REPUBLIKA HRVATSKA

P-661/2021-29

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A, P R E S U D A N A T E M E L J U P R I Z N A N J A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. PHT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 2. PH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i 3. OH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koje zastupaju punomoćnici Ante Burić i Ivana Koudela, odvjetnici u Odvjetničkom društvu „Burić i Koudela“ d.o.o. u Šibeniku, protiv tuženika: 1. JH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 2. ČH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i 3. ZH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Željko Živković, odvjetnik u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon javne glavne rasprave zaključene 28. studenog 2024. u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom i tuženika ad. 1. JH s punomoćnikom, ujedno punomoćnikom ostalih tuženika, na ročištu za objavu odluke održanom 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev i sudi:

Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici zgrade izgrađene na čest. br. 2603 k. o. [katastarska općina], i to dijela koji se sastoji od jednog objekta i to OBJEKTA A označenog točkama 1-2-3-13-12-14-1 i OBJEKTA B označenog točkama 3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-13-3, sve sukladno skici mjesta očevida izrađenoj od strane vještaka mjernika KH, ing. geod. od dana 19. lipnja 2022.g. te nalazu i mišljenju graditeljskog vještaka Nina Vrcića, a koja skica mjesta očevida i nalaz i mišljenje vještaka građ. struke su sastavni dio ove presude.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: „1. Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici nekretnine zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijelo pa se ovlašćuju na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu svog prava vlasništva na svoje ime, svako za 1/3 dijela, uz istodobni izbris postojećeg upisa.

2. Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to dijela koji se sastoji od dvorišta označenog točkama 8-9-10-11-12-14- 22-21-18-17-8, potkrovlja koji se nalazi u dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je označen kao MAGAZIN označenog točkama 8-7-15-16-17-8 korisne površine potkrovlja 74,72 m2, te potkrovlja koje se nalazi na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je označen kao POSLOVNA ZGRADA označenog točkama 16-17-18-19-20-16 korisne površine potkrovlja 56,02 m2, sve sukladno skici mjesta očevida izrađenoj od strane vještaka mjernika KH, ing. geod. od dana 19. lipnja 2022.g. te nalazu i mišljenju graditeljskog vještaka Nina Vrcića, a koja skica mjesta očevida i nalaz i mišljenje vještaka građ. struke su sastavni dio ove presude.“

III. Nalaže se tužiteljima da tuženicima u roku od 15 dana solidarno nadoknade parnični trošak u iznosu od 6.300,00 EUR, dok se kao neosnovan odbija zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu, i to glede razlike od obistinjenog iznosa iz tog osnova u visini od 6.300,00 EUR do ukupno potraživanog iznosa od 14.700,00 EUR (tj. u visini od 8.400,00 EUR).

i  r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja, kao predlagatelja osiguranja, za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine koji glasi: „Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja prema tuženicima kao protivnicima osiguranja - prava na utvrđenje prava vlasništva i ispravku uknjižbe stranaka na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], I. zk. tijelo, zemljište bez zgrade, kuća [adresa] površine 341, te III. zk. tijelo Zgrada bez zemljišta, kuća 2603, na kojem zk. tijelu je upisan 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1), a/ poslovna prostorija-magazin, koju kao mehaničarsku radionicu koristi Hrvatska pošta, površine 72 m2 i b/ poslovna zgrada, u naravi poslovna prostorija koju koristi Šibensko-kninska županija kao garažu bez ugovora o zakupu određuje se privremena mjera:

a) Zabranom protivnicima osiguranja otuđenja ili opterećenja nekretnine kao čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], I. zk. tijelo, zemljište bez zgrade, kuća [adresa] površine 341, te III. zk. tijelo Zgrada bez zemljišta, kuća 2603, na kojem zk. tijelu je upisan 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1), a/ poslovna prostorija-magazin, koju kao mehaničarsku radionicu koristi Hrvatska pošta, površine 72 m2 i b/ poslovna zgrada, u naravi poslovna prostorija koju koristi Šibensko-kninska županija kao garažu bez ugovora o zakupu.

b) Nalaže se zk odjelu Općinskog suda u Šibeniku da izvrši upis zabilježbe privremene mjere iz točke a) ovog rješenja.

c) Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.“

Obrazloženje

1. Tužitelji u činjeničnom supstratu tužbe tvrde da u zemljišnim knjigama ovog suda glede čest. br. 2603 Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] egzistiraju sljedeći upisi: na I. zk. tijelu - zemljište bez zgrade, kuća [adresa] površine 341 m2 upis Društvenog vlasništva, te na III. zk. tijelu - zgrada bez zemljišta, kuća 2603, upis 1. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1): a) poslovna prostorija-magazin, koju kao mehaničarsku radionicu koristi Hrvatska pošta, površine 72 m2 i b) poslovna zgrada, u naravi poslovna prostorija koju koristi Šibensko-kninska županija kao garažu bez ugovora o zakupu, te 2. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2), vlasništvo za dio koji nije posebno opisan, s tim da su kao suvlasnici 1. suvlasničkog dijela upisani tuženici, dok da su tužitelji upisani kao suvlasnici 2. suvlasničkog dijela, međutim, koji upisi da ne odgovaraju stvarnom stanju. Naime, da su predmetnu čest. br. 2603 k. o. [katastarska općina], izuzev poslovne prostorije-magazina koji je bio iznajmljen ex građevinskom poduzeću „Rad“ i poslovne zgrade koja je bila iznajmljena poduzeću „Pošta“, stekli na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog 1983., unatoč čemu da su navedeni dijelovi predmetne nekretnine pogrešno opisani, i to na način da je potpuno pogrešno evidentirano stvarno stanje iz razloga što je u površini od 72 m2 upisana poslovna prostorija-magazin koju kao mehaničarsku radnju koristi „Hrvatska pošta“, dok je stvarno stanje bilo takvo da je dio nekretnine koji je bio iznajmljen „Pošti“ zapravo poslovna zgrada (dakle, ne poslovna prostorija-magazin), a jednako tako da je i pogrešno opisan drugi dio te nekretnine na način da je dio koji je bio iznajmljen ex građevinskom poduzeću „Rad“ danas upisan kao poslovna zgrada, međutim, da je u naravi riječ o poslovnoj prostoriji koju koristi Šibensko-kninska županija bez ugovora o zakupu. Stoga, da potonji dio predmetne nekretnine nije poslovna zgrada nego poslovna prostorija, dok da je dio koji suštinski predstavlja poslovnu zgradu upisan kao poslovna prostorija. Nadalje su naveli da su kupnjom sklopljenom 1983. kupili zgradu označenu kao čest. br. 2603 k. o. [katastarska općina] koja da se u naravi sastojala od objekta neto površine 2,40+3,80 x 6,80 = 21,08 m2, visine 4-6 m, ½ dijela daljnjeg objekta tlocrtne neto površine 9,50 x 7,30 = 69,35 m2, srednje visine 4,50 m, montažne garaže tlocrtne površine 2,50 x 4,50 = 12 m2, visine 2,50 m te potkrovlja u cijeloj površini iznad cijele površine susjednog objekta odnosno druge polovine iste zgrade. Sukladno navedenom, da su vlasnici cjelokupnog potkrovlja predmetne nekretnine koje se nalazi i iznad spornog prostora koji danas u naravi koristi Šibensko-kninska županija kao garažu, a koji je greškom opisan kao poslovna zgrada, s tim da nejasnoća u opisu spornog dijela nekretnine ukazuje da se dio iste kojeg koristi Šibensko-kninska županija ima smatrati poslovnom zgradom, a zapravo se ne radi o poslovnoj zgradi već samo o dijelu zgrade, u naravi prizemnom dijelu koji se koristi kao garaža, dok je prostor iznad iste u njihovom vlasništvu. Osim toga, naveli su da su u svezi kupnje 1983. sklopljena dva odvojena kupoprodajna ugovora (prodavatelji po kojima su bili tuženik ad 1. JH i pravni prednici tuženika ad. 2. i ad. 3.), od kojih jedan s opisom nekretnine u naravi, a drugi za potrebe uknjižbe prava vlasništva, te da iz istih jasno proizlazi kako su kupili i stekli cjelokupnu nekretninu, izuzev dva posebno opisana dijela označena kao poslovna prostorija-magazin koji je bio iznajmljen ex građevinskom poduzeću „Rad“ i poslovna zgrada koja je bila iznajmljena pod nazivom „Pošta“, s tim da je u članku 3. Ugovora o kupoprodaji ovjerenog pod br. 329/83 jasno definirano kako nakon predmetne prodaje prodavatelji više nemaju nikakvih prava u odnosu na čest. br. 2603 k. o. [katastarska općina]. Naveli su i da se nalaze u poštenom, istinitom, zakonitom, mirnom i nesmetanom posjedu cjelokupne kupljene nekretnine (dakle, kupljenog dijela građevine te cjelokupnog dvorišta), kao i da su kao takvi upisani u katastarskom operatu, s tim da su ujedno ishodili i uporabnu dozvolu za građevine izgrađene do 15. veljače 1968, a koja da se odnosi na cjelokupnu nekretninu. Suviše toga, naveli su da su unatrag nekoliko dana došli do saznanja da tuženici imaju namjeru trećim osobama prodati posebne dijelove predmetne nekretnine, pa kako da stanje u zemljišnoj knjizi ne odražava stvarno stanje tj. kako da postoji greška u opisu predmetne nekretnine koja kupce može dovesti u zabludu da kupuju i potkrovlje iznad dijela nekretnine kojeg koristi Šibensko-kninska županija, to su konačno ustali zahtjevom stavljajući ga u sadržaju kako slijedi:

„I. Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici nekretnine zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijelo pa se ovlašćuju na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu svog prava vlasništva iste na svoje ime, svako za 1/3 dijela, uz istodobni izbris postojećeg upisa.

II. Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to dijela koji se sastoji od dvorišta, jednog objekta neto površine 2,40+3,80x 6,80=21,08 m2, visine objekta od 4-6 m, polovine drugog objekta tlocrtne neto površine 9,50x7,30=69,35 m2 srednje visine objekta 4,50 m, montažne garaže tlocrtne površine 2,50X4,50=12 m2 visine 2,50 m te potkrovlja u cijeloj površini iznad cijele površine susjednog objekta, a koji dio će biti precizno označen nakon očevida i izrade skice mjesta očevida, pa se ovlašćuju tužitelji temeljem ove presude zatražiti u postići upis svoga prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime, svaki za 1/3 dijela.“,

s tim da su ujedno ustali i prijedlogom za osiguranje stavljajući ga u sadržaju kao u izreci ovog rješenja te ističući u prilog istom da bi u slučaju prodaje dijela predmeta ovog postupka trećim osobama ostvarenje tražbine koju ističu u ovoj parnici bila onemogućeno ili znatno otežano.

2. Tuženici su se u odgovoru na tužbu opirali istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da su stavljeni zahtjevi tužitelja proturječni budući da točkom I. petita tužbe traže utvrđenje vlasništva glede cijele predmetne nekretnine, a točkom II. vlasništvo točno određenih dijelova te nekretnine. Ujedno su naveli da je predmetom Kupoprodajnog ugovora od 11. travnja 1983., a koji je evidentiran na Poreznoj upravi pod Evid. br.: 329/83, te koji nije potpisan po tužiteljima kao kupcima, bio dio čest. br. 2603 k. o. [katastarska općina], bez sljedećih dijelova: poslovne prostorije magazina koji je u času nacionalizacije bio iznajmljen ex.građ.poduzeću „Rad“, poslovne prostorije koja je bila iznajmljena od poduzeća „Pošta“ i zemljišta (zajedničkog dvorišta), s tim da je cijela predmetna nekretnina bila nacionalizirana i do 2000. upisana kao vlasništvo Općine Šibenik (Društveno vlasništvo), s tim da su djelomičnim rješenjem Ureda za imovinsko- pravne poslove Šibensko-kninske županije br. Klasa: UPI/942-01/97-01/713 od 29. veljače 2000. tuženicima vraćeni u vlasništvo sljedeći dijelovi predmetne nekretnine: a) poslovna prostorija-magazin, koju kao mehaničarsku radionicu temeljem ugovora o zakupu koristi Hrvatska pošta, površine 72 m2 i

b) poslovna zgrada, u naravi poslovne prostorija koju koristi Šibensko- kninska županija kao garažu bez ugovora o zakupu, površine 54 m2,

kao i da je to rješenje provedeno kroz zemljišne knjige, a od kada da su i upisani kao vlasnici potonje navedenih dijelova predmetne nekretnine. Ujedno su naveli da iako 1983. nisu bili vlasnici niti jednog dijela predmetne nekretnine, da ne osporavaju da su tužitelji ušli u posjed sjeveroistočnog dijela prizemnog objekta izgrađenog na predmetnoj nekretnini, a kojeg su potom srušili i na mjestu istog izgradili novi objekt na kat, dok da na preostali (jugozapadni) dio objekta, a što u naravi predstavlja bivšu mehaničarsku radionicu površine 72 m2, bivšu garažu površine 54 m2 i zajedničko dvorište, tužitelji sve do podnošenja ove tužbe nisu imali pretenzija, s tim da se oni od trenutka vraćanja u vlasništvo istih (29. veljače 2000.) nalaze u nesmetanom vlasničkom posjedu istih. Naveli su i da su naručili izradu parcelacijskog elaborata radi odvajanja svog dijela objekta od onog dijela kojeg su tužitelji srušili i nanovo izgradili, a na kojem su naznačeni i rezervirani katastarski brojevi, i to kako slijedi:

- čest. br. 2603/1, dio bivšeg objekta kojeg su tužitelji srušili i na kojem mjestu su izgradili novi objekt kojeg i koriste,

- čest. br. 2603/2, poslovna zgrada u naravi garaža površine 54 m2, a koja im je vraćena u vlasništvo 2000., te na kojoj su upisani kao njezini vlasnici i koja se nalazi u njihovom vlasničkom posjedu,

- čest. br. 2603/3 poslovna prostorija-magazin, koju je kao mehaničarsku radionicu temeljem ugovora o zakupu koristila Hrvatska pošta, površine 72 m2, te koja im je vraćena u vlasništvo 2000., te na kojoj su upisani kao njezini vlasnici i koja se nalazi u njihovom vlasničkom posjedu,

- čest. br. 2603/4, koja u naravi predstavlja zajedničko dvorište za sve naprijed opisane čestice.

Nadalje su naveli da se montažna garaža koju tužitelji spominju u tužbi nalazila na čest. br. 2618/3 k. o. [katastarska općina], kao i da su je tužitelji uklonili prije 2000. Stoga, kako da su tužitelji od 2000. upisani kao vlasnici svojih dijelova predmetne nekretnine i nalaze se u njihovom posjedu; da ne postoji ikakav osnov po kojem bi tužitelji imali pravo vlasništva na dijelovima čest. br. 2603 k. o. [katastarska općina] na kojima su oni (tuženici) upisani; da tužitelji nemaju valjani pravni osnov za stjecanje vlasništva niti onih dijelova čest. br. 2603 k. o. [katastarska općina] na kojima su izgradili novi objekt (budući da je taj objekt izgrađen na nekretnini koja je tada bila upisana kao Društveno vlasništvo na kojem se vlasništvo ne može stjecati niti građenjem niti dosjelošću); da su tužitelji sami uklonili montažnu garažu koja se nalazila na čest. br. 2618/3; da dvorište ispred predmetnih objekata predstavlja zajedničko vlasništvo vlasnika objekata, kao i da ih tužitelji ovom tužbom i neosnovanim zabilježbama spora (br. Z-4491/2021 i br. Z-6395/2021) žele spriječiti da prodaju svoje dijelove predmetne nekretnine, to su konačno predložili da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan. Suviše toga, tuženici su naveli i da je iz djelomičnog rješenja Ureda za imovinsko pravne poslove Šibensko-kninske županije br. Klasa: UPI/942-01/97-01/713 od 29. veljače 2000. razvidno da su njihovi pravni prednici bili vlasnici cijele sadašnje čest. br. 2603 k. o. [katastarska općina], kao i da su na temelju Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, a rješenjem Komisije za nacionalizaciju NO Općine Šibenik br. N 10638/187 od 18. veljače 1960. i rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri NO Kotara Šibenik br.N 1212/1-1960 od 12. srpnja 1961. nacionalizirani i postali društvenim vlasništvom: magazin tadašnje oznake čest. br. 393/6 Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 72 m2 i poslovna zgrada tadašnje oznake čest. br. 393/5 Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 54 m2, s tim da su im naprijed citiranim rješenjem potonje navedene nekretnine tek 2000. vraćene u vlasništvo. Naveli su i da se predmetna nekretnina ranije sastojala od 3 zemljišna tijela, i to: 1. zemljišnog tijela - zemljišta bez zgrade, 2. zemljišnog tijela - zgrade bez zemljišta i bez poslovne prostorije-magazina koji je u času nacionalizacije bio iznajmljen ex građevinskom poduzeću „Rad“ u [adresa] odnosno poslovne zgrade koja je bila iznajmljena „Pošti“ u [adresa], te 3. zemljišnog tijela - poslovne prostorije-magazina iznajmljenog ex. Građevinskom poduzeću „Rad“ i poslovne zgrade iznajmljena „Pošti“ u [adresa], kao i da su I. i III. bili upisani kao Društveno vlasništvo, dok da su oni odnosno njihovi pravni prednici bili upisani kao vlasnici 2. zemljišnog tijela (preostalog dijela građevine), kao i da su Kupoprodajnim ugovorom ovjerenim po Općinskom sekretarijatu za opću upravu Općine Šibenik 21. travnja 1983. pod br. OV-1728/1983 (koji je pohranjen u Zbirci isprava pod br. Z-2788/1983) tuženik ad. 1. JH, ĐH ud. P i NH ud. O prodali tužiteljima 2. zemljišno tijelo tj. ono što im bivše vlasti nisu nacionalizirale i na čemu su bili upisani kao vlasnici, unatoč čemu da tužitelji tužbom traže utvrđenje vlasništva i glede preostalih zemljišnoknjižnih tijela tj. preostalih dijelova predmetne nekretnine, međutim, koja nisu ni mogli steći budući da su ista do 2000. bila u režimu društvenog vlasništva.

3. Sukladno rezultatima u postupku provedenog očevida, tužitelji su konačno petit tužbe stavili u sadržaju koji je predmet odlučivanja ovom presudom, a u svezi s kojim su tuženici naveli da nije sporno da je tužiteljima prodano sve ono što nije bilo oduzeto nacionalizacijom, i to one dijelove predmetne nekretnine koji su na skici mjesta očevida izrađenoj za potrebe ove parnice označeni kao Objekt A i Objekt B, slijedom čega su naveli da tužiteljima priznaju vlasništvo nad navedenim objektima, dok su glede preostalog dijela zahtjeva tužitelja ustrajali u protivljenju istom, ujedno navodeći da su dijelove predmetne nekretnine koji u naravi predstavljaju poslovnu prostoriju-magazin kojeg je kao mehaničarsku radionicu koristila Hrvatska pošta površine 72 m2 i poslovnu zgradu - u naravi poslovnu prostoriju koju koristi Šibensko- kninska županija kao garažu bez ugovora o zakupu, prodali trećim osobama (AH i EH) koji da su sada i upisani kao njihovi vlasnici. Osim toga, naveli su da dio predmeta spora koji predstavlja dvorište jest zajednički prostor za pristup svim objektima kojima se može pristupiti iz tog dvorišta, te koji prostor da nije djeljiv i koji po svojoj funkciji predstavlja zajednički prostor koji služi svim navedenim objektima, dok da tužitelji glede potkrovlja položenih iznad dijelova predmetne nekretnine označenih na skici mjesta očevida kao Magazin i Poslovna zgrada nemaju valjani pravni osnov za stjecanje vlasništva istih, a budući da ista nisu kupili niti ta potkrovlja mogu predstavljati samostalnu uporabnu cjelinu, pri čemu potkrovlje Magazina predstavlja zapušteni i neupotrebljivi prostor koji prokišnjava, te podne daske kojeg su trule i po istima se ne može hodati, dok da je otvor prema tom potkrovlju u zidu objekta u nespornom vlasništvu tužitelja otvoren po tužiteljima netom prije pokretanja ove parnice, te je to potkrovlje na višem nivou od odgovarajućeg dijela objekta u nespornom vlasništvu tužitelja za cca 80 cm, dok se potkrovlju koje se nalazi položeno u Poslovnoj zgradi isključivo može pristupiti kroz otvor u plafonu prizemnog dijela te zgrade.

4. Tužitelji su, pak, u očitovanju na navode tuženika istaknute u odgovoru na tužbu naveli da se iz rješenja o denacionalizaciji jasno vidi koji su dijelovi vraćeni tuženicima, a to su Poslovni magazin (u vrijeme nacionalizacije iznajmljen poduzeću „Rad“) i poslovna zgrada (u vrijeme nacionalizacije iznajmljena „Pošti“), u načelu dvije prostorije položene u prizemlju, a koje da su i bile oduzete tuženicima odnosno njihovim pravnim prednicima, dok im je 1983. prodano sve ono što nije bilo nacionalizirano, pa tako i sporna potkrovlja, te dvorište korištenja kojeg da su se prodavatelji odrekli navodom iz kupoprodajnog ugovora da se odriču bilo kakvog prava na česticu 2603 k. o. [katastarska općina]. Naveli su i da su prodavatelji prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora iz 1983. tražili dodatnih 3.000,00 USD na ime predaje nacionaliziranih prostora nakon njihove denacionalizacije, a kojem traženju da je od kupaca udovoljeno. Sukladno rečenim navodima sklopljeni ugovor da je bio izrađen od odvjetnika Baice, međutim, kako da je bila odbijena provedba istog u zemljišnim knjigama uz obrazloženje da tuženici ne mogu prodati nešto što nije njihovo, da je sklopljen daljnji kupoprodajni ugovor. Naveli su i da djelatnicima poduzeća „Rad“ i Šibensko-kninske županije nikada nisu osporavali prolazak kroz sporno dvorište bez zadržavanja na istom, kao i da su vrata kojima se pristupa iz objekta u nespornom vlasništvu u potkrovlje iznad magazina postojala i prije 1983., dok je rekonstrukcijom objekta u njihovom nespornom vlasništvu promijenjena razina poda prvog kata koji je nekad bio napravljen od drva, te iste visine kao i pod potkrovlje iznad Magazina iz kojeg se ne može pristupiti na to potkrovlje. Ujedno su naveli da je otvor na plafonu prizemlja Poslovne zgrade otvoren nedavno, i to radi odvoda zraka iz kuhinje položene u prizemlju tog objekta, s tim da je potonje navedeno potkrovlje van funkcije.

5. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda i podataka iz katastarskog operata za k. o. [katastarska općina], zapisnika s očevida od 2. svibnja 2022., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku KH (nom. J) Jurasu, ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., [adresa] i zaprimljene u sudu 20. lipnja 2022., Nalaza i mišljenja graditeljskog vještaka izrađenog od strane ing. građ. Nina Vrcića iz [adresa] u prosincu 2022., Kupoprodajnih ugovora od 11. travnja 1983., djelomičnog rješenja ureda Županije Šibensko-kninske od 29. veljače 2000., Uporabne dozvole od 31. svibnja 2017., fotografija lica mjesta, te iskaza tužitelja i tuženika ad. 1. JH, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. U ovoj pravnoj stvari sporno je vlasništvo nad nekretninom katastarske oznake čest. br. 2603 k. o. [katastarska općina] za cijelo, podredno nad odgovarajućim realnim dijelovima iste koji su označeni kao dvorište, te potkrovlja Magazina i Poslovne zgrade, s tim da tuženici priznaju tužiteljima vlasništvo nad realnim dijelovima čest. br. 2603 k. o. [katastarska općina] označenima kao Objekti A i B.

8. Tuženici su tijekom prethodnog postupka, putem punomoćnika, priznali dio tužbenog zahtjeva stavljenog u sadržaju kao pod točkom I. izreke ove presude, pa je sud bez daljnjeg raspravljanja donio presudu kojom je prihvatio taj zahtjev (članak 331. stavak 1. i članak 338. stavak 5. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) i presudio kao pod točkom I. izreke.

9. Glede preostalog dijela zahtjeva tužitelja valja navesti kako slijedi:

- da je predmet kupoprodajnog ugovora sklopljenog 11. travnja 1983. između pravnih prednika ovdje tuženika ĐH i NH te ovdje tuženika ad. 1. JH, kao prodavatelja i ovdje tužitelja, kao kupaca, a koji je i proveden u zemljišnim knjigama ovog suda za predmetnu čest. br. 2603 k. o. [katastarska općina], bilo 2. zemljišno tijelo upisano u Z. U. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], i to zgrada označena kao čest. br. 2603, bez poslovne prostorije magazina koji je u času nacionalizacije bio iznajmljen ex građevinskom poduzeću „Rad“ i bez poslovne zgrade koja je bila iznajmljena poduzeću „Pošta“, a što u naravi predstavlja dvije zgrade, od kojih jedna površine 21,08 m2, a druga površine 69,35 m2, te je člankom 3. tog ugovora suglasno po strankama utvrđeno da nakon sklapanja tog ugovora tuženici nemaju više bilo kakvih prava na čest. br. 2603 k. o. [katastarska općina], s tim da je istog dana među strankama sklopljen i daljnji kupoprodajni ugovor u kojem je kao predmet istog označeno 2. zemljišnoknjižno tijelo upisano u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to: objekt tlocrtne netto površine 21,08 m2, polovina drugog objekta tlocrtne netto površine 69,35 m2 koji se djelomično prislanja na prvonavedeni objekt, montažna garaža i potkrovlje u cijeloj površini iznad cijele površine susjednog objekta odnosno druge polovine iste zgrade koju koristi SOUR „Šibenka“ kao skladište, s tim da je i sama tužiteljica ad. 3. OH u danom iskazu navela da kako „zemljišnik nije dopustio“ provedbu drugonavedenog ugovora budući da prodavatelji nisu bili vlasnici odgovarajućih realnih dijelova predmetne zgrade, to da je sklopljen i prvonavedeni ugovor koji da je proveden u zemljišnim knjigama,

- da je u vrijeme sklapanja potonje navedenih ugovora (11. travnja 1983.) isključivo 2. zemljišno tijelo - zgrada bez zemljišta, kuća 2603 i bez poslovne prostorije / magazina koji je u času nacionalizacije bio iznajmljen građevinskom poduzeću „Rad“ i bez poslovne zgrade koja je bila iznajmljena poduzeću „Pošti“ u [adresa]) - bilo u režimu privatnog vlasništva, dok su zemljišna tijela 1. (čest. br. 2603 zemljište bez zgrade od 341 m2, koje danas više ne egzistira) i 3. (poslovna prostorija / magazin iznajmljen građevinskom posuzeću „Rad“ i poslovna zgrada iznajmljena poduzeću „Pošti“, a koje tijelo danas u zemljišnim knjigama egzistira kao čest. br. 2603 k. o. [katastarska općina] s naznačenim nepravim etažama) bila u režimu društvenog vlasništva, pa kako tuženici odnosno njihovi pravni prednici u vrijeme sklapanja kupoprodajnih ugovora od 11. travnja 1983. nisu bili vlasnici preostalog dijela predmetne nekretnine izvan onog opisanog pod točkom I. izreke ove presude, to isti nisu niti mogli kupoprodajom raspolagati istim odnosno kojim njegovim daljnjim dijelom u korist tužitelja, a niti su tužitelji isto mogli steći utemeljenjem u navedenom pravnom osnovu.

10. Suviše toga, dio predmetne nekretnine različit od onog opisanog pod točkom I. izreke ove presude, a koji je bio u režimu društvenog vlasništva, nije bilo moguće steći dosjelošću, a niti je, uostalom, od sklapanja kupoprodaje iz 1983. pa do stupanja na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) - 1. siječnja 1997., a odredbom članka 388. stavak 4. je bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma - protekao 40- godišnji rok dosijedanja.

11. Osim toga, a polazeći od činjenica utvrđenih u postupku provedenim očevidom, i to da potkrovlje objekta Magazin predstavlja neuređeni, trošni i zapušteni prostor što ukazuje na upitnu statičku stabilnost drvene međukatne konstrukcije i činjenicu da isto nije u funkciji korištenja, odnosno da je do potkrovlja položenog u Poslovnoj zgradi, koje je također trošno, zapušteno i van funkcije korištenja, pristup moguć isključivo iz prizemlja te zgrade (i to kroz otvor u stropu), a u posjedu kojeg se tužitelji nisu nikada nalazili, to je zaključak ovog suda da tužitelji, unatoč formalnom posjedovnom stanju u katastarskom operatu (a sukladno kojem su tužitelji upisani kao suposjednici cijele čest. br. 2603 k. o. [katastarska općina], međutim, što svakako ne odgovara stvarnom stanju, pa makar u dijelu koji se tiče kako prizemlja Magazina i Poslovne zgrade /što među strankama nije sporno/, tako i potkrovlja istih /kraj naprijed navedenih razloga/), nisu bili posjednici Magazina i Poslovne zgrade (koji objekti su počev od lipnja 2021. tj. provedbe kupoprodajnog ugovora sklopljenog s tuženicima upisani kao /nepravo/ etažno vlasništvo /E-1/ trećih osoba - AH i EH, svakog za po ½ dijela, dok su tužitelji upisani kao /nepravi/ etažni suvlasnici (E-2) dijela koji nije posebno opisan te se isto očito odnosi na Objekte A i B), slijedom čega navedene objekte, odnosno makar potrovlja istih, nisu ni mogli steći dosjelošću u smislu odredbi članka 159. stavak 3. ZV, a u svezi s kojim zaključkom se ističe i da tužitelji ničim nisu potkrijepili suprotne tvrdnje isticane tijekom postupka i u stranačkim iskazima glede njihovog posjeda navedenih objekata odnosno potkrovlja istih.

12. Suviše toga, tužitelji su dvorište položeno na čest. br. 2603 k. o. [katastarska općina] koristili isključivo za pristup do svog dijela predmetne nekretnine (Objekata A i B), i to kao zajednički dio koji služi za pristup svim objektima položenima na predmetnoj nekretnini (Objektima A i B, Magazinu i Poslovnoj zgradi), a kojeg nisu stekli kupnjom od 1983. (budući da je isto tada bilo u režimu društvenog vlasništva), niti su ga mogli steći dosjelošću (kraj naprijed navedene funkcije istog).

13. Stoga je, kraj potonjih činjeničnih utvrđenja i zaključaka ovog suda, zahtjev tužitelja u preostalom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan i presuditi kao pod točkom II. izreke.

14. Konačno, polazeći već od odluke o glavnoj stvari u dijelu koji se tiče dvorišta, Magazina i Poslovne zgrade, to se i prijedlog za osiguranje ukazuje neutemeljenim, zbog čega je valjalo riješiti kao u izreci, s tim da je, uzgred rečeno, stajalište ovog suda da je nenovčana tražbina koju tužitelji ističu u ovoj pravnoj stvari u dovoljnoj mjeri osigurana zabilježbom ovog spora u zemljišnim knjigama ovog suda glede predmetne nekretnine.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1., članka 157. i članka 155. ZPP).

14.1. Tuženici su stavili zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog im zastupanjem po odvjetniku u ovoj parnici, i to za sastav odgovora na tužbu, za sastav podnesaka od 18.06.2021., 14.02.2024. i 27.02.2024., te za zastupanje na ročištima održanima 10.06.2021., 09.05.2022. (očevid, uvećano za trošak izbivanja punomoćnika iz pisarnice u visini od 200,00 EUR), 22.02.2024. i 28.11.2024. u visini od po 1.200,00 EUR za svaku radnju, sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14. - ispravak, 107/15., 37/22. i 126/22., odnosno „Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa) i s uvećanjem za 20% zbog zastupanja većeg broja stranaka, te sve uvećano za PDV po stopi od 25%

14.2. Sud je, polazeći od vrijednosti predmeta spora utvrđene po sudu u visini od 600.000,00 kuna tj. 79.633,69 EUR i stavljenog troškovnika, kao opravdane troškove tuženika prouzročene im zastupanjem po odvjetniku u ovoj parnici cijenio:

- sastav odgovora na tužbu u visini od 720 bodova (Tar. br. 8. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 35. Tarife), zastupanje na ročištima održanima 10.06.2021. i 28.11.2024. u visini od po 720 bodova za svako (Tar. br. 9. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 35. Tarife), te zastupanje na ročištu održanom 22.02.2024. u visini od 360 bodova (Tar. br. 9. točka 2. u svezi Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 35. Tarife), odnosno ukupno 2.520 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR predstavlja iznos od 5.040,00 EUR tj. s uvećanjem za PDV po stopi od 25% (1.260,00 EUR) iznos od 6.300,00 EUR.

14.3. Nasuprot tome, neosnovanim je ocijenjen zahtjev tuženika za nadoknadu troška za kojeg tvrde da im je prouzročen zastupanjem po odvjetniku na očevidu održanom 09.05.2022. (uvećano za trošak izbivanja punomoćnika iz pisarnice u visini od 200,00 EUR), a to stoga jer rečenog dana u ovoj parnici nije održan očevid na licu mjesta. Suviše toga, neopravdanim je ocijenjen zahtjev tuženika za nadoknadu troška prouzročenog im sastavom po odvjetniku podnesaka od 18.06.2021., 14.02.2024. i 27.02.2024. (u kojima su ponovljeni i dopunjeni navodi istaknuti u odgovoru na tužbu), a to stoga jer isti, po ocjeni ovog suda, nisu bili potrebni za vođenje ove parnice.

14.4. Slijedom navedenog, valjalo je tužiteljima solidarno naložiti plaćanje opravdanih troškova prouzročenih tuženicima ovim postupkom u ukupnom iznosu od 6.300,00 EUR, dok je zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu, i to glede razlike od konačno obistinjenog iznosa iz tog osnova u visini od 6.300,00 EUR do ukupno potraživanog iznosa od 14.700,00 EUR (tj. u visini od 8.400,00 EUR) valjalo odbiti te o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom III. izreke.

Šibenik, 13. siječnja 2025.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba protiv prvostupanjske presude podnosi se u roku od 15 dana, a protiv prvostupanjskog rješenja u roku od 8 dana, sve računajući od dana primitka istih. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

DN-a:

- strankama, po punomoćnicima