijeva utvrđenje ništetnosti odredba čl. 2. st. 1 Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3214310692/08.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom, dana 11. rujna 2008. godine zaključila Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila br.3214310692/08, koji je potvrđen ( solemniziran) po javnom bilježniku Anti Žderićuiz Ploča pod brojem OV- 4019/08 od 11. rujna 2008.g., a temeljem kojeg je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 13.954,66CHF, a što odgovara iznosu od 62.201,62 kn na dan isplate kredita. Predmetnim Ugovorom o kreditu tužiteljica se obvezala otplaćivati iznos kredita u 72 jednaka mjesečna anuiteta, te jednom posljednjem iznosu koji predstavlja odgođeni dio glavnice, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a, važećem na dan plaćanja. U čl. 1 predmetnog Ugovora o kreditu parnične stranke su ugovorile valutu obveze na način da su glavnicu odobrenog iznosa kredita obračunali prema valuti CHF, dok su čl. 2 parnične stranke ugovorile kamatu od 6,80% godišnje, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. U predmetnom Ugovoru o kreditu tuženik je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak kao i odredba čl.2 kojom je ugovorena redovna kamatna stopa a koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije tužiteljicu kao potrošača, u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope kao ni sve potrebne parametre bitne za donošenje valjane odluke o ugovaranju valutne klauzule uz koju je glavnica vezana za švicarski franak, pa je tuženik, koristeći navedene ugovorne odredbe,postupao jednostrano i nepošteno protivno načelu savjesnosti i poštenja u pravnom prometu. Tuženik nije pregovarao s tužiteljicom o promjeni visine kamatne stope, čime su povrijeđena prava i interesi tužiteljice kao potrošača, a s druge strane govor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope,niti su tužiteljicu na transparentan način bili objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama Ugovora o kreditu, čime bi joj bilo omogućeno da na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje na nju proizlaze. Poziva se na presude sudova Republike Hrvatske i zaključeno na presudu Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 03.09.2019. godine, te se poziva na odredbu čl118 Zakona o zaštiti potrošača. Konačno, predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi djelomičnu ništetnost predmetnog Ugovora, te naložiti tuženiku da plati tužitelju iznos od 3.268,03 eura na ime preplate zbog ugovorene valutne klauzule, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja iz razloga što uplate nisu vršene samo od strane tužitelja nego od strane drugih osoba. Tuženik nadalje ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu u zastari. Poziva se na odluku VSTH poslovni broj Rev-2221/18 od 03.09.2019. godine kojom je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu kojim se utvrđuje da su Banke (pa tako i tuženik) povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tuženik ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Tuženik je tužitelja kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina. Tuženik ističe kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj i tuženik dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Navedeno je razvidno iz činjenice kako se u ponudi tuženika nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, pri čemu su različiti financijski proizvodi imali različite uvjete. Tuženik je naime prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama (čl. 308. NN 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Također nije nepoštena niti odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni, koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa, odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj. Sukladno navedenoj noveli ZIDZPK 112/12 tuženik je kao Banka bio u obvezi definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima, kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja), a što je tuženik i učinio. Deklaratorna zaštita koju traži tužitelj u ovoj stvari usmjerena je na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju. Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih, tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan. Ukoliko bi sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na glavnicu, a što tuženik osporava, tužitelj bi eventualno imao pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos i to od podnošenja tužbe, a sve iz razloga jer je tek podnošenjem predmetne tužbe tužitelj postavio zahtjev prema tuženiku za povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten te ga se sukladno izraženom shvaćanju VSRH u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim. Predlaže da sud odbaci tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ga odbije.
3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izračun preplaćenih iznosa u kreditu (list 9-13 spisa), u otplatni plan kredita (list 14-22 spisa), Ugovor o kreditu (list 23-27 spisa), u obavijest o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope (list 51-60 spisa), u Opće uvjete promjene kamatnih stopa tuženika u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (list 61-66 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po Darfin d.o.o. (list 105-116 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice (list 214-215 spisa).
4. Među strankama nije sporno da su parnične stranke dana 11.09.2008. godine sklopile Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila br.3214310692/08, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit za u iznosu od 13.954,66 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate uz rok otplate od 72 jednaka mjesečna anuiteta uz redovnu kamatu od 6,80% godišnju, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora.
5. Sporno je da li su odredbe o valutnoj klauzuli ništetne, sporno je da li je nastupila zastara potraživanje, te je sporna visina tužbenog zahtjeva i tijek zakonskim zateznih kamata.
6. Temeljem provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Podneskom od 20.07.2023. godine tužitelj je povukao tužbeni zahtjev u odnosu na točku br. II tužbenog zahtjeva kojom se zahtijeva utvrđenje ništetnosti odredba čl. 2. st. 1 Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3214310692/08, a koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, te uskladio svoj tužbeni zahtjev sukladno provedenom vještačenju u dijelu u kojem se isti odnosi na ništetnost valutne klauzule.
8. Tuženik je izjavio da je suglasan s povlačenjem u odnosu na utvrđenje ništetnim odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, te je sud, te je sud sukladno čl. 193 st. 2 ZPP-a odlučio kao i izreci rješenja.
9. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.04.2005. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
10. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak:
- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,
- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III- 2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,
- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.
11. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 01.04.2005. do 31. 12 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
12. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).
13. Dakle ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora provedu dokazi i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača.
14. Na tu okolnost proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice koja je iskazala kako prije i prilikom potpisivanja predmetnog ugovora nitko joj od djelatnika tuženika nije spomenuo a niti objasnio što znači valutna klauzula u CHF niti koji su rizici sklapanja ugovora s takvom klauzulom. Djelatnik auto kuće u kojoj su kupili vozilo sam je sastavio sve papire te je cijelo vrijeme upućivao na sklapanje ugovora u CHF navodeći kako je to najpovoljniji i najjeftiniji kredit. Imali su mogućnost sklopiti ugovor u drugoj valuti no upravo zbog tog upućivanja na CHF sklopili su takav ugovor. Sve plaćene rate platila je tužiteljica i to putem trajnog naloga. Nisu imali mogućnosti pregovarati o pojedinim odredbama ugovora. Vozilo su kupili za kućne potrebe dok prilikom sklapanja ugovora isti nije pročitala, a zbog okolnosti u kojima ga je potpisala.
15. Ovakvom iskazu sud je u cijelosti poklonio vjeru obzirom je isti dat životno i logično te sud nije imao nikakvog razloga posumnjati u isti, a isti je također i u skladu s ostalim dokazima koji se nalaze u spisu. Iz navedenog, ovaj sud zaključuje da je u ovom slučaju prednik tuženika postupio na isti način kako je to utvrđeno tijekom postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da tužitelja nije u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, te je sud zaključio da se u ovom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.
16. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika promjene valute po srednjem tečaju tuženika iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.
17. Uvidom u Ugovor o kreditu, plan otplate, a poglavito iz nalaza i mišljenja vještaka, a koji dokaz je sud prihvatio jer je dan stručno, sažeto i jasno, te uzimajući u obzir činjenicu da stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu vještva, sud je utvrdio da se za trajanja kredita tečaj mijenjao od 4,6160 do 6,5424 te je utvrđeno da je tužitelj počeo s otplatom kredita odnosno da je prvi anuitet kredita dospio 01.10.2008., a da je posljednji utuženi anuitet tužitelj platio 01.10.2024. godine. Tuženik ne spori da je tužitelj platio sve anuitete.
18. Na okolnost visine utuženog potraživanja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem te je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka i iz dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđeno da razlika između visine ugovorenih kamata određenih u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu i iznosa računatih temeljem promijenjene kamate i tečaja koje su tužitelju naplaćene za predmetno razdoblje iznosi 3.268,03 eura.
19. Na ovakav nalaz i mišljenje stranke nisu istaknule prigovor matematičke prirode, a iz kojeg razloga sud nije proveo dokaz saslušanjem vještaka obzirom smatra da bi isto bilo u suprotnosti s načelom ekonomičnosti, a s druge strane, obzirom da stranke nisu isticale prigovor na matematički izračun datog vještva, time je visina tužbenog zahtejva, a kako ju je postavio vještak, postala nesporna, dok sud ne utvrđuje nesporne činjenice.
20. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1111. ZOO jer je tuženik stekao taj iznos bez osnove.
21. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, sud je u tom dijelu također poklonio vjeru iskazu tužiteljice u dijelu u kojem je ista navela kako je ona osobno platila sve rate kredita i to putem trajnog naloga, a slijedom čega prigovor tuženika smatra neosnovanim.
22. Tuženik se protivio povlačenju tužbenog zahtjeva u odnosu na kondemnatorni dio povučenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 255,81 eura.
23. Sukladno čl. 193 ZPP-a, nakon što se tuženik upusti u raspravljanje u glavnoj stvari, tužitelj može povući tužbu samo uz pristanak tuženika. Kako se tuženik protivio povlačenju, to se smatra da povlačenja nema, odnosno u konkretnom slučaju da egzistira onaj tužbeni zahtjev koji je bio postavljen prije djelomičnog povlačenja, odnosno da tužitelj potražuje iznos od 3.523,84 eura (26.550,38 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose. Stoga je za razliku između dosuđenog iznosa i prvotno potraživanog iznosa (255,81 eura), valjalo odbiti tužbeni zahtjev, a kako je i učinjeno u točki III izreke presude.
24. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je tužitelju dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava tužbe prema Tbr 7/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 02.04.2023. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 13.04.2023. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 20.07.2023. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 15.02.2024. prema Tbr 8/3 25 bodova, te trošak pristupa na ročište dana 02.12.2024. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno iznosi 525 bodova, odnosno 1050,00 eura, a što uvećano za iznos PDV-a čini iznos od 1.312,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 265,45 eura, tako da ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 1.577,95 eura. Na dosuđeni trošak sud je odredio kamate sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.
25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude
U Zagrebu, 13. siječnja 2025. godine
Sudac:
Biserka Pavković Fućak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.
Dna:
tužitelj po punomoćniku
tuženik po punomoćniku