Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-5538/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja PĐ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koga zastupa JJ, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika RA d.d. /[osobni identifikacijski broj]/ sa sjedištem u [adresa], koga zastupa JG, odvjetnik u Odvjetničkom društvu G i G d.o.o. iz [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2055/2022-25 od 18. listopada 2024., nadnevka 13. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje odluka o troškovima pod stavkom IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2055/2022-25 od 18. listopada 2024. i u dijelu kojim tuženiku nije priznat trošak prvostupanjskog postupka.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2055/2022-25 od 18. listopada 2024. pod stavkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 642,38 eura sa zateznim kamatama od 18. listopada 2024. do isplate. Tuženiku nije priznat zahtijevani trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.912,50 eura.
2. Protiv odluke o troškovima žali se tuženik iz razloga određenog člankom 353. stavkom 1. točkom 3. u vezi s člankom 381. i člankom 167. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).
2.1. Tuženik predlaže preinaku odluke o troškovima slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 125,00 eura.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Sporna je po tuženiku odluka o troškovima prvostupanjskog suda, utoliko što smatra da je sud trebao o troškovima postupka odlučiti po odredbi članka 154. stavku 2. ZPP-a, odnosno uzeti u obzir i njegov uspjeh u parnici s obzirom da je tužitelju na ime restitucijskog zahtjeva kao posljedici utvrđene djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu od 30. ožujka 2005. dosuđen iznos od 89,99 eura, a za daljnji iznos od 1.570,98 eura odbijen zahtjev.
6. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je odlučio da je tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove i sam snositi svoje troškove prvostupanjskog postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
7. Naime, rješenja o raspoređivanju troškova moraju zasnivati na istim ili sličnim principima, bez obzira kako glase konkretna pravila, a to je svrsishodnost, racionalnost i pravednost, što znači da je prilikom odlučivanja o troškovima sud dužan uzeti u obzir držanje stranaka prije i tijekom parnice, složenost postupka i raznolikost razloga zbog kojih se parnica vodi i kako je okončana.
8. Tuženik je svojim držanjem prije i tijekom parnice u cijelosti osporavao osnovu i visinu tužbenih zahtjeva, ponavljajući svoja pravna shvaćanja predmetnog spora, neovisno o postavljenim tužbenim zahtjevima, i nije iako je mogao i bio svjestan tužiteljevog uspjeha, ponudio matematički izračun razlike u anuitetima kredita (obračun anuiteta prema početnom tečaju CHF).
9. Prema tome, kako je tužitelj u konačnici uspio u parnici sa zahtjevom na utvrđenje i restitucijskim zahtjevom za isplatu iznosa od 89,99 eura, te kako zbog djelomičnog smanjenog restitucijskog zahtjeva, odnosno djelomično povučene tužbe, nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem određenog po sudu i tuženikovog protivljenja djelomičnom povlačenju tužbi, posljedično čemu je odbijen restitucijski zahtjev za daljnji iznos od 1.570,98 eura, tuženik nije imao posebnih troškova, to je tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove i sam snositi svoje troškove, kako je to pravilno odlučio i prvostupanjski sud
10. Svaka drugačija odluka o troškovima postupka nepoštenog trgovca na teret potrošača, što je slučaj u predmetnom postupku, ne samo da nije u skladu sa principima koji se moraju uzeti u obzir u pronalaženju rješenja o troškovima, neovisno kako pravila o troškovima glase, već rezultira i ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljevog (potrošačevog) prava na pristup sudu i odvraćanjem potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredbi (Odluke Suda Europske unije u predmetu broj C-224/19, C-259/19, presuda po zahtjevu broj 72152/13 od 16. rujna 2016.).
11. Stoga, nije u pravu tuženik kada tvrdi da je o parničnom trošku prvostupanjski sud trebalo odlučiti primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a jer da on "ne može snositi trošak parničnog postupka koji je nastao neosnovano postavljanjem previsokog tužbenog zahtjeva."
12. Budući da tuženik nije naveo konkretne povrede i propuste koje je po njemu prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o parničnim troškovima pod stavkom IV. izreke presude, već se samo pozvao na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se i ta odluka može pobijati, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o parničnim troškovima pod stavkom IV. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.
13. Tuženiku nije priznat trošak žalbe jer nije uspio sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
14. Zaključno ispitivanjem odluke o troškovima prvostupanjskog postupka nije utvrđen razlog pobijanja po tuženika, razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 381. za stavak II.).
U Zagrebu 13. siječnja 2025.
Sutkinja:
Slavica Garac