REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-16513/2021-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužiteljice ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicama Margiti Plažanin, odvjetnici u Zagrebu i Zrinki Golubić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Zrinke Golubić, odvjetnice i punomoćnice tuženika HF, dipl. iur., te presude javno objavljene dana 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, da tužiteljici ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće i naknade plaće isplati ukupan iznos od 533,78 eura uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću na pojedine mjesečne iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, kako slijedi:

- na iznos od 42,06 EUR od 16. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 2,84 EUR od 16. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 18,61 EUR od 16. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 18,49 EUR od 16. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 2,45 EUR od 16. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 6,79 EUR od 16. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 18,67 EUR od 16. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 6,57 EUR od 16. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 2,99 EUR od 16. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 24,64 EUR od 16. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 19,56 EUR od 16. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 27,96 EUR od 16. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 5,72 EUR od 16. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 28,95 EUR od 16. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 2,99 EUR od 16. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 10,01 EUR od 16. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 18,75 EUR od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 7,86 EUR od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 10,29 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 3,59 EUR od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 23,70 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 2,85 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 0,98 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 25,11 EUR od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 2,81 EUR od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 2,75 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 5,14 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 3,75 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 0,96 EUR od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 4,23 EUR od 16. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 2,76 EUR od 16. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 8,45 EUR od 16. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 7,91 EUR od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 1,78 EUR od 16. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 21,84 EUR od 16. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 8,81 EUR od 16. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 6,99 EUR od 16. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 12,92 EUR od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 4,41 EUR od 16. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 9,17 EUR od 16. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 9,27 EUR od 16. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 2,54 EUR od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 9,98 EUR od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 8,55 EUR od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 9,73 EUR od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 0,96 EUR od 16. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 7,02 EUR od 16. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 12,61 EUR od 16. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 17,23 EUR od 16. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 9,13 EUR od 16. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 7,61 EUR od 16. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 2,06 EUR od 16. svibnja 2019. do isplate,

i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.7.2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, da tužiteljici ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.488,90 eura, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 13. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, a čiji je radni odnos reguliran Zakonom o radu, internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sa pripadajućim dodacima, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama, kao i sklopljenim ugovorom o radu odnosno Rješenjem o plaći za tužiteljicu. Rad tužiteljice organiziran je u raznim oblicima rada, i to u smjenama, turnusima, noću, vikendima - subotom, nedjeljom i blagdanima, pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu ostvarila velik broj prekovremenih sati Plaća tužiteljice regulirana je odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u kojem je u članku 47. KU/13 i čl. 45 KU/18 te Dodatku I KU/18 i Izmjena Dodatka I KU/18 propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću. Odredbom članka 51., 57. i 60. KU 143/13, čl. 4. Dodatka I. KU/13 propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat.

2. Tužiteljica ističe da je u utuženom razdoblju od 1. travnja 2014. do 15. svibnja 2019. ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima rada, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZoR-a te sadašnjeg ZoR-a u članku 94. ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17). Tužiteljica isto tako navodi da je u utuženom razdoblju ostvarila i pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Odredbom članka 57. KU/13 (NN 143/13) te članka 59.a Dodatka I. KU/15 (NN 96/15) propisani su navedeni dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat. Tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada, kao niti dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, već samo na dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu.

Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće po gore navedenim osnovama, posljedično tome je pogrešno isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, kao i naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Tužiteljica nadalje ističe da tuženik nije platio sve sate redovnog i prekovremenog rada ostvarenog na dane državnih blagdana i praznika, neradnih dana, te joj i po navedenom osnovu nezakonito umanjio iznos plaće.

3. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom u postupku pod ranijim poslovnim brojem Pr-1753/2019 u podnesku od 18.12.2019. tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 6.581,31 kn bruto koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, kao razlike manje isplaćenih plaća s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća u narednom mjesecu za prethodni mjesec, i to za razdoblje od lipnja 2014. zaključno s travnjem 2019., osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zatraženim bruto iznosima. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom u ponovnom postupku pod novim poslovnim brojem Pr-16513/2021 u podnesku od 27.11.2024., tužiteljica potražuje isplatu iznosa od ukupno 533,78 eura bruto koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, kao razlike manje isplaćenih plaća s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 16.-og u narednom mjesecu za prethodni mjesec, i to za razdoblje od lipnja 2014. zaključno s travnjem 2019., osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zatraženim bruto iznosima. Tužiteljica potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

4. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ističe kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti pri čemu ne spori činjenicu da je tužiteljica zaposlenica tuženika.

Tuženik navodi da je pravilno obračunavao naknadu plaće tužiteljice za prekovremeni rad na način kako je to regulirano odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12). Ističe da prema odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Dodatke na plaću, između ostalog, čine i dodatak na posebne uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Međutim, navedeni dodaci ne čine osnovnu plaću. Navedeni dodaci koji pripadaju tužiteljici, izračunavaju se kao uvećanje osnovne plaće za određeni postotak i nisu vezani za redovni mjesečni fond sati ili za broj stvarnih sati koje radnik odradi stoga se svaki mjesec određuju radniku u istom iznosu. S obzirom na to da je tuženik po gore navedenim osnovama, pravilno i sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama obračunavao plaće isto tako smatra da je netočan navod tužiteljice da je uslijed pogrešnog obračuna plaća posljedično tome pogrešno obračunata i naknada zbog privremene nesposobnosti za rad, kao i naknada za godišnji odmor.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da evidentira plaće i sve sate redovnog i prekovremenog rada tužiteljice sukladno pozitivnim propisima koji se primjenjuju u djelatnosti zdravstva te da je netočno da je po navedenom osnovu nezakonito umanjio iznos plaće tužiteljici. Člankom 51. st. 9. KU/13 određeno je da se prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a stavkom 10. istog članka određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Zaključkom 153. s 26 sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 21. prosinca 2015. godine utvrđeno je da sukladno KU redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima, a svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Tim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148. Zaključak istog sadržaja br. 17. donesen je i za vrijeme važenja KU/18 i to na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva 21. studenog 2018.

Tuženik smatra kako slijedom svega navedenog potraživanje tužiteljice nije osnovano, te stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o radu, odluke o plaći za tužiteljicu, obračunske liste plaća tužiteljice te ostalu dokumentaciju koja prileži spisu. U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

6. Sud je u ovoj pravnoj stvari donio prvostupanjsku presudu poslovni broj Pr- 1753/2019-18 od 30.12.2019., kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice te je istoj dosudio ukupan iznos od 6.581,31 kn bruto na ime razlike plaće s pripadajućom zateznom kamatom, za razdoblje od lipnja 2014. zaključno sa travnjem 2019.

7. Povodom izjavljene žalbe tuženika, Županijski sud u Zagrebu donio je presudu poslovni broj Gž R-686/2020-2 od 14.7.2020., kojom je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda donijeta u ovoj pravnoj stvari.

8. Povodom izjavljene revizije tuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je rješenje broj Rev 835/2021-2 od 27.7.2021., kojim je prihvaćena revizija tuženika, pa su ukinute drugostupanjska presuda donijeta u ovoj pravnoj stvari, kao i prvostupanjska presuda donijeta u ovoj pravnoj stvari te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno uređeni tužbeni zahtjev u ponovnom postupku, pod novim poslovnim brojem, u cijelosti osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom uvećanja plaće po osnovi dodataka na plaću s osnove otežanih uvjeta rada za svaki sat kada je tužiteljica radila u otežanim uvjetima rada, kao i po osnovi dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

Predmet ovoga spora je isto tako i isplata uvećane plaće na ime prekovremenog rada u one dane kada državni praznici ili blagdani padaju u radne dane od ponedjeljka do petka, s time da je tužiteljica u konačno uređenom tužbenom zahtjevu u ponovnom postupku pod poslovnim brojem Pr-16513/2021 ovo potraživanje specificirala sukladno Zaključku broj 148 do 21.12.2015., a za preostalo razdoblje sukladno Zaključku broj 153.

11. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, a što proizlazi iz ugovora o radu i obračunskih lista plaća tužiteljice.

12. Sporno je pravno pitanje – jesu li tužiteljici za utuženo razdoblje plaćeni dodaci za otežane uvjete rada te dodaci za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za sve efektivno odrađene sate rada, kako u redovnom tako i u prekovremenom radu. Među strankama je sporno da li je tužiteljici kao prekovremeni rad obračunat rad koji se odnosi na rad koji je odrađen subotom, nedjeljom, na dane blagdana i druge dane određene Zakonom i na dan Uskrsa koji padaju od ponedjeljka do petka, a koje dane prema mišljenju tužiteljice treba izuzeti iz iznosa redovnog mjesečnog fonda radnih sati

13. Odredbom članka 83. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 149/09, 61/11 i 73/13, dalje ZR/09), odnosno članka 91. stavak 3. ZR 93/14 propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

Odredbom čl. 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR 93/14 propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

Odredbom članka 47. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 143/13, dalje KU/13) odnosno članka 45. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 28/18, dalje KU/18) , propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a stavkom 2. istog članka da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća. Odredbom članka 51. stavak 1. KU/13 odnosno članka. 49. stavak 1. KU/18 propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

Odredbom članka 57. stavak 1. KU/13 odnosno članka 55. stavak 1. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

Odredbom članka 51. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, dalje TKU/12) odnosno članka 50. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 128/17, dalje TKU/17), a koji se u utuženom periodu također primjenjuju na tužitelja plaća radnika je definirana na isti način kao i u KU/13 odnosno KU/18.

14. Sud smatra da tužiteljici pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je radila u otežanim uvjetima rada pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Naime, ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu, te tužiteljici pripada za sve efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sati redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremeni sati.

Isto se temelji na odredbi članka 57. KU/13 odnosno članka 55. KU/18 kojom je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Naime, u popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iz članka 57. KU/13, odnosno članka 55. KU/18 navodi se i radno mjesto tužiteljice kao radno mjesto za koje joj pripada dodatak za posebne uvjete rada, s time da je navedeni dodatak tuženik obračunavao tužiteljici za redovne sate rada u utuženom periodu. Isto tako odredbom članka 69. KU 88/13 te članka 57. KU 29/18 propisano je da zdravstveni radnici ostvaruju pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

Nadalje, tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz članka 57. KU/13, odnosno članka 55. KU/18, članka 59.a Dodatka I KU- a, odnosno članka 58. KU/18 i članka 60. KU/13 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad budući isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po osnovama iz gore navedenih članka KU-a, jer tužiteljica i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada te ima odgovornost za zdravlje i živote pacijenata.

Niti iz jedne odredbe KU-a ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada, po osnovi odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, kao i po osnovi dodataka za staž u zdravstvu, međusobno isključuju.

Dakle, tužiteljici za prekovremene sate treba priznati dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, dodatak za posebne uvjete rada kao i za dodatak po osnovi radnog staža u zdravstvenim ustanovama neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad.

Nadalje, treba naglasiti da pozivanje tuženika na Zaključke Povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja nije odlučno u ovoj pravnoj stvari s obzirom da se navedeni Zaključci ne odnose na dodatke koji se potražuju u ovom postupku, (već na položajni dodatak) te iz istih ne proizlazi da tužiteljica ne bi imala pravo na dodatke za sve efektivno odrađene sate rada.

15. Dakle, sud smatra osnovanim zahtjev tužiteljice za isplatu na ime uvećanja plaće za dodatak za otežane uvjete rada u utuženom razdoblju i za prekovremene sate primjenom odredbe članka 86. ZR/09 odnosno članka 94. ZR/14, te članka 57. KU/13, odnosno članka 55. KU/18.

Također je utvrdio osnovanim i zahtjev tužiteljice za uvećanjem plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenata u utuženom razdoblju za sve efektivno odrađene sate prema članku 59. a Dodatka I KU odnosno članka 58. KU/18.

16. Sud dalje navodi da sukladno čl. 5 Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11), zaposlenici u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće. Odredbom čanka 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj propisano je koji se sve dani u Republici Hrvatskoj smatraju neradnim danima. Tuženik nije evidentirao, a time niti isplaćivao tužiteljici naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao na standardni radni dan, tužiteljici u takvom slučaju uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan, pripada i naknada za prekovremene sate, ako su stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond radnih sati. Nadalje, sud navodi da je odredbom čl. 36. KU-a u st. 1. propisano da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Istim čl. u st. 2. propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Nadalje, TKU za službenike i namještenike u javnim službama iz NN 141/12, koji se primjenjuje i na tužitelja, plaća radnika je u čl. 51. definirana na jednaki način kao i u KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Osim toga, odredbama Zakona o radu uređeno je pravo na povećanu plaću, pa je čl. 86 Zakona o radu (NN 149/09 – u daljnjem tekstu: ZR) propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Identičan sadržaj ima i odredba čl. 94 ZR-a iz NN 93/14. Slijedom navedenog, sud smatra osnovanim i zahtjev tužiteljice za isplatom razlike naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora u utuženom razdoblju, jer je tu naknadu tuženik pogrešno obračunao zbog umanjenja plaće po prethodno navedenim osnovama.

17. Radi utvrđivanja visine potraživanja, sud je proveo financijsko vještačenje po vještakinji Petri Blašković, Centar za financijska vještačenja d.o.o. koja je u svom nalazu i mišljenju od 22. studenog 2019. temeljem dokumentacije koju je pregledala, a to su obračunske liste plaća i evidencija rada tužiteljice utvrdila slijedeće:

Za razdoblje od 01.04.2014. do 30.04.2019.:

- pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 3.838,16 kuna;

- pod pretpostavkom da se dodatak za posebne uvjete rada plaća na sve efektivno odrađene sate, visina potraživanje po toj osnovi iznosi 1.463,98 kuna;

- pod pretpostavkom da se dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi plaća na sve efektivno odrađene sate, visina potraživanje po toj osnovi iznosi 262,54 kune;

- manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 1.016,63 kune, slijedom čega sveukupna visina potraživanja iznosi 6.581,31 kuna.

18. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke te je sukladno istom u podnesku od 18.12.2019. konačno uredio tužbeni zahtjev (u postupku pod ranijim poslovnim brojem), na način da potražuje isplatu razlike manje isplaćene plaće u ukupnom iznosu od 6.581,31 kn bruto s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od datuma dospijeća u narednom mjesecu za prethodni mjesec, a za razdoblje počam od lipnja 2014. zaključno s travnjem 2019., osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima.

19. Tuženik se u podnesku od 9.12.2019. (u postupku pod ranijim poslovnim brojem) očitovao da su nalaz i mišljenje vještaka utemeljeni na pogrešnom stavu tužiteljice u svezi primjene odredbi KU, pri čemu ističe da ne osporava matematički izračun visine potraživanja. Tuženik ističe da se na predmet ove tužbe ne primjenjuju odredbe članka 38. stavak. 3. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17 i 12/18) već odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13) i odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12) prema kojima dodaci na plaću tužiteljice nisu vezani uz broj prekovremenih sati rada, već su isti dodaci vezani uz osnovnu plaću, te su kao takvi fiksno ugovoreni kao dodatak na osnovnu plaću. Prekovremeni rad radnika se računa na način da se samo osnovna plaća radnika, bez dodatka, podijeli s mjesečnim fondom sati te se dobiva vrijednost sata rada osnovne plaće za taj mjesec i ona se uvećava za 50% te množi s brojem sati prekovremenog rada radnika.

Naime, tuženik navodi da prema Zaključku br. 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i na dan Uskrsa, evidentiraju se kao redovan rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora je odredilo da radnik koji radi u dane blagdana ima pravo na plaću uvećanu za 150 % prema stvarno odrađenim satima. Dakle, ako je radnik radio na blagdan to ne znači da je radio i prekovremno, već samo da je ostvario veći fond sati.

Zbog navedenog, tuženik se protivi nalazu i mišljenju vještaka, jer su obračuni suprotni KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i TKU za službenike i namještenike u javnim službama.

20. S obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (KU/13) prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni kolektivnog ugovora vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora. Prema shvaćanju ovog suda Zaključak br. 153. u bitnom se razlikuje od Zaključka br. 148. (koji je Zaključkom br. 153. stavljen izvan snage) u tom što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Zaključak broj 153. nije stavljen izvan snage.

Budući da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora na 30. sjednici donijelo Zaključak broj 169. prema kojem Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, dok izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene, sud je utvrdio da se tumačenje odredbe čl. 51 st. 10. KU/13 doneseno po povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se tumačenje broj 153. (Rješenje Vrhovnog suda RH Rev-281/2021 od 27.4.2021.).

21. S navedenim tumačenjem suglasan je i ovaj sud koji smatra da se sukladno odredbi članka 59. stavak 8. KU iz 2011. i odredbom članka 51. stavak 10. KU iz 2013. jasno određeno da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu sa 8 sati, pa tako iz navedenog proizlazi da je redovni mjesečni fond radnih sati za sve radnike jednak, i da se u isti ne ubrajaju blagdani i neradni dani koji padaju od ponedjeljka do petka, pa stoga u vremenskom razdoblju od stupanja na snagu Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja dana 1. prosinca 2013. do dana 21. prosinca 2015. nema mjesta primjeni tumačenja iz Zaključka 153. iz kojeg proizlazi da se redovni mjesečni fond radnih sati utvrđuje u odnosu na dnevni raspored rada, a da za sve radnike, na dan blagdana i neradnog dana pripada pravo na isplatu naknade plaće, obzirom da je odredbama KU-a jasno određeno da se broj radnih sati množi brojem radnih dana na nivou mjeseca, što znači da su dani blagdana i neradni dani određeni Zakonom isključeni iz tog umnoška. Nadalje valja istaknuti kako je odredbom članka 37. stavak 2. KU 2011., članka 36. stavak 2. KU 2013. i članka 34. stavak 2. KU 2018. propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

22. Tužiteljica je u ponovnom postupku pod gornjim poslovnim brojem Pr- 16513/2021 konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 27. studenog 2024. na način da je uzela u obzir primjenu Zaključka broj 153, obzirom na sadržaj ukidne odluke donijete u ovoj pravnoj stvari i zauzeti stav Vrhovnog suda RH iz odluke broj Rev- 281/2021-2 od 27.4.2021. Pri tome se potraživanje tužiteljice iz konačno uređeno tužbenog zahtjeva odnosi na razdoblje primjene Zaključka broj 148 do prosinca 2015., dok za preostalo razdoblje od prosinca 2015. specificira sukladno Zaključku broj 153 odnosno bez iznosa potraživanja na ime dodataka na prekovremene sate nastale radnom na blagdan od ponedjeljka do petka.

Stoga tužiteljica potražuje na ime razlike plaće i naknade plaće za utuženo razdoblje ukupan iznos od 533,78 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom uz naknadu troška parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

23. Tuženik je na ročištu od 2. prosinca 2024. učinio nespornim visinu potraživanja, kao i tijek zateznih kamata.

24. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, kao i okolnost da među strankama nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva, to je sud usvojio tužbeni zahtjev i dosudio tužiteljici bruto iznos od 533,78 eura.

Stoga je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

25. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužiteljici su dosuđene zatezne kamate tekuće od 16.-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 92. st. 3. ZoR-a, izuzev zateznih kamata koje teku na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće.

26. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako tužiteljici pripada trošak zastupanja po punomoćniku za sastav tužbe - 50 bodova po Tbr. 7/1, trošak sastava obrazloženog podneska od 18.12.2019., obrazloženog podneska od 9.2.2022., te podneska od 27.11.2024. kojim postavlja konačni tužbeni zahtjev – svaki po 50 bodova po Tbr. 8/1, trošak pristupa na ročište dana 1.7.2019., dana 11.12.2019., dana 20.12.2019., dana 4.7.2022. te dana 2.12.2024. – svako po 50 bodova po Tbr. 9/1, kao i pristupa na ročište za objavu presude dana 30.12.2019. i dana 13.1.2025 – svako po 25 bodova, dakle ukupno 500 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 1.250,00 eura.

Tužiteljica ima pravo i na trošak vještačenja u iznosu od 238,90 eura. Slijedom navedenog na ime ukupnog parničnog troška valjalo je dosuditi tužiteljici iznos od 1.488,90 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a).

Valja reći i da tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 18.11.2019. kojim predlaže sudu pozvati tuženika na dostavu dokumentacije obzirom da je isto učinjeno i na ročištu za što joj je priznat trošak zastupanja, kao niti sastav podneska od 31.7.2019. kojim dostavlja sudu potvrdu o uplati predujma za troškove vještačenja s obzirom da isti nisu bili nužni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a te bi priznavanje tih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka.

Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 41. st. 2. Ovršnog zakona („NN“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude do isplate.

28. Tužiteljici je temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

Slijedom svega navedenog odlučeno je kao pod točkom II izreke presude.

U Zagrebu 13. siječnja 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužiteljici po pun.

2. tuženiku