UsI-742/2024-14
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Milki Škaro Grozdanić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ŽH iz [adresa], protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Maksimirska 63, radi rasporeda na radno mjesto, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 13. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 13. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Odbora za državnu službu KLASA: UP/II-112-07/21-01/137, URBROJ: 566-01/8-24-2 od 22. siječnja 2024. i Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda KLASA: UP/I-112-01/20- 01/378, URBROJ: 513-07-21-08-20-119 od 7. prosinca 2020. kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je pravovremeno 19. ožujka 2024. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-112-07/21-01/137, URBROJ: 566- 01/8-24-2 od 22. siječnja 2024. i Porezne uprave, Središnjeg ureda KLASA: UP/I-112- 01/20-01/378, URBROJ: 513-07-21-08-20-119 od 7. prosinca 2020. zbog, u biti, svih zakonskih razloga. Tvrdi da je tuženik rješenjem od 1. veljače 2018. oglasio ništavim rješenje Porezne uprave, Središnjeg ureda od 9. siječnja 2015. Tvrdi i da je prvostupanjskim rješenjem raspoređen na radno mjesto viši upravni savjetnik za utvrđivanje poreza i doprinosa u Odjel za poduzetnike. Smatra da je prekršena odredba članka 127. stavka 1. ZDS-a i da rješenja nisu zakonita. Stoga je, u biti, zatražio poništiti osporene odluke.
- -
2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv rješenja Porezne uprave, Središnjeg ureda KLASA: UP/I-112-01/20-01/378, URBROJ: 513-07-21-08-20-119 od 7. prosinca 2020., a kojim je raspoređen na radno mjesto višeg upravnog savjetnika za utvrđivanje poreza i doprinosa za dohodak. Istaknuo je da je u konkretnom predmetu riječ o rasporedu na radno mjesto primjenom novoga pravilnika o unutarnjem redu i da nije riječ o premještaju. Drži da je riječ o različitim pravnim institutima.
3. U dokaznom postupku čitani su: žalba od 11. siječnja 2021., rješenje od 1. rujna 2017., e-mail prepiska (list 10 i 11 ), zahtjevi za zaštitu prava (list 12 do 15), pismena na listu 16 do 18 spisa te spis predmeta upravnog tijela KLASA: UP/I-112- 01/20-01/378.
3.1 Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.
4. Stranke nisu popisale troškove upravnog spora.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka, koje su donijete unutar postupka raspoređivanja državnih službenika nakon donošenja novog Pravilnika o unutarnjem redu u skladu s odredbom članka 127. stavka 1. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj: 2/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15., 61/17., 70/19. i 98/19.; u daljnjem tekstu: ZDS).
7. Nije sporno da je tužitelj raspoređen s 1. siječnja 2021. na radno mjesto viši upravni savjetnik za utvrđivanje poreza i doprinosa na dohodak u Poreznu upravu, Područni ured Zadar, Ispostavu Zadar, Odjel za poduzetnike te da je prvostupanjsko tijelo to rješenje o rasporedu donijelo nakon stupanja na snagu Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva financija od 9. listopada 2020, a koji je donijet na temelju Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija ("Narodne novine", broj: 97/20.).
7.1. Tužitelj, u biti, nije (konkretno) osporio ni da je javnopravno tijelo donijelo rješenje o njegovom rasporedu na radno mjesto uzimajući u obzir činjenice i okolnosti iz članka 127. stavka 1. i 3. ZDS-a. U tom dijelu nije sporno da je tužitelj raspoređen na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu te koje je utvrđeno sistematizacijom radnih mjesta prema novom pravilniku o unutarnjem redu.
8. Pokazalo se spornim jesu li u izloženom činjeničnom stanju bili ispunjeni uvjeti za raspored tužitelja na konkretno radno mjesto.
9. Prema odredbi članka 127. stavka 1. ZDS-a kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju.
- -
9.1. Člankom 127. stavkom 3. ZDS-a je propisano da ako se u skladu s uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete.
10. Tumačeći i iščitavajući citirane norme ZDS-a pojedinačno i u njihovim združenim učincima, sud smatra da raspored državnih službenika u situaciji donošenja novog pravilnika o unutarnjem redu podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (članak 5. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP). Naime, zakonodavac je u situaciji donošenja (novog) pravilnika o unutarnjem redu i pri ustrojstvenom preustroju poslodavcu ostavio značajnu slobodu pri raspoređivanju službenika na pojedina radna mjesta očito ocjenjujući da je u konačnici samom poslodavcu u interesu prilagoditi znanje i stručnost službenika pojedinim radnim mjestima. Upravno-sudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen je na ispitivanje zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana u skladu s odredbom članka 4. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS).
11. Međutim, unatoč slabijoj vezanosti pravnom normom pri donošenju odluke o rasporedu, to ne podrazumijeva da takva odluka ne mora biti obrazložena. Sud smatra da je javnopravno tijelo dužno u obrazloženju takve odluke iznijeti valjane, dostatne i obrazložene razloge rješavanje upravne stvari, što je nužno radi obrazlaganja zakonitosti postupanja, granica ovlasti i svrhovitosti primjene danih ovlasti u konkretnom predmetu (riječ je o zakonskoj ovlasti poslodavca da, uzimajući u obzir potrebe državne službe i poslove koje su do tada obavljali ali i njihovo stručno znanje, izvrši raspored zaposlenika na radno mjesto za koje ispunjava tražene uvjete) te radi mogućnosti ocjene je li raspored državnih službenika bio sukladno ciljevima zbog kojih je to ovlaštenje dano (valja razumjeti cilju rasporeda službenika upravo na ona radna mjesta za koje se u najvećoj mogućoj mjeri može očekivati da će stručno, učinkovito i uspješno obavljati poslove raspoređenog radnog mjesta i u skladu s potrebama državne službe), odnosno u svrhu mogućnosti ocjene zakonitosti takve odluke u granicama ispitivanja određenim u članku 4. stavku 2. ZUS-a.
12. Tužitelj, osim općenitoga osporavanja zakonitosti postupanja poslodavca te iznošenja činjenica koje nisu ni sporne ali i koje nisu ni bitne za meritum stvari, u biti, nije osporio ključna utvrđenja i ocjena tuženika vezano za poštivanje formalne zakonitosti. On nije, u biti, osporio da je javnopravno tijelo prvoga stupnja donijelo rješenje o rasporedu u zakonom propisanoj proceduri i uzimajući u obzir ono što je propisano člankom 127. stavkom 1. i 3. ZDS-a.
13. Pravilno je tuženik primijetio i da u konkretnom predmetu nije riječ o premještaju na (drugo) radno mjesto, već o rasporedu na radno mjesto u situaciji donošenja novog pravilnika o unutarnjem redu i nastalih ustrojstvenih promjena. Riječ
- -
o različitim pravnim institutima koji se razlikuju po svojim pravnim pretpostavkama i učincima s aspekta radno-pravnog statusa državnih službenika.
14. U izloženom sud ocjenjuje da zakonito postupio tuženik, kada je, nakon što je cjelovito i pravilno utvrdio pravo stanje stvari, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, i ne počinivši ikakvu bitnu povredu postupka ili temeljno procesno načelo, odbio tužiteljevu žalbu. Suprotna pravna shvaćanja i ocjene koje je iznio tužitelj nemaju utemeljenje u mjerodavnom propisu. Osporena rješenja su razumljiva i dostatno obrazložena, ona sadrže argumentirane i dostatne razloge rješavanje upravne stvari koji imaju uporišta u činjenicama utvrđenim tijekom postupka pa i one vezao za ocjenu navoda stranke.
15. Stoga, a budući da je osporeno rješenje zakonito i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.
U Splitu 13. siječnja 2025.
S U D A C
Silvio Čović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 1. i 6. i članak 127. ZUS-a).
DNA:
- tužitelju ŽH iz [adresa],
- tuženiku Odboru za državnu službu, Zagreb, Maksimirska 63, a spis upravnog tijela KLASA: UP/I-112-01/20-01/378 vratiti po pravomoćnosti
presude,
- u spis.
