Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1917/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Penić Lukač, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. tuženika OT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Robert Jančik, odvjetnik u Zagrebu i II. tuženika ĆT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Letica, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama I. i II. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-786/2018-36 od 20. travnja 2022., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj P-786/2018-40 od 6. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba I. tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-786/2018-36 od 20. travnja 2022., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-786/2018-40 od 6. svibnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkama II., V. i VI. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba II. tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-786/2018-36 od 20. travnja 2022., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-786/2018-40 od 6. svibnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I., V. i VI. izreke.

II. Odbijaju se zahtjevi I. i II. tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, ispravljenom rješenjem istoga suda poslovni broj P-786/2018-40 od 6. svibnja 2022., je odlučeno:

„I. Nalaže se II tuženiku ĆT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], platiti tužiteljici BT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], iznos od 3.000 Eur sa zateznim kamatama od 21. veljače 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se I. tuženiku OT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], platiti tužiteljici BT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], iznos od 7.114,00 kn, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kako slijedi:

- na iznos od 1.176,00 kuna od 11.03.2015. do isplate,

- na iznos od 1.173,00 kuna od 11.04.2015. do isplate,

- na iznos od 1.165,00 kuna od 29.05.2015. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kuna od 07.07.2015. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kuna od 30.07.2015. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kuna od 22.09.2015. do isplate, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži naložiti I. tuženiku OT da joj plati iznos od 2.400,00 kn sa zateznim kamatama:

- na iznos od 1.200,00 kuna od 11.08.2015. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kuna od 11.10.2015. do isplate

kao i zahtjev za zatezne kamate na iznos od 1.200,00 kn od 4. srpnja 2015. do 6. srpnja 2015.

IV. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi koji glase:

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji osobnog automobila SUZUKI SX4 1,5 godište 2007, broj šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka], a koji ugovor je imenovan kao Ugovor o korištenju osobnog automobila sklopljen dana 20.02.2015. godine između tužitelja, i to BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika, i I. tuženika, i to AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davalaca, raskinut po sili zakona dana 13.10.2015. godine.

II. Nalaže se I. tuženiku, i to AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tuženiku, i to ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , da tužitelju, i to BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplate iznos od 3.000,00 EUR (slovima: tri tisuće eura) u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, i to u razdoblju do 31. srpnja 2015. godine, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a koja kamata teče od dana 21.02.2015. godine pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se I. tuženiku OT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], platiti tužiteljici BT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], iznos od 2.234,00 kn sa zateznim kamatama od 3. ožujka 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se I. tuženiku, i to AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju, i to BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.000,00 (slovima: tri tisuće kuna) i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a koja kamata teče od dana dospijeća svakog pojedinog dužnog iznosa, pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici BT trošak parničnog postupka i to OT u iznosu od 1.008,00 kn, te tuženiku ĆT u iznosu od 9.492,00 kn, sve sa zateznim kamatama od 20. travnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženika OT i ĆT za naknadu parničnog troška.“

2. Protiv točaka II., V. i VI. izreke presude I. tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. II. tuženik je podnio žalbu protiv točaka I., V., i VI. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu, podredno istu ukine i vrati prvostupanjskom sud na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

4. Žalbe I. i II. tuženika nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni.

6. Neosnovni su žalbeni navodi II. tuženika kojima pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo II. tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 3.000,00 eur, iako je tužiteljica tražila da navedi iznos II. tuženik plati solidarno s I. tuženikom, čime ukazuje da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o dijelu zahtjeva da I. tuženik solidarno s II. tuženikom isplati tužiteljici iznos od 3.000,00 eur.

7. Prvostupanjski sud je, primjenom odredbe članka 339. st. 1. i 340. st. 2. ZPP, dopunskom presudom poslovni broj P-786/2018-48 od 13. studenoga 2024. odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži da se naloži I. tuženiku OT da solidarno s II. tuženikom ĆT isplati tužiteljici iznos od 3.000,00 eur zajedno sa zateznom kamatom, pa je neosnovna žalbeni prigovor II. tuženika da sud prvog stupnja nije odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva.

8. Prvostupanjski sud je nadalje ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza, te njihove ocjene sukladne odredbi čl. 8. ZPP, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za raskidom Ugovora o korištenju osobnog vozila sklopljenog 20. veljače 2015. s I. tuženikom, putem II. tuženika kao posrednika, te zahtjev za isplatom iznosa od 3.000,00 eur na ime iznosa koji je tužiteljica predala II. tuženiku prilikom sklapanja ugovora i iznosa koje je otplatila na ime rata kredita za vozilo koje je bilo predmet ugovora.

10. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica kao korisnik 20. veljače 2015. sklopila s I. tuženikom OT kao davaocem Ugovor o korištenju osobnog vozila kojim I. tuženik daje a tužiteljica preuzima osobni automobil S SX 41,5, godište 2007, reg. oznake [registarska oznaka],

- da je posrednik u tom pravnom poslu bio II. tuženik ĆT, koji je tužiteljici predao u posjed vozilo, primio od tužiteljice ugovoreni iznos od 3.000,00 eur te Ugovor donio tužiteljici na potpis,

- da se ugovorom tužiteljica obvezala otplaćivati rate kredita koje dospijevaju svakog 5. u mjesecu u iznosu od 1.200,00 kn, te je ugovoreno da će nakon isteka kredita auto biti prepisan na tužiteljicu,

- da je tužiteljica prema dogovoru s II. tuženikom i sadržaju ugovora platila 3.000,00 eur za vozilo II. tuženiku ĆT, te nastavila otplaćivati kredit za vozilo u korist I. tuženika OT, te je sklopila policu kasko osiguranja i za istu platila premiju,

- da je tužiteljica u listopadu 2015. s predmetnim osobnim vozilom imala prometnu nezgodu u mjestu [adresa] kada je vozilom naletjela na srnu, te je vozilo odvezeno na popravak u autolimarsku radionu ĐT,

- da je vozilo iz radione ĐT od strane LT prevezeno u radionu II. tuženika ĆT nakon što je II. tuženik ĆT o nezgodi obavijestio LT,

- da je tužiteljica nakon prometne nesreće, pokušaja popravka vozila i naplate kaska saznala da je II. tuženik dogovorio s LT da će vozilo dati na korištenje tužiteljici uz naknadu i obvezu nastavka plaćanja kredita, da za navedeno nije znao niti I. tuženik AT koji je vozilo ranije dao na korištenje LT pod uvjetom nastavka otplaćivanja kredita umjesto I. tuženika,

- da je tužiteljica od preuzimanja vozila uredno plaćala rate kredita za vozilo te je iste prestala plaćati nakon prometne nezgode kada je saznala za dogovor II. tuženika s LT,

- da je tužiteljica Ugovor potpisala uvjerena da ga sklapa s I. tuženikom OT koji je naveden u Ugovoru kao davatelj vozila na korištenje, ne znajući da je II. tuženik ĆT sve u vezi prodaje vozila dogovarao s LT, kojeg je tužiteljica vidjela tek nakon nezgode s vozilom i tada je prvo bila uvjerena da je on I. tuženik AT sve dok joj nije donio punomoć

I. tuženika od 10. listopada 2015.,

- da je II. tuženik ĆT pokušao trošak popravka naplatiti po polici kasko osiguranja koju je ugovorila tužiteljica za što LT nije imao punomoć pa je Sporazum o nagodbi s osiguranjem osobno potpisao I. tuženik AT, a trošak popravka je isplaćen trgovačkom društvu II. tuženika ĆT.

11. Naprijed navedena utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, budući je sud prvog stupnja na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

12. Kako I. i II. tuženici u žalbama samo preocjenjuju izvedene dokaze, te ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavljaju samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, ne mogu se prihvatiti žalbeni prigovori nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je Ugovor o korištenju osobnog automobila od dana 20. veljače 2015. po svom sadržaju ugovor o kupoprodaji vozila s odgodnim uvjetom otplate kredita za kupnju vozila koji je teretio I. tuženika OT, a na koji uvjet je tužiteljica pristala potpisom Ugovora.

14. Odredbom čl. 297. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) propisano je da je ugovor je sklopljen pod uvjetom ako se nastanak ili prestanak njegovih učinaka zavisi od buduće i neizvjesne činjenice. Stavkom 2. istog članka propisano je da kada je ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom pa se uvjetu udovolji učinci ugovora nastaju od trenutka njegova sklapanja, osim ako iz zakona, naravi posla ili volje strana ne proističe što drugo.

15. Kako je u konkretnom slučaju konačna otplata kredita, odgodni uvjet, jer učinak Ugovora u dijelu prijenosa vlasništva vozila na ime tužiteljice, ovisi od buduće i neizvjesne okolnosti (otplati kredita), a tužiteljica je kredit prestala plaćati nakon prometne nezgode i saznanja da II. tuženik nije imao ovlaštenje I. tuženika za sklapanje Ugovora, prvostupanjski sud zaključuje da ugovor nije niti sklopljen te odbija zahtjev tužiteljice za raskidom ugovora.

16. Nadalje, prvostupanjski sud pravilnom primljenom odredbe članka 1111. ZOO nalaže II. tuženiku ĆT da isplati tužiteljici iznos od 3.000,00 eur koji mu je tužiteljica predala prilikom preuzimanja vozila, te nalaže I. tuženiku OT da tužiteljici isplati iznos od 7.114,00 kn na ime rata kredita koje je tužiteljica otplatila za predmetno vozilo.

17. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

18. Kako iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je II. tuženik ĆT bez odobrenja I. tuženika OT predao tužiteljici osobno vozilo držeći tužiteljicu u uvjerenju da ugovor sklapa s I. tuženikom, pri čemu je od tužiteljice primio iznos od 3.000,00 eur, dužan je na temelju odredbe čl. 1111. ZOO vratiti tužiteljici iznos od 3.000 eur koji je stekao bez valjane pravne osnove.

19. S obzirom je tužiteljica u razdoblju korištenja vozilom platila rate kredita, čime se smanjila kreditna obveza I. tuženika, te je I. tuženik navedenim uplatama stekao korist, I. tuženik AT u obvezi je, na temelju odredbe članka 1111. ZOO, vratiti tužiteljici iznos od 7.114,00 kn.

20. Tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu koje sukladno odredbi čl. 1115. ZOO teku od uplate pojedinih iznosa, jer je II. tuženik AT mogao znati iz izvoda Splitske banke da rate kredita u njegovu korist otplaćuje tužiteljica s kojom nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu.

21. Neosnovano I. tuženik pobija prvostupanjsku presudu navodeći da nije poznavao tužiteljicu i II. tuženika, da nije ovlastio II. tuženika na sklapanje ugovora, te da je tužiteljica otplatom rata kredita ispunila obvezu GT koji se I. tuženiku obvezao vratiti rate kredita, pa da je korist otplatom rata kredita postigao ŠT a ne I. tuženik. Pored utvrđenih činjenica da je tužiteljica za vrijeme korištenja vozila plaćala rate kredita banci, što je I. tuženiku kao klijentu banke i obvezniku otplate kredita moralo biti poznato, I. tuženik je uplatama tužiteljice stekao korist pa je za predmetno potraživanje tužiteljice neodlučno kakav je dogovor I. tuženik imao s NT.

22. Žalbeni navodi II. tuženika kojima se osporava zaključak prvostupanjskog suda da je predmetni Ugovor po svom sadržaju ugovor o kupoprodaji motornog vozila nisu odlučni jer je u žalbenoj fazi postupka sporno ima li tužiteljica pravo na povrat iznosa koji je predala II. tuženiku prilikom preuzimanja vozila. S obzirom je tužiteljica II. tuženiku predala iznos od 3.000,00 eur bez pravne osnove, ima pravo na povrat navedenog iznosa od II. tuženika. Valja navesti da nije odlučno kako je nazvan prijeporni ugovor i koji je njegov sadržaj jer II. tuženik nije bio stranka tog ugovora, te se povrat iznosa od 3.000,00 eur ne traži na temelju ugovora nego temeljem okolnosti da je II. tuženik navedeni iznos stekao bez valjane pravne osnove.

23. Odluka o troškovima postupka također je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. ZPP).

24. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

25. Tuženicima nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nisu uspjeli sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP).

U Zagrebu 13. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić