Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5707/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Penić Lukač, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupana po punomoćniku Šimi Mrdeži, odvjetniku u Šibeniku, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupana po zakonskom zastupniku Općinsko državno odvjetništvo Šibenik, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-657/2021 od 27. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-657/2021 od 27. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je tužiteljica FZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica čest. br. 2019/10 K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] u cijelosti, pa se ovlašćuje tužiteljica zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva vrhu predmetne nekretnine na svoje ime u cijelosti, a sve uz istodobni izbris istog prava sa imena Republika Hrvatska.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica FZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica dijela kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], a koji dio je prikazan i označen točkama i slovima A-B-C-D-A, na skici mjesta očevida, siječanj 2020. godine, koju je izradio stalni sudski vještak za geodeziju Mario Mikulandra, dipl.ing.geod., a koja skica je sastavni dio ove presude. "

2. Protiv presude žali se tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem da je tužiteljica vlasnica čest. br. 2019/10 k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], te dijela. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] koji je prikazan i označen točkama i slovima A-B-C-D-A u nalazu vještaka za geodeziju Maria Mikulandre.

7. Tužiteljica tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji da je vlasništvo spornih nekretnina stekla nasljeđivanjem iza smrti oca, pokojnog JZ, kao i da su se sporne nekretnine nalazile u dugogodišnjem nesmetanom posjedu prednika tužiteljice.

8. Iz stanja spisa i rezultata dokaznog postupka proizlazi:

- da je zemljišnim knjigama kao vlasnica prijepornih nekretnina upisana tužena na temelju prijedloga od 3. siječnja 2002. (br. Z-19/02),

- da je u posjedovnom listu u zemljišnim knjigama sporna nekretnina kč. br. [katastarska čestica] označena kao šuma, neplodno zemljište, a sporna nekretnina kč. br. [katastarska čestica] kao kuća,

- da iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga (list 49 spisa) proizlazi da je na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] upisano „pravo vlasnosti kao općenarodna imovina, organ upravljanja, općine Vodice“ (od 1958. godine), Šumsko gospodarstvo Šibenik (od 1966. godine), te da je 1939. godine u zemljišnim knjigama prikazana agrarna prijava F,

- da je kuću na kč. br. [katastarska čestica] sagradio otac tužiteljice 1968. godine, te da su sporne nekretnine bile ograđene suhozidom i prije nego je izgrađena kuća, te su bile u posjedu oca tužiteljice, a prije ih je posjedovao djed tužiteljice J (umro 1941.), kojemu je nekretnina služila za ispašu i čuvanje ovaca, a nakon njegove smrti na isti način nekretninu je nastavila koristiti baka tužiteljice ĆZ sa svojom malodobnom djecom,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta ČZ dilp. ing. Proizlazi da je dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji dio je prikazan i označen slovima A-B-C-D-A na skici mjesta očevida, prema sjeverozapadu i jugozapadu ograđen betonskim zidom, dok prema sjeveroistoku i jugoistoku granicu čini ponegdje gomila kamenja. Na opisanom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] se nalazi prizemni objekt koji nosi katastarsku oznaku čest. zem. [katastarska čestica] iste K.O., a iz skice vještaka je razvidno da je manji dio objekta položen i na čest. br. 2019/3 K. O. [katastarska općina].

9. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, budući je sud prvog stupnja na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Tužena u žalbi prvenstveno iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza pogrešno smatrajući da iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi nekretnina u prošlosti bila ograđena ili da bi bila u posjedu fizičke osobe.

11. Prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom iskaza svjedoka i tužiteljice utvrdio da je tužiteljica sama i putem svojih pravnih prednika u dugogodišnjem nesmetanom posjedu prijeporne nekretnine, da je otac tužiteljice na predmetnoj nekretnini 60-ih godina prošlog stoljeća izgradio kuću prizemnicu, dok je nekretnina i prije toga bila u posjedu djeda i bake tužiteljice koji su nekretnine koristili za ispašu i čuvanje ovaca, te je bila ograđena suhozidom.

12. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti činjenicu da prijeporna nekretnina nije sadržana u rješenju o nasljeđivanju iza smrti prednika tuženika. Navedena okolnost nije odlučna jer tužiteljica zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva temelji na tvrdnji da je pravo vlasništva stekla dosjelošću.

13. Dosjelost je jedan od originarnih načina stjecanja stvarnih prava što znači da posjednik izvorno - originarno stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom propisano vrijeme. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Tako se uz činjenicu originarnog stjecanja prava vlasništva kao što je dosjelost vezuju pravni učinci i pretpostavke tog stjecanja te je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću.

14. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužiteljica putem svojih pravnih prednika u samostalnom posjedu prijeporne nekretnine svakako od 1968. kada je otac tužiteljice izgradio kuću na nekretnini a i ranije jer su nekretninu prije njega posjedovali baka i djed tužiteljice.

15. Na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da je tužiteljica u konkretnom slučaju dokazala da se nalazi u samostalnom i poštenom neprekidnom posjedu utužene nekretnine kakav posjed su ove nekretnine imali ranije njezini prednici još od 1968. i ranije, te da su istekom roka od 40 godina iz čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZV) ispunili zakonske uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

16. Naime, odredbom čl. 159. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (stavak 1.). Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 2.). Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (stavak 3.) Samostalni posjednik stvari u vlasništvu RH, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samoupravei s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve i u drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobit nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalan posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. ovoga članka.

17. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani temelj tog posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zloupotrebom povjerenja, a posjed je pošten, ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. ZV-a).

18. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da postoje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću budući da je utvrđeno da je tužiteljica bila u posjedu predmetne nekretnine od 1968. i ranije, pa je računajući od tada pa do podnošenja tužbe 2019. protekao rok od 40 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u vlasništvu RH.

19. Poštenje posjeda se pretpostavlja i tko tvrdi suprotno dužan je to dokazati, a tužena nije dokazala da tužiteljica i pravni prednici tužiteljice ne bi bili pošteni.

20. Napominje se da kod stjecanja prava vlasništva na stvari koja je prije 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu, treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđa vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekli na temelju odredbe čl. 388. st. 5 ZV-a nego na temelju odredbi drugog Zakona.

21. Naime, odredbom čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91) stavljen je izvan snage članak 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima koji je branio stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu.

22. Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96) u članku 388. st. 4. bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su bile na dan 8. listopada 1991. u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

23. Dana 17. studenoga 1999. Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo je članak 388. st. 4. ZV-a (odluka broj U-I-58/1997 i dr. Narodne novine broj 137/99 4. prosinca 1999.), što znači da je u razdoblju od 1991. do 1999. zakonodavac dopustio da se u rok dosjedanja uračunava i vrijeme koje je proteklo prije 8. listopada 1991.

24. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi se izjasnio Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda u kojima je zauzeo pravno shvaćanje: "U tim okolnostima, sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao na temelju dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni pravni interes".

25. Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske glede tog pitanja zauzeo pravno shvaćanje: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je prije 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV-a nego na temelju drugih odredbi tog Zakona.

26. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smije ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes treće osobe."

27. Žalitelj neosnovano smatra da tužiteljica i njezini prednici nisu mogli steći pravo vlasništva dosjelošću jer se radi o šumskom zemljištu. S obzirom da je u postupku utvrđeno da je na čest. br. 2019/10 sagrađena kuća, dok je dio čest zem. 2019/3 označen točkama A-B-C-D-A ograđeni dio oko kuće sagrađene na čest. b.r 2019/10 koji dio su prednici tužiteljice koristili kao pašnjak predmetne nekretnine u naravi ne predstavljaju šumu nego se radi o jasno omeđenom dijelu koji su samostalno posjedovali prednici tužiteljice, te se u konkretnom slučaju nedvojbeno radi o poštenom posjedu tužiteljice i njezinih prednika u razdoblju duljem od 40 godina, tijekom kojih ni tužiteljici niti njezinim prednicima nikada nitko nije osporavao pravo na posjed predmetne nekretnine.

28. Stoga su na strani tužiteljice ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz odredbe čl. 154. st. 4. ZV-a jer je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine više od 40 godina.

29. Iz navedenih razloga žalbu tužene valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 13. siječnja 2025. godine

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić